PODRIJETLO VJEROVANJA U VJEŠTICE

„Gdje su počeci vještice? Bez dvoumljenja tvrdim: »U vremenu zdvojnosti.«
U dubokoj zdvojnosti što ju je stvorio svijet Crkve. Bez dvoumljenja tvrdim: »Vještica
je njihov zločin.«“ (Michelet 2004:19)
Jedna od teorija je da vještice uopće ne postoje, barem ne u smislu da su zaista
imale neke čudesne moći. Neki istraživači donose zaključak da su vještice izmišljotina
mentalno poremećenih ljudi (koji su si umišljali da imaju čarobne moći) i Crkve (koja
je pod torturom mučenja prisiljavala ljude da izmisle ili prihvate razna nedjela za koje
su ih ispitivači sumnjičili). Također su došli do zaključka da su vješticama bile
proglašavane i osobe koje se nisu uklapale u prihvaćene norme društva.
Joseph Hansen i Henry Charles Lea smatraju da „fantastična svjedočanstva o
postojanju i zbivanjima oko vještičjih sastanaka, sotonistička djelatnost, optužbe i
priznanja o seksualnim orgijama kao i ritualnim zločinima, imaju svoj izvor ili u
uobrazilji neurotika ili ih treba pripisati užasnim okolnostima tortura pod kojima su
izjave davane.“ (Čiča 2002:18)
Hugh Trevor Roper također smatra da je Crkva izmislila vještice. Točnije,
fenomen vještica on vidi kao „posljedicu sustavne demonologije, što ju je Crkva
iskonstruirala na temelju niza folklornih elemenata prisutnih širom Europe.“20 Sadržaj
svjedočanstava optuženih opisuje kao: fantazije planinskih seljaka, mentalne otpatke
seljačke lakovjernosti i ženske histerije, nastranosti i praznovjerja, te poremećaje
psihotičke naravi.
Prema Robertu Mandrou21
, kod građanskog i plemićkog staleža, fenomen
vještica manifestira se kao opsjednutost, bez obzira da li je riječ o manipulaciji ili
neurozi.
Kod Gustava Henningsena i Briana P. Levacka, vješticama su proglašavane osobe koje
odstupaju od normi svoga društva.
„Vještica obično nije bila stranac u svojoj zajednici, no teško da je bila i tipični
seljanin. Starija i siromašnija od prosjeka, češće neudana nego udana, nije se držala
normi ponašanja svoje zajednice ili svog spola. Svojim ponašanjem i riječima prkosila
je suvremenim standardima poslušnosti i obiteljskog života i izokrenula je ideal dobre
kršćanske supruge i majke. Mrzovoljna, opora i često ljuta na svoju tešku situaciju,
privlačila je pažnju, neprijateljstvo, sumnju i strah. Ponekad je posjedovala fizičke
karakteristike koje su je činile još drugačijom od prihvaćenih normi.“22
„Nekolicina vještica je doduše bila imenovana pred crkvenim sudovima za
zločine poput nedolaska u crkvu, nepoštivanja dana za odmor, psovanje, spolni odnos
izvan braka, prostituciju, abortus, pa čak i preljub, dok su neke muške vještice bile
osumnjičene, ako ne i formalno optužene, za homoseksualnost.“23
Za Henningsena proganjanje vještica predstavlja primjer stvaranja mitova o
pripadnicima izvanjskih zajednica, stvarnih ili izmišljenih. „Osobitost vještičjeg modela
je da je grupa izmišljena, nitko joj ne pripada, ali se za osobe koje odstupaju od normi
svoga društva prve sumnja da su članovi ove tajne zajednice, gdje su sve društvene
vrijednosti izokrenute“ (Henningsen u Čiča, 2002:36)
TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928