Žablja magija

Žablja magija Godine 1945. tijelo starog Čarlija Voltona nađeno je u blizini njegove kuće u Louer Kvintonu, nevelikom selu u Vorviksiru (Engleska). Na njegovim grudima bio je kosijerom uzeran kriz a glava mu je bila vilama prikovana za tlo...

Izgledalo je da za tako gnusan zločin ne postoji objasnjenje. No, kada je pozvan detektivRobert Fabijan iz Scotland Yarda, posumnjao se u ritualno ubistvo. Da bi provjerio svoje sumnje, policajac se konsultirao sa dr. Margaret Mari, antropologom sa velikim znanjem magijskih vjestina. Iako slučaj nikad do kraja nije rijesen, mjestani Vorviksira su vjerovali da je Volton bio uključen u crnu magiju, jer su mu za zivota miljenice bile niko drugi do - zabe krastače! Halucinogeni bufotenin Tokom minulog vremena zabe krastače su svima bile odvratne i ulijevale su neku neobjasnjivu nelagodu i strah. Njihov donekle hominoidni izgled nesumnjivo je nudio psiholosku asocijaciju na Necastivog. Zbog toga su ih u srednjem vijeku mnogi dovodili u vezu sa crnom magijom, a uz to se vjerovalo i da su opasne po zivot i otrovne. Sto se tiče otrovnosti, to je donekle bilo tačno, jer obična europska zaba krastača proizvodi strasan arsenal baktericida i fungicida i halucinogenog bufotenina - koji ako se pojede ili utrlja u kozu proizvodi halucinacije bestjelesnog letenja. Posljednjih decenija proteklog stoljeća uvođenje barske zabe u Australiji dalo je maha neprijatnoj praksi kuhanja vodozemaca i uzimanja rezultata na različite načine, kako bi se dobile senzacije lebdenja ili letenja. Mnoge recepture čarobnih napitaka koje su spravljale i koristile vjestice, bazirane su upravo na halucinogenom bufoteninu; kada bi tu masu utrljavale po cijelom tijelu mogu su, ne napustajući kuću, prisustvovati bezboznim orgijama koje su se upraznjavale na Sabatima koji se organiziraju u okvirima mračnih kultova. Veliki zmaj otkrovenja Neke vjestice su priznavale da su zabe krastače drzale kao članove svoje porodice, a neke su ih čak i "muzle" kako bi dobile supstancu neophodnu za crnomagijske rituale. Povijest ovih bizarnosti nas podsjeća da je u 14. stoljeću jedan je član jeretičkih Valdensiana iz Turina (Francuska) priznao da je njegova grupa postovala zabu krastaču koja je predstavljala Velikog zmaja otkrovenja. U ponoćnim ritualima oni su pili čarobni napitak pomijesan sa njenim izmetom. No, treba ipak naglasiti da je ovu zanimljivu priču svjedok ispričao pod teskim mukama Velikog inkvizitora. Crkva je, naime, smatrala da se svi "jeretici" bave crnom magijom i bezboznistvom. No, u većini slučajeva to nije bila puna istine. U proslosti je zabiljezeno da su pripadnici nekih okultnih grupa i udruzenja, koja su obozavale Đavola, zabe krastače ljubile u anus (occulum infame) kako bi dokazali svoju odanost Sotoni i kako bi tim činom dobili tajna ezoterično znanje. Ovaj crnomagijski ritual mozda je bio osnova za romantičnu priču o princu koji je bio začaran i pretvoren u zabu i u ljudski oblik mogao je biti vraćen samo ako ga poljubi princeza. Alister Kroli, koji je o sebi sirio vjerovanja da je Antikrist, jednom je ritualno na krst razapeo zabu uvjeren da se time mogu ostvariti najstrasnije kletve i prokletstva. Sve do 1939. godine vjestice iz ruralnih dijelova Francuske upravo su u istu svrhu koristile izmučene i razapete zabe! Tibetanska vjerovanja Stoljećima su ljudi vjerovali da je zaba začarano ljudsko biće koje u glavi nosi dragocijeni "zablji kamen" (okamenina zabljeg tijela koja se nosila kao dragulj ili hamajlija), to jest - vrijedni dragulj. Zbog toga su u proslosti mnoge zabe platile glavom. Godine 1835. radnici koji su krčili crveni pjesčanik da bi napravili zeljezničku prugu na veoma vaznoj relaciji London - Birmingen, razbili su komad kamena navodno starog hiljadama godina i u njemu otkrili - zamislite - zivu zabu! Kada je dosla u dodir sa vazduhom, sirota krastača je izgledala "izmučena" i tesko je disala. Zatim se dogodilo nesto sasvim čudno: za deset minuta njena smeđa boja pretvorila se u crnu. Bila je povrijeđena u trenucima kada je kamen razbijen i nazalost uginula je četiri dana kasnije. Niko ni tada ni kasnije nije uspio da odgovori na ključno pitanje: kako je zaba mogla zivjeti u kamenu bez hrane i vazduha?! Kako? Često su zabe otkrivane u naizgled formiranim supljinama oko njih, tako da su mnogi skeptici, kao sto je Viktorijanac kapetan Bakmen, ovaj fenomen nazivali "velikom opsjenom", iskreno uvjereni da se radi o lazima i podvalama drskih prevaranata. Drugi su ovom problemu prilazili racionalnije, tvrdeći da je stjenoviti zablji grob u stvari okruzen mikroskopskim pukotinama kroz koje su prolazili vazduh i insekti - ali ovo ne objasnjava kako je moguće da stijena stara dvjesto miliona godina krije u sebi zivu zabu. S druge strane, tibetanski budisti vjeruju da su takva stvorenja reinkarnirane duze nevaljalih i zlih ljudi zatvorenih u "prigodni krug pakla" (izvan centralnog pakla), koji su se ponovo nasli na Zemlji. Koristeći se odgovarajućim ritualima, vjeruje se, da su sveti ljudi u stanju da oslobode ljudsku dusu od mučenja, kao sto su, uostalom, u stanju i da zabu oslobode iz njenog groba! TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928