Rituali-Ritualne halje vs. ritualna nagost

Ritualne halje vs. ritualna nagost

Dance of Life VI - Gildir

Gledajući stare fotografije nekih od najpoznatijih pagana i okultista prošlosti, može se primijetiti da su neki svoje rituale izvodili nagi (ono što bi se na engleskom nazvaloskyclad, a u hrvatskom prevelo kao "u nebeskoj odori") dok su drugi preferirali obredne halje. Očito je da ne postoje pravila o tome kako se pagani trebaju, odnosno ne trebaju odijevati u ritualnom krugu. Istina je da neke tradicije inzistiraju na jednom od navedenih sistema, ali generalno govoreći, pravila odijevanja u ritualima su fleksibilna i lako se prilagode potrebama pojedinaca. Također, različiti autori će imati različita mišljenja o ovoj temi. No, prije ili kasnije, svaki paganin se zapita: raditi nag ili odjeven?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje, tim više jer na njega nema jedinstvenog ispravnog odgovora. Svaki pojedinac na njega treba odgovoriti za sebe ovisno o tome što misle o nagosti općenito, ali i mnogim drugim faktorima. Za početak, voljela bih vam postaviti nekoliko pitanja koja bi vam mogla pomoći da odlučite kako ćete vi obavljati svoje rituale (ako već niste odlučili). Neka od njih su vrlo bazična dok će druga možda iziskivati nešto više introspekcije.

1. Kako će moja koža reagirati?
   Jako dobro početno pitanje. Zamislite da odlučite nositi ritualnu halju i nađete se u situaciji da vas sve neprestano svrbi zbog materijala kojeg nosite. Ovo je naprosto nepraktično. U ovom slučaju bi vam bilo ugodnije bez odjeće. Ali ipak ne možete bez odjeće u nekim situacijama. Ja sam se našla u situacijama u kojima sam radila rituale na kamenjarima i na zemljištima punima koprive gdje su odjeća i kvalitetna obuća bili neophodni. Vaša koža vam može još mnogo toga pokazati; primijetit ćete da ste se naježili ako vam je prehladno, ili da se previše znojite ako vam je jako vruće. Nijedno od ovoga nije dobro tako da vrijedi uzeti u obzir da je vaš izbor odabira odjeće/nagosti ponekad uvjetovan temperaturom. Uz ovo mislim da je prilično jasno da osjećaj iznimne vrućine, ili hladnoće i te kako može odvući pozornost tijekom rituala, što svatko želi izbjeći. Stoga ako odlučite nositi halju, budite sigurni da će vam biti dovoljno topli za hladno vrijeme, ili pak dovoljno prozračni za toplo vrijeme. Ako radite u zatvorenom onda je lako prilagoditi temperaturu. :) Ovo je praktična strana stvari koju mnoštvo ljudi često zna previdjeti.


2. Kako će moje tijelo reagirati?
   Ovo pitanje, uz ono prethodno, će vam pomoći da bolje upoznate vlastito tijelo. Na primjer, ako vam se tijelo osjeća sputano u odjeći/obući i ako se ne možete baš slobodno kretati zbog njih, onda vrijedi razmisliti o opciji nagosti. Većina rituala uključuje mnogo plesanja pa je slobodno kretanje jako važno. Suprotno se također može dogoditi. Neki ljudi imaju određene hemunge i osjećaju se slobodnijima i udobnijima kada su odjeveni. U ovom slučaju nagost može samo odvući pozornost.


3. Kako će moj um reagirati?
   Sada dolazimo do zeznutog dijela. Lako je uočiti ako vam je hladno/vruće, ili da vas odjeća sputava. Ali što se dogodi kada shvatite da odjeća nije jedina barijera s kojom ćete se sresti? Kao što sam rekla, nagost može biti potpuno prirodna i oslobađajuća za neke, dok će se drugi osjećati posramljeno i iskompleksirano kada (i ako) se nađu goli pred drugim ljudima. Hoćete li, ili neće raditi nagi u ovakvom slučaju ovisi o vašoj zoni komfora. Stoga ako mislite da niste još spremni prebroditi svoje komplekse, nemojte se prisiljavati. Ali ako se osjećati spremnima da iskoračite iz svoje zone komfora, onda obucite svoju "nebesku odoru" i idite sigurno naprijed! Glavno je da se osjećate ne samo fizički udobno, nego da se također osjećate psihički i duhovno opušteno (a nagost nije jednostavna za svakoga).


4. S kime radim?
   Kao prvo, ima li maloljetnika? Obično ih neće biti, ali je u takvim situacijama najbolje ostati odjeven kako bi se izbjegle ikakve neugodnosti ili zakonske komplikacije. Kao drugo, vjerujete li ljudima s kojima radite ritual? Povjerenje je važni faktor i ljudima je često jako teško u potpunosti se izložiti pred ljudima kojima potpuno ne vjeruju. Zbog ovoga se ritualna nagost općenito ograničava isključivo na rad u kovenima. Rituali koji se izvode u većoj skupini ljudi čiji članovi nemaju neku dublju povezanost obično se izvode odjeveni kako bi se svatko mogao osjećati opušteno i fokusirati se na glavni dio rituala.


5. Gdje ću izvoditi ritual?
   Naravno, ako ćete raditi na otvorenom, onda trebate uzeti u obzir teren i vrijeme/temperaturu. Ako će se ritual izvoditi u zatvorenom, onda teren, vrijeme i temperatura nisu od velike važnosti i može ih se modificirati. Ali važno je također uzeti u obzir koliko je privatna vaša lokacija. Nije baš opuštajuće ako odlučite raditi nagi i imate znatiželjne susjede, ili ako osjećate da će vaša privatnost biti na ikoji način prekršena tijekom rituala. Ovo se lako da riješiti u zatvorenom tako da se potegnu zastori, ali može biti izazov na otvorenom. Također, pokušajte poštivati tuđe želje. Postoji nešto što se zove "javna golotinja". Iako većina pagana golotinju nipošto ne smatra nepristojnom, postoje zakoni koji zabranjuju javnu golotinju. Isto je lijepo imati na umu, u slučaju da radite vani, kako će se prolaznici osjećati ako vide grupu nagih ljudi koji plešu oko vatre. Možda će ih to prestrašiti (što je loše za njih), a mogu postati i previše znatiželjni pa htjeti ostati do kraja predstave (što zaista nije u najboljem interesu grupe). Kako god bilo, privatnost je dobra stvar kad asu rituali u pitanju. :)


6. Slažu li se svi oko ritualne nagosti/odjevenosti?
   Kada se radi u grupi, važno je zadržati jednakost. Ako su neki odjeveni, a neki nagi, onda sve postane zbunjujuće. Većina grupa preferira da se svi članovi slože oko sistema po kojemu će raditi. Stoga ako se svi slože da rade u nebeskoj odori (nagi), onda bi se svi trebali osjećati zadovoljni s odlukom. Ni pod kojim slučajem se ovaj izbor ne smije nametati ikome! Ako se svi slože da će raditi odjeveno, onda bi svima i ovo trebalo biti u redu. Ali postoje iznimne situacije. Ja sam izvodila rituale prije kojih me jedno-dvoje ljudi pitalo bi li bilo u redu da skinu svoju odjeću ako zaista osjete potrebu za tim tijekom rituala. Tako su svi bili odjeveni, ali su ovi pojedinci mislili da bi mogli osjetiti potrebu biti nagi u nekom trenutku. Meni je ovo bilo u redu, ali sam osjećala da trebamo biti složni oko ovoga. Oni su zato pitali sve ostale sudionike imaju li nešto protiv ovoga i svi su dali svoj pristanak. Suprotna situacija se također može dogoditi; da su svi nagi a jedna-dvije osobe žele ostati odjeveni. Kako god se okrene, svi trebaju dati svoju suglasnost oko odluke. U ekstremnim slučajevima, onima koji su se izdvojili na ovaj način se zabrani sudjelovanje u ritualu. Na primjer, nagost je obavezna u gardnerijanskoj wicci i oni koji ne pristanu na ovaj uvjet ne smiju sudjelovati u ritualima. Osobno smatram da je ovo bezobrazno i ograničavajuće, ali ću ovo pojasniti kasnije.


7. Zašto ću raditi u nebeskoj odori/u odjeći?
   Važno je da su razlozi zbog kojih se donijeli vašu odluku jasni. U osnovi je glupo raditi nag samo jer ste negdje pročitali da tako trebate raditi. Jednako tako je glupo raditi u halji naprosto jer želite imati skupu halju. Važno je da znate ZAŠTO radite ono što radite i da osjećate da je to ispravna odluka. Također bi bilo lijepo da i drugi sudionici znaju za vašu odluku (odnosno za grupnu odluku ako se svi složite raditi odjeveni/nagi). Ukratko, svaki sudionik treba znati ŠTO rade i ZAŠTO tako rade.


8. Imam li neke osobne razloge zbog kojih ne želim raditi odjeven(a)/nag(a)?Mnogo ljudi je u potpunosti u redu sa svojim tijelom, nemaju komplekse, ne osjećaju se posramljeno svojih tijela i u redu su s nagim tijelima drugih ljudi. Ipak, određeni osobni razlozi ih sprječavaju da budu nagi tijekom rituala. Ovi razlozi mogu biti zdravstvene prirode (u kojem slučaju bi pojedinac trebao objasniti situaciju drugim sudionicima ako će imati utjecaja na njih, ili razloge pak zadržati za sebe ako ne mogu utjecati na druge). Na primjer, ova osoba može imati alergiju ili povišenu temperaturu i ne može riskirati skinuti odjeću. Ovi razlozi također mogu biti i drukčije prirode. Osobe dvojnih vjeroispovijesti se mogu naći u situaciji da im neki drugi dio njihove osobne duhovne filozofije "brani" da budu nagi tijekom obreda. U mom slučaju, ja uvijek radim odjevena iz više razloga, jedan od kojih je moj partner. Smatram da imam pravo kontrolirati kome pokazujem svoje golo tijelo. Stjecajem okolnosti, ta osoba je moj partner. Uz to sam donekle konzervativna kada je u pitanju ova tema i smatram da nema svatko pravo vidjeti me u potpunosti izloženu na ovaj način. Ja sam ta koja bira te ljude/tu osobu (kao što i jesam do sada). Možda dijelite moje stavove, a možda ih ne dijelite, ali samo uzmite u obzir sve moguće razloge zbog kojih ne biste htjeli raditi svoje rituale nagi/odjeveni.


9. Odgovara li mi opća atmosfera situacije?
   Ako vam išta smeta kod situacije, onda biste to trebali riješiti. Govoreći iz osobnog iskustva, najbolje je ne uraditi nešto ako vam djeluje kao da nije sve kako treba biti. Ako imate ikakve brige prije rituala, pitajte onoga tko vodi ritual za detalje, upute, ili naprosto izrazite svoje osjećaje njemu/njoj/njima. Ako se osjećate neugodno u odjeći/nagi u ovoj situaciji, ovo također izrazite. Ako osjećate da vas netko tjera da radite odjeveni/nagi, onda vam je moj savjet da naprosto ne idete dalje. Moj je stav da se nijednog sudionika u ritualu ne bi trebalo na ništa prisiljavati. Grupe koje forsiraju ritualne odore/ritualnu nagost, barem po mom mišljenju, također nameću određene stavove na sudionike. Ne trebaju svi dijeliti sva vjerovanja niti imati istu ideju udobnosti. Ograničenja poput ovoga mogu samo gušiti dušu i rezultirati u tome da se ljudi osjećaju neugodno i/ili neprirodno. Time će ritual u konačnici ispasti mnogo gore nego što je mogao da su se svi osjećali opušteno.

Sada kada ste sebi postavili ova pitanja (a nadam se i odgovorili na njih), vrijeme je za sljedeći korak. Mnogi pagani vjeruju da nije baš "paganski" raditi rituale odjeven dok drugi razmišljaju baš suprotno i vjeruju da odore, kao dio obrednog pribora, igraju važnu ulogu u ritualima. Pokušati ću objasniti obje strane priče kako biste bolje shvatili o čemu pričam.

U nebeskoj odori (ili kako biti u paganskom duhu)

Joseph Tomanek - Nymphs Dancing to Pan's Flute (Nimfe
plešu na Panovu frulu), 1999

Većina pagana koji preferiraju ritualnu nagost nad ritualnim haljama vjeruje da je nebeska odora tj. nagost najprirodnije stanje u kojemu čovjek može biti. Sama bit izraza skyclad (nebeska odora) podrazumijeva da smo odjeveni samo nebom, zvijezdama, Mjesecom i Suncem. Stoga ne možemo ništa sakriti od bogova i suputnika na duhovnom putovanju. Nagost je stanje iskrenosti, izvornosti i čistoće koje, iz ove perspektive, odjeća može jedino zaprljati. Nagost je naše najprirodnije, ali ujedno i najranjivije stanje. Bivajući nagi pred drugim ljudima pokazujemo povjerenje prema njima i otvaramo se njima, ali i prirodi općenito. Nagost ne ostavlja prostora između pojedinca i prirode ostavljajući osobu u potpunosti izloženom pozitivnoj energiji univerzuma.

