Koven

https://www.facebook.com/VesticarenjeCasopis/videos/1073705999314785/?t=9


Pozivam zainetresirane vještice i pagane sa područja Vukovarsko -srijemske županije da se jave radi druženja, razmjene znanja i iskustava, rituala i prakse.

Vaša,

Soror PIAL

Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel 
092 324 1928 od 17 do 21 sat svakog dana
Ova stranica služi isključivo za zabavu

Sjetveni kalendar začinskog i aromatičnog bilja

Vrsta AROMATIČNOG BILJA	Vrijeme klijanja (dani)	Sjetva/Uzgoj sadnica-vrijeme sjetve na otvorenom i vrijeme presađivanja sadnica na otvorenom	Urod	Uporaba	Korisna svojstva u vrtu
JEDNOGODIŠNJE
Bosiljak (Ocimum basilicum)	14	uzgajamo sadnice ili sijemo direktno na otvorenom; nakon zadnjeg mraza presadimo na otvorenom, na toplom mjestu zaštićenog od vjetra	beremo cijelu biljku ili bočne izdanke prije cvjetanja	svježi ili osušeni na salatu, ribu, meso i rajčice	dobro utječe na zdravstveno stanje svih povrtnica
Boražina (Borago officinalis)	16	sijemo direktno na otvorenom, od ožujka do svibnja	trgamo mlade listove i vrhove	baršunasti listići pašu na salate, mesna jela i u hladna pića	privlači pčele
Anis (Pimpinella anisum)	25	uzgajamo sadnice ili sijemo direktno na otvorenom, svibanj	osušene sjemenke istresemo sa štitca	sjemena koristimo za peciva, kruh, likere
Kamilica (Matricaria chamomila)	14	sijemo direktno, od travnja do lipnja	koristimo osušene cvjetove	za čaj: ublažava upale, grčeve i dezinficira	poboljšava ukus kupusa, poriluka, celera i krumpira, stoga neka raste u njihovoj blizini
Kopar (Anethum graveolens)	21	sijemo direktno na otvorenom, od travnja do lipnja	trgamo mlade listove ili cijelu biljku	za salate; sjemenke dodajemo ukiseljenim krastavcima	ugodno utječe na nicanje sjemenki mrkve, krastavaca, cikle, salate; samog sebe ne podnosi, stoga ga rastresemo po cijelom vrtu (inače se sam zasije)
Mažuran (Origanum majorana)	14	sijemo direktno na otvorenom, sredinom svibnja	beremo mlade listove ili cijelu biljku, prije samog cvjetanja	na juhe, umake, meso, krumpir i mahunarke
Ljuti feferoni, sorte OŠTRI ZELENI i OŠTRI ŽUTI (Capsicum annuum)	15	uzgajamo sadnice i presađujemo na otvorenom, svibanj	plodovi	kao dodatak različitim jelima ili za konzerviranje
Peršin (Petroselinum crispum)	20	sijemo direktno na otvorenom, od ožujka nadalje	stabiljke s listovima i s korijenom	svježi ili osušeni za juhe, umake, salate, itd.; LJEKOVITA BILJKA
Čubar (Satureja hortensis)	21	sijemo na otvorenom, od travnja do lipnja	beremo cijelu biljku prije samog cvjetanja	za salate, jela od mesa i graha, juhe	u vrtu neka raste u blizini graha i boba; svojim mirisom tjera uši i poboljšava ukus povrća
Vrtna kresa (Lepidium sativum)	3	tijekom cijele godine sijemo u teglama; od proljeća do jeseni sijemo na otvorenom, u djelomičnoj sjenovitoj gredici	uporabimo mlade klice ili cijele biljke	BOGATA C-vitaminom: za salate, kao namaz na kruh, uz maslac ili skutu
TRAJNICE
Luk vlasac (Allium shoenoprasum)	25	uzgajamo sadnice ili sijemo direktno na otvorenom, od ožujka	režemo listiće prije i poslije cvjetanja	za salate, skutu, juhe, pice, jela s jajima	cvjetovi su dekorativni
Izop (Hysoppus officinalis)		uzgajamo sadnice ili sijemo direktno na otvorenom, tijekom proljeća i jeseni	koristimo mlade listove i vrhove; LIJEPA UKRASNA BILJKA	za jela s povrćem i likere	privlači pčele
Kim ili kumin (Carum carvi)	21	sijemo direktno na otvorenom, ožujak i travanj	sjeme u drugoj godini rasta	sjeme paše uz kupus, ciklu, krumpir, razne juhe i meso; poboljšava probavu	poboljšava ukus krumpira, zelja, krastavaca i cikle, s toga neka raste u njihovoj blizini
Ljupčac (Levisticum officinale)		uzgajamo sadnice ili sijemo direktno na otvorenom, tijekom jeseni ili proljeća	koristimo svježe listove, od druge godine nadalje koristimo i korijen	svježe ili osušeno za variva, mesna jela i umake
Matičnjak (Melissa officinalis)	21	tijekom veljače i ožujka sadimo u tegle ili pak svibnja, na otvorenom, na sunčanom i zaštićenom mjestu	listovi prije samog cvjetanja	paše u salatama, uz ribu, jela od divljači i piletine, biljne umake; dobar čaj
Metvica (Mentha piperita)		uzgajamo sadnice	koristimo svježe listove ili cijelu biljku prije samog cvjetanja	LJEKOVITI ČAJ
Origano (Origanum vulgarum)	14	sijemo direktno na otvorenom, krajem travnja; nije previše osjetljiv na mraz	trgamo mlade listiće i vrhove prije samog cvjetanja; lijepa ukrasna trajnica	za juhe, umake
Estragon (Artemisia dracunculus)	10	sijemo tijekom ožujka i travnja	dodajemo ga salatama, ribama, piletini, juhama, octu, umacima; LJEKOVITA BILJKA
Ružmarin (Rosmarinus officinalis)		uzgajamo sadnice	trgamo listiće prije i nakon cvjetanja	za mesna jela i čajeve, dodatak kupkama; LIJEPA UKRASNA BILJKA
Lavanda (Lavendula angustifolia)	21	uzgajamo sadnice na 20-25°C ili pak sijemo direktno na otvorenom, svibanj	koristimo mlade biljčice; prekrasni ukrasni grmić	začin za mesna i riblja jela; LJEKOVITO BILJE, tjera moljce	tjera mrave i uši; najljepše raste u blizini ruža
Timijan (Thymus officinalis)	21	uzgajamo sadnice ili sijemo direktno na otvorenom	uporabljamo mlade listiće i vrhove; lijepa ukrasna trajnica	svježi ili osušeni listić pašu na salate, u umacima, na pizze, tjesteninu i pečenja; čaj protiv kašlja	tjera puževe i uši, stoga neka raste po cijelom vrtu
Ruta (Ruta graveolens)		sijemo direktno na otvorenom, tijekom proljeća ili jeseni	koristimo mlade listove; glavna žetva prije samog cvjetanja	za juhe, umake, salate, skutu i ribe
Kadulja (Salvia officinalis)	21	uzgajamo sadnice direktno na otvorenom, svibnja sijemo	trgamo listiće i vrhove prije samog cvjetanja	čaj, začin za mesna jela i tjestenine; LIJEPA UKRASNA BILJKA	tjera leptire kupusare, puževe i mrkvine muhe, stoga neka raste po cijelom povrtnjaku

