Rituali - Poznati rituali

Ezbat

Bliži se puni Mjesec pa mi se činilo super da objasnim kako se ovo uopće obilježava i da vas usput podsjetim na njegovo postojanje. Ljudi često zaboravljaju na male stvari u životu. I meni se desi da zbog obaveza naprosto zaboravim na to da se bliži neki sabat/ezbat i onda na kraju radim pripreme neviđenim brzinama kako bih sve stigla. Moći ćete vidjeti naš prekrasni puni Mjesec za koji dan,  preciznije 25. veljače. :)

Ezbat (eng. Esbat/Esbath, čita se /ezbat/) je naziv za slavlje punog Mjeseca iako se i ovaj termin počeo sve češće i češće koristiti i za druge susrete kovena. Etimološki, ova riječ dolazi od francuskog glagola s'esbattre, zabavljati se. Termin je relativno nov (smatra se da ga je uvela Margaret Murray), a često i jako formalan. Čuti ćete izraz "krug", što je malo manje formalni izraz za slavlje ezbata. Dok riječ "krug" označava bilo kakvu vrstu okupljanja (što je prikladniji termin za ono što danas riječ "ezbat" sve označava), riječ "ezbat" u užem smislu označava isključivo slavlje punog Mjeseca.

Naime, uz osam sabata postoji i 13 punih Mjeseci u godini koji se slave. Iako se uglavnom misli na puni Mjesec kada se ovaj termin upotrebljava, on se počeo koristiti za bilo koje okupljanje kovena, bilo to za puni Mjesec, ili ne. Neki ovaj naziv koriste čak i za slavlje tamnog Mjeseca. Ako radite sami, možete slaviti bilo što bilo kada jer ne ovisite o drugima, dok je ovo znatno teže postići u kovenu. Za njegov rad je potrebno da se članovi razumiju i da shvaćaju kako tko radi. Potrebno je uskladiti se! Zbog toga se preporučuju redoviti sastanci kako se ova veza ne bi izgubila, ili još bolje; kako bi se obnavljala i osnaživala! Zamislite to poput probi benda; što češće bend ima probe, to je usklađeniji. A koven se začuđujuće puno može usporediti s bendom jer oboje na svoj način stvaraju čarolije :)

Zašto baš za vrijeme punog Mjeseca?

Artemida / Dijana,
božica lova, Mjeseca,
rađanja itd. te
zaštitnica djevojčica s
krunom Mjeseca na
glavi

Ovo je sasvim logično pitanje koje si možda postavljate u ovom trenutku. Zašto se ne preporuča sastati se nekim danom u tjednu ili nekog datuma svakog mjeseca? Pa ovo je sada postala tradicija, ali kao i svaka druga tradicija, ona ima svoje korijene.

Prvi razlog je vezan uz Božicu i njene simbole. Poznato vam je da se Božicu veže uz Mjesec, a Boga uz Sunce. Mjesec je simbol ženske energije koji prolazi svoje faze kao što i žena prolazi svoje faze u odnosu na menstrualni ciklus. On je također povezan s vodom (plima i oseka), a voda je opet povezana s emocijama koje se stavljaju pod ono "žensko". Vrhunac Mjeseca je kada je pun, kada najviše sjaji i zrači najvećom količinom energije. Jeste li ikada šetali i gledali u pun Mjesec? Možda ste tada i osjetili njegovu snagu i zaštitu. Ako niste, pokušajte to jednom :) to može biti ritual sam po sebi. Pokušajte meditirati gledajući u njega, ili pak smislite vlastitu vježbu. Svakako, ova energija je razlog zbog kojeg se većina magijskih radova izvodi na pun Mjesec ili što bliže njemu (radije prije punog Mjeseca nego poslije tj. radije za vrijeme rastućeg Mjeseca).

Chang'e, kineska
božica Mjeseca

Drugi razlog je praktične naravi. U davnim vremenima (pogotovo u vrijeme progona) kada su se vještice trebale sastajati na tajnim mjestima, sastajale bi se pod okriljem mraka, što je logično, zar ne? A ako već moraju tražiti mjesto i druge ljude po mraku bez električne rasvjete kakvu mi imamo danas, mogu si barem priuštiti da imaju Mjesec koji će ih voditi. Mjesec je taj koji im je obasjavao put! Sada samo zamislite da vi hodate kroz polje žita, a iznad vas je puni Mjesec. Nema ni duše oko vas jer svi spavaju. U tom mraku se osjećate možda i osamljeno i prestrašeno, ali čim ima malo svjetla, vama je lakše. Tako je većini ljudi. Svjetlo je ono što nam pruža sigurnost, a nema bolje utjehe u gluho doba noći od Mjeseca!

Što se radi na ezbatima?

Ezbat može biti bilo što što vi zamislite! Iako se tradicionalno slavi za sabate, nitko vam ne brani da nađete nešto što ćete slaviti i za ezbat. Slavite neki uspjeh, slavite budućnost, slavite prošlost, slavite ono što vas veseli! No ne morate uopće ni slaviti. Možete nešto i zaželjeti i pokušati unijeti energiju u tu želju kroz magijske radove. Možete proricati, što je jako popularan običaj (opet zbog velike količine energije). Ovu energiju možete iskoristiti za posvećivanje, inicijacije, samoposvećivanja, liječenje i još mnogo toga! A ako radite u grupi, često će ovi sastanci služiti za podučavanje, izmjenu doživljaja, dogovaranje ili raspravljanje o problemima i dilemama. 

Već sam napomenula da riječ ezbat dolazi od francuskog glagola koji znači "zabavljati se", ali ovi susreti primarno služe religijskoj svrsi slavljenja bogova i iskazivanju zahvale za ono što imate te je ujedno i prilika za zamoliti za neke stvari koje biste htjeli imati/ostvariti, ili još bolje, koje vam zaista trebaju (ipak moramo biti pažljivi što zaželimo). Naravno, zabave mora biti. Iako bi slavlje bogova trebala biti zabava sama po sebi, često se pjeva, svira i pleše kako bi se cijeli dojam još dodatno pojačao, a nije neobično da se ponekad čak i igraju igre u krugu, što je odličan način da se koven poveže i da se nauče neki novi običaji.  

Ritual ezbata

Ovaj ritual počinje i završava kao bilo koji drugi. Počinje s otvaranjem kruga te moćnim obredom, a završava zatvaranjem kruga. Vidjet ćete u ovim linkovima da napominjem gdje se slavi ezbat/sabat, ali sam zaključila da bi isto bilo lijepo reći još nešto o tome :)

Neću navoditi primjere zamolbi ili pozdrava, jer to prepuštam vama. Kao što sam već sto puta do sada napomenula, ritual je osobniji kada ga vi sami pišete. Ja obično svoje ezbate improviziram jer smatram da takve riječi više dolaze iz srca i da osoba može tada opuštenije raditi (bez stalnog pogledavanja u papire/knjige i brige o zaboravljanju riječi).

Dakle, kao što vidite prema formi rituala, stvari idu ovako:

1. Priprema prostora/oltara
2. Pročišćavanje vode solju
3. Otvaranje kruga
4. Označavanje kruga athaméom i elementima te vizualizacija označavanja i zaštite kruga
5. Zazivanje elemenata
6. Zazivanje Boga i Božice (Spuštanje Mjeseca, peterostruki poljubac, Vodstvo Božice, Zaziv Boga) i Moćni obred
7. Plesanje vještičje rune (ako ste u kovenu)
8. Ritual sabata/ezbata
9. Jelo i piće (ako niste obavili pri moćnom obredu)
10. Zahvala Bogu i Božici
11. Otpuštanje elemenata
12. Vizualizacije spuštanje zaštite kruga
13. Zatvaranje kruga athaméom

Slavlje čini nekakvo središte rituala, ono prema čemu je sva energija usredotočena. Vještičja runa je tu kako bi podigla energiju do maksimuma prije ikakvih radova koji trebaju uslijediti, a njih ćete obavljati unutar rituala za taj određeni sabat ili ezbat.

Za piće obično uzmem mlijeko koje podsjeća na majčino mlijeko (a time opet na plodnost, Božicu itd.), i na četvrti stavim srebrne svijeće jer su srebrna i bijela klasične boje punog Mjeseca.

Nakon svih poviše navedenih koraka ste spremni za izvesti ovaj dio rituala :)
Ovo je pravi trenutak da iskažete svoju zahvalnost za ono što imate ili izrazite neke želje. Ovo možete govoriti u sebi, na glas, ili čak napisati na komad papira i zapaliti (neki vjeruju da na ovaj način dim odnese poruku do bogova, dok drugi imaju običaj ovo raditi samo kada se lišavaju nečeg negativnog pa to napišu na papir). Ako tražite nešto, nemojte očekivati čudo. Na primjer, u slučaju da želite novu televiziju, prvo razmislite je li vam ona zaista treba, a ako je naprosto želite, shvatite to kao luksuz. Budite svjesni svojih želja, razloga za njih i racionalno razmišljajte. Neće vam se odjednom televizor pretvoriti u LCD TV od pedeset inča! Prije će se desiti da će vam se uskoro pojaviti neka nova lijepa prilika za zaradu koju ćete trebati znati iskoristiti.

Kada ste se fino izmeditirali na vašim željama i zahvalama, vrijeme je za jelo i piće (eng. cakes and wine). Ako ste obavili moćni obred, oboje bi već trebali biti posvećeni (ali ne nužno i konzumirani). U slučaju da preferirate poput mene tek nakon svega jesti i piti onda je sada vrijeme da prvo posvetite hranu i piće athaméom ili štapom tako da umočite athamé u piće i taknete hranu njime uz prikladne riječi posvete (ne bojte se...slobodno ih sami izmislite). Prije konzumacije, nemojte zaboraviti nazdraviti bogovima :) ipak su i oni prisutni u svemu ovome! Ostavite malo hrane i pića sa strane u posudicu za "žrtve" kako biste kasnije vratili zemlji mali djelić onoga što ste od nje uzeli. 

Dok jedete i pijete, možete razmišljati o magijskom radu ili proricanju koje će uslijediti. Ovdje vam zaista ne mogu puno reći jer ovo sve ovisi o vama. Dodatno ću pisati o magiji i ritualima te o načinima proricanja, a do tada zapamtite da ovaj dio nije obavezan. Ako nemate što pitati, možete slobodno još malo odmarati i onda naprosto zatvoriti krug  :)

Što u slučaju tamnog Mjeseca?

