Mandragora (Atropa mandragora) magicna biljka

Mandragora (Atropa mandragora)



Mandragora je višegodisnja biljka, ima vrlo velik korijen, najčešće podjeljen u dva ogranka, listovi su tamnozeleni i oštri i čudnog mirisa. Cvjetovi su hemafroditi i oplođuju ih insekti. daje plodove slične mladim jabukama, žute boje, jabučnog mirisa.

Otrovni su svi njezini dijelovi, a posebno korijen i plodovi. Biljka sadrži 0,4-0,6 % vrlo otrovnih alkaloida, a najviše scopolamina, atropina i hiosciamina.

Mandragora je legendarna biljka iz Južne Europe, Jevreji vjeruju da daruje ženama plodnost, a Arapi je zovu "vražja jabuka". Svoj naziv je dobila od dvije grčke riječi i znači: biljka "opasna za stoku". Mandragoru su koristili u vradžbinama, vjerovalo se da nije bezbjedno isčupati korijen mandragore iz zemlje za osobu koja nije zaštićena.

 

Duboki korijen mandragore ima čudan oblik, često se razdvaja i potsjeća na ljudsko tijelo, zato su je prije često prikazivali u obliku muškarca ili žene. 



Njeni okrugli plodovi potsjećaju na jabuku i slično mirišu.
Mandragoru su koristili protiv bolova kao anestetik, jer je jak narkotik. Vjerovalo se da u većim količinama može izazvati ludilo. Lišće mandragore nije toliko otrovno kao njen korijen. 



Ta biljka (i njen korijen koji ima formu koja podsjeca na covjeka), ima veliku ulogu u magiji, prvo zbog jakog halucinogenog efekta i cudne (covjekolike) forme! 
Zbog te cudne slicnosti, nastalo je vjerovanje da Mandragora ima nadprirodne moci iznad covjekove duse i tijela, iako je analizom dokazano da ukupan sadržaj psiho-aktivnih substanci nije veca od Hyoscyamus niger i Atropa belladonne 



U Egiptu, Mandragora je bila visoko cijenjena kod Faraona. Na odorama Faraona cesto se nalazi motiv od ove biljke, a u cvijetnom vijencu koji je pronadjen pored Tut-Anch-Amona-a nadjen su nekoliko upletenih stabljika Mandragore. 
U procesu protiv Jovanke Orleanke - (Jeanne d’Arc) jedna od tuzbi bila je zbog posjedovanja Mandragore!



Od davnina postoje komplikovani rituali u iskopavanju ove biljke i njenog korijena. Theophrastus pise u 3.vijeku p.n.e. da beraci ove biljke naprave prvo krug u zemlji, i prvo odsijeku stablo od korijena gledajuci prema istoku. Ostatak korijena iskopaju govorci tajne formule i odigraju odredjeno kolo. Dva vijeka ranije, Pithagoras opisuje Mandragoru kao ,,antropomorf’ ili ,,mali covjek". 
U rimsko doba kada su psiho-aktivne biljke pocele da igraju vaznu ulogu u magiji, u prvom vijeku nove ere, pise Flavius Josephus: da u krajevima oko Mrtvoga mora ima jedna biljka koja nocu siri crvenkasto svijetlo i da se ona sakriva od ljudi. Ali ona se moze otkriti ako se poprska sa urinom ili krvlju od menstruacije.

Takodje opasno je tu biljku licno iscupati iz zemlje, zato je najbolje da to uradi pas, koji ce poslije toga umrijeti"! Mitovi oko Mandragore postajali su sve cudniji, vjerovalo se da prilikom cupanja ova biljka toliko jako vristi, da onaj koji ju cupa mora umrijeti. Kada su u mracnom srednjem vijeku ljudi poceli da sade ovu biljku u Evropi, vjerovalo se da moze samo da raste ispod vjesala gdje urin i sperma od objesenih kaplje. Zato Njemci zovu ovu biljku ,,covjeculjak sa vjesala"!

Godine 1526, engleski botanicar Turner, odbijo je da prizna da ova biljka uvijek ima ljudsku formu i suprostavijo se narodnoj lakovjernosti u vezi prica sa iskopavanjem Mandragore. 
Od ove biljke koristi se korijen (pored magicne upotrebe) za pravljenje ljekovite masti protiv reume. 



Ova interesantna biljka u našoj flori poznata je jedino iz Dalmacije i južne Hercegovine (padine Sniježnice kod Dubrovnika i nedaleko Trebinja). Ona je stanovnik krških šuma i šikara gdje raste na vrtačastom i škrapastom terenu, na visini od ok 250-700 (-900)m nad morem. Zhtjeva svježa i rahla zemljišta. 
iako je otrovna, njen korjen, poznat pod imenom Radix mandragore a i ostali djelovi se upotrebljavaju kao lijek. Osim malobrojnih lokaliteta u našoj zemlji, ova vrsta je zastupljena još i u flori sjeverne Italije.

Upotreba i Doziranje

Po internetu nema bas previse recepata i savjeta kod doziranja i upotrebe, ali sam naletila na neke koje cu ovdje spomenuti, pa mozda budu ipak od neke pomoci.
ako krenete u experimentiranje, pocnite sa malenom dozom pa povecavajte dok ne otkrijete dozu koja vam odgovara.

Priprema 1

Za magicne eksperimente uzmite samo pola ili jos manje od male kasicice samljevenog korijena, koji izmijesate sa nekim sokom od voca. 

