Teološka predodžba vještice

Kršćanstvo u samome startu odbacuje i magiju i panteizam. Svi kultovi i religije
koji su postojali u Europi dotad, polako već od četvrtog stoljeća naše ere bivaju zatirani
ili proganjani. Većina starovjernih bogova biva demonizirana. Iz perspektive sve
brojnijeg kršćanstva mijenjaju im se aspekti i oni prelaze na razinu paklenih sila koje
stoje naspram monoteističkog kršćanstva. Bogovi i običaji koji su ostali duboko
ukorijenjeni u svijesti naroda „preobraćeni“ su na kršćanstvo. Crkva im ostavlja istu
namjenu, ali ih prikazuje kroz kršćansku prizmu. Dobivaju nova imena i uklapaju se u

16 Bošković-Stulli, 1991:149; Đorđević, 1989:8-9
17 Đorđević, 1989:6, 20, 27, 41,477
kršćanskom kalendaru kao sveci i mučenici koje se moli za milost, ostavljaju im se
zavjetni darovi, stvaraju se novi rituali i običaji temeljeni na starima. To možemo vidjeti
i na primjeru Dijane i Rogatog Boga, koji su u staroj vjeri sadržavali besmrtno-smrtno
dvojstvo prirode. U početku, seljački puk u pripovijesti o Kristu vidi samo novu inačicu
drevne priče o Boginji Majci18 i njezinom božanskom djetetu koje se žrtvuje i
preporađa, ali nakon što su u zapadnoj Europi zabranjene druidske, šamanističke vjere u
prirodu, Dijana se sa svojim atributima prirodne sile i stalnosti brzo uklopila u
marijanske kultove (Djevice Marije, majke Isusa Krista), no Rogati je Bog sa svojim
atributima karnalnog, smrtnog, šumskog, divljeg i faunskog postao glavno uprizorenje
srednjovjekovne i ranonovovjekovne opsesije vragom, koji je od židovske i
ranokršćanske mitološke slike najljepšeg palog i pobunjenog anđela, upravo postao
slikom Rogatog Boga, satirsko-faunovske kreature koja se još od početaka grčke
mitologije smatra jednim od osnovnih prirodnih energija plodnosti 19
U 12. i 13. stoljeću trubaduri ponovno oživljavaju neke aspekte Drevne religije,
pišući pjesme Boginji pod krinkom plemenitih dama. U čast Marije, koja s vremenom
preuzima mnoge aspekte drevne Boginje, izgrađene su veličanstvene katedrale, no
vještičja umijeća proglašavana su herezom.
Ratovi, križarski ratovi, kuge i seljačke bune bjesne Europom nekoliko stoljeća,
čime je bila poljuljana stabilnost srednjovjekovne Crkve, a feudalni se sustav počeo
raspadati. Mesijanski pokreti (koji su bili usmjereni protiv monopola vladajuće klase,
bogatstva i moći) i religijske pobune zapljusnuli su kršćanski svijet te Crkva više nije
mogla mirno tolerirati protivnike. (Starhawk, 2000:11-12)
Tako polako dolazimo i do razvijenog srednjeg vijeka, u kojem crkveni oci
zatvaraju u potpunosti znanstvenu dogmu u okvire svog skolastičkog nauka. Sve što
postoji i treba i može postojati opisano je u Bibliji i knjigama crkvenih otaca. Sve što,
pak, dolazi iz prirode i starih običaja, početo je bivati promatrano sa skepsom i kao
Vražje djelo, devijacija od Boga i kršćanskog poretka stvari.
Crkva je svojim učenjem utjecala na pučku, tradicionalnu predodžbu o
vješticama.

18 U starom Rimu, preimenovana u Dijanu
19 http://www.matica.hr/hr/354/Na%20udaru%20malja/8
Tako u već spomenutim tradicionalno-narodnim vjerovanjima u vještice, sada možemo
pronaći i neke nove elemente koji su ušli u pučko vjerovanje o vješticama utjecajem
crkvenih učenja. Glavni element koji pronalazimo je prisutnost nečastivog, odnosno
sporazum vještice i vraga, koji joj u zamjenu za njezinu dušu daje razne nadnaravne
moći.
„Coprnjice su, naprotiv, s vražje strane, one čaraju i prodaju dušu vragu.“
(Stojanović u Bošković-Stulli, 1991:130).
„Teološke predodžbe, koje su narodnoj kulturi dugo bile strane (...) tijekom
vremena su uslijed crkvene propagande putem propovijedi, ispovijedi i sl., kao i pod
utjecajem sudskih procesa, ušle i u narodna vjerovanja. Predodžbe o vještičjoj sekti,
orgijastičkim sabatima, savezništvu s đavlom, postaju punopravnim inventarom pučkog
kognitivnog sustava.“ (Čiča, 2002:62).
Još neka od vjerovanja proizašla iz teološkog utjecaja su: da vještice imaju
spolni odnos s vragom, da se vještice odriču Boga i primaju vražji pečat, da vade i jedu
ljudska srca, ljudsko meso, jedu izmetine i druge odurne stvari, da održavaju sastanke
na kojima je prisutan vrag, itd. (Bošković-Stulli, 1991:126-128, 132, 137, 142; Čiča,
2002:61-65; Đorđević, 1989:6, 20-28, 36-38, 41-42, 45; Jurišić u Michelet, 2004:282-
283).
„Jeli Škvarić bilo je suđeno u Zagrebu god. 1699. Na mukama je priznala kako
je postala vještica i odrekla se Boga te primila vražji pečat“ (Bošković-Stulli,
1991:127).
„U vještičjim su procesima mnoge žene bile optužene da magijskim načinom
vade ljudska srca, osobito svojim najbližima, i da ih jedu ili jedu ljudsko
meso...Vjerovalo se da vještica ošine dijete (djevojku, mladića) prutom i na tom prutu
izvadi dječje srce, tako da dijete poslije umre. Vještice pojedu srce i zatim ga katkada
izrigaju na ledinu, gdje izraste biljka, koja služi kao lijek.“

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928