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

The Wicker Man iz paganske, vesticje perspektive

Posljednjih nekoliko godina sam se od strane prijatelja filmoljubaca naslušala komentara i komentara o "kultnim filmovima" poput The Big Lebowski, Fight Club, Clerks i slično. Na tom popisu je The Wicker Man bio neizostavan (pritom naravno mislim na original iz 1973. godine, a ne preradu iz 2006. godine s Nicolasom Cageom). Tako sam jednog dana konačno odlučila pogledati i njega. Moram priznati da me film kao takav nije razočarao ni po pitanju glume, radnje, načina snimanja, glazbe i tako dalje iako mnogi kritiziraju apsolutno sve glumce osim Christophera Leeja koji je ujedno jedan od glavnih. Međutim, kao paganki su mi najviše do izražaja došli paganski elementi ovog filma kojih ima na pretek. Neki od njih su me oduševili, dok su me drugi iritirali pa sam odlučila izraziti svoje oduševljenje i iskaliti frustracije u ovom postu. Prije svega je ipak potrebno dati kratki sažetak filma za vas koji ga niste gledali. Odmah upozoravam da ću odati cijelu radnju pa ako ne želite sebi uništiti doživljaj filma, predlažem da preskočite ovaj post. Radije pogledajte film, ili pročitajte sinopsis ispod. Možete u potpunosti besplatno pogledati cijeli film na ovoj web stranici!

Usput napominjem da se Wicker Man danas smatra horor filmom iako je zapravo samo kraj užasavajuć dok je ostatak filma po mom mišljenju više detektivski sa mnoštvom sarkastičnih, posprdnih trenutaka koji mu daju dozu humora.

Sinopsis

Film započinje likom policajca Neila Howieja koji je prikazan kao predani katolik. On dobiva anonimno pismo u kojem ga se moli da dođe na otok Summerisle (izmišljeni hebridski otok uz zapadnu obalu Škotske koji je poznat po uzgoju jabuka) istražiti nestanak djevojčice po imenu Rowan Morrison.

U svojoj istrazi, Howie nailazi na brojne prepreke. Mještani glume da nikad nisu čuli za malu Rowan, ali on uskoro počinje sumnjati u to. Howie je smješten u gostionici Green Man (Zeleni Čovjek) gdje upoznaje gazdu i njegovu prekrasnu kćer Willow. Na zidu gostionice su poredane fotografije godišnje berbe jabuka u centru koje je majska kraljica (po tradiciji djevojka koja je još djevica i koja te godine nosi odgovornost za ljetinu i plodnost zemlje). Za svaku godinu stoji jedna fotografija, izuzev baš te godine čije je mjesto prazno (slika je navodno pukla i odnešena na popravak, a negativa nigdje nema). Howie ide dalje u potragu i nailazi na druge tragove koji upućuju na Rowanino postojanje i nestanak, između ostalog na grob s njezinim imenom.

U daljnjoj potrazi za istinom, sada kad ima potrebne dokaze Rowaninog nestanka, ide do najviše pozicionirane osobe na otoku tražeći pravdu. To je gospodar Summerislea (Lord Summerisle kojeg glumi Christopher Lee). On mu objašnjava prošlost otoka. Tada saznajemo da je njegov djed zatekao otočane u depresivnom stanju i podigao ih na noge. Angažirao ih je oko uzgoja nove sorte jabuke i uvjerio da će urod uspijevati dok god štuju stara božanstva te da je sam uzgoj oblik štovanja. Kada su urodi počeli uspijevati, a mještani ponovno pronašli smisao u svojim životima, otjerali su svećenstvo i vratili se starim bogovima vjerujući da ih oni nagrađuju za trud i štovanje, dok ih je kršćanski Bog bio osudio na isprazne živote.

Potraga se nastavlja i Howie odlučuje iskopati Rowanin lijes u kojem naposljetku otkriva mrtvog zeca. Tada optužuje gospodara Summerislea da je Rowan žrtvovana u sklopu nekakvog paganskog obreda i obećava da sve otkriti te da će svi stanovnici otoka snositi posljedice za svoja djela.

