Vradzbine i crveni konac

‘Crveni konac’ je već dugi niz desetljeća prisutan na našim prostorima. Odgovor koji se može čuti u većini slučajeva jeste da je to oblik zaštite beba, djece i odraslih osoba od uroka.

Mnoge kulture širom svijeta vjeruju da putem naših misli ili putem zavidnoga pogleda, osoba može naškoditi drugoj osobi uzrokujući joj bolest, ozljedu ili čak smrt. Svaki urokljivac je i zavidljivac, a nije svaki zavidljivac urokljivac. Urok je strijela koja izlazi iz duše zavidnika i urokljivca prema onome kome zavidi, i nekada ta strijela pogađa, a nekada promaši.

‘Crveni konac’ pronalazimo kod Jevreja i Hindusa. Ovo su njihove drevne pojave i običaji, koji su se raširili put ostalih naroda.

Nošenje tankog crvenog konca (koji je ujedno i vid hamajlije) povezuje se sa okultnim, magijskim, izopačenim tumačenjem Tore, poznatijim pod imenom Kabbalah. Radi se o paganštini vezanoj uz promociju okulta i New Age-a. Kabbalah je ništa drugo do magija izvedena iz jedne od svetih knjiga – samim time, sveta knjiga je zloupotrijebljena.

Za crveni konac ezoteristi vjeruju kako ‘odvraća’ lošu sreću koju čovjeku može donijeti urok zla oka. Na hebrejskom jeziku on se naziva ‘rojte bindele’ i obično je napravljen od tanke vunice. Nosi se na lijevoj ruci povezan kao narukvica.

Neki od tih crvenih konaca se donose iz Izraela. Ponekad je crveni konac u ogromnim količinama obavijan oko groba jevrejske biblijske mučenice Rahele u blizini Betlehema. Smatra se da crveni konac ima ogromne moći i da donosi dobru sreću, te garantuje onome ko ga nosi božansku zaštitu. Većina rabbina, međutim, ne zagovara ovaj čin, koji ni na koji način nije sugerisan u svetim knjigama.

Na određenom mjestu se spominje vezanje crvenog konca u smislu zaštite od uroka a to se nalazi u Tosefti, jednom od prijašnjih djela Talamuda (Šabat poglavnje 7-8). Loša vijest je ta da se ovo ne smije raditi i da je strogo zabranjeno. Ovo je okarakterisano kao ‘darčei emori’, bezvrijedan čin sujevjerja i praznovjerja, povezan sa obožavanjem idola.

Neki ortodoksni Jevreji, koji se plaše negativnih utjecaja uroka, imaju staru tradiciju da vežu crveni konac na bebin krevetić u nadi da će time odvratiti uroke i prizvati milost Boga, te će beba biti zaštićena od svakoga zla.

Moderni trendovi

Najezda crvenih konaca se pojavljuje osamdesetih godina, nakon perioda intfade u Izraelu, najvjerovatnije kao vid narodnog običaja, odnosno folklora. Trend je stvoren pod utjecajem ličnih i nacionalnih stanja nervoze i stresa zbog političke situacije u zemlji.

Krajem devedestih, crveni konac postaje popularan sa estradnim pop zvijezdama u Sjedinjenim Državama kao što su Madonna, Michael Jackson, Rosie O’Donnell, što se zatim prenijelo na mlađe naraštaje Hollywooda. Od onih koji danas nose crveni konac oko ruke možemo nabrojati sljedeća imena: Ashton Kutcher, Britney Spears, David Beckham, Avril Lavigne, Zac Efron, Vanessa Hudgens, i mnogi drugi. Pojava se povezuje sa kontraverznim Kabbalah Centrom Philipa Berga.

Druga zabilježena pojava crvenog konca se javlja u Indiji pod imenom ‘kalava’. Kalava je sveti hinduistički konac, koji se također zove i ‘mauli’ na hindu jeziku. Nosi se u toku obavljanja hinduističkih rituala kao što su Yajna ili Puja. Veže se od strane sveštenika na ruke hodočasnika koji prisustvuju obredu molitve. Kalava se veže na desnoj ruci muškarca i neudatih žena, a na lijevoj ruci udatih žena. Ponekad se crveni konac veže u čvorove nakon recitovanja mantri, koje pozivaju boga Brahmana kako bi otklonio uroke i zlo od osobe koja ga nosi.

Ovo su dokazi za sve one koji koriste crveni konac, posebno pri ‘zaštiti’ male djece i beba od uroka. Crveni konac nema veze sa vjerom u Boga koja treba biti čista od ovih vradžbina. Radi se o paganskom običaju kojemu je jedini cilj promocija paganštine po sebi. Crveni konac ne može zaštititi čovjeka ni na koji način, ali čovjek svakako ovim putem postaje nevjernik…

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928