Kada se Mjesec uopće  ne vidi na nebu, onda se on naziva tamni Mjesec. Ovo je doba idealno vrijeme da se riješite nepotrebnih stvari. Bacite ono što vam ne treba, zapišite nešto čega se želite riješiti (a da nije fizički objekt npr. mana, bolest itd.) i zapalite papirić. Magija koja uključuje otpuštanje nečega, rješavanje nekih stvari itd. će se obavljati u ovom periodu. Sami prosudite što želite postići (da li želite nešto dobiti ili maknuti) i vidite koje je doba mjeseca prikladnije za to. Vrijedi pravilo kao i za puni Mjesec. Ako želite raditi ritual za puni Mjesec, onda ga radite kada Mjesec raste ili na samu večer punog Mjeseca, a ako želtie raditi ritual za tamni Mjesec onda ga radite kada Mjesec opada, ali idealno za samog tamnog Mjeseca. Vrlo je jednostavno :)

Naravno, nemojte zaboraviti da Mjesec u ovo doba nije energetski isti kao i puni Mjesec. Promijenite zazive i riječi koje koristite. Prilagodite ritual mraku koji vlada u tom trenutku u prirodi. Isto tako budite svjesni da nakon svake noći dolazi novi dan pa će isto tako i ovaj tamni Mjesec sa svojom tamom proći i doći će puni Mjesec i osvjetljavati nam put.

Želim vam puno sreće sa slavljem vašeg ezbata :) a u slučaju da nemate još nešto posebno za slaviti, nadam se da će vam se puno lijepih stvari izdogađati i dati vam razlog za slavlje i smijanje. 

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Rituali-Ritualne halje vs. ritualna nagost

Ritualne halje vs. ritualna nagost

Dance of Life VI - Gildir

Gledajući stare fotografije nekih od najpoznatijih pagana i okultista prošlosti, može se primijetiti da su neki svoje rituale izvodili nagi (ono što bi se na engleskom nazvaloskyclad, a u hrvatskom prevelo kao "u nebeskoj odori") dok su drugi preferirali obredne halje. Očito je da ne postoje pravila o tome kako se pagani trebaju, odnosno ne trebaju odijevati u ritualnom krugu. Istina je da neke tradicije inzistiraju na jednom od navedenih sistema, ali generalno govoreći, pravila odijevanja u ritualima su fleksibilna i lako se prilagode potrebama pojedinaca. Također, različiti autori će imati različita mišljenja o ovoj temi. No, prije ili kasnije, svaki paganin se zapita: raditi nag ili odjeven?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje, tim više jer na njega nema jedinstvenog ispravnog odgovora. Svaki pojedinac na njega treba odgovoriti za sebe ovisno o tome što misle o nagosti općenito, ali i mnogim drugim faktorima. Za početak, voljela bih vam postaviti nekoliko pitanja koja bi vam mogla pomoći da odlučite kako ćete vi obavljati svoje rituale (ako već niste odlučili). Neka od njih su vrlo bazična dok će druga možda iziskivati nešto više introspekcije.

1. Kako će moja koža reagirati?
   Jako dobro početno pitanje. Zamislite da odlučite nositi ritualnu halju i nađete se u situaciji da vas sve neprestano svrbi zbog materijala kojeg nosite. Ovo je naprosto nepraktično. U ovom slučaju bi vam bilo ugodnije bez odjeće. Ali ipak ne možete bez odjeće u nekim situacijama. Ja sam se našla u situacijama u kojima sam radila rituale na kamenjarima i na zemljištima punima koprive gdje su odjeća i kvalitetna obuća bili neophodni. Vaša koža vam može još mnogo toga pokazati; primijetit ćete da ste se naježili ako vam je prehladno, ili da se previše znojite ako vam je jako vruće. Nijedno od ovoga nije dobro tako da vrijedi uzeti u obzir da je vaš izbor odabira odjeće/nagosti ponekad uvjetovan temperaturom. Uz ovo mislim da je prilično jasno da osjećaj iznimne vrućine, ili hladnoće i te kako može odvući pozornost tijekom rituala, što svatko želi izbjeći. Stoga ako odlučite nositi halju, budite sigurni da će vam biti dovoljno topli za hladno vrijeme, ili pak dovoljno prozračni za toplo vrijeme. Ako radite u zatvorenom onda je lako prilagoditi temperaturu. :) Ovo je praktična strana stvari koju mnoštvo ljudi često zna previdjeti.


2. Kako će moje tijelo reagirati?
   Ovo pitanje, uz ono prethodno, će vam pomoći da bolje upoznate vlastito tijelo. Na primjer, ako vam se tijelo osjeća sputano u odjeći/obući i ako se ne možete baš slobodno kretati zbog njih, onda vrijedi razmisliti o opciji nagosti. Većina rituala uključuje mnogo plesanja pa je slobodno kretanje jako važno. Suprotno se također može dogoditi. Neki ljudi imaju određene hemunge i osjećaju se slobodnijima i udobnijima kada su odjeveni. U ovom slučaju nagost može samo odvući pozornost.


3. Kako će moj um reagirati?
   Sada dolazimo do zeznutog dijela. Lako je uočiti ako vam je hladno/vruće, ili da vas odjeća sputava. Ali što se dogodi kada shvatite da odjeća nije jedina barijera s kojom ćete se sresti? Kao što sam rekla, nagost može biti potpuno prirodna i oslobađajuća za neke, dok će se drugi osjećati posramljeno i iskompleksirano kada (i ako) se nađu goli pred drugim ljudima. Hoćete li, ili neće raditi nagi u ovakvom slučaju ovisi o vašoj zoni komfora. Stoga ako mislite da niste još spremni prebroditi svoje komplekse, nemojte se prisiljavati. Ali ako se osjećati spremnima da iskoračite iz svoje zone komfora, onda obucite svoju "nebesku odoru" i idite sigurno naprijed! Glavno je da se osjećate ne samo fizički udobno, nego da se također osjećate psihički i duhovno opušteno (a nagost nije jednostavna za svakoga).


4. S kime radim?
   Kao prvo, ima li maloljetnika? Obično ih neće biti, ali je u takvim situacijama najbolje ostati odjeven kako bi se izbjegle ikakve neugodnosti ili zakonske komplikacije. Kao drugo, vjerujete li ljudima s kojima radite ritual? Povjerenje je važni faktor i ljudima je često jako teško u potpunosti se izložiti pred ljudima kojima potpuno ne vjeruju. Zbog ovoga se ritualna nagost općenito ograničava isključivo na rad u kovenima. Rituali koji se izvode u većoj skupini ljudi čiji članovi nemaju neku dublju povezanost obično se izvode odjeveni kako bi se svatko mogao osjećati opušteno i fokusirati se na glavni dio rituala.


5. Gdje ću izvoditi ritual?
   Naravno, ako ćete raditi na otvorenom, onda trebate uzeti u obzir teren i vrijeme/temperaturu. Ako će se ritual izvoditi u zatvorenom, onda teren, vrijeme i temperatura nisu od velike važnosti i može ih se modificirati. Ali važno je također uzeti u obzir koliko je privatna vaša lokacija. Nije baš opuštajuće ako odlučite raditi nagi i imate znatiželjne susjede, ili ako osjećate da će vaša privatnost biti na ikoji način prekršena tijekom rituala. Ovo se lako da riješiti u zatvorenom tako da se potegnu zastori, ali može biti izazov na otvorenom. Također, pokušajte poštivati tuđe želje. Postoji nešto što se zove "javna golotinja". Iako većina pagana golotinju nipošto ne smatra nepristojnom, postoje zakoni koji zabranjuju javnu golotinju. Isto je lijepo imati na umu, u slučaju da radite vani, kako će se prolaznici osjećati ako vide grupu nagih ljudi koji plešu oko vatre. Možda će ih to prestrašiti (što je loše za njih), a mogu postati i previše znatiželjni pa htjeti ostati do kraja predstave (što zaista nije u najboljem interesu grupe). Kako god bilo, privatnost je dobra stvar kad asu rituali u pitanju. :)


6. Slažu li se svi oko ritualne nagosti/odjevenosti?
   Kada se radi u grupi, važno je zadržati jednakost. Ako su neki odjeveni, a neki nagi, onda sve postane zbunjujuće. Većina grupa preferira da se svi članovi slože oko sistema po kojemu će raditi. Stoga ako se svi slože da rade u nebeskoj odori (nagi), onda bi se svi trebali osjećati zadovoljni s odlukom. Ni pod kojim slučajem se ovaj izbor ne smije nametati ikome! Ako se svi slože da će raditi odjeveno, onda bi svima i ovo trebalo biti u redu. Ali postoje iznimne situacije. Ja sam izvodila rituale prije kojih me jedno-dvoje ljudi pitalo bi li bilo u redu da skinu svoju odjeću ako zaista osjete potrebu za tim tijekom rituala. Tako su svi bili odjeveni, ali su ovi pojedinci mislili da bi mogli osjetiti potrebu biti nagi u nekom trenutku. Meni je ovo bilo u redu, ali sam osjećala da trebamo biti složni oko ovoga. Oni su zato pitali sve ostale sudionike imaju li nešto protiv ovoga i svi su dali svoj pristanak. Suprotna situacija se također može dogoditi; da su svi nagi a jedna-dvije osobe žele ostati odjeveni. Kako god se okrene, svi trebaju dati svoju suglasnost oko odluke. U ekstremnim slučajevima, onima koji su se izdvojili na ovaj način se zabrani sudjelovanje u ritualu. Na primjer, nagost je obavezna u gardnerijanskoj wicci i oni koji ne pristanu na ovaj uvjet ne smiju sudjelovati u ritualima. Osobno smatram da je ovo bezobrazno i ograničavajuće, ali ću ovo pojasniti kasnije.


7. Zašto ću raditi u nebeskoj odori/u odjeći?
   Važno je da su razlozi zbog kojih se donijeli vašu odluku jasni. U osnovi je glupo raditi nag samo jer ste negdje pročitali da tako trebate raditi. Jednako tako je glupo raditi u halji naprosto jer želite imati skupu halju. Važno je da znate ZAŠTO radite ono što radite i da osjećate da je to ispravna odluka. Također bi bilo lijepo da i drugi sudionici znaju za vašu odluku (odnosno za grupnu odluku ako se svi složite raditi odjeveni/nagi). Ukratko, svaki sudionik treba znati ŠTO rade i ZAŠTO tako rade.