Naš policajac u daljnjem istraživanju ipak uspijeva naći negativ izgubljene fotografije u kojem vidi da je Rowan te godine bila majska kraljica, a oko nje su bile prazne kutije. Ljetina je te godine očito propala i, nakon nešto istraživanja o paganskim običajima, Howie zaključuje da su mještani okrivili Rowan za propast uroda (ujedno glavnog prihoda zarade otoka o kojemu ovise svi), zatočili je negdje i da sada samo čekaju prikladni dan za žrtvovanje - majski dan (May Day, odnosno 1. svibnja). Drevni običaji nalažu da je propast ljetine znak da bogovi nisu nečim zadovoljni, a ljudska žrtva (posebice žrtva djevice) je jedan od načina na koji ih ljudi mogu umiriti. Tek nakon što su bogovi zadovoljni će vratiti plodnost zemlji. Tako su barem mještani Summerislea mislili.

Tu večer Willow pokušava Howieja zavesti svojom pjesmom, ali on odolijeva samo zahvaljujući svom čvrstom karakteru i obećanja Bogu (celibat). Sutradan, odlučivši da će se vratiti na kopno po pojačanje, otkriva da mu se hidroavion (kojim je došao na otok) pokvario i zaključuje da mu ne preostaje ništa drugo nego sam ići u potragu za Rowan. Pošto je taj dan upravo majski dan i dan velike svečanosti i parade na otoku, svi su u maskama, kostimima, plešu, pjevaju i slave. Jedna od glavnih figura jest figura Lude (Punch). Tradicionalno je na majski dan uvijek birana jedna luda, odnosno lokalna budala koja bi bila kralj za jedan dan. Te je godine ova uloga dopala vlasnika gostionice kojeg Howie onesvijesti kako bi se sam prerušio u Ludu. Pridružuje se ostalim mještanima u paradi po otoku koja završava uz obalu gdje se otkriva vrhunac ceremonije. Lord Summerisle najavljuje žrtvu i otkriva se Rowan koja zavezana stoji na ulazu u špilju. Howie joj trči u pomoć, oslobađa i bježi s njom kroz pećinu na čijem ih izlazu dočekuju Lord Summerisle i nekolicina drugih mještana. Howie je upao u klopku u koju ga je Rowan direktno dovela.

Tada saznajemo u podužem monologu cijelu priču: mještani su namamili Howieja na otok kako bi ga žrtvovali, a sve do tog trenutka su njime manipulirali. Istina je da je ljetina propala i da je potrebno sada bogove umiriti, a za to nije dostatna životinjska žrtva, pa čak niti žrtva djeteta. Za to, kako kaže Lord Summerisle, nema ništa bolje od "prave vrste odrasle osoba" (the right kind of adult). Prava vrsta odraslog podrazumijeva da je osoba došla svojevoljno, da odgovara figuri kralja (kao policajac, Howie odgovara ovoj ulozi jer predstavlja zakon), a istovremeno i figuri lude (što su od njega i učinili) i koji je djevica. Naš policajac odgovara svim kriterijima. On je nakon ovoga opran, presvučen u čiste bijele halje, zavezan i odveden na vrh litice gdje ga dočekuje figura golemog čovjeka od pruća (wicker man) u kojemu se nalaze brojne životinje, a jedno mjesto stoji prazno za njega. Howie je zatvoren u ovu glomaznu skulpturu koju mještani potom pale. Posljednja scena prikazuje gorućeg čovjeka od pruća, Howieja kako se obraća Bogu u svojim posljednjim trenucima i moli mještane da zaista razmisle o tome što rade, a njih kako veselo pjevaju i plešu u krugu oko vatre i dozivaju ljeto.

Paganski elementi u filmu

Prvi paganski element koji se uočava u filmu je glazba; prepun je pjesama koje su uglavnom narodne sa mnoštvom paganskih referenci. Na samom početku filma je pjesma po imenu Corn Riggs čiji refren glasi:

Corn Rigs and barley rigs
Corn rigs are bonny
I'll ne'eer forget that Lammas night
Amang the rigs wi' Annie.

Vjerojatno prepoznajete u njemu direktni spomen Lammasa, jednog od osam neopaganskih sabata. Cijela pjesma se dotiče različitih aspekta ovog sabata, a još važnije i centralne teme filma - plodnosti. Kada smo već na toj temi...

Možda najpoznatija pjesma iz filma i ona s najviše paganske simbolike po mom skromnom mišljenju je May Pole.

Riječi pjesme jasno aludiraju na centralni misterij Beltanea (majskog dana/1. svibnja), to jest plodnost i stvaranje (u najbazičnijem smislu seks). Majski stup i dan danas ima istu simboliku falusa, a krug koji se stavlja na njegov vrh simbolizira vulvu (sam čin postavljanja stupa tj. njegovo postavljanje u rupu u zemlji i stavljanje dekorativnog kruga na vrh predstavlja spolni odnos, odnosno ultimatno ljudsko utjelovljenje plodnosti).
Postoji bezbroj manjih paganskih elemenata prisutnih u filmu, primjerice naziv gostionice Green Man koji se referira na jedno od dva centralna neopaganska božanstva (odnosno aspekt Boga) i poznatu figuru iz keltske mitologije. Također, imena nekih stanovnika su vrlo paganska - Willow, Myrtle, Rowan (sve su imena stabala koje su druidi štovali i koji imaju svoju mitologiju i važnost u keltskoj tradiciji). Uz to je jasno rečeno da vjeruju u reinkarnaciju, što je integralni dio neopaganskih vjerovanja (iako nije obavezan, ali za većinu neopagana je dio njihovog svjetonazora). Još jedna zanimljivost je da su određene lokacije u filmu (na primjer pećina pred kojom je Howie "spasio" Rowan) izabrane upravo zbog narodnih predaja koje se vezuju uz njih i upućuju na njihovu pagansku prošlost.
Jasno je da mještani slave drevne blagdane i provode stare tradicije. Ovo možda najviše dolazi do izražaja u pripremama za paradu i njoj samo te općenito u svečanostima za majski dan. Kostimi su tu kako bi predstavljali određene sile i aspekte blagdana. Glavne figure su čovjek-konj za kojeg saznajemo u filmu da ima simboliku plodnosti i čije je zaduženje loviti žene, čovjek-žena koji predstavlja sile kaosa i kojeg obično utjelovljuje glavni svećenik, ili vođa općenito te čovjek-luda čiju ulogu obično igra seoska budala i kojeg se časti kao kralja taj dan. U procesiji ih prate šestorica mačevaoca koji na vrhuncu ceremonije unakršćuju mačeve i njima tvore simbol Sunca pošto je cijeli majski dan posvećen Bogu Sunca (i u slučaju Summerislea, Božici Polja/Voćnjaka). U drevnim vremenima je žrtvovanje bilo sastavni dio procesije. Kada je urod bio bogat, za žrtvu su se davali plodovi i životinje, ali kada bi urod bio loš, trebalo se žrtvovati osobu kako bi se umirilo bogove. Zanimljivo je da su autori teksta za film izvlačili drevne običaje i prakse primarno iz knjige Zlatna grana (The Golden Bough) od Sir Jamesa Frazera koja je i dan danas poznata među paganima kao kvalitetan izvor. Koliko sam uspjela saznati, i Margaret Murray je još jedan mogući izvor informacija. Primjerice, i ona i Frazer spominju drevni običaj žrtvovanja kralja koji je bio ultimatni dar bogovima. Uostalom, ako bi urod propao, ili nešto drugo pošlo krivo, koga drugog se moglo okriviti nego vođu tog društva? Žrtvovanje kralja, kralja-lude, ili neke druge prikladne zamjene (kao što je Howie u filmu zamjena za Lord Summerislea) je dakle drevni običaj koji je izvrsno prikazan u filmu.

