Vještica kao liječnik

„U XIV. stoljeću Crkva izjavljuje da je vještica svaka žena koja se usudi liječiti
a da nije učila, i da kao takva mora umrijeti.“ (Michelet, 2004:23)
Druga teorija je da su vješticama bile proglašene žene liječnice i iscjeliteljice,
odnosno one koje su svojim znanjima i poznavanjem biljaka i njihovih svojstava
spravljale razne napitke i masti za liječenje.
Vještica je bila prvi liječnik žene i svih onih koji do „pravog“ liječnika nisu
mogli doći ili platiti mu. „Medicina srednjeg vijeka bavi se isključivo višim i čistim
bićem – muškarcem, jer jedino on može postati svećenik i pred oltarom izigravati Boga.
Žena brine za stoku; od stoke se počinje. Da li tko misli na djecu? Rijetko. Na ženu –
nikad.“ (Michelet, 2004:88).
„Kada je spalio učene knjige stare medicine, latinske, židovske i arapske, veliki
moćni doktor iz doba renesanse, Paracelsus, izjavio je da je sve naučio iz narodne
medicine, od dobrih žena24
, pastira i krvnika;“ (Michelet, 2004:83)
Robert Mandrou smatra da seosku dimenziju fenomena vještica „treba
sagledavati kroz motrište koje je ponudio Michelet: ''Mesto žene u seoskom društvu,
isceliteljska i društvena uloga veštice, ženska moć nasuprot muškoj prevlasti, naopaka
misa na sabatu i tajno znanje žena, koje poznaju biljke, sve to sačinjava povezanu celinu .
Vještice kao kult sotonskog podrijetla
„Tek od 19. i početka 20. stoljeća, neki znanstvenici su smatrali da je europsko
vještičarenje dio Sotonske urote za rušenje kršćanstva“25
Proučavajući izvještaje progonitelja u suđenjima vješticama, neki znanstvenici
su došli do zaključka da su vještice bile dio kulta sotonskog podrijetla. Tako Montague
Summers smatra da vještičarstvo predstavlja pravi povijesni kult koji je u svom
podrijetlu u potpunosti sotonski, na što nam ukazuje i njegovo viđenje vještice:
„Na sljedećim stranicama nastojao sam prikazati vješticu onakvom kakva doista
je – zao žitelj; socijalna štetočina i parazit; privrženica odvratne i razvratne vjere, vješta
u trovanju, ucjenjivanju, i drugim groznim zločinima; članica moćne tajne organizacije
neprijateljske prema Crkvi i državi; bogohulnica u riječi i djelu, koja kontrolira seljane
terorom i praznovjerjem; ponekad varalica i nadriliječnik; gazdarica bordela;
izvršiteljica pobačaja; tamni savjetnik razvratnih dama i preljubničke gospode;
poslanica poroka i nezamislive moralne izopačenosti, prosperirajući na nečistoći i
prljavim strastima tog doba.“
26
Slično Summersu, engleski povjesničar C. L'Estrange Ewen, je napisao da
vještičarstvo nije paganizam, nego poluorganizirani sotonski kult, protivnik kršćanstva,
sa stotinama tisuća sljedbenika diljem Europe, koji su se obvezali činiti zla djela. On
doduše smatra da je ovaj kult izrastao iz kršćanstva, ali i prihvaćen od „poganskih
kultova koji su željeli impresivnija zaklinjanja od bapskih čari“27
Julio Caro Baroja vjeruje da je moguće da je bilo vještica koje su zaista štovale
Sotonu ili demone. „Ne možemo a da ne prihvatimo da je krajem srednjeg veka i
početkom nove ere postojala prava demonolatrija28 u Evropi ili nešto njoj slično, s
obzirom na mnoštvo dokumenata koji dokazuju njeno postojanje“ (Baroha [Baroja],
1979, I:215).
Mircea Eliade smatra da je moguće da su sotonistički kultovi postojali, ali samo
kao pobuna protiv kršćanske crkve. „Što se sotonističkih elemenata tiče, možda su
silom nametnuti tijekom istrage; no u slučaju da ih je doista bilo, moguće ih je razumjeti kao ''pobunu protiv kršćanskih institucija koje nisu uspjele 'spasiti' čovjeka, a naročito
protiv rasapa Crkve i pokvarenosti svećenstva''“ (Eliade u Čiča, 2002:38-39).

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928