8. Imam li neke osobne razloge zbog kojih ne želim raditi odjeven(a)/nag(a)?Mnogo ljudi je u potpunosti u redu sa svojim tijelom, nemaju komplekse, ne osjećaju se posramljeno svojih tijela i u redu su s nagim tijelima drugih ljudi. Ipak, određeni osobni razlozi ih sprječavaju da budu nagi tijekom rituala. Ovi razlozi mogu biti zdravstvene prirode (u kojem slučaju bi pojedinac trebao objasniti situaciju drugim sudionicima ako će imati utjecaja na njih, ili razloge pak zadržati za sebe ako ne mogu utjecati na druge). Na primjer, ova osoba može imati alergiju ili povišenu temperaturu i ne može riskirati skinuti odjeću. Ovi razlozi također mogu biti i drukčije prirode. Osobe dvojnih vjeroispovijesti se mogu naći u situaciji da im neki drugi dio njihove osobne duhovne filozofije "brani" da budu nagi tijekom obreda. U mom slučaju, ja uvijek radim odjevena iz više razloga, jedan od kojih je moj partner. Smatram da imam pravo kontrolirati kome pokazujem svoje golo tijelo. Stjecajem okolnosti, ta osoba je moj partner. Uz to sam donekle konzervativna kada je u pitanju ova tema i smatram da nema svatko pravo vidjeti me u potpunosti izloženu na ovaj način. Ja sam ta koja bira te ljude/tu osobu (kao što i jesam do sada). Možda dijelite moje stavove, a možda ih ne dijelite, ali samo uzmite u obzir sve moguće razloge zbog kojih ne biste htjeli raditi svoje rituale nagi/odjeveni.


9. Odgovara li mi opća atmosfera situacije?
   Ako vam išta smeta kod situacije, onda biste to trebali riješiti. Govoreći iz osobnog iskustva, najbolje je ne uraditi nešto ako vam djeluje kao da nije sve kako treba biti. Ako imate ikakve brige prije rituala, pitajte onoga tko vodi ritual za detalje, upute, ili naprosto izrazite svoje osjećaje njemu/njoj/njima. Ako se osjećate neugodno u odjeći/nagi u ovoj situaciji, ovo također izrazite. Ako osjećate da vas netko tjera da radite odjeveni/nagi, onda vam je moj savjet da naprosto ne idete dalje. Moj je stav da se nijednog sudionika u ritualu ne bi trebalo na ništa prisiljavati. Grupe koje forsiraju ritualne odore/ritualnu nagost, barem po mom mišljenju, također nameću određene stavove na sudionike. Ne trebaju svi dijeliti sva vjerovanja niti imati istu ideju udobnosti. Ograničenja poput ovoga mogu samo gušiti dušu i rezultirati u tome da se ljudi osjećaju neugodno i/ili neprirodno. Time će ritual u konačnici ispasti mnogo gore nego što je mogao da su se svi osjećali opušteno.

Sada kada ste sebi postavili ova pitanja (a nadam se i odgovorili na njih), vrijeme je za sljedeći korak. Mnogi pagani vjeruju da nije baš "paganski" raditi rituale odjeven dok drugi razmišljaju baš suprotno i vjeruju da odore, kao dio obrednog pribora, igraju važnu ulogu u ritualima. Pokušati ću objasniti obje strane priče kako biste bolje shvatili o čemu pričam.

U nebeskoj odori (ili kako biti u paganskom duhu)

Joseph Tomanek - Nymphs Dancing to Pan's Flute (Nimfe
plešu na Panovu frulu), 1999

Većina pagana koji preferiraju ritualnu nagost nad ritualnim haljama vjeruje da je nebeska odora tj. nagost najprirodnije stanje u kojemu čovjek može biti. Sama bit izraza skyclad (nebeska odora) podrazumijeva da smo odjeveni samo nebom, zvijezdama, Mjesecom i Suncem. Stoga ne možemo ništa sakriti od bogova i suputnika na duhovnom putovanju. Nagost je stanje iskrenosti, izvornosti i čistoće koje, iz ove perspektive, odjeća može jedino zaprljati. Nagost je naše najprirodnije, ali ujedno i najranjivije stanje. Bivajući nagi pred drugim ljudima pokazujemo povjerenje prema njima i otvaramo se njima, ali i prirodi općenito. Nagost ne ostavlja prostora između pojedinca i prirode ostavljajući osobu u potpunosti izloženom pozitivnoj energiji univerzuma.

Pagani u konačnici štuju plodnost i prirodu. Ljudsko tijelo je utjelovljenje i jednog i drugog i stoga bi trebalo biti slavljeno i oslobođeno. Ako istinski slavimo prirodu kao pagani, onda bismo također trebali štovati svoje tijelo. Žene bi trebale naučiti štovati svoje obline kao što štuju Majku Božicu, a muškarci bi trebali naučiti štovati sve svoje atribute kao što se ugledaju na Rogatog Boga. 

Ovo stajalište podrazumijeva da odjeća sprječava razmjenu energije između ljudi i praktički bilo kojeg drugog oblika postojanja (bile to biljke, kristali, životinje, drugi ljudi ili sam svemir). Prema nekima, odjeća također može zamaskirati pojedinca. Ako nosimo određenu odjeću, možemo u potpunosti promijeniti svoj izgled, sakriti naše nedostatke i istaknuti atribute. U biti, možemo učinkovito lagati drugima o svom izgledu. Uz to što odjeća odražava naše osjećaje i ukus, ona nas može štititi od vanjskog svijeta, kako fizički (od kiše i vrelog Sunca), tako i mentalno (stavljajući dodatni sloj između nas i onoga čega se bojimo/što ne volimo). Stoga prema ovom stajalištu, nagost je jedini način da se izrazi naša istinska priroda, da se bude u potpunosti iskren s Bogom/Božicom/bogovima, drugim ljudskim bićima i sami sa sobom. Ali što je s drugom stranom priče?

Halje kao obredni pribor

Druidi slave kod Stonehengea

Neki pagani vjeruju da je ritualna odora, poput šamanove obredne maske, moćni dio obrednog pribora koji pomaže praktičaru da "kroči kroz veo" između ovog svijeta i idućega. Kada paganin odjene svoju ritualnu odjeću (koja ne mora nužno biti halja) i/ili stavi nakit, on mijenja svoju personu i dovodi se u pravo raspoloženje za ritual. Ritualne halje pomažu osvijestiti da od tog trenutka nadalje radimo na ritualu; one nam pomognu da se fokusiramo na cilj rituala time pridonoseći općoj energiji. Ovo može samo koristiti ritualu i svim sudionicima.

Ritualna odjeća i nakit također mogu pomoći definirati ulogu koju svaki sudionik ima u ritualu (Visoki svećenik/Visoka svećenica, Djeva, Kralj Hrasta/Kralj Božikovine itd.). Uz to mogu značajno pomoći u stvaranju štimunga. Da pojasnim, velik broj praktičara mijenja svoje ritualne halje, ili detalje na njima ovisno o festivalu koji se slavi, ili bilo kojoj drugoj prigodi koja se obilježava. Tako će, na primjer, mnogi nositi zlatno-žute nijanse za slavlje ljetnog suncostaja kako bi se istaknula snaga Sunca. Pogled na veliki broj ljudi u ovakvoj ujednačenosti (bez ikakvih negativnih konotacija) zaista može ostaviti jaki dojam na osobu.

U obranu ovog gledišta, ritualne halje se mogu prilagoditi kako bi se izbjeglo nametanje hijerarhije. Nagost na neki način svih izjednači, ali se halje može koristiti za istu svrhu. Jedino što je potrebno za ovo je da nijedna halja ne bude "bolja" od druge. Ovo možda zvuči komplicirano, ali zaista nije. Većina pagana neće vesti ornamente u zlatnom koncu u svoje halje niti će ih prekrivati dragocjenim kamenjem. Materijali su obično jednostavni, a velik broj halja je kućne izrade. Također, hijerarhija je donekle neizbježna ako grupa slijedi klasičnu ritualnu formu u kojoj svećenik i/ili svećenica vode ritual. Hoće li sudionici nositi odjeću, ili ne, ne mijenja ovu činjenicu.

Prema nekima, odjeća bilo koje vrste sprječava protok energije u krugu, ali i izvan njega (npr. kada se energija odašilje u obliku stošca moći iz grupe u univerzum). Odnosno, ona je barijera za energiju i time otežava bilo kakav ritualni rad. Osobno smatram da ovo nije istinito jer sam radila mnoštvo rituala i odjevena i naga i nisam osjećala nikakvu razliku. Također, da materijalne stvari poput odjeće zaista sprječavaju protok energije, nijedan paganin ne bi izvodio rituale u zatvorenom jer po ovoj teoriji i zidovi i krovovi, pa čak i prozori mogu biti barijera za energiju. Mišljenja sam da energija nadilazi materijalno i da joj bilo kakva fizička "prepreka" ne predstavlja problem.

Uz ovo, ritualne halje mogu privući pozornost na glavnu svrhu rituala bilo to svojom bojom, ukrasima ili samim time što su ih ljudi odjenuli. S druge strane, ritualna nagost može odvlačiti pozornost ako praktičari nisu naviknuti na nagost. Ljudsko tijelo postoji u svim oblicima i veličinama i zaista može biti fascinantno. Naprosto je prirodni stati i pogledati, pa makar samo na trenutak. Ipak, ovo može uzrokovati neugodnost kod nekih sudionika i odvući pozornost od biti. Ipak, i ritualna odjeća može odvući pozornost ako je nepraktična (ako neprestano zapinjete za dno, ako su rukavi predugački, ili ako je materijal lako zapaljiv, grub ili ako svrbi itd.). Stoga je izbor zaista na vama. 

Naravno, mnogo više argumenata se može naći za oba gledišta, ali mislim da je najvažnije da se osjećate ugodno zbog toga što radite i na koji način to radite. Ako se osjećate neugodno u ritualnoj odjeći, onda ih se riješite. Ako se osjećate neugodno nagi, ili vam odvlači pozornost iz ikojeg razloga, onda izvodite svoje rituale odjeveni. Ako radite u grupi, također je važno uzeti u obzir mišljenja drugih sudionika. Idealno je da se svi slože oko jednog sistema rada (tj. da su svi odjeveni, ili su svi nagi), ali ako se svi slože da mogu postojati iznimke, onda valjda mogu postojati.

Doduše, tema ovog posta zaista nije toliko jednostavna. Neki praktičari biraju raditi nagi u nekim situacijama, a odjeveni u drugima. Na primjer, ja sam radila u nebeskoj odori kada sam samostalno izvodila rituale, a uvijek odjevena u grupnim ritualima. Drugi će raditi upravo suprotno jer im tako više odgovara. Netko drugi će možda raditi nag za ljetne mjesece (dakle za Imbolc, Ostaru, Beltane i Lithu), a odjeven za zimske mjesece (za Lughnasadh, Mabon, Samhain i Yule). Neki vjeruju da nošenje ritualne odore "osnažuje" odjeću na neki način (napuni ih s energijom rituala čime im se povećava moć sa svakom upotrebom) i zato inzistiraju da ih nose za svaki ritual. Sve ovisi o tome što vama ima više smisla.

