Carobnjak

Zatvorivsi oči, pozvao sam tri puta , Apolonije..." i, kada sam ih ponovo otvorio, ispred mene je stajala jedna muška spodoba, zaogrnuta nečim nalik na mrtvački plašt više sive nego bijele boje! Prema Elifasu Leviju i Apoloniju iz Tijane

''Sve je bilo zavrseno 24. jula/srpnja 1854. godine; radilo se o tome da se prizove duh bozanskog Apolonija i da on bude upitan za sve tajne: jednu koja se ticala mene samog i drugu koja je interesovala damu koja mi se obratila. Ona je, inače, prvo trebalo da prisustvuje prizivanju sa jos jednom osobom od povjerenja; ali, u posljednjem trenutku, ta se osoba uplasila prizivanje duhova umrlih osoba i, kako je za magijske rituale neophodno da im prisustvuje troje ili samo jedna osoba, ja sam ostao sam. Kabinet koji je bio pripremljen za prizivanje bio je smjesten u jednoj kupolici: u njoj su bila smjestena četiri konkavna ogledala, neka vrsta oltara čiji je donji dio od bijelog mermera bio oivičen gvozdenim namagnetisanim lancem. Na bijelom mermeru bio je ugraviran i pozlaćen znak pentagrama; isti znak bio je, u različitim bojama, ispisan po kozi bijelog jagnjeta koja je lezala na oltaru (zrtveniku). U sredistu mermernog stola nalazio se mangal za kuhanje na drveni ugalj od johe i lovora; drugi mangal nalazio se ispred mene, postavljen na tronozcu. Pojava duha Ja sam bio propisno odjeven u bijelu haljinu koja je neodoljivo ličila na mantiju katoličkih svećenika, ali je bila nesto sira i duza. Na glavi sam imao krunu od lisća vervene (Verbenae herba) koje je bilo upleteno u zlatni lanac. Jednom rukom drzao sam mač a u drugoj Ritual. Upalio sam obe vatre supstancama koje sam imao uz sebe za tu prilika i počeo sam tihim glasom, a potom podizući polagano glas, da obavljam magični ritual. Dim je počeo da se dize, predmeti koje je plamen obasijavao svjetlucali su, a onda se plamen ugasio. Dim je postao bijeli i pravo se pruzao preko mermernog oltara; učinilo mi se kao da sam osjetio neki potres nalik na lagano podrhtavanje, u usima mi je zujalo a srce mi je lupalo svom zestinom. Stavio sam u mangale jos nekoliko grana i mirise i kada se plamen podigao vidio sam jasno, ispod oltara, vazdusastu figuru jednog muskarca, vise nego u prirodi, koja se rasplinjavala i brisala. Počeo sam ponovo sa prizivanjem i stao sam u krug, koji sam ranije označio između oltara i tronozca: onda sam vidio kako se malo po malo osvjetljava ogledalo koje je bilo iza oltara a ispred mene i jedan plavičasti oblik se na njemu ocrtavao, rastući i kao da mi se sve vise priblizavao. Zatvorivsi oči, pozvao sam tri puta "Apolonije, Apolonije, Apolonije..." i, kada sam ih ponovo otvorio, ispred mene je stajala jedna muska spodoba, zaogrnuta nečim nalik na mrtvački plast vise sive nego bijele boje; njegova figura bila je mrsavna, tuzna i bez brade sto bas nije odgovaralo onome kako sam zamisljao da izgleda Apolonije. Osjetio sam intenzivnu hladnoću i, kada sam otvorio usta da pozovem duha, bilo mi je nemoguće da ispustim glas; stavio sam tada ruku na znak pentagrama i uperio prema njemu vrh mača i pri tome mislima mu komandujući, preko tog znaka, da ne pokusava da me zastrasi i da me ne slusa. Onda se ljudoliki oblik malo rasplinio, postao vise nejasan i neodređen a nekoliko trenutaka kasnije - potpuno je nestao. Potvrđeno iskustvo Ja sam mu naredio da se vrati: onda sam osjetio kako pored mene prolazi nesto kao dah i kao da mi je nesto dodirnulo ruku u kojoj sam drzao mač i ruka mi je odjednom bila ukočena, sve do ramena. Vjerujem da sam shvatio da je taj mač uvrijedio duha i spustio sam ga u krug, ispred sebe. Vazdusasta figura muskarca se istog časa pojavila, a ja sam osjetio strasnu slabost u svojim udovima i uhvatila me je takva strasna nesvjestica da sam načinio dva koraka kako bih sjeo. Čim sam sjeo, pao sam u duboki san koji je bio praćen snovima o kojima mi je, kada sam se probudio, ostalo samo konfuzno i neodređeno sjećanje. Tokom nekoliko sljedećih dana ruka mi je bila utrnuta i bolila me je. Vazdusasta muska osoba mi nije nista rekla niti poručila ali se meni činilo da su se pitanja koja sam trebalo da mu postavim u sopstvenim mislima, u stvarnosti razrijesila. Na pitanje dame jedan unutrasnji glas u meni je odgovorio: 'Mrtav' (radilo se o jednom muskarcu o kojem je zena htjela nesto da sazna)! Sto se mene tiče, ja sam htio da saznama da li će između dvije osobe na koje sam mislio biti moguće pomirenje. Na pitanje sam dobio odgovor u vidu nekog nejasnog eha, koji je neumoljivo odgovorio: Mrtvi! Ovde iznosim samo činjenice, onako kako su se dogodile, i nikome ih ne namećem. Efekat tog iskustva za mene je bio nesto potpuno neobjasnjivo. Ja nisam bio vise onaj isti, nesto iz drugog svijeta je proslo kroz mene: nisam vise bio ni veseo, ni tuzan, ali sam i dalje pokazivao veliko interesovanje za sopstvenu smrt. Zelio sam da vise ne postojim, pa ipak, bez ijednog jedinog pokusaja da izvrsim samoubistvo. Pazljivo sam i pomno analizirao ono sto sam doziveo i uprkos jednoj vrsti odbojnosti koju sam osjećao, poslije samo nekoliko dana, izveo sam isti ceremonijal jos dva puta. Fenomeni koji su se i tada zbili malo su se razlikovali, od onog prvog dozivljaja i stoga nisu vrijedni da ih iznosim u ovoj priči, koja je već i onako mozda nevjerovatna. Ali, rezultat dva druga prizivanja značila su za mene otkriće dvije tajne Kabale koje bi mogle, kada bi ih poznavao cijeli svijet, da za kratko vrijeme promijene osnove i zakone celoga drustva.'' TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928