Priperma 2

Vrlo malu kolicinu (manje od 30 zrna - ovo mi bas nije jasno sta je netko mislio kada je to napisao, mislim da je opet u igri pola zlicice ili malo manje od pola zlicice) samljevenog korijena madragore stavimo u vino. 

I plodovi i korijen su bili sastavni dio "Flying ointments", pripravak kojeg su koristile vještice u 15 stoljecu, sto im je omogucavalo letenje na metlama kod astralnih projekcija

Witches Flying Ointment

Ovu mast priremamo tako sto dobro usitnjen prah mandragorina korijena kuhamo u masti 4 sata, na vrlo laganoj vatri. U smjesu dodamo malo organske čađi (?) da bi povezala mjesavinu, mjesamo redovito. Ostavimo takvu mjesavinu da se ohladi na mracnom mjestu i neka odstoji jedno 1-2 tjedna, mjesajuci barem 4 puta na dan. 
Pricijedimo sve skupa kroz neku pamucnu cistu tkaninu, tako da nam ostane samo biljna masa. obavezno nosite rukavice dok stiscete i cijedite masnocu. Bacite ono sto vam je ostalo u tkanini nakon cjedenja.
neka stoji u dobro zatvorenoj tegli, na mracnom i hladnom mjestu.

Nakon ovakve pripreme vjestice su ga ovako upotrebljavale:
- iznad svojih hramova
- pod pazuhom
- preko vagine
- iza usiju
- iza vrata
- unutrasnji dio podlaktice
- preko lijevog djela trbuha
- na tabanima i listovima

*mazanje po tabanima i listovima davalo je osjecaj letenja*

Rimski botanicar Dioskorid u svom djelu De materia medica, daje recept za upotrebu mandragore - "potopi korjenje u vino i tako dobijen sok sacuvaj, i daj ga da izazoves bezosecajnost onoga koji je posecen ili ispecen". I drugi anticki spisatelji pominju mandragoru kao preparat dobar za uspavljivanje pacijenata prije operacije, a da je koristena sirom Mediterana potvrdjuje i to sto su je stari Egipcani smatrali poklonom vrhovnog boga Ra. U danasnjoj Grckoj, i dalje se odvija "ritualna zetva" ove biljke. Cak je i veliki Sekspir pominje u svojim cuvenim dramama Romeo i Julija i Antonije i Kleopatra.

Koren je jedan od najmoćnijih i koristi se u svim vrstama magije. Odgovara Fiksnim Zvezdama Deneb Algedi i Spica. Sposobna je da izvrši moćno delo u bilo kojoj čini. Može se koristiti kao mešavina mirisne torbice, kao talisman, kao miris, kao lutka, za duhovni rad, ili za zaštitu. Otrovna Mandragora je najmoćniji koren u ljubavnoj magiji i kaže se da je najopasnija za maga. Mandragora bi trebala da se opere u vinu i umota u crveno ili belo platno koje bi se trebalo menjati sa svakim Novim Mesecom. Mandragora se još može koristiti i u divinaciji.

Pivo od mandragore

Sastojci
4 pounds (1.8 kg) sladnog ekstrakta
2 pounds (0.9 kg) smeđeg šećera
1 / 2 unca (1 unca = 28,3495231 gram) sušenog mandragorina korijena
4 galona vode (1 galon = 3,78541178 litara)
Kvasac (iznos ovisi o proizvodu)

Vodu i mandragorin korijen kuhamo jedan sat i procijedimo. Dodamo sladni ekstrakta i šećer u lagano ohladenu smjesu i miješamo dok se sve potpuno ne otopi i poveze. Hladimo na 21 C°, sipamo u aparat za fermentiranje i dodamo kvasac. Fermentirajte dok ne zavrsite. Izlijte u boce, dobro zatvorite i mozete koristiti za 1 do 2 tjedna.

---------------------------------------------------------------------------------------------------

Listovi su prilicno bezopasni i najcesce su se koristili za masti i vanjske aplikacije. Kuhani u mlijeku koristili su se kao topli oblog.

Svjezi korijen je vrlo mocan i potice povracanje i proljev, cisti tijelo. A osušeni korijen se takoder koristio za jace izazivanje povracanja.

u staro vrijeme koristio se kao sredsvo za poticanje sna i odmora, konstantnih bolova, melankolije, reumatskih bolova i tumora. najcesce je to bio svijezi korijen kojeg bi zgnjecili da dobiju sok ili bi ga jednostavno pomjesali i dodali vinu ili vodi.
takoder su ga znali sitno naribati i ubaciti u rakiju koji je navodno bio vrlo ucinkovit protiv kronicnog reumatizma.

Kod teskih operacija davao se mali komadic korijena pacijentu da ga zvace prije same operacije.

Tinkture se danas koriste u homeopatiji- od svjeze biljke

Postoje varijante cijedenja soka iz korijena, kombinirano sa vinom, i prokuhano. i kao takvo se davalo pacijentima kao anestetik. Isto takav sok se dodavao i medu i sluzio je kao laksativ i diuretik.
Znalo ga se dodavati i u vaginalne čepiće koji bi potaknuli pobacaj a analno san.

za miris polodova se govorilo da su snazan afrodizijak i da poticu plodnost.

Kod extrakcije se spominje samo kuhanje korijena u vodi, ali nista vise od toga. kolicina i ostalo nisu definirani...



Pod malim dozama Efekat je prijatan, i za kratko vrijeme zapadnete u dug sanjiv trans. Plodovi- se ne jedu, jako su otrovne iako se tvrdi da u okolini Sredozemlja nisu otrovne, i cak se od njih prave domaci secijaliteti! Oprez!
TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928