Posljednja scena prikazuje čovjeka od pruća po kojemu je film dobio naziv i žrtvovanje policajca Howieja. Poznato je da su se takve figure od pruća zaista koristile u ove svrhe iako prije mnogo stoljeća, ili se pak same palile kao simbolična žrtva bogovima. Kada su se krvne žrtve prinosile bogovima u ovakvim figurama, radilo se pretežito o životinjama, a ako su ljudi bili uključeni, onda se obično radilo o ratnim zarobljenicima, ili zatvorenicima koje je zajednica osudila na smrt. Smatra se da je primarna inspiracija za ovu scenu bio Cezarov iskaz o tome kako su druidi prinosili svoje žrtve tijekom galskih ratova (identičan je filmskom prikazu). Paljenje je bio važan aspekt žrtvovanja za stare Kelte jer su vjerovali da vatra kao takva simbolizira Sunce i Boga Sunca, da dim nosi poruke božanstvima i na taj način spaja slavljenike na Zemlji s božanstvima u višim sferama. Nadalje, za vatru se smatralo da donosi prosvjetljenje (simbolika svjetla kojeg daje), plodnost (na temelju povezanosti topline vatre i topline Sunca bez koje biljke ne bi mogle rasti) te da ima moć pročišćavanja. Ovo posljednje zasigurno vrijedi na Summerisleu jer je cilj mještana pročistiti otok i svoje voćnjake te umiriti Boga Sunca i Božicu Voćnjaka kako bi sljedeći urod bio dobar. Beltane tj. majski dan je inače poznat kao jedan od vatrenih blagdana (koji se nalaze između solsticija i ekvinocija) u paganizmu i preuzet je iz keltske tradicije. Za ove blagdane je bilo uobičajeno paliti krijes i skakati kroz vatru kako bi se pročistilo i prizvalo plodnost (po starim vjerovanjima, kad osoba skače kroz vatru, njeni spolni organi su izloženi pozitivnim utjecajima vatre). Poznat je citat iz filma kada Howie u čudu gleda mlade djevojke koje skaču nage preko krijesa. Na to mu Lord Summerisle mudro odgovara: "Naturally! It’s much too dangerous to jump through the fire with your clothes on!" (Naravno! Previše je opasno skakati kroz vatru odjeven!").

Jasno, prije spomenuta praksa žrtvovanja je odavno izgubljena. Suvremeni pagani još odavno ne prinose krvne žrtve (ni životinjske ni ljudske). Prikladni darovi božanstvima su hrana, biljke, kristali, nešto što je ručno napravljeno, prikladna djela, sjemenke (koje se sadi) i tako dalje. Iz ove perspektive film potiče negativne stereotipe, što je najveća zamjerka koju imam na njega.
Ovakav prikaz paganizma ide u prilog glavnoj temi filma - borba između "novih" kršćanskih običaja i starih paganskih. Ovo je vidljivo u kontrastu dvaju glavnih uloga tj. predanog kršćanskog policajca i paganskog civilnog vođe kao i u policajčevom odnosu prema lokalnim običajima. On neprestano izražava negodovanje prema njima i u više navrata se oštro okomljava na njih. No, Lord Summerisle također nema dlake na jeziku i dobacuje nekoliko kritika kršćanstvu:

Sergeant Howie: What religion can they possibly be learning jumping over bonfires (Koju religiju uopće mogu učiti skačući preko vatre?)
Lord Summerisle: Parthenogenesis. (Partenogenezu.)
Sergeant Howie: What? (Što?)
Lord Summerisle: Literally, as Miss Rose would doubtless say in her assiduous way, reproduction without sexual union. (Doslovno, kako bi gospođica Rose sigurno rekla na svoj ustrajni način, reprodukciju bez seksualnog sjedinjenja.)
Sergeant Howie: Oh, what is all this? I mean, you've got fake biology, fake religion... Sir, have these children never heard of Jesus? (Oh, pa što je sve ovo? Mislim, imate lažnu biologiju, lažnu religiju... Gospodine, zar ova djeca nikad nisu čula za Isusa?)
Lord Summerisle: Himself the son of a virgin, impregnated, I believe, by a ghost... (I sam sin djevice koju je, vjerujem, oplodio duh...)