Pagani u konačnici štuju plodnost i prirodu. Ljudsko tijelo je utjelovljenje i jednog i drugog i stoga bi trebalo biti slavljeno i oslobođeno. Ako istinski slavimo prirodu kao pagani, onda bismo također trebali štovati svoje tijelo. Žene bi trebale naučiti štovati svoje obline kao što štuju Majku Božicu, a muškarci bi trebali naučiti štovati sve svoje atribute kao što se ugledaju na Rogatog Boga. 

Ovo stajalište podrazumijeva da odjeća sprječava razmjenu energije između ljudi i praktički bilo kojeg drugog oblika postojanja (bile to biljke, kristali, životinje, drugi ljudi ili sam svemir). Prema nekima, odjeća također može zamaskirati pojedinca. Ako nosimo određenu odjeću, možemo u potpunosti promijeniti svoj izgled, sakriti naše nedostatke i istaknuti atribute. U biti, možemo učinkovito lagati drugima o svom izgledu. Uz to što odjeća odražava naše osjećaje i ukus, ona nas može štititi od vanjskog svijeta, kako fizički (od kiše i vrelog Sunca), tako i mentalno (stavljajući dodatni sloj između nas i onoga čega se bojimo/što ne volimo). Stoga prema ovom stajalištu, nagost je jedini način da se izrazi naša istinska priroda, da se bude u potpunosti iskren s Bogom/Božicom/bogovima, drugim ljudskim bićima i sami sa sobom. Ali što je s drugom stranom priče?

Halje kao obredni pribor

Druidi slave kod Stonehengea

Neki pagani vjeruju da je ritualna odora, poput šamanove obredne maske, moćni dio obrednog pribora koji pomaže praktičaru da "kroči kroz veo" između ovog svijeta i idućega. Kada paganin odjene svoju ritualnu odjeću (koja ne mora nužno biti halja) i/ili stavi nakit, on mijenja svoju personu i dovodi se u pravo raspoloženje za ritual. Ritualne halje pomažu osvijestiti da od tog trenutka nadalje radimo na ritualu; one nam pomognu da se fokusiramo na cilj rituala time pridonoseći općoj energiji. Ovo može samo koristiti ritualu i svim sudionicima.

Ritualna odjeća i nakit također mogu pomoći definirati ulogu koju svaki sudionik ima u ritualu (Visoki svećenik/Visoka svećenica, Djeva, Kralj Hrasta/Kralj Božikovine itd.). Uz to mogu značajno pomoći u stvaranju štimunga. Da pojasnim, velik broj praktičara mijenja svoje ritualne halje, ili detalje na njima ovisno o festivalu koji se slavi, ili bilo kojoj drugoj prigodi koja se obilježava. Tako će, na primjer, mnogi nositi zlatno-žute nijanse za slavlje ljetnog suncostaja kako bi se istaknula snaga Sunca. Pogled na veliki broj ljudi u ovakvoj ujednačenosti (bez ikakvih negativnih konotacija) zaista može ostaviti jaki dojam na osobu.

U obranu ovog gledišta, ritualne halje se mogu prilagoditi kako bi se izbjeglo nametanje hijerarhije. Nagost na neki način svih izjednači, ali se halje može koristiti za istu svrhu. Jedino što je potrebno za ovo je da nijedna halja ne bude "bolja" od druge. Ovo možda zvuči komplicirano, ali zaista nije. Većina pagana neće vesti ornamente u zlatnom koncu u svoje halje niti će ih prekrivati dragocjenim kamenjem. Materijali su obično jednostavni, a velik broj halja je kućne izrade. Također, hijerarhija je donekle neizbježna ako grupa slijedi klasičnu ritualnu formu u kojoj svećenik i/ili svećenica vode ritual. Hoće li sudionici nositi odjeću, ili ne, ne mijenja ovu činjenicu.

Prema nekima, odjeća bilo koje vrste sprječava protok energije u krugu, ali i izvan njega (npr. kada se energija odašilje u obliku stošca moći iz grupe u univerzum). Odnosno, ona je barijera za energiju i time otežava bilo kakav ritualni rad. Osobno smatram da ovo nije istinito jer sam radila mnoštvo rituala i odjevena i naga i nisam osjećala nikakvu razliku. Također, da materijalne stvari poput odjeće zaista sprječavaju protok energije, nijedan paganin ne bi izvodio rituale u zatvorenom jer po ovoj teoriji i zidovi i krovovi, pa čak i prozori mogu biti barijera za energiju. Mišljenja sam da energija nadilazi materijalno i da joj bilo kakva fizička "prepreka" ne predstavlja problem.

Uz ovo, ritualne halje mogu privući pozornost na glavnu svrhu rituala bilo to svojom bojom, ukrasima ili samim time što su ih ljudi odjenuli. S druge strane, ritualna nagost može odvlačiti pozornost ako praktičari nisu naviknuti na nagost. Ljudsko tijelo postoji u svim oblicima i veličinama i zaista može biti fascinantno. Naprosto je prirodni stati i pogledati, pa makar samo na trenutak. Ipak, ovo može uzrokovati neugodnost kod nekih sudionika i odvući pozornost od biti. Ipak, i ritualna odjeća može odvući pozornost ako je nepraktična (ako neprestano zapinjete za dno, ako su rukavi predugački, ili ako je materijal lako zapaljiv, grub ili ako svrbi itd.). Stoga je izbor zaista na vama. 

Naravno, mnogo više argumenata se može naći za oba gledišta, ali mislim da je najvažnije da se osjećate ugodno zbog toga što radite i na koji način to radite. Ako se osjećate neugodno u ritualnoj odjeći, onda ih se riješite. Ako se osjećate neugodno nagi, ili vam odvlači pozornost iz ikojeg razloga, onda izvodite svoje rituale odjeveni. Ako radite u grupi, također je važno uzeti u obzir mišljenja drugih sudionika. Idealno je da se svi slože oko jednog sistema rada (tj. da su svi odjeveni, ili su svi nagi), ali ako se svi slože da mogu postojati iznimke, onda valjda mogu postojati.

Doduše, tema ovog posta zaista nije toliko jednostavna. Neki praktičari biraju raditi nagi u nekim situacijama, a odjeveni u drugima. Na primjer, ja sam radila u nebeskoj odori kada sam samostalno izvodila rituale, a uvijek odjevena u grupnim ritualima. Drugi će raditi upravo suprotno jer im tako više odgovara. Netko drugi će možda raditi nag za ljetne mjesece (dakle za Imbolc, Ostaru, Beltane i Lithu), a odjeven za zimske mjesece (za Lughnasadh, Mabon, Samhain i Yule). Neki vjeruju da nošenje ritualne odore "osnažuje" odjeću na neki način (napuni ih s energijom rituala čime im se povećava moć sa svakom upotrebom) i zato inzistiraju da ih nose za svaki ritual. Sve ovisi o tome što vama ima više smisla.

Ja sam samo mogu potaknuti da sami donesete odluku. Ako vam itko kaže da MORATE raditi nagi, ili da MORATE raditi odjeveni, ja bih zastala i dobro razmislila o tome želim li uopće raditi s ovakvim ljudima. Zašto uopće raditi s nekim tko vam želi oduzeti pravo slobodnog izbora? Ovako ponašanje može samo dovesti do ružnih situacija. Neki ljudi će vidjeti ritualnu nagost kao samo još jedan perverzni način da vide druge ljude gole. Ovo je jedna vrsta zlostavljanja i ne smije se podržavati niti tolerirati...samo jedno upozorenje.

Na kraju krajeva je izbor na vama. Nadam se da ćete donijeti odluku koja vama odgovara i da ćete uživati u svojim ritualima kako ih god odlučili vršiti. :)

Do sljedećeg posta,

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Ritualna nagost

Ritualna nagost

(Alex Sanders inicira Janet Farrar)

Nago ljudsko tijelo se u modernom društvu smatra ili nečim sramotnim, ili perverznim. Stoga će se većina ljudi namrštiti na pomisao nudizma ili naturalizma.

Još jedan faktor kojeg bi se trebalo uzeti u obzir jest da je većina ljudi odgojena u odjevenom društvu koje potiskuje seksualnost, ili je pak reklamira na lažne načine. S jedne strane postoji pornografija koja, po mom mišljenju, prikazuje seks na sve osim realističan način. Osobna smatram da je pornografija groteska, ili karikatura seksa koju se ne može ozbiljno shvaćati usprkos tome što donosi mnogima zadovoljstvo. Uz to, postoji bezbroj apsurdnih reklama koji promoviraju i eksploatiraju nago ljudsko tijelo na smiješne načine. Na primjer, neću nikada zaboraviti reklamu za Lavazza kavu koju sam vidjela prije dosta vremena. Ona prikazuje nagu ženu koja leži na tanjuru špageta i drži čašu Lavazzine kave u ruci (koja se, usput rečeno, jedva vidi). Kave veze ove tri komponente uopće imaju jedna s drugom?!?! Onda postoji ona posebna vrsta reklama koje promoviraju specifičnu vrstu ljudske građe koja je "savršena". Ovo uzrokuje osjećaj nedostatnosti, nesigurnosti i stida za vlastito tijelo kod ljudi jer ne izgledaju poput modela na tim reklamama. Sve ovo i još mnoštvo faktora je dovelo do toga da je nagost postala svojevrsni tabu.

Većina pagana će reći da smatra ljudsko tijelo nečim prirodnim, a time i svetim. Ono nije nužno uvijek seksualno, ali ono jest lijepo. Ne bismo se trebali sramiti ni seksualnosti ni nagosti, ali ih se također ne bi smjelo kaljati. Mnogi pagani i neopagani su preuzeli ovaj stav i ukomponirali u svoje devocijske i magijske prakse. Uostalom, paganizam jest duhovni pravac koji je zasnovan na štovanju plodnosti i prirode, a što je ljudsko tijelo nego plodno i prirodno? Ovo je jedan od razlog zbog kojih se nagost dobro uklapa u pagansku filozofiju.

Čak su i ljudi koji nisu toliko dobro upoznati s paganizmom čuli šaputanje o nagim ljudima koji plešu oko vatre. Djelomični uzrok ovome su umjetnost i narodne priče. Već stoljećima umjetnici prikazuje vještice i kovene pretežito gole. Također se i drevne paganske bogove prikazivalo skoro uvijek golima (pogledajte bilo koji starorimski ili starogrčki kip, ali i renesanse slike koje tematiziraju ista ova božanstva). Evo samo nekoliko primjera:

Zues/Posejdon, antička grčka skulptura, 
cca. 460.g.pr.n.e.

Čučeća Afrodita, cca. 200.g.p.n.e., antička rimska kopija 
helenističke skulpture iz cca. 300.g.pr.n.e.

Hans Baldung Grun - Vještičji sabat 
(Witches' Sabbath), 1510.g.

Francisco de Goya - Vještice u 

zraku (Witches in the Air), 1797.g.

Pierre de Lancre - Tableau de
 l'inconstance des mauvais anges, 1613.g.

Luis Ricardo Falero - Vještičji
sabat (The Witches' Sabbath), 
1880.g.

Luis Ricardo Falero - Vještice odlaze
na svoj sabat (Witches Going to Their 
Sabbath), 1878.g.

Albrecht Durer - Četiri čarobnice
(The Four Sorcerers), cca. 1500.g.

William-Adolphe Bouguereau -
Rođenje Venere (The Birth of Venus), 
cca. 1879.g.

Albert-Joseph Pénot - Odlazak na sabat 
(Départ pour le Sabbat), 1910.g.

Nagost tijekom devocijskih službi je već stoljećima uobičajeni dio religijskih/duhovnih praksi. Moderne šamanske i paganske prakse su živući dokaz ovoga jer i dalje nastavljaju ovu drevnu tradiciju. Zaista, mnogi šamani i danas izvode svoje seanse nagi baš kao što su to činili i njihovi preci. Isti je slučaj i s nekim paganskim pravcima i pojedincima danas. Ceremonijalna nagost je također bila prisutna i u ranokršćanstvu kada se krštenje provodilo nago (osoba koja je bivala krštena se obično kupala u malenom bazenu, ili nekakvoj vrsti kade, a kako bi ovo bilo pravilno izvedeno, osoba je trebala biti naga, iako su svi ostali prisutni bili odjeveni). Nagost se također može naći i u Bibliji, na primjer: "Tu i on svuče svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noć. Tako je nastala uzrečica: »Zar je i Šaul među prorocima?«" (Prva knjiga o Samuelu, 19:24). Naposljetku, i Adam i Eva su bili nagi u Edenskom vrtu. Tek je kasnije u Bibliji nagost povezana sa sirotinjom, sramotom i grijehom (kao što je bila i u srednjem vijeku). Nagost je također prisutan i u drugim religijama i duhovnim pravcima. Određeni hinduistički redovnici su skoro uvijek nagi, a da ne spominjemo tantru u kojoj nudizma čini jednu od osnova. Određeni džainistički redovnici također izvode svoje religijske službe nagi i tako dalje. Dakle, ritualna nagost nije toliko neuobičajena čak i u modernom društvu, iako jest nešto skrivenija.

Ali pošto je ovo paganski blog, bilo bi najbolje objasniti kako se nagost uklapa u cijeli paganski svjetonazor.

Istinitost nagog tijela

Kao što sam već objasnila, ljudsko tijelo je paganima u potpunosti prirodno, lijepo i sveto. Ono nas tvori jednako koliko i duša, astralno tijelo, umovi (i emocije) itd. te bi se stoga trebalo jednako poštivati. Također, nagost je najprirodnije fizičko stanje; ipak smo rođeni nagi. Ova je simbolika izuzetno važna jer skidajući odjeću sa sebe, osoba se vraća u neku vrstu mladosti, nevinosti i još važnije stanje istinitosti. Naša nas odjeća skriva od drugih, ali kada smo nagi, mi smo ujedno i ranjivi, iskreni i nemamo što skrivati jer je sve jasno vidljivo. Ranjivost je još jedan važni faktor. Naravno, ritualna nagost je pojedinačni izbor. Ali čak i oni pagani koji odluče raditi nagi će to činiti samo u ugodnim okolnostima pred ljudima koje vole i u koje imaju povjerenja. Zbog ovoga im ne smeta biti ranjiv u takvim trenucima.

Nagost i koncept grijeha

Pagani ne vjeruju u grijeh. Ovo je pretežito zbog toga što paganski bogovi/božice ne nameću određene zakone i kriterije koje se može prekršiti (a kršenje bi bio grijeh). Jedan od kamena temeljaca paganizma je prihvaćanje odgovornosti na vlastita djela i prihvaćanje posljedica. Ako smo ikome naštetili, pa čak i sebi, ovo ćemo znati i bez koncepta grijeha. Ali ćemo uvijek nastojati ne štetiti ikome jer činjenje štete je protiv našeg morala (pogledajte sekciju o moralu).

Nagost se ne percipira kao nešto grešno u paganizmu jer, kao što je očito, pagani ne vjeruju u grijeh, ali i jer se ljudsko tijelo smatra svetim i prirodnim. Seksualnost se također ne smatra grešnom osim ako seks nije prisilan ili na ikoji način izvršen bez pristanka obojice/svih sudionika. Cijela ideja ljudskog tijela i seksa kao grešnih je dobila na popularnosti u srednjem vijeku kada je dualnost tijela i duha dovedena u paralelu s dualnošću grješnosti i pravednosti. Ovakva vrsta dualnosti ne postoji u paganizmu jer se tijelo i duša upotpunjuju, ali i jer one nisu jedine komponente koji tvore ljudsko biće.

Nagost i seksualnost

Pošto živimo u odjevenom društvu, uglavnom smo naviknuti na nagost samo kada si trebamo okupati, ili kada je u pitanju seks. Nagost van ovih vrlo ograničenih barijera je društveno neprihvaćena izuzev na određenim mjestima (npr. na nudističkim plažama i kampovima) i u određenim prilikama. Zbog ovoga se nagost najčešće veže uz seks te mnoštvo ljudi pogrešno misli da se paganska slavlja vrte oko orgija. Ne. Ovo naprosto nije istina. Paganizam je duhovni put zasnovan na štovanju plodnosti, između ostalog, ali ovo ne znači da je seks nužno dio paganskih rituala. 

No kako bih bila u potpunosti iskrena, potrebno je spomenuti Moćni obred o kojemu sam detaljno govorila u prijašnjem postu o Moćnom obredu i seksualnosti u wicci. Još jednom bih istaknula ono što sam rekla u tom postu. Postoje dva načina njegove izvedbe; metaforički i doslovni. U oba slučaju ga izvode Visoki svećenik i Visoka svećenica. Metaforički tj. simbolički Moćni obred je ceremonija sama po sebi (koju možete u cijelosti pročitati u prije spomenutom postu) je metafora za spolni odnos. Ovo je najčešće prakticirana verzija Moćnog obreda zbog mnoštva razloga. Drugi način je doslovan. Odnosno, Visoki svećenik i Visoka svećenica zapravo vode ljubav, ALI uvijek sami i ako se vole. Najčešće se radi o dvoje ljudi koji su u vezi, ili u braku. Do sada nisam čula za nijedan par da je ovo radio u wicci a da nije bio u romantičnoj vezi. Dakle, nitko vas neće prisiljavati na ovo niti ovo očekivati od vas! Makar, osim ako ne vodite neki ritual, nitko od vas neće zatražiti da izvodite Moćni obred na ovaj način. Također, Moćni obred se skoro nikada ne izvodi na doslovni način. Pretpostavljam zbog toga što je rijetko slučaj da bračni/ljubavni par vodi koven, a i zbog toga što svatko cijeni svoju seksualnu privatnost. Ako se i izvodi na ovaj način onda koven izađe iz prostorije dok ih svećenik i svećenica ne pozovu natrag. Na taj način je osigurana privatnost, jer je ovo i dalje sveti čin (ne govoreći u religioznom smislu nužno nego i u ljubavnom) koji zaslužuje poštovanje. Bez obzira na ovo, mnoštvo paganskih skupina ne prakticira Moćni obred jer je on pretežito wiccanska praksa.

One paganske skupine koje izabiru raditi nage ne prakticiraju nužno seks za vrijeme rituala. To bi bilo kao da kažete da svi domaćini priređuju zabave zbog seksa. Rituali se izvode s određenim ciljem; slavlje godišnjih doba, određenog aspekta prirode, određenog božanstva, prijelaza u životu pojedinca (rođenje djeteta, vjenčanje itd.). Jednostavno rečeno, rituali nisu orgije.

Također, oni pagani koji prakticiraju ritualnu nagost su uspjeli prijeći preko društveno nametnutog stajališta prema nagom ljudskom tijelu kao seksualnom objektu. Ponekad oskudno odjeveno tijelo može biti provokativnije od nagog tijela. Zapravo, čak i u potpunosti odjeveno tijelo može ponekada biti više seksualno od nagoga. No ovo je druga tema. Ovdje je važno naglasiti da pagani ne vide ritualnu nagost kao izgovor za seks. Bilo tko tko kaže da očekuje seks za vrijeme rituala, po mom mišljenju, zaslužuje dobiti šamar i biti izbačen iz grupe. Svaki pojedinac ima pravo na seksualnu slobodu, a to uključuje izbor seksualnog/ih partnera, seksualnu orijentaciju, ali i odabir da uopće imaju, odnosno nemaju spolni odnos.

Nagost i sloboda izbora

Oni pojedinci i grupe koji odabiru raditi nagi rade to znajući da su u sigurnom okruženju s ljudima kojima mogu vjerovati i koji su dali svoj pristanak na nagost ili sudjelovanje u ritualu s drugim nagim ljudima. Ritualna nagost nije i ne bi smjela biti nametnuta. One grupe koje isključivo rade nage obavijeste pridošlice i svojoj praksi (ili se od pridošlica očekuje da se sami raspitaju o ovome). U nekim slučajevima (npr. u gardnerijskoj i aleksandrijskoj tradiciji wicce), ritualna nagost se očekuje od upućenika (eng. initiate); dovede ga/ju se pred koven i zamoli da se razodjene. U ovom slučaju je nagost izazov koji, ako ga se prijeđe, dokazuje da upućenik zaista želi pristupiti kovenu i da vjeruje svim članovima (doduše, uzmite u obzir da inicijaciju u ove tradicije prethodi dugi period obuke tijekom kojeg upućenik ima mnoštvo prilika za zbližavanje s ostalim članovima kovena). No upućeniku je dozvoljeno odbiti zamolbu i potom može naprosto naći drugi koven/put koji više odgovara njegovim/njezinim potrebama. Postoji mnoštvo duhovnih puteva i grupa koji ne inzistiraju na ritualnoj nagosti. Neki čak inzistiraju da rade isključivo odjeveni, dok drugi prihvaćaju da se određeni članovi mogu razodjenuti tijekom rituala ako im tako odgovara u datom trenutku. U potonjem slučaju se ni nagost ni odjeća ne nameću pojedincima. Smatram da je ovo najbolja opcija, samo ako nitko nema ništa protiv nekolicine nagih članova i ako nema maloljetnika (ako ih kojim slučajem i ima, onda bi njihovi roditelji trebali dati pristanak, ili u idealnom slučaju biti tu s njima). Starhawk je odlično sažela navedene misli u svom djelu Spiralni ples (str. 54):

"Koven postaje siguran prostor u kojemu se članovi osjećaju slobodnima opustiti svoje inhibicije: smijati se, plesati, smiješno ponašati, propjevati, spontano recitirati poeziju i dopustiti Mlađem jastvu da se ispolji i igra. Tek se tada mogu doseći viša stanja svijesti. Razvijene su mnoge tehnike da bi se izostavila »cenzura« Jastva koje govori i dopustilo unutarnjem glasu da se slobodno izrazi.

Takva je tehnika nagost. Kad skinemo odjeću skidamo društvene maske, naše pažljivo sazdane pojavnosti. Otvaramo se. Mistično značenje nagoga ljudskog tijela je »istina«. Ljudi trebaju različite razine privatnoga prostora; dok neki sretno odlaze na nudističke plaže, drugi se ne mogu nagi osjećati sigurnima sve dok se ne izgradi povjerenje. U našim su kovenima javni rituali uvijek s odjećom. Ako gosti koji su pozvani na privatne nage ceremonije osjećaju nelagodu da se skinu, mogu nositi što god žele. Nikoga ne treba prisiljavati na ranjivost, jer je to destruktivno."

U originalnom engleskom tekstu, Starhawk spominje pojam skyclad, odnosno rad u "nebeskoj odori". Pošto je ovaj pojam nekima od vas možda nov, voljela bih ga objasniti prije nego nastavim s postom. :)

Rad u "nebeskoj odori"

Engleski pojam skyclad u doslovnom prijevodu znači biti odjeven nebom (eng. clad by the sky). Ovo je prekrasna metafora za nago ljudsko tijelo koje pleše, pjeva i slavi ispod Sunca, Mjeseca i zvijezda. Najšire prihvaćena teorija o asimilaciji ovog pojma u paganizam se veže uz digambar sektu džainizma. Sam naziv ove skupine se može prevesti kao "sky-clad" odnosno "odjeveni nebom".

Bez obzira na porijeklo, pojam skyclad postao općeprihvaćeni sinonim za nagost/nudizam u paganskim krugovima. Čak ga se može smatrati i prikladnijim terminom zbog prelijepih slika koje idu uz njega i koje samo pridonose paganskoj percepciji rituala.

Razlozi za ritualnu nagost

1. Prijenos energije

Kada se izvode rituali, energija se šalje iz tijela prema nekom cilju. Ako je ritual devocijske prirode, energija se šalje ka nekom božanstvu, a ako je magijske prirode onda se jednostavno šalje u univerzum s precizno određenom namjerom. Kako se god okrene, energija se šalje nekamo. No energija se također i prima za vrijeme rituala; od božanstva, univerzuma, drugih praktičara u ritualnom krugu i tako dalje. Stoga određena količina energije uvijek cirkulira tijekom rituala. Mnogi pagani misle da ritualna nagost pospješuje ovaj prijenos energije jer odjeća može jedini služiti kao barijera. Ovo znači da odjeća ometa vezu među pojedincima u krugu i da također može ublažiti magijsku energiju time pogoršavajući ishod određenog magijskog rada. Pošto odjeća ometa energiju, ona također može uzrokovati probleme kod podizanja energije u krugu i praktički kod bilo čega što uključuje energetski rad (što je zapravo sve kada su u pitanju rituali).

Ovo se može povezati s osjetljivošću nagog ljudskog tijela. Tijelo koje je prekriveno odjećom je manje osjetljivo na fizičke podražaje a po tome bi se moglo reći da je ono također manje osjetljivo i na psihički/energetski kontakt. Stoga bi nagi praktičar u krugu, po nekima, ne samo bolje odašiljao energiju od odjevenog praktičara, nego bi ujedno bio i svjesniji energije oko sebe, impulsa u krugu i tako dalje. Sve ovo uzrokuje povišenu svijest o pojedinčevom okruženju, što uzrokuje svjesnije postupanje, kretanje i razmišljanje. Janet i Stewart Farrar iznose zanimljivu metaforu za ovo: 

"A witch at work brings all his or her levels into operation - spiritual, mental, astral, etheric and physical. (...) ...they must all be fully functional; so it may be that trying to work with one of them partly screened is like trying to play the piano in gloves, or to paint a picture in dark glasses. It can be done if circumstances demand it - but if they do not, why add to your difficulties?" (The Witches' Way, str. 196)

Slobodno prevedeno: Vještica tijekom rada sa sobom donosi sve svoje razine - duhovnu, mentalnu, astralnu, eteričnu, fizičku. (...) ...one sve trebaju biti u potpunosti funkcionalne; stoga je moguće da pokušaj rada kada je jedna od njih djelomično zastrta je poput sviranja klavira u rukavicama, ili slikanja na platnu noseći zatamnjene naočale. Izvedivo je ako okolnosti tako diktiraju - ali ako ne diktiraju, čemu sebi otežati situaciju? 

Ja se slažem sa Scottom Cunninghamom po pitanju ovoga. On između ostalog spominje vjerovanje da su "odjeveni" rituali izvedeni u zatvorenom prostoru jednako efikasni kao "nagi" rituali na otvorenom. Zaista, i drugi pagani bi se složili s ovom tvrdnjom. Ja spadam upravo u tu kategoriju jer se moja osobna iskustva s odjevenim i nagim ritualnim radom ne razlikuju. Ali ako bolje promislite, metafora o odjeći kao barijeri za energiju bi se također mogla prenijeti i na zidove. Odnosno, i zidovi po toj logici mogu spriječiti protok energije. U tom slučaju nema smisli izvoditi rituale nego isključivo vani jer bi inače bili beskorisni. Ovo je nešto za što bi većina pagana reklo da je apsurdno jer su gotovo svi imali iskustva s ritualima u zatvorenim prostorima koji su bili jednako zadovoljavajući i intenzivni kao i oni rituali izvedeni na otvorenom.

2. Fizička i energetska uzbuđenost

Svidjelo nam se to ili ne, mi svi imalo seksualne nagone. Nismo naviknuti viđati gola tijela svugdje oko sebe i kada dođe do toga (npr. u nagim ritualima), uzbudimo se. Ovo ne znači da će svakoga u tom trenutku nadvladati njihovi seksualni nagoni. To naprosto znači da će osjetila odjednom postati više izoštrena i feromoni će se brže širiti po prostoru (neki smatraju da ljudi oko nas bolje osjećaju naše feromone ako nemamo na sebi odjeću koja bi "spriječila" njihov protok). Feromoni su zapravo kemijske supstance koje odašiljemo u vanjski svijet. Druga živa bića ih osjećaju i nesvjesno reagiraju na njih. Ovakva vrsta fizičke uzbuđenost također uzrokuje i energetsku i duhovnu uzbuđenost. I zaista, mnogi praktičari magije će reći da je seksualna energija jedan od najboljih izvora energije za magijske svrhe upravo zbog njezine jačine. Ali naravno, nijedna ozbiljna paganska grupa neće dozvoliti da seksualnost preuzme kontrolu nad ritualnom. Ono je odličan izvor energije, ali se ni pod kojim slučajem ne smije dogoditi da se itko osjeća seksualno ugroženim.

3. Iskrenost

Nago ljudsko tijelo nosi sa sobom simboliku iskrenosti. Kao što sam i prije objasnila, mi ne možemo ništa sakriti kada smo goli; ni od naših prijatelja u krugu ni od Božanskog. Nagost podrazumijeva da nemamo što skrivati i da smo u potpunosti otvoreni ka uplivu pozitivne energije koja ide u našem smjeru. Fizička iskrenost i otvorenost vode ka psihičkoj, emocionalnoj i duhovnoj otvorenosti, što sigurno može poboljšati rituale.

4. Jednakost

U mnogim religijskim praksama, ritualne odore i halje bilo koje vrste postoje kako bi definirale rang. Čak i u paganizmu, Visoki svećenik i Visoka svećenica obično nose nešto što ih izdvaja iz grupe. Naravno, ovo nije zlonamjerno, no paganizam pokušava staviti naglasak na jednakost svih unutar ritualnog kruga. Svi su jednaki kao ljudska bića; svi mi imamo svoje vrline i, u ritualnom smislu svi donosimo nešto u krug. To jest, svačija energija utječe na opći ambijent i ishod rituala pa je stoga svatko jednak. Svećenik i svećenica su tu samo kao vodiči koji možda imaju nešto više iskustva i time mogu bolje organizirati skupinu; oni nisu ni manje ni više važni od ikoje druge osobe unutar ritualnog kruga. Ali čak i u slučajevima kada su svi, uključujući svećenika i svećenicu odjeveni u svakodnevnu odjeću (tj. ne rituale odore), određena nejednakost može biti vidljiva u kvaliteti ili skupoći odjeće, pa čak i količini nakita kojeg osoba nosi.

Nagost eliminira čak i ovu prividnu nejednakost uzrokovanu različitom ritualnom odorom, ili odjećom bilo koje vrste jer je nagost naše prvobitno, bazično i na kraju krajeva najprirodnije stanje bivanja. Ono nas vraća u ono stanje u kojemu su svi fundamentalno jednaki.

5. Sigurnost u sebe

Neki praktičari osjećaju da im njihova ritualna odora, nakit ili oruđe daju snagu, ali ovo nije istina. Svaka osoba posjeduje energiju koja im je potrebna, a ritualna nagost može pomoći u osvješćivanju ovoga. Jednom kada je osoba svjesna vlastite snage, ona postane sigurnija u svoja djela te ujedno počne prihvaćati sebe. 

Sigurnost i samoprihvaćanje također potječu od jednakosti. Ako su svi unutar ritualnog kruga jednaki i ako je svačija ljudskost naglašena (što jest jer je svaki centimetar svačijeg tijela vidljiv u slučaju nagosti), onda nema razloga za ne prihvaćanje drugih. Bez obzira na građu tijela, spol, ili dob praktičara, on/ona će se osjećati prihvaćeno i samopouzdano. Ovo također može pomoći osobi da prebrodi osobne probleme i komplekse koje su prethodno imali što može rezultirati u kvalitetnijim i fokusiranim ritualima i ishodima.

6. Tradicija i sloboda 

Od svih razloga za ritualnu nagost, smatram da je ovaj razlog najmanje validan i jedino prihvatljiv ako služi kao "dodatak" jednom, ili više prijašnjih razloga. Kada kažem "tradicija", mislim na izjave poput "Ali najpoznatiji koveni su radili nagi", ili "Sam Gerald Gardner je preferirao raditi nag" i tako dalje. Nitko ne bi trebao raditi nag bez da zna ZAŠTO tako radi.

Ali da, postoji nekoliko tradicionalnih aspekata za koje neki praktičari smatraju da potvrđuju njihov izbor ritualne nagosti. U paganizmu, ili preciznije u wicci, dobro poznati argument za ritualnu nagost se može naći u Vodstvu Božice kao i u jednom od njegovih izvora - djelu Aradia, Gospel of the Witches. Charles Godfrey Leland je napisao Aradiju kao svjedočanstvo jedne toskanske vještice koja je njemu objašnjavala rituale talijanskih vještica. Dio teksta koji se tiče ove teme je sljedeći:

"And ye shall all be freed from slavery,And so ye shall be free in everything;And as the sign that ye are truly free,Ye shall be naked in your rites, both menAnd women also: this shall last untilThe last of your oppressors shall be dead;"

Odnosno, slobodno prevedeno:

I biti ćete oslobođeni od ropstva,
I tako ćete biti slobodnu u svemu;
I kao znak da ste zaista slobodni,
Biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci
I žene također: ovo će trajati dok
Posljednji od vaših tlačitelja ne bude mrtav;

Navedeni citat je kasnije bio pripojen Vodstvu Božice u skoro svim njegovim poznatim verzijama. Stoga u Gardnerovoj verziji (tzv. Leviter Veslis verzija iz njegove Knjige sjenki), citat je bio preoblikovan da glasi:

 "And ye shall be free from slavery, and as a sign that ye be really free, ye shall be naked in your rites, both men and women, and ye shall dance, sing, feast, make music, and love, all in my praise."

Odnosno (slobodno prevedeno):

I biti ćete slobodni od ropstva, i kao znak da ste zaista slobodni, biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci i žene, i plesat ćete, pjevati, imati gozbe, praviti glazbu i ljubovati, sve u moju slavu. 

Doreen Valiente je napisala prozaičnu verziju Vodstva u kojemu je navedeni dio preformulirala ovako:

"No more shall ye know slaverywho tread my round the Sabbat night.Come ye all naked to the riteIn sign that ye are truly free."

Slobodno prevedeno:

Poznat ropstvo više neće,
Koji noću na sabat dođu,
Za obred plešu nagi u kolu, U znak slobode istinske.

Očito, u svim navedenim citatima, nagost je povezana sa slobodom, kao što bi i trebala biti. Stoga čak i oni praktičari koji prakticiraju ritualnu nagost naprosto zbog tradicije bi trebali biti svjesni ovih tekstova i njihovog značenja. Svi ovi autori tvrde da je nagost znak oslobođenja. Ali kakvog oslobođenja? Neki bi jednostavno rekli oslobođenja od ograničenja odjeće. Drugi bi ovo mogli protumačiti iz sociološkoga gledišta i reći da nagost simbolizira oslobođenje od društvenih ograničenja. Kako god bilo, sloboda je osnovna bit. 

"Odjeveni" rituali

Usprkos svim navedenim argumentima za ritualnu nagost, čak i skyclad grupe i pojedinci koji su naviknuti na nagost ponekad rade odjeveni. Razlog ovome može biti neka posebna prigoda (ne traže svi rituali nagost; neke prigode se čak može bolje proslaviti u posebno odabranoj odjeći), hladnoća (nema smisla raditi nag ako će to samo rezultirati u povišenoj temperaturi), posebne okolnosti (npr. izvođenje rituala na prostoru kojim mogu ljudi proći i gdje ne bi bilo poželjno da se vidi skupinu nagih ljudi), medicinski razlozi (neki ljudi mogu biti alergični na sunce ili tko zna što još pa stoga trebaju štititi svoju kožu odjećom) i tako dalje. Očito je onda da postoje iznimke. Zbog ovoga smatram da ritualna nagost nije obavezna.

Što se tiče "odjevenih" rituala, mnogi praktičari će reći da je posebna odora uvijek bolja opcija od svakodnevne odjeće zbog više razloga. Kao prvo, naša svakodnevna odjeća se zaprlja, znojimo se u njoj i podsjeća nas na naše svakodnevne probleme, a kada ulazimo u ritualni krug, želimo se osjećati čisto i neopterećeno. Zbog ovoga se mnogi praktičari vole otuširati/okupati (ili barem umiti i oprati ruke) prije rituala te održavati svoju ritualnu odoru čistom i urednom. Kao drugo, ritualna odora je posebna odjeća; nju se nosi samo za posebne prilike (rituale) i samo tada. Kada ju odjenemo, šaljemo signale našim umovima da ćemo započeti nešto posebno i svečano. To jest, oblačenje ritualne odore uzrokuje mentalnu promjenu koja može pomoći praktičaru prijeći preko vela između ovog i duhovnog svijeta koji počinje unutar ritualnog kruga.

Čvrsto vjerujem da svatko ima pravo odlučiti kako će raditi (sve dok znaju zašto su donijeli tu odluku). Ritualna nagost nije za svakoga, kao što nije ni odjeća u vrijeme rituala. Nekima će odjeća biti korisna i služiti kao neka vrsta pomoćnog sredstva dok će drugima samo biti barijera. Mislim da je najvažnije da se praktičar osjeća ugodno i da ga/ju ništa ne ometa u ritualnom radu. Ako će odjeća natjerati nekoga da se osjeća nelagodno i odvlačiti im pozornost, onda je bolja da takva osoba radi naga. Drugi se možda drukčije osjećaju; možda osjećaju da im njihova nagost te nagost drugih ljudi oko njih odvlači previše pažnje i čini ih nelagodnima. Ovo samo može voditi ka nemarnim ritualima i beskorisnim ishodima. Kada se radi u skupini, važno je odrediti hoće li svi raditi nagi, ili ne (te je li ta odluka smeta ikome). Ako samo nekoliko pojedinaca odluči raditi suprotno, ovo također treba biti u redu s ostalim članovima grupe. Naposljetku, nema smisla raditi u skupini ako se ne može postići suglasnost i sklad.

Jasno mi je da je ovo osjetljiva tema i mogu se samo nadati da sam je kvalitetno objasnila i učinila barem malo manje problematičnom za neke. :) Do sljedećeg posta,

Soror PIAL

mistikaokultizam@gmail.com