Ja sam samo mogu potaknuti da sami donesete odluku. Ako vam itko kaže da MORATE raditi nagi, ili da MORATE raditi odjeveni, ja bih zastala i dobro razmislila o tome želim li uopće raditi s ovakvim ljudima. Zašto uopće raditi s nekim tko vam želi oduzeti pravo slobodnog izbora? Ovako ponašanje može samo dovesti do ružnih situacija. Neki ljudi će vidjeti ritualnu nagost kao samo još jedan perverzni način da vide druge ljude gole. Ovo je jedna vrsta zlostavljanja i ne smije se podržavati niti tolerirati...samo jedno upozorenje.

Na kraju krajeva je izbor na vama. Nadam se da ćete donijeti odluku koja vama odgovara i da ćete uživati u svojim ritualima kako ih god odlučili vršiti. :)

Do sljedećeg posta,

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Tradicionalno-narodna predodžba vještice

U ne tako davna vremena, neke od osoba koje su nazivali vješticama odgovarala
su opisom, slikama iz dječjih slikovnica. Odnosno, većinom se radilo o staricama koje
su živjele same („Veštice su skoro uvek stare žene. Nijednoj mladoj i lijepoj ženi, veli
Vuk S. Karadžić, ne kažu da je veštica, nego sve babama“2
) ili na osamljenim mjestima
(najčešće zbog čudnih sklonosti koje njihovi sumještani nisu odobravali ili kojih su se
bojali), ali koje su aktivno sudjelovale u njihovim životima, jer su se bavile travarstvom,
pomagale svojim biljnim lijekovima kod raznih bolesti, ili kod poroda, s obzirom da si
siromašni puk nije mogao priuštiti liječnika.3
Prema Đorđeviću (1989:7) ima nekoliko različitih vjerovanja na koji način se
postaje vješticom. U kotarima Nevesinja i Gackog vjeruje se da je vještica žena koja se
„začedila u zao čas ili uoči kakvog velikog praznika ili uoči dvanaest velikijeh petaka u
godini“, dok se u mnogim mjestima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini vjeruje da žensko
dijete koje se rodi u crvenoj ili krvavoj košuljici postaje vještica, a muško vukodlak.
Postoji također varijanta da ukoliko se rodi u modroj ili crnoj košuljici prvo postaje
mora, a tek udajom vještica.4 U Praputniku, u Hrvatskoj, kažu da vukodlaci i vještice
svoje moći dobivaju tek nakon 21. godine života.5
Vještice i čaranje spominju se već u statutima hrvatskih primorskih i
dalmatinskih gradova, ali različito od kasnijega teološkog pojma. „U procesima koji su
prethodili velikom progonu vještica najčešće su bile optužbe zbog vračanja, koje može
ali ne mora biti štetočinsko, bez oskvrnuća vjere i bez sudioništva vraga.“6
Iako su im pomagale, nema sumnje ni u to da je postojao određeni strah od njih,
zbog njihovog znanja i moći. Prema narodnom shvaćanju štetočinstvo i umijeće
liječenja su povezani: „Tko zna liječiti, zna i uništavati.“7 Kasnije pod utjecajem Crkve
dolazi do vjerovanja da su svoje znanje i moći dobile od samog Nečastivog, a ne od
Boga (jer svi su oni bili Božja djeca, pa zašto ih onda i oni ne bi posjedovali).
Jedno od tipičnih postupaka štetočinstva koji je iz pučke magije prešao u
teološki pojam vještičarenja, a ujedno se sačuvao u narodnom vjerovanju sve do
najnovijeg vremena je da vještice mogu kvariti i oduzimati mlijeko tuđim kravama.8
Jedan je od tipičnih postupaka9
pritom da vještica uzme komad štrika od one kuće gdje
je dojna krava, onda ga prebaci doma preko trijema, pa na taj štrik sebi doma doji tu
kravu.
Veoma su prepletena uzajamna utjecanja učenih teoloških i narodnih predodžbi
o stvaranju oblaka, nevremena, kiše, tuče i različitih nepogoda. U Poljicama10 se vjeruje
da vještica radi oblake, oluju i tuču na način da se pomokri u rupicu u zemlji, to
promiješa par puta i onda se iz rupice digne dim, iz dima nastanu oblaci, iz oblaka oluja,
a iz oluje tuča koja uništi urod na poljima. „Tuču su vještice, prema pričanju pravile i
tako da stanu na dva brijega, na svaki brijeg jednom nogom, dok među bregovima pada
tuča.“11 Čarobnjačkom umijeću pripadaju i predaje o vješticama koje su znale napraviti
da pada grad u kući ili su pustile da izađe kroz prozor te potuče cijeli kraj ili samo
posjed čovjeka kojem se želi osvetiti. Vjeruje se i da se vještice za vrijeme tuče nalaze u
oblacima i na taj način rade tuču, a obraniti se može zvonjavom zvona ili kad se puca na
vještice u oblacima blagoslovljenim prahom ili voskom, te ih je na taj način moguće
raniti ili usmrtiti, a katkada ih možemo vidjeti i u liku ptice.12
„Pričanja o vješcima i vješticama u oblacima, što donose nevrijeme i tuču,
obuhvaćaju i jedan motiv iz duboke arhaike, koji je tuđ teološkoj zamisli o vješticama.
Dobro su nam poznati iz znanstvene literature likovi táltosa, zduhača, krsnika,
benandanata13 itd., koji se s onima iz drugog kraja, ili sa zlim vješticama bore za bogat
urod i blagostanje svoga zavičaja“.14
Na području Dalmacije, umjesto likova poznatih kao blagotvorni zaštitnici, same
se vještice i vješci međusobno bore, ponajviše u oblacima. Lete u obliku gavrana i bore
se jedna s drugom u zraku „jer bi jedni rada obranit svoje selo, a drugi bi jin ga rada
obit“.15 Naprotiv, na području Istre i Hrvatskog primorja protivnici su u borbama jasno
razgraničeni. Na jednoj strani su krsnici a na drugoj zli vješci i vještice, a slično je i kod
furlanskih benandanata. Bore se najčešće u životinjskom obliku.
„...u pandanu dobrih vještaca i dobrih vještica, koji se u ovom kraju, Istri, nazivali krsnici; u
Mađarskoj, recimo, táltos, u Furlaniji benandas i tako dalje. To su, dakako opet, obilježeni pojedinci koji
se rađaju s posebnim znamenjem, u takozvanoj košuljici, odnosno tragovima amnionske vreće na sebi.
Rađaju se vrlo često sa spojenim obrvama i još nekim drugim znacima... O ishodu borbe krsnika i
štriguna ovisi i hoće li bit grašice ili ne, hoće li polje roditi dobro ili slabo i slično.“
http://www.matica.hr/HRRevija/revija302.nsf/AllWebDocs/muzur
14 Bošković-Stulli, 1991:148
15 Banović u Bošković-Stulli, 1991:1486
Krsnici, kao i benandanti i zduhaći, rađaju se u košuljici, a slično se vjeruje i o
vješticama, ali one se ne rađaju u bijeloj kao krsnici, već u crvenom ili crnom mjehuru,
a ako se javno oglasi njihovo rođenje, te vještice neće imat moć. Katkada se rađaju sa
zubima, te repom.16
Đorđević (1989:23) piše da postoje vjerovanja da vještice imaju zle oči, te da
pogledom mogu ustrijeliti čovjeka i na taj način ga srušiti s konja, ureći, pa čak i ubiti
na mjestu. Vjeruje se da vještice mogu mijenjati oblik, te poprimiti oblik neke životinje
kao što su leptir, žaba, kvočka, pura, kobila, orao, itd.17
„Veoma je rasprostranjeno vjerovanje, kao i mnoge predaje ponikle iz njega, o
vješcu (ili vještici) što spava kao obamro; iz usta mu je izašao duh u obliku muhe,
kukca, miša i sl. te luta i čini zlo ljudima. Duh se poslije vrati u tijelo, no ako su ljudi
tijelo obrnuli, životinjica ne može uć, pa vještac ili vještica umre. (...) Vjerovanja o
lutanju vještičine duše nezavisna su od vještičjih procesa i izviru iz arhaičnih mitskih
predodžbi sačuvanih u tradiciji sve do nedavnog vremena.“ (Bošković-Stulli, 1991:150-
151)
Od svih vještičjih čudnih sposobnosti i moći, talent za proricanje budućnosti je
onaj koji najviše plijeni pozornost, jer moguće je naučiti ''čarolije'' i formule, i moguće
je shvatiti i naučiti rituale, ali sposobnost gledanja u budućnost posjeduju samo neke
osobe, one koje su rođene s tom moći koju mnogi nazivaju natprirodnom.
TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Vradzbine i crveni konac

‘Crveni konac’ je već dugi niz desetljeća prisutan na našim prostorima. Odgovor koji se može čuti u većini slučajeva jeste da je to oblik zaštite beba, djece i odraslih osoba od uroka.

Mnoge kulture širom svijeta vjeruju da putem naših misli ili putem zavidnoga pogleda, osoba može naškoditi drugoj osobi uzrokujući joj bolest, ozljedu ili čak smrt. Svaki urokljivac je i zavidljivac, a nije svaki zavidljivac urokljivac. Urok je strijela koja izlazi iz duše zavidnika i urokljivca prema onome kome zavidi, i nekada ta strijela pogađa, a nekada promaši.

‘Crveni konac’ pronalazimo kod Jevreja i Hindusa. Ovo su njihove drevne pojave i običaji, koji su se raširili put ostalih naroda.

Nošenje tankog crvenog konca (koji je ujedno i vid hamajlije) povezuje se sa okultnim, magijskim, izopačenim tumačenjem Tore, poznatijim pod imenom Kabbalah. Radi se o paganštini vezanoj uz promociju okulta i New Age-a. Kabbalah je ništa drugo do magija izvedena iz jedne od svetih knjiga – samim time, sveta knjiga je zloupotrijebljena.

Za crveni konac ezoteristi vjeruju kako ‘odvraća’ lošu sreću koju čovjeku može donijeti urok zla oka. Na hebrejskom jeziku on se naziva ‘rojte bindele’ i obično je napravljen od tanke vunice. Nosi se na lijevoj ruci povezan kao narukvica.

Neki od tih crvenih konaca se donose iz Izraela. Ponekad je crveni konac u ogromnim količinama obavijan oko groba jevrejske biblijske mučenice Rahele u blizini Betlehema. Smatra se da crveni konac ima ogromne moći i da donosi dobru sreću, te garantuje onome ko ga nosi božansku zaštitu. Većina rabbina, međutim, ne zagovara ovaj čin, koji ni na koji način nije sugerisan u svetim knjigama.

Na određenom mjestu se spominje vezanje crvenog konca u smislu zaštite od uroka a to se nalazi u Tosefti, jednom od prijašnjih djela Talamuda (Šabat poglavnje 7-8). Loša vijest je ta da se ovo ne smije raditi i da je strogo zabranjeno. Ovo je okarakterisano kao ‘darčei emori’, bezvrijedan čin sujevjerja i praznovjerja, povezan sa obožavanjem idola.

Neki ortodoksni Jevreji, koji se plaše negativnih utjecaja uroka, imaju staru tradiciju da vežu crveni konac na bebin krevetić u nadi da će time odvratiti uroke i prizvati milost Boga, te će beba biti zaštićena od svakoga zla.

Moderni trendovi

Najezda crvenih konaca se pojavljuje osamdesetih godina, nakon perioda intfade u Izraelu, najvjerovatnije kao vid narodnog običaja, odnosno folklora. Trend je stvoren pod utjecajem ličnih i nacionalnih stanja nervoze i stresa zbog političke situacije u zemlji.

Krajem devedestih, crveni konac postaje popularan sa estradnim pop zvijezdama u Sjedinjenim Državama kao što su Madonna, Michael Jackson, Rosie O’Donnell, što se zatim prenijelo na mlađe naraštaje Hollywooda. Od onih koji danas nose crveni konac oko ruke možemo nabrojati sljedeća imena: Ashton Kutcher, Britney Spears, David Beckham, Avril Lavigne, Zac Efron, Vanessa Hudgens, i mnogi drugi. Pojava se povezuje sa kontraverznim Kabbalah Centrom Philipa Berga.

Druga zabilježena pojava crvenog konca se javlja u Indiji pod imenom ‘kalava’. Kalava je sveti hinduistički konac, koji se također zove i ‘mauli’ na hindu jeziku. Nosi se u toku obavljanja hinduističkih rituala kao što su Yajna ili Puja. Veže se od strane sveštenika na ruke hodočasnika koji prisustvuju obredu molitve. Kalava se veže na desnoj ruci muškarca i neudatih žena, a na lijevoj ruci udatih žena. Ponekad se crveni konac veže u čvorove nakon recitovanja mantri, koje pozivaju boga Brahmana kako bi otklonio uroke i zlo od osobe koja ga nosi.

Ovo su dokazi za sve one koji koriste crveni konac, posebno pri ‘zaštiti’ male djece i beba od uroka. Crveni konac nema veze sa vjerom u Boga koja treba biti čista od ovih vradžbina. Radi se o paganskom običaju kojemu je jedini cilj promocija paganštine po sebi. Crveni konac ne može zaštititi čovjeka ni na koji način, ali čovjek svakako ovim putem postaje nevjernik…

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Masonsk "egipatski" obredi

I. Legende

Kao što se  Masonskom redu pripisuju legendarna izvorišta  —  bilo da se radi o Hramu kralja Salomona, bilo o Templarskom redu, ili o rimskim zanatskim školama  —  tako se i svaki od takvih masonskih ogranaka  nastoji  prikloniti što je moguće starijem  izvoru. 
Masonski obredi zvani   "egipatski"  nisu izuzetak u tom pravilu; dapače, u velikoj triangularnoj obitelji  zauzimaju posebno mjesto: njihova ljestvica obuke sastoji se od 90 stupnjeva  — ne računajući velike administrativne stupnjeve, koji, od reforme iz 1934. godine, završavaju na  98. po redu. 
Propitajmo bogatu dokumentaciju koju ovi izvorni obredi podastiru  povijesnoj   ocjeni.

Prvu nam je verziju, u Francuskoj, predstavio veliki propagator obreda Misraïm, Marc Bédarride — rođen 1776. u Cavaillonu, u pokrajini Comtat Venaissin — u njegovu djelu koje govori o Poslušnosti.
Prema tom autoru, koji nema ni najmanje  kritičkog duha, masonstvo je staro koliko i svijet. Izraelit praktikant Bédarride  se poziva na Stari zavjet. Po njemu je sam Adam, zajedno sa svojom djecom, stvorio prvu ložu čovječanstva. Seth je naslijedio svog oca, Noa ju je spasio od potopa. Cham ju je osnovao u Egiptu pod imenom "Mitzràim": t.j. Egipćani. Samo je, dakle, od tog naroda potekla tajna tradicija ezoterizma. Na tom su izvoru pili svi pastiri naroda: Mojsije, Kekrops, Solon, Likurg, Pitagora, Platon, Marko Aurelije, Majmonidi, itd., svi učitelji antike, svi izraelski, grčki, rimski i arapski eruditi.
Posljednja karika u tom neprekinutom lancu je sam otac autora, pobožni Gad Bédarride, mason jednog drugog obreda koji je navodno primio 1782. g. tajanstvenog egipatskog Inicijatora koji je bio na proputovanju na svoj Orijent i za kojega znamo samo njegovo " Nomen mysticum": Mudrac Ananiah. Taj ga je poslanik primio u egipatsko masonstvo.
Ovdje podvlačimo da to nije prva povijesna aluzija o posjetu jednog nepoznatog Vrhovnika egipatskog masonstva u Comtat Venaissin: jedan drugi pisac donio je tu vijest dvadeset i tri godine prije pojave Bédarrideova djela. Bio je to inicijant Vernhes koji je u svom pledoajeu o egipatskim obredima, izdanom 1822., također ukazao na posjet misionara  Ananiaha na jugu Francuske 1782.

Drugu  verziju, prilično različitu od prve, o porijeklu egipatskog masonstva  ispričao nam je francuski poligraf Jean-Etienne Marconis de Nègre, sin  tvorca Memfiskih obreda.
Po tom plodnom autoru, romantičnom i prezasićenom, apostol evanđelist Sv. Marko preobratio je na kršćanstvo jednog "serafinskog" svećenika iz Aleksandrije pod imenom Ormus. Radi se, jasno, o greški u pisanju: riječ "serafinski" može se primijeniti samo na kategoriju anđela dobro poznatih u teološkim rječnicima. Zamijenimo li to ovdje sa "svećenikom kulta Serapis" - tako prenesena legenda će biti manje šokantna.
Pokršten zajedno sa šest svojih sljedbenika, Ormus je u Egiptu osnovao   inicijacijsko društvo Mudraca svjetlosti, te inicirao u njegove misterije predstavnike palestinskih Esena, čiji  potomci prenose  tradicionalne tajne vitezovima Palestine, a oni ih 1118. godine donose u Europu. Njihov poglavar je bio patrijarh Jeruzalema Garimont i trojica njegovih učitelja osnovali su u to vrijeme u Upsali Red orijentalnih masona, te potom i jedan u Škotskoj. Šteta je da tu literaturu ne podupire nijedna povijesna referenca.
Naime, ime vulgarizatora varira od godine do godine. Ormus postaje Ormesius u jednom drugom djelu Marconisa.
Razni autori aludiraju na tu verziju. Naglasimo da od tada sve dosad postoje dvije paralelne verzije –  i jedna i druga jednako maštovite – obje dokazuju duboko neznanje njihovih propagatora.
Egipat predstavlja, kroz povijest ezoterijskih tradicija, originalnu struju, potpuno različitu od judejske kao i od judeo-kršćanske. 
Bez sumnje, u vrijeme Napoleonova pohoda u Egipat, znalo se veoma malo o religiji, pismu, simbolizmu starog Egipta: Champollion još nije dešifrirao hijeroglife. Njegovo prvo senzacionalno otkriće egipatske pismenosti bilo je 17. prosinca 1822.

Što se do tada znalo o Egiptu?
Kolale su basnoslovne priče: svećeničke  su inicijacije  opisivane na romaneskni i nevjerojatan način. Dva Nijemca, puni maštovitosti, von Kôppen i von Hymmen pokrenuli su od 1770. teatralizirani obred zvan: Crata Repoa, prevedeno sasvim pogrešno kao Šutnja Bogova, u kojem se drevna inicijacija koja se odvijala u Velikoj Piramidi "vjerno prikazivala" simboličnim primanjem u sedam sukcesivnih stupnjeva (Pastophore; Néocore; Mélanophore; Christophore; itd.) otužne fantazije. Dvojica Francuza, Bailleul i Desétangs, 1821. objavljuju francusku verziju. Sa svoje strane, opat Terrasson  je već bio ukazao put u svom inicijacijskom romanu: Sethos.
"Moda" inicijacija na "egipatski način" osvojila je Pariz i izazvala zabrinutost, a zatim i jaku reakciju masonskih autoriteta tog vremena.

II. Povijest

Upitajmo suvremenike i potražimo što oni znaju o egipatskim obredima u vrijeme kad su pokušavali osvojiti Francusku.

Levesque  je 1821. godine napisao "Opći povijesni pregled" masonskih sekti  svog vremena, govoreći o novopridošlome, o Misraïmskim obredima: "Vjerujem da se Obred osnovao u Parizu prije pet ili šest  godina. Dolazi s juga Italije i uvelike je štovan na Jonskim otocima i na obalama Jadranskog mora. Potječe iz Egipta".

Nakon ovog prvog svjedočanstva, pozovimo se na najvećeg znalca među masonima Francuske, slavnog Thorya (1759-1817.), koji u dva toma svog djela "Acta Latomorum" donosi poveći broj dragocjenih povijesnih dokumenata  kojih je bio čuvar.
On precizira: "Obred Misraïma, u Francuskoj poznat tek nekoliko godina, bio je na snazi u Veneciji i na Jonskim otocima i to prije Francuske revolucije 1789. Postoji i nekoliko Kapitela Misraïma u pokrajinama Abruzzi i Puliji."
I dodaje još jedan interesantan element: "Svi ti stupnjevi, osim 88., 89. i 90. imaju druga imena. Što se tiče tri posljednja, ne poznajemo njihovu denominaciju i u rukopisu koji nam je prenesen označeni su kao prikriveni."
Dalje ćemo vidjeti veliku važnost te opaske.

Posvetimo se sada Ragonu koji, nakon kratke suradnje s braćom Bédarride, postaje njihov nesmiljeni protivnik.
On nam govori – a ovdje je on očevidac – da je francuskim voditeljima Obreda, Jolyu, Gabboriau i Garciau, moć predana u Napulju 1813. g. Dokumenti koji to potkrepljuju napisani su na talijanskom jeziku, te predani povjerenicima Velikog Orijenta 20. studenog 1816.
Govoreći niže u tekstu o tajnama posljednjih stupnjeva tog Obreda, slavni "presveti autor zidarstva" pojašnjava: "Izvodimo četiri posljednja stupnja   Misraïmskog obreda koje su Joly, Gab¬boria i Garcia donijeli iz Vrhovnog savjeta Napulja. Svaki nepristrani čitatelj koji će ih usporediti, vidjet će koliko se ti stupnjevi  razlikuju od onih koje iznose Bédarrideovi. "I još drugdje dodaje bilješku: "Ovo objašnjenje, kao i razvoji 87., 88. i 89. stupnja što čine filozofski sistem istinskog obreda Misràima, zadovoljava duh svih obučenih masona…"
U  Bruxellesu, 1. kolovoza 1818., izlazi jedna obrana  Misraïma, pozivajući se na djelo o tom obredu objavljeno u Londonu 1805. godine, u A6 formatu.
S druge strane, mi imamo u Bruxellesu, kamo je obred Misraïma donesen 1817., jedan dio arhiva: statute (objavljene kod Remya, rue des Escaliers, 5. travnja 1818.); diplome, polemike s drugim Obredima; i jedan ulomak rukopisa na pergamentu, koji sadrži upravo "Arcana Arcanorum" - na papiru i pismom potpuno identičnim onom drugog dokumenta datiranim iz 1778.
Iz tih elemenata možemo zaključiti: 1) egipatski su obredi prakticirani na Mediteranu i u Italiji prije 1789.; 2) posljednji se stupnjevi prakticiraju po dva vrlo različita sustava: jedan sustav po kabalističkoj filozofiji (Sustav Bédarridea) i jedan egipatsko-helenističke filozofije (Arcana Arcanorum: Tajna nad tajnama, ili Napuljski sustav).
Iz toga lako zaključujemo da su za povjesničara Thoryja bili prikriveni, strahujući od njihova objavljivanja. 
Razumijemo i Ragonovo mišljenje: "Sav se taj obred zapravo svodi na četiri napuljska filozofska stupnja." Činjenica da Bédarride naznačuje kako njegov tajanstveni Ananiah odlazi 1782. s juga Francuske u Italiju, upravo dokazuje da  taj moment daje obredu povijesnu vjerodostojnost. Stoga s razlogom povjesničar ZUaite odbacuje, kao vrlo sumnjivu, hipotezu nekih slabo obaviještenih pisaca  koji pripisuju  "izum"  ovog obreda nekom Lechangeuru u Milanu 1805. godine!
I evo sad jednog novog elementa dostojnog pažnje: 17. prosinca 1789. slavnog Cagliostra, osnivača lože egipatskog obreda u Rimu 6. studenog 1787.,  uhićuje pontifikalna policija. U njegovim se papirima nalaze katekizam i ritual Obreda i također kipić Izide.  Naime, Izida je sveto ime jednog napuljskog stupnja. 
Možemo se upitati je li Bédarride poznavao Cagliostra. Odgovor je potvrdan: ne osporava ni realnost njegove inicijacije u Egiptu, niti njegove moći, a ograničava se samo na to da mu predbacuje da je u Francuskoj stvorio personalizirani egipatski obred.

III. Filozofija Misraïmizma

Ako je, općenito, masonstvo nasljednik i neumorni propagator društvenog morala koji prije svega teži da nas pouči kako se možemo transformirati pomoću progresivne discipline, u "isklesani kamen", u "kubni kamen",  umjesto da ostanemo "neotesani kamen" neupotrebiv za sreću svih. Ako svojim sljedbenicima nameće najapsolutnije poštivanje ideja drugoga, ideje najsavršenije jednakosti, trajne tolerancije  i stvarnoga bratstva, ako ona od njih zahtijeva da u svemu traže istinu i primjenjuju pravednost, logično je da takvi etički imperativi nemaju, ni blizu, nikakve veze s inicijacijom, u najuzvišenijem smislu te riječi.
Ako pod tim riječima podrazumijevamo: "objavljivanje određenih tajni kozmičkog reda nekolicini odabranih ljudi sposobnih to iskoristiti u dobre svrhe", tada aktualno masonstvo nije inicijacijska škola: ono ne daje nikakav dogmatski nauk, ono obavezno poštuje mišljenje svih i svakoga, ono nije sveučilište okultizma; njime ne rukovodi didaskalna hijerarhija koja obučava neofite i prenosi im ezoterijske tajne i inicijacijske moći; u nekim su zemljama voditelji, uvjereni ateisti,  vođeni izravno materijalnim i društvenim napretkom. Bez sumnje, većina obuke je dana preko tradicionalnog kanala simbolizma, no on nije religiozan, nema  mistične  tendencije i, naprotiv, glatko odbija bilo kakve upade iracionalnog elementa u naučavanju svojih učenika.

Potpuno različito je masonstvo 18. stoljeća! Okupljalo je, u većini obreda, samo gorljive spiritualiste.  Ne ograničava se, ni iz daleka, na potragu za ljudskom srećom, na emancipaciju duha, na edukaciju srca, već je svoje esencijalno zanimanje pronašla u osvajanju Istine, spoznavanju tisuća tajni Prirode, u  najodvažnijim eksperimentiranjima u domeni duhovnosti. Odatle potječe taj nevjerojatni procvat najrazličitijih obreda, najposebnijih obedijencija, najmističnijih  i najhermetičnijih visokih stupnjeva: da bi nas uvjerili, treba, i dovoljno je, samo pročitati nomenklaturu stupnjeva od kojih se sastoji egipatsko masonstvo. Tu se susreću i isprepliću religije, alkemija, hermetizam, kabala; drvo Misraïma je škola tajni svih vrsta i njegova četiri posljednja stupnja napuljskog sustava donose nam najvažnije tajne najčasnije duhovne tradicije.
Iz toga lako shvaćamo prijezir, veliku antipatiju, vječno neprijateljstvo prema egipatskom masonstvu, kao stalnoj žrtvi drugih obreda tijekom povijesti.
U toj teškoj domeni Veliki Orijent Francuske je potukao sve moguće rekorde u zločestoći, u tolikoj mjeri da je čak političkoj vlasti prijavio obred Misraïma, izazvao progone i uhićenja kako bi im potpuno onemogućio opstanak.
Tako su se neki pariški misraïmski dostojanstvenici u slabosti odricali svojih viših stupnjeva, te su se pokušavali dobrovoljno upokoriti, plaćajući koristoljupcima koji su ih kritizirali  zbog ateizma. Zaista jadno, jer su na taj način lako bili označeni.

Ipak to je samo izuzetak. 
Viši stupnjevi Obreda nisu nikada odobrili: ni smanjenje egipatske ljestvice na trideset tri škotska stupnja, što je naložio hijerofant Pessina a realizirano je u praksi u nekim zemljama (Argentini), niti ukidanje njegovih duhovnih liturgija.
Za sve vrijeme, "Arkane" četiri posljednja stupnja uredno su prenošene.

Možemo li u jednom vulgariziranom pregledu namijenjenom profanom svijetu opisati, u glavnim crtama, ukratko, ono što se može nazvati: filozofijom Obreda?
To je neophodno, jer upravo se Misràim razlikuje od drugih masonskih redova  bogatstvom ezoterijskog nauka. 
Prosti pogled na organizaciju i simbolizam dovoljan je da se definira njegov karakter.

1) Autentični statuti – iz 1818. – ukazuju da se Red ne zasniva na broju, već na odabiru. Ne na masovnom izboru, već na autoritetu njegovih učitelja. Veliki Majstor, Veliki Vrhovni Čuvar Obreda, Viša Moć, ima punu dogmatsku i administrativnu moć unutar Reda. On je njegov regent, ad vitam. Svaki član 90og stupnja može individualno inicirati pod vlastitom odgovornošću u sve sukcesivne stupnjeve na Ljestvici Obreda. Na prvom je stupnju potrebno glasovanje za sve profane kandidature koje se podnose, te je potrebna većina glasova da bi se odobrio pristup. 
Organizacija podliježe inicijacijskim tradicijama. Hijerofant je Otac i učitelj svoje duhovne djece. On ne ovisi o njima, nisu djeca ta koja izabiru svoje roditelje.
Direktni suradnici, nositelji posljednjeg stupnja imaju moć individualne inicijacije van hrama i van organizacije. To je dragocjeno načelo Slobodne Inicijacije koje je omogućilo širenje drugih inicijacijskih Bratovština, kao što su pitagorizam i martinizam.

2) Njegovi su posebni simboli  interesantni: s jedne strane zrakasti Trokut, a s druge strane tajni pitagorejski YZJpsilonn, kao i dvostruki Kvadrat – Materija-Duh – svi međusobno povezani. 
Tri svijeta simboliziraju tri koncentrična kruga. 
Kabalu predstavlja Jakobova ljestvica i pločice Zakona, egipatsko-helenska struja Boga-Ovna Amona i svetu Maslinu.

3) Njegov nauk nije samo tradicionalan pregled ezoterijskih Istina. Prenosi istinske tajne i osiguravaju živu Vezu s Nevidljivim.
Paralelizam između nekih odlomaka Arkana i Cagliostrovih obrednih tradicija iznenađujući su: na primjer, "89. napuljski stupanj daje, kaže Ragon, detaljno objašnjenje odnosa čovjeka s božanskim, kroz meditaciju nebeskih duhova." I dodaje: "Taj stupanj, najneobičniji je i najuzvišeniji od svih, zahtjeva najveću snagu duha, najveću čistoću ponašanja i najapsolutniju vjeru."  
Poslušajmo sada Cagliostra: "Udvostručite vaše napore da se očistite, ali ne kroz strogost, lišavanja ili izvanjska ispaštanja; jer, ne radi se o utrnuću tijela da bi ono patilo; treba dušu i srce učiniti dobrima i čistima, goneći iz vaše nutrine sve poroke zanoseći se vrlinom.  
"Postoji samo jedno Više Biće, jedini vječni Bog. On je Jedan, kojeg treba voljeti i kojem treba služiti. Sva bića, bilo duhovna, bilo besmrtna, koja su postojala, njegova su stvorenja, njegovi subjekti, njegovi služnici, njegovi potčinjeni.
"Više Biće i Vladaru, molimo vas iz dubine našeg srca, po moći koju ste vašom voljom dali našem inicijatoru, dozvolite nam da koristimo i uživamo dio milosti koja nam je prenesena, evocirajući sedam anđela koji su pod vašim  prijestoljem i da s njima djelujemo, a ne ogriješimo se o vašu volju i ne povrijedimo našu nevinost."
Svi ovakvi obredi imaju istu svrhu: pročistiti prisutne; uroniti ih u potpuno životvoran duhovni ugođaj; postaviti ih u odnos i u suzvučje na ravnima iznad ljudskih slabosti; ispuniti ih milošću Odozgo. 
U stvari to je preuzimanje svega iz staroegipatsko-grčkog smjera po kojem su se obučavali svećenici: Apolon se spušta u Delfe i inspirira Pitiju; Amon-Ra se spušta u Tebu i oživljava svoj lik; Nevidljivi dotiče vidljivo kroz neizrecivu osmozu.
Nije li to jedini, beskrajni, neiskazivi učinak istinske Inicijacije? Dati životu smisao. Dovesti inicijanta do zajedništva sa Kozmosom. Dovesti ga do njegove nebeske Domovine. Mada suvremeni obredi nemaju snagu i ozračje drevnih liturgija, oni neosporno imaju dragocjenu prednost  da nas postave na put Istine i da nam pruže blaženo  pouzdanje u naše sudbine…

Najljepše molitve egipatskih Obreda

I. Prizivanje  prilikom otvaranja prvostupanjskih djela

"Svevišnja  Snago koju nazivamo  raznim imenima i što sama vladaš, Svemoćna i postojana, Oče Prirode, Izvore Svjetlosti, Vrhovni Zakone,  pozdravljamo  Te !
"O moj Bože, primi  duboko štovanje i našu ljubav,  naše obožavanje  kroz obred !
" Pokoravamo se  vječnim  Zakonima Tvoje Mudrosti. Udostoji se upravljati našim Djelima ; osvijetli ih Tvojom svijetlošću; odagnaj tamu koja skriva Istinu  i dopusti nam da spoznamo neke od Savršenih Planova te Mudrosti kojom Ti rukovodiš svijetom, kako bismo sve jače i više postali dostojni Tebe, da himnama proslavljamo  beskrajni univerzalni Sklad  kojim Tvoja Prisutnost  obilježava Prirodu."


II. Molitva kod zatvaranja prvostupanjskih djela

" Svevišnja  Snago koju nazivamo  raznim imenima i što sama vladaš, Svemoćna i postojana, Oče Prirode, Izvore Svjetlosti, Vrhovni Zakone,   pozdravljamo  Te !
" Zahvalni smo za Tvoju  beskrajnu Dobrotu, i mi Ti uzvraćamo tisućom milostivih djela, i u času kad prestaju  naša djela, kojima je cilj da samo slave Tvoje Ime za dobrobit čovječanstva,  mi Te molimo da postojano  bdiješ nad Tvojom djecom.
" Odagnaj od njihovih očiju fatalno velo  neiskustva ; prosvijetli njihove duše ; dopusti im da vide bar neke Savršene Planove te Mudrosti kojom Ti rukovodiš svijetom, kako bismo postali dostojni Tebe, kako bismo pjevali  himne  o Tvojim divnim djelima i slavili u vječnomzboru univerzalni Sklad kojim Tvoja Prisutnost  obilježava  Prirodu. " Slava Tebi Gospode, slava Tvom Imenu, slava Tvojim Djelima ! "


III. Molitva za otvaranje Najvišeg Vijeća

" Gospode, Oče Svjetlosti i Istine, naše misli i naša srca uzdižu se do nogu Tvog nebeskog prijestolja,  izražavamo Tvojoj Vrhovnoj Visosti štovanje.
Zahvaljujemo Ti što si na naše žarke želje odgovorio Tvojom živom i duhovno obnovljenom  Riječi ; Slava Ti !
" Ona je bacila Svjetlost nasred  naše zamračene inteligencije; Slava Ti ! 
" Daj nam  još Tvoje darove  da kroz znanje i ljubav postanemo u očima svemira Tvoja savršena slika  ! "


IV. Molitva za zatvaranje Najvišeg Vijeća

" Bože Gospode, Tvoja očinska dobrota nas poziva na smiraj. Primi  našu štovanu  zahvalnost i ljubav. I dok san sklapa naše vjeđe, oko duha obasjava Tvoju ljepotu , sve više i više tone u dubine Tvoje božanske Tajnovitosti ! "


V. Molitva nad iniciranim 

" Moj Bože, dajte mu čistoću  srca i obnovite  duh  Pravednosti u njegovu tijelu ! Ne uskraćujte mu  Vaše lice ! Dajte mu radost Vaše spasonosne pomoći. I ojačajte ga  duhom da može sam djelovati. Prenosit će Vaš put nepravednima ; i bezbožnici će se okrenuti k Vama ... "


VI. Završna molitva 

" Vrhovni Graditelju Svjetova, Izvoru savršenstva i svih vrlina,  Dušo Svemira, Ti koji  ispunjaš  Tvojom slavom i Tvojim dobrim djelima, Tvoja Visosti  mi Te obožavamo. Klanjamo se pred Tvojom neizmjerljivom Mudrosti   koja je sve stvorila i sve sačuvala.
" Udostoji se, Biće  nad  Bićima,  primiti naše molitve i primiti osjećaje naše ljubavi !  Blagoslovi naša djela i učini da budu u skladu s Tvojim Zakonom!
" Osvijetli ih Svojim Božanskim Svjetlom. Neka im je  cilj samo Slava Tvog Imena, prosperitet Reda i dobrobit čovječanstva. 
" Ujedini ljude koje interes i predrasude  razdvajaju  jedne od drugih ; skini grješni povez s  njihovih  očiju. I da se uz pomoć Filozofije  vrate  k Istini  i da  ljudski rod pred Tobom predstavlja samo jedinstven  prijateljski  narod   koji Ti sa svih strana daruje slavospjev čist i dostojan Tebe ! "

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Izida i Oziris

"Umjetnost je nešto što zahtjeva prisutnost. Nešto što zove na hodočašće.
Duhovno prikazivanje ljudske duše tek ostaje da bude skicirano. To je svrha umjetnosti." ~ Arthur C. Danto

Hramski kompleks u Jeruzalemu

U nedjelju kasnog listopada posjetio sam grad Jeruzalem s namjerom da se popnem na brdo hrama. Nakon višesatnog istraživanja kojim se od sedam jeruzalemskih vrata ulazi u hram, prepoznao me jedan od palestinskih dječaka izbezumljenog lica. Uzeo me  za ruku i odveo labirintom ulica kroz židovsku četvrt do terase što gleda na Zid plača te rekao u kojim satima turiste puštaju na brdo. Prošlo je podne kad sam stajao pored Hrama na stijeni, pored kuće u kojoj se nalazi kamen na kojeg je Abraham položio Izaka i s kojeg je Muhamed uznesen na nebo. Hodajući po platou, osjećao sam se kao da lebdim onkraj vremena i prostora. Razmišljao sam što je to što čini Jeruzalem i njegovu moć. Moć čine tri simbola kamena. Prvi kamen nalazi se u crkvi Kristova groba.  To je kamen što je prekrivao Kristovo tijelo. Do njega se dolazi pognut, u prostoriji se može kleknuti, kratko pomoliti i poljubiti grob. Sveti islamski kamen nalazi se u Hramu na stijeni. Na njemu se nalazi otisak ruke anđela Gabrijela i otisak stopala Proroka Muhameda. Treći simbol čine stijene što se nalaze u Zidu plača, jedinom stvarnom ostatku Salamonovog hrama. Vrativši se kasno navečer u crkvu Svetog groba, gledao sam kuću u kojoj se nalazi grob. Podsjećala me na špilju, onu kojom počinje priča o Kristovom rođenju. Svi znamo da su Mesiju posjetila tri mudraca koja su ga prvi prepoznali te mu donijeli darove: tamjan, zlato i smirnu. Put do Mesije pokazala im je zvijezda repatica koja se na svim umjetničkim djelima kroz povijest pokazuje kao petokraka, a ne kao šestoraka Davidova zvijezda. Dvojica mudraca se prikazuju stojeći, a najstariji među njima kleči. Jedan mudrac je tamnije puti. 

Tri mudraca, Bartolomé Esteban Murillo

Priča o mudracima nije jedina zagonetka u Bibliji. O Isusovoj mladosti ništa ne piše u knjigama. Također je nepoznato zašto je Sveta obitelj otišla u Egipat i koliko je tamo ostala. Ako sedobro prouče Isusovi govori, možemo primijetiti da su njegova učenja potpuno različita od židovske religije tog doba. Već po svojoj prvoj premisi koja govori da je spasenje dostupno svima, a ne samo Izabranom narodu, Krist potpuno dokida sva učenja Starog zavjeta. Biblija kakvu danas poznajemo rezultat je cenzura i ukalupljivanja u svijet dogmi. Tko je u stvari bio Krist i tko su bili mudraci? Jedna od hipoteza kaže nam da su mudraci članovi Velikog bijelog bratstva - istog onog za kojim su tragali Aleksandar Veliki, Giordano Bruno, Blavatska i dr. Bratstvo čuva znanje čovječanstva, a sastoji se od iniciranih koji kroz povijest usmjeravaju tokove ljudske evolucije. Nakon dužeg proučavanja, mnogi su došli do zaključka da se sjedište bratstva nalazilo u Urfu ili Edessi, gradu drevnog komagenskog kraljevstva smještenog uz Eufrat. Ova teza se potkrepljuje astrološkim i povijesnim analizama. Rukopis Corpus Hermeticus Hermesa Trismegistosa, inkarnacije egipatskog boga Totha, došao je do Europe preko grada Harana u komagenskom kraljevstvu. Na dvor Cosima Medicija u Firenci donijeli su ga iz Harana i preko Carigrada azijski Grci. Hermetica je jedan od najvažnijih tekstova za razvoj ezoteričke filozofije u Europi. Iz hermetičkih učenja nastao je i gotički stil gradnje. Znanje o gradnji gotičkih katedrala po nekim su tumačenjima donijeli Templari u Europu, a za pretpostaviti je da je izišlo iz znanja Velikog bijelog bratstva. Katedrale nam s obzirom na njihovu posvećenost određenom svecu, govore o konstelaciji planeta vezanih za taj isti dan. U potpunijoj astrološkoj analizi katedrala, nađeni su dokazi o pravom rođendanu Krista, 29. srpnja u znaku lava povezanog sa zvijezdom Sirius. Taj isti dan je u starom Egiptu bio početak njihove godine. Zvijezda Sirius je za Egipćane imala posvećeno značenje i bila je povezana s ciklusom podizanja i spuštanja vode u rijeci Nil. Astrološki proračuni dokazali su da je većina gotičkih katedrala što su nastale pod templarskim utjecajem posvećena stvarnom Kristovom rođendanu. Shodno tom rođendanu, Krist predstavlja inkarnaciju Horusa na Zemlji baš kao što su to bili faraoni. Ako priču promotrimo iz početka, naći ćemo puno analogija. Priča o Izidi i Ozirisu jedan je od temelja ne samo egipatskog mističnog učenja, nego i većine inicijacija tajnih bratstava kroz povijest. O priči govori i istoimeno Plutarhovo djelo pod nazivom „O Izidi i Ozirisu“. Bog zmija Set bio je ljubomoran na svog brata Ozirisa koji je vladao Zemljom zajedno sa svojom ženom Izidom. Dugo je smišljao način kako da ga ubije i zauzme njegovo mjesto. Pozvao ga je da mu pokaže poseban kovčeg te ga zamolio da uđe u njega. Kad je Oziris ušao, Set je zatvorio kovčeg te ga samim tim pretvorio u Ozirisov sarkofag. Nakon nekog vremena Oziris je u kovčegu umro. Set je uzeo njegovo beživotno tijelo i bacio ga u Nil. Izida je tragala za Ozirisom da bi ga napokon pronašla u Nilu okruženog lopočima. Cvijet lopoča predstavlja simbol faraona i savršeno biće u svijetu biljaka. Lopoč je jedina biljka koja živi u sva četiri elementa, korijen mu je u zemlji, stabljika u vodi, listovi u zraku a cvijet stremi prema vatri. Izida je izvadila tijelo iz rijeke da bi ga pokušala oživiti. Međutim, zmija Set je na prevaru uzela tijelo, raskomadala ga i pobacala po cijelom svijetu. Izida je tragala za svim dijelovima tijela te ih sve i pronašla osim falusa. Od stabla topole oblikovala je novi falus koji je postavila na Ozirisovo tijelo. Magijskom vještinom pretvorila je drveni ud u stvarni, oživjela Ozirisovo fizičko tijelo i prizvala dušu iz zagrobnog svijeta. Tada je s Ozirisom vodila ljubav i začela dijete. Nakon oplodnje Izide, Oziris se vratio u podzemni svijet, kraljevstvo boga Anubisa. Izida je rodila sina i dala mu ime Horus.

Ads by Safer-SurfAd Options

S lijeva na desno: Horus, Oziris i Izida

Simbol Horusa je ptica sokol, biće koje u ptičjem kraljevstvu nasljeđuje i oponaša savršenost sunca. Izidin sin Horus pobijedio je svog strica Seta i tako opet uveo zemlju u kraljevstvo pravde. Ako analiziramo ovu priču, nalazimo tri ključna elementa. Prvi je smrt Ozirisa u kovčegu. Smrt nije nastupila zbog nedostatka zraka ili hrane. Smrt nastupa zbog nedostatka svijetla i dolaska tmine. Svi su egipatski faraoni bili polagani u kovčege upravo zbog rituala prolaska duše kroz astralnu razinu. Balzamirano tijelo u sarkofagu predstavlja alkemijsku ljušturu ne za uskrsnuće tog istog tijela, već za utjelovljenje, inkarnaciju prosvijetljene duše u drugom tijelu. Drugi je ključ Ozirisovo uskrsnuće putem tajnog magijskog zahvata. Izida najprije oživljava najvažniji solarni simbol muškarca, sam ud, da bi nakon toga oživjela čitavo tijelo magijom. Ud je i simbol aktivne sile, kao što je Izida simbol pasivne. Pokretačka je sila ta koja jedina može oploditi jaje tame i stvoriti univerzum kroz dimenziju prostor-vrijeme. Neosporno da su svi kasniji primjeri iz povijesti religija i ezoterijske povijesti nastali po ovom uzoru. Baš kao što Krist uskrsava iz groba, tako se alkemijskim putem oživljava Homonucleus i stvara Golem. U legendi o graditelju Salomonovog hrama Hiramu Abifu, njegovi ga učenici oživljavaju tajnim zahvatom i riječju. Naime, prema istoimenoj su legendi graditelja hrama Hirama Abifa ubila trojica zavidnih učenika zato jer im nije htio odati tajnu majstorsku riječ. Pronašavši Hiramovo tijelo, vjerni ga njegovi pomoćnici nisu nikako mogli oživjeti. Majstor je oživljen tek kad mu je šapnuta tajna riječ. Ova je legenda osnova svih inicijacija tajnih društava kroz povijest od Hermetičara do Bratstva Ruže i Križa. Zahvat kojim Izida oživljava Ozirisa i utjelovljuje mu duh čin je i umjetničke kreacije. Umjetničko djelo barata transformacijom nežive u živu materiju i promjenom ljudskih emocija. Shodno tome svi umjetnici nasljeđuju Izidinu tajnu nauku. Treći je ključ začeće sina Horusa uz pomoć oživljenog drvenog uda i uskrslog tijela. Ozirisovo tijelo postaje oruđe kojim će se prizvati duša Horusa u svoje utjelovljenje. Sam ljubavni čin između njega i Izide nije stvarni zato jer se Oziris samo privremeno vraća iz podzemnog svijeta. Da bi se nadvladala sila tame, potrebna je i treća sila, ona neutralna koju će simbolizirati dijete Horus. On je rođen bezgrešnim začećem baš kao i Krist. U knjigama se Novog zavjeta kaže da je na Djevicu Mariju sišao Duh Sveti i ona je začela sina po imenu Isus. Duh Sveti predstavlja drugi dio svetog trojstva. Kazano ezoterijskim riječima, on je kanal putem kojeg će se Bog utjeloviti na zemlji u obliku svog sina. Upravo onako kako se Oziris ponovo utjelovljuje putem svog sina Horusa. Kršćanstvo zapravo nikad nije htjelo priznati da Bog na neki način oplođuje Djevicu Mariju uzimajući obličje golubice, Duha Svetoga. Umjesto toga postavlja dogmu o trojedinoj božanskoj prirodi. Tako se izbjegava paralelizam sa pričom o Izidi, ali i sa grčkom religijom gdje Zeus da bi spavao sa zemaljskim kćerima uzima različita obličja. Kod kršćanstva ova je dogma postavljena i zbog metafizičke prirode samog seksualnog čina kao ujedinjenja dvaju bića u nebeskog hermafrodita. Božansko je tijelo sastavljeno od drugačije materije nego ono ljudsko i samim tim oni i ne mogu općiti načinima ljudskim. Svako je oplođenje koje izvršava Bog bezgrešno jer se organsko s anorganskim ne može spajati niti interferirati. Na istu se dogmu nadovezuje ona o uskrsnuću tijela na sudnji dan. Ove su dvije dogme kroz povijest imale isključivo represivan karakter. Kršćanstvo je s jedne strane uvjeravalo ljude da će im jednog dana fizičko tijelo biti uskrslo, a sa druge im govorilo o ovom svijetu kao dolini suza koju treba pretrpjeti da bi se dobila nagrada u vidu raja i vječnog života od kraja vremena. Obećavši raj i ponovno tijelo, kršćanstvo je uvjeravalo ljude da u fizičkom svijetu pate i žive u odricanju da bi na taj način stvorili kult obožavanja tog istog tijela jer tek kada obožavaš svoje fizičko tijelo možeš i moraš  vjerovati u njegovo uskrsnuće. Obožavanje tijela uvelo je tako put ka hedonizmu i svim drugim tjelesnim perverzijama, za koje se stalno nalazi opravdanje u grijehu kojeg će se trebati iskupiti. Kršćanstvo tako funkcionira po vječnom principu konverzije svoje pastve od nevjernih u vjerne, od bludnih u svete i od grešnih u pravedne. Kažnjavanje i samokažnjavanje time je potpuno legitimirano kao žrtva potrebna za vjeru i Isusa Krista.  Zbog ovih je razloga rimski car Julijan Imperator u svom znamenitom djelu Protiv Galilejaca kršćanstvo nazvao „religijom živih mrtvaca“. Zašto je uvedena ova dogma lako je zaključiti, isključivo zbog pretvaranja religije ljubavi u religiju moći. Moć se kao takva ostvaruje kroz dvije ključne forme, kroz strah i kroz želju. Ove se dvije forme stalno izmjenjuju tako da su uloge inkvizitora i proganjanog heretika gotovo iste. Nasuprot tome stoji istina o djetetu koje je rođeno začećem od boga te donosi vladavinu svjetla. Simbol dolaska Krista u Bogojavljenju je iris, cvijet srodan s lopočem - cvijetom faraona. Kad mudraci prepoznaju Krista, iznad njega sja petokraka zvijezda, simbol čovjeka. Kao utjelovljeni Horus Krist je kroz darove smirne, zlata i tamjana u stvarnosti dobio darove; svećeničke moći Merkura, kraljevske vlasti Jupitera, i moći očuvanja života Saturna. U trenutku pribijanja na križ, Krist se odriče svih moći utjelovljenog Horusa izjednačujući ih sa zemaljskim moćima. Na taj način negiranja samog sebe i vlastite objave, postaje prosvijetljeni čovjek. Budhine su riječi da je zadnja prepreka prije Nirvane prestanak samog nastojanja za postignuće stanja Nirvane i oslobođenja od kruga rađanja i umiranja. Krajnja točka puta jest proglašenje puta nepostojećim. Tek tada se može spoznati značenje puta. Možda su Krist i Budha bili na istovjetnom putu kao članovi drevnog Velikog bijelog bratstva. Analogiju sličnu njihovom poslanju, o tri sile koje nadvladavaju tamu nalazimo na kraju Tolkinovog romana "Gospodar prstenova". Kada Frodo treba baciti prsten u bezdan i njega obuzima nesavladiva moć. Tada se opet pojavljuje Golum koji grčevito želi oduzeti prsten Frodu, te u njihovoj borbi prsten upada u vatru bezdana. Da se nije pojavio Golum, nikad Frodo ne bi uspio uništiti prsten jer je već bio potpuno obuzet njegovom moći. Prsten pada u vatru bezdana, ne voljom dobrote Froda, ne voljom vjernosti Sama ili zla Goluma, već nitima sudbine koja čini ravnotežu svjetla i tame.

O tome sam razmišljao dok sam od crkve Svetog groba hodao prema jednima od vrata Jeruzalema. Hasidski su Židovi užurbano hodali prema Zidu plača pripremajući se za večernju molitvu. Uvojci što su im padali uz uho, bijahu izduženi poput Lamekovih simboličkih stupova Jakina i Boaza. Kapa im na tjemenu štiti um od božje zrake. Kapa je kružna, a tjeme usmjereno prema Suncu. Svojim tijelom oponašaju hram, kuću u kojoj živi Bog i Sunce kao njegovo vidljivo tijelo. Prošavši Davidovu kulu, napustio sam Jeruzalem. Nad grad se spuštao sumrak. Noć je početak dana.

 TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928