Sergeant Howie: And what of the TRUE God? Whose glory, churches and monasteries have been built on these islands for generations past? Now sir, what of him? (A što s PRAVIM Bogom? Čija su slava, crkve, samostani građeni na ovom otoku za prošle generacije? Dakle gospodine, što s njim?)
Lord Summerisle: He's dead. Can't complain, had his chance and in modern parlance, blew it. (Mrtav je. Ne može se buniti, imao je svoju priliku i, kako bi se reklo u modernom žargonu, zabrljao je.)

U suštini se radi o suprotstavljanju starog i novog koje se u određenim trenucima (kao u citatima poviše) doslovno izražava, dok se u nekima metaforički prikazuje. Poznatascena u kojoj Willow zavodi Howieja je odličan primjer ovoga. Cijelu pjesmu je Willow gola u svojoj spavaćoj sobi i riječima pjesmi doslovno poziva Howieja da joj se pridruži. Početak pjesme je koliko-toliko pristojan, ali se pjesma pri kraju bazira na dvosmislenim rečenicama koje se poigravaju maštom i koje su sigurno izazivale šaputanje među gledateljima davne 1973. godine:

Fair maid, white and red,
Comb you smooth and stroke your head
How a maid can milk a bull!
And every stroke a bucketful.

(U slobodnom prijevodu:
Lijepa djeva, bijela i rumena,
Počešljat' će te glatko i pogladit' ti glavu.
Kako samo djeva može pomusti bika!
Od svakog poteza izađe puno vedro.)

Za to vrijeme je Howie preopterećen odolijevanjem njenom pozivu. Uostalom, kojeg muškarca riječi ove pjesme ne bi mamile? Na trenutak skoro posustane, ali na kraju uspije nekako odoljeti. U prenesenom značenju se ovdje radi o borbi između prirodne ljudske čežnje i iracionalnog odbijanja užitka, između paganskih običaja i kršćanstva, prastarih liberalnih običaja i novije rigorozne tradicije, između starog i novog, između života i smrti. Ovo posljednje kažem jer je Willowin poziv bio test za Howieja. Da je prekršio svoje obećanje Bogu i spavao s njom (da, prije braka), mještani ga više ne bi smatrali prikladnim za žrtvovanje i poštedjeli bi mu život. U ovom smislu paganizam (odnosno priklanjanje paganskim običajima) u filmu predstavlja život, dok kršćanstvo predstavlja smrt jer upravo zbog toga što je ostao vjeran svom Bogu, Howie je bio žrtvovan. Na kraju filma su pagani ipak dobili, ne samo jer su žrtvovali predstavnika kršćanstva i kršćanskog Boga, pobožne Engleske i educirane civilizacije. Oni su dobili već kada se Howie vratio spavati u svoj krevet i odbio Willowin poziv; sam način na koji je on pružio ruke prema njenoj sobi i grebao zid dokazuje da se radi o čovjeku koji nije živio život i kojeg je vjera ostavila neispunjenog. 

Mještani jako kontrastiraju Howijeu u ovom pogledu jer otvoreno slave seksualnost na sve načine (od vođenja ljubavi u poljima, izvođenja drugih rituala plodnosti, pričanja o seksu otvoreno do nesputanog mijenjanja seksualnih partnera). Slavlje seksualnosti i spolnosti je prisutno i u neopaganizmu. Svaki sabat ima određeni seksualni aspekt u smislu slavlja određene faze odnosa Boga i Božice, simboli plodnosti su prisutni i u ritualima, a plodnost u svim aspektima se slavi tijekom rituala, ali i van njih (plodnost ljudi, životinja i posebice zemlje).

Kada je Wicker Man snimljen, neopaganizam i wicca su tek izlazili u javnost. Provirili su glavom 50-ih godina s Geraldom Gardnerom, a do 70-ih se koliko-toliko obznanili javnosti putem knjiga i časopisa. Sve je ovo bilo jako novo i sporno tada, ali je ovaj film približio neke temeljne elemente paganizma javnosti. Iz današnje perspektive je jedini problem što je mogao usaditi negativno mišljenje o njemu (i stvoriti negativne stereotipe) zbog kraja. Dakle, iako se Wicker Mana ne može shvatiti kao ispravni prikaz modernog paganizma, on podsjeća na njega u određenim aspektima. Mi kao pagani mu možemo jedino biti zahvalni što je jednu potencijalnu tabu temu na vrijeme iznio na vidjelo i osvijestio širu javnost uopće o postojanju paganizma.

Na kraju filma prevladavaju sile kaosa (mještani) koje se sa svojim maskama, mahnitim plesom, zanesenim pjevanjem i slavljem života putem orgazmičnog uživanja suprotstavljaju novijoj tradiciji koja sputava njezine sljedbenike. Kozmos (red) je uništen paljenjem čovjeka od pruća. Ovo odgovoara i mentalitetu u vrijeme porasta popularnosti paganizma kada su brojni lokalni i globalni problemi potaknuli ljude da traže alternativna rješenja i izvore nade za društvene i vlastite dileme. Smatram da film ukazuje na prirodnu izmjenu tradicija s izmjenom balansa između sila kaosa i kozmosa. Takva izmjena ne mora biti loša, ali je gotovo uvijek drastična. Jer da bi nastao novi poredak, mora se srušiti stari. Ovakav stav je možda ekstreman, ali je i cijeli film ekstreman i šokantan.

Sve u svemu, od srca preporučam da ga pogledate, ali vas molim da zapamtite daWicker Man, iako zanimljivo prikazuje neke njegove elemente, nipošto nije ispravno ogledalo modernog paganizma.

Vaša 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Ritualna nagost

Ritualna nagost

(Alex Sanders inicira Janet Farrar)

Nago ljudsko tijelo se u modernom društvu smatra ili nečim sramotnim, ili perverznim. Stoga će se većina ljudi namrštiti na pomisao nudizma ili naturalizma.

Još jedan faktor kojeg bi se trebalo uzeti u obzir jest da je većina ljudi odgojena u odjevenom društvu koje potiskuje seksualnost, ili je pak reklamira na lažne načine. S jedne strane postoji pornografija koja, po mom mišljenju, prikazuje seks na sve osim realističan način. Osobna smatram da je pornografija groteska, ili karikatura seksa koju se ne može ozbiljno shvaćati usprkos tome što donosi mnogima zadovoljstvo. Uz to, postoji bezbroj apsurdnih reklama koji promoviraju i eksploatiraju nago ljudsko tijelo na smiješne načine. Na primjer, neću nikada zaboraviti reklamu za Lavazza kavu koju sam vidjela prije dosta vremena. Ona prikazuje nagu ženu koja leži na tanjuru špageta i drži čašu Lavazzine kave u ruci (koja se, usput rečeno, jedva vidi). Kave veze ove tri komponente uopće imaju jedna s drugom?!?! Onda postoji ona posebna vrsta reklama koje promoviraju specifičnu vrstu ljudske građe koja je "savršena". Ovo uzrokuje osjećaj nedostatnosti, nesigurnosti i stida za vlastito tijelo kod ljudi jer ne izgledaju poput modela na tim reklamama. Sve ovo i još mnoštvo faktora je dovelo do toga da je nagost postala svojevrsni tabu.

Većina pagana će reći da smatra ljudsko tijelo nečim prirodnim, a time i svetim. Ono nije nužno uvijek seksualno, ali ono jest lijepo. Ne bismo se trebali sramiti ni seksualnosti ni nagosti, ali ih se također ne bi smjelo kaljati. Mnogi pagani i neopagani su preuzeli ovaj stav i ukomponirali u svoje devocijske i magijske prakse. Uostalom, paganizam jest duhovni pravac koji je zasnovan na štovanju plodnosti i prirode, a što je ljudsko tijelo nego plodno i prirodno? Ovo je jedan od razlog zbog kojih se nagost dobro uklapa u pagansku filozofiju.

Čak su i ljudi koji nisu toliko dobro upoznati s paganizmom čuli šaputanje o nagim ljudima koji plešu oko vatre. Djelomični uzrok ovome su umjetnost i narodne priče. Već stoljećima umjetnici prikazuje vještice i kovene pretežito gole. Također se i drevne paganske bogove prikazivalo skoro uvijek golima (pogledajte bilo koji starorimski ili starogrčki kip, ali i renesanse slike koje tematiziraju ista ova božanstva). Evo samo nekoliko primjera:

Zues/Posejdon, antička grčka skulptura, 
cca. 460.g.pr.n.e.

Čučeća Afrodita, cca. 200.g.p.n.e., antička rimska kopija 
helenističke skulpture iz cca. 300.g.pr.n.e.

Hans Baldung Grun - Vještičji sabat 
(Witches' Sabbath), 1510.g.

Francisco de Goya - Vještice u 

zraku (Witches in the Air), 1797.g.

Pierre de Lancre - Tableau de
 l'inconstance des mauvais anges, 1613.g.

Luis Ricardo Falero - Vještičji
sabat (The Witches' Sabbath), 
1880.g.

Luis Ricardo Falero - Vještice odlaze
na svoj sabat (Witches Going to Their 
Sabbath), 1878.g.

Albrecht Durer - Četiri čarobnice
(The Four Sorcerers), cca. 1500.g.

William-Adolphe Bouguereau -
Rođenje Venere (The Birth of Venus), 
cca. 1879.g.

Albert-Joseph Pénot - Odlazak na sabat 
(Départ pour le Sabbat), 1910.g.

Nagost tijekom devocijskih službi je već stoljećima uobičajeni dio religijskih/duhovnih praksi. Moderne šamanske i paganske prakse su živući dokaz ovoga jer i dalje nastavljaju ovu drevnu tradiciju. Zaista, mnogi šamani i danas izvode svoje seanse nagi baš kao što su to činili i njihovi preci. Isti je slučaj i s nekim paganskim pravcima i pojedincima danas. Ceremonijalna nagost je također bila prisutna i u ranokršćanstvu kada se krštenje provodilo nago (osoba koja je bivala krštena se obično kupala u malenom bazenu, ili nekakvoj vrsti kade, a kako bi ovo bilo pravilno izvedeno, osoba je trebala biti naga, iako su svi ostali prisutni bili odjeveni). Nagost se također može naći i u Bibliji, na primjer: "Tu i on svuče svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noć. Tako je nastala uzrečica: »Zar je i Šaul među prorocima?«" (Prva knjiga o Samuelu, 19:24). Naposljetku, i Adam i Eva su bili nagi u Edenskom vrtu. Tek je kasnije u Bibliji nagost povezana sa sirotinjom, sramotom i grijehom (kao što je bila i u srednjem vijeku). Nagost je također prisutan i u drugim religijama i duhovnim pravcima. Određeni hinduistički redovnici su skoro uvijek nagi, a da ne spominjemo tantru u kojoj nudizma čini jednu od osnova. Određeni džainistički redovnici također izvode svoje religijske službe nagi i tako dalje. Dakle, ritualna nagost nije toliko neuobičajena čak i u modernom društvu, iako jest nešto skrivenija.

Ali pošto je ovo paganski blog, bilo bi najbolje objasniti kako se nagost uklapa u cijeli paganski svjetonazor.

Istinitost nagog tijela

Kao što sam već objasnila, ljudsko tijelo je paganima u potpunosti prirodno, lijepo i sveto. Ono nas tvori jednako koliko i duša, astralno tijelo, umovi (i emocije) itd. te bi se stoga trebalo jednako poštivati. Također, nagost je najprirodnije fizičko stanje; ipak smo rođeni nagi. Ova je simbolika izuzetno važna jer skidajući odjeću sa sebe, osoba se vraća u neku vrstu mladosti, nevinosti i još važnije stanje istinitosti. Naša nas odjeća skriva od drugih, ali kada smo nagi, mi smo ujedno i ranjivi, iskreni i nemamo što skrivati jer je sve jasno vidljivo. Ranjivost je još jedan važni faktor. Naravno, ritualna nagost je pojedinačni izbor. Ali čak i oni pagani koji odluče raditi nagi će to činiti samo u ugodnim okolnostima pred ljudima koje vole i u koje imaju povjerenja. Zbog ovoga im ne smeta biti ranjiv u takvim trenucima.

Nagost i koncept grijeha

Pagani ne vjeruju u grijeh. Ovo je pretežito zbog toga što paganski bogovi/božice ne nameću određene zakone i kriterije koje se može prekršiti (a kršenje bi bio grijeh). Jedan od kamena temeljaca paganizma je prihvaćanje odgovornosti na vlastita djela i prihvaćanje posljedica. Ako smo ikome naštetili, pa čak i sebi, ovo ćemo znati i bez koncepta grijeha. Ali ćemo uvijek nastojati ne štetiti ikome jer činjenje štete je protiv našeg morala (pogledajte sekciju o moralu).

Nagost se ne percipira kao nešto grešno u paganizmu jer, kao što je očito, pagani ne vjeruju u grijeh, ali i jer se ljudsko tijelo smatra svetim i prirodnim. Seksualnost se također ne smatra grešnom osim ako seks nije prisilan ili na ikoji način izvršen bez pristanka obojice/svih sudionika. Cijela ideja ljudskog tijela i seksa kao grešnih je dobila na popularnosti u srednjem vijeku kada je dualnost tijela i duha dovedena u paralelu s dualnošću grješnosti i pravednosti. Ovakva vrsta dualnosti ne postoji u paganizmu jer se tijelo i duša upotpunjuju, ali i jer one nisu jedine komponente koji tvore ljudsko biće.

Nagost i seksualnost

Pošto živimo u odjevenom društvu, uglavnom smo naviknuti na nagost samo kada si trebamo okupati, ili kada je u pitanju seks. Nagost van ovih vrlo ograničenih barijera je društveno neprihvaćena izuzev na određenim mjestima (npr. na nudističkim plažama i kampovima) i u određenim prilikama. Zbog ovoga se nagost najčešće veže uz seks te mnoštvo ljudi pogrešno misli da se paganska slavlja vrte oko orgija. Ne. Ovo naprosto nije istina. Paganizam je duhovni put zasnovan na štovanju plodnosti, između ostalog, ali ovo ne znači da je seks nužno dio paganskih rituala. 

No kako bih bila u potpunosti iskrena, potrebno je spomenuti Moćni obred o kojemu sam detaljno govorila u prijašnjem postu o Moćnom obredu i seksualnosti u wicci. Još jednom bih istaknula ono što sam rekla u tom postu. Postoje dva načina njegove izvedbe; metaforički i doslovni. U oba slučaju ga izvode Visoki svećenik i Visoka svećenica. Metaforički tj. simbolički Moćni obred je ceremonija sama po sebi (koju možete u cijelosti pročitati u prije spomenutom postu) je metafora za spolni odnos. Ovo je najčešće prakticirana verzija Moćnog obreda zbog mnoštva razloga. Drugi način je doslovan. Odnosno, Visoki svećenik i Visoka svećenica zapravo vode ljubav, ALI uvijek sami i ako se vole. Najčešće se radi o dvoje ljudi koji su u vezi, ili u braku. Do sada nisam čula za nijedan par da je ovo radio u wicci a da nije bio u romantičnoj vezi. Dakle, nitko vas neće prisiljavati na ovo niti ovo očekivati od vas! Makar, osim ako ne vodite neki ritual, nitko od vas neće zatražiti da izvodite Moćni obred na ovaj način. Također, Moćni obred se skoro nikada ne izvodi na doslovni način. Pretpostavljam zbog toga što je rijetko slučaj da bračni/ljubavni par vodi koven, a i zbog toga što svatko cijeni svoju seksualnu privatnost. Ako se i izvodi na ovaj način onda koven izađe iz prostorije dok ih svećenik i svećenica ne pozovu natrag. Na taj način je osigurana privatnost, jer je ovo i dalje sveti čin (ne govoreći u religioznom smislu nužno nego i u ljubavnom) koji zaslužuje poštovanje. Bez obzira na ovo, mnoštvo paganskih skupina ne prakticira Moćni obred jer je on pretežito wiccanska praksa.

One paganske skupine koje izabiru raditi nage ne prakticiraju nužno seks za vrijeme rituala. To bi bilo kao da kažete da svi domaćini priređuju zabave zbog seksa. Rituali se izvode s određenim ciljem; slavlje godišnjih doba, određenog aspekta prirode, određenog božanstva, prijelaza u životu pojedinca (rođenje djeteta, vjenčanje itd.). Jednostavno rečeno, rituali nisu orgije.

Također, oni pagani koji prakticiraju ritualnu nagost su uspjeli prijeći preko društveno nametnutog stajališta prema nagom ljudskom tijelu kao seksualnom objektu. Ponekad oskudno odjeveno tijelo može biti provokativnije od nagog tijela. Zapravo, čak i u potpunosti odjeveno tijelo može ponekada biti više seksualno od nagoga. No ovo je druga tema. Ovdje je važno naglasiti da pagani ne vide ritualnu nagost kao izgovor za seks. Bilo tko tko kaže da očekuje seks za vrijeme rituala, po mom mišljenju, zaslužuje dobiti šamar i biti izbačen iz grupe. Svaki pojedinac ima pravo na seksualnu slobodu, a to uključuje izbor seksualnog/ih partnera, seksualnu orijentaciju, ali i odabir da uopće imaju, odnosno nemaju spolni odnos.

Nagost i sloboda izbora

Oni pojedinci i grupe koji odabiru raditi nagi rade to znajući da su u sigurnom okruženju s ljudima kojima mogu vjerovati i koji su dali svoj pristanak na nagost ili sudjelovanje u ritualu s drugim nagim ljudima. Ritualna nagost nije i ne bi smjela biti nametnuta. One grupe koje isključivo rade nage obavijeste pridošlice i svojoj praksi (ili se od pridošlica očekuje da se sami raspitaju o ovome). U nekim slučajevima (npr. u gardnerijskoj i aleksandrijskoj tradiciji wicce), ritualna nagost se očekuje od upućenika (eng. initiate); dovede ga/ju se pred koven i zamoli da se razodjene. U ovom slučaju je nagost izazov koji, ako ga se prijeđe, dokazuje da upućenik zaista želi pristupiti kovenu i da vjeruje svim članovima (doduše, uzmite u obzir da inicijaciju u ove tradicije prethodi dugi period obuke tijekom kojeg upućenik ima mnoštvo prilika za zbližavanje s ostalim članovima kovena). No upućeniku je dozvoljeno odbiti zamolbu i potom može naprosto naći drugi koven/put koji više odgovara njegovim/njezinim potrebama. Postoji mnoštvo duhovnih puteva i grupa koji ne inzistiraju na ritualnoj nagosti. Neki čak inzistiraju da rade isključivo odjeveni, dok drugi prihvaćaju da se određeni članovi mogu razodjenuti tijekom rituala ako im tako odgovara u datom trenutku. U potonjem slučaju se ni nagost ni odjeća ne nameću pojedincima. Smatram da je ovo najbolja opcija, samo ako nitko nema ništa protiv nekolicine nagih članova i ako nema maloljetnika (ako ih kojim slučajem i ima, onda bi njihovi roditelji trebali dati pristanak, ili u idealnom slučaju biti tu s njima). Starhawk je odlično sažela navedene misli u svom djelu Spiralni ples (str. 54):

"Koven postaje siguran prostor u kojemu se članovi osjećaju slobodnima opustiti svoje inhibicije: smijati se, plesati, smiješno ponašati, propjevati, spontano recitirati poeziju i dopustiti Mlađem jastvu da se ispolji i igra. Tek se tada mogu doseći viša stanja svijesti. Razvijene su mnoge tehnike da bi se izostavila »cenzura« Jastva koje govori i dopustilo unutarnjem glasu da se slobodno izrazi.

Takva je tehnika nagost. Kad skinemo odjeću skidamo društvene maske, naše pažljivo sazdane pojavnosti. Otvaramo se. Mistično značenje nagoga ljudskog tijela je »istina«. Ljudi trebaju različite razine privatnoga prostora; dok neki sretno odlaze na nudističke plaže, drugi se ne mogu nagi osjećati sigurnima sve dok se ne izgradi povjerenje. U našim su kovenima javni rituali uvijek s odjećom. Ako gosti koji su pozvani na privatne nage ceremonije osjećaju nelagodu da se skinu, mogu nositi što god žele. Nikoga ne treba prisiljavati na ranjivost, jer je to destruktivno."

U originalnom engleskom tekstu, Starhawk spominje pojam skyclad, odnosno rad u "nebeskoj odori". Pošto je ovaj pojam nekima od vas možda nov, voljela bih ga objasniti prije nego nastavim s postom. :)

Rad u "nebeskoj odori"

Engleski pojam skyclad u doslovnom prijevodu znači biti odjeven nebom (eng. clad by the sky). Ovo je prekrasna metafora za nago ljudsko tijelo koje pleše, pjeva i slavi ispod Sunca, Mjeseca i zvijezda. Najšire prihvaćena teorija o asimilaciji ovog pojma u paganizam se veže uz digambar sektu džainizma. Sam naziv ove skupine se može prevesti kao "sky-clad" odnosno "odjeveni nebom".

Bez obzira na porijeklo, pojam skyclad postao općeprihvaćeni sinonim za nagost/nudizam u paganskim krugovima. Čak ga se može smatrati i prikladnijim terminom zbog prelijepih slika koje idu uz njega i koje samo pridonose paganskoj percepciji rituala.

Razlozi za ritualnu nagost

1. Prijenos energije

Kada se izvode rituali, energija se šalje iz tijela prema nekom cilju. Ako je ritual devocijske prirode, energija se šalje ka nekom božanstvu, a ako je magijske prirode onda se jednostavno šalje u univerzum s precizno određenom namjerom. Kako se god okrene, energija se šalje nekamo. No energija se također i prima za vrijeme rituala; od božanstva, univerzuma, drugih praktičara u ritualnom krugu i tako dalje. Stoga određena količina energije uvijek cirkulira tijekom rituala. Mnogi pagani misle da ritualna nagost pospješuje ovaj prijenos energije jer odjeća može jedini služiti kao barijera. Ovo znači da odjeća ometa vezu među pojedincima u krugu i da također može ublažiti magijsku energiju time pogoršavajući ishod određenog magijskog rada. Pošto odjeća ometa energiju, ona također može uzrokovati probleme kod podizanja energije u krugu i praktički kod bilo čega što uključuje energetski rad (što je zapravo sve kada su u pitanju rituali).

Ovo se može povezati s osjetljivošću nagog ljudskog tijela. Tijelo koje je prekriveno odjećom je manje osjetljivo na fizičke podražaje a po tome bi se moglo reći da je ono također manje osjetljivo i na psihički/energetski kontakt. Stoga bi nagi praktičar u krugu, po nekima, ne samo bolje odašiljao energiju od odjevenog praktičara, nego bi ujedno bio i svjesniji energije oko sebe, impulsa u krugu i tako dalje. Sve ovo uzrokuje povišenu svijest o pojedinčevom okruženju, što uzrokuje svjesnije postupanje, kretanje i razmišljanje. Janet i Stewart Farrar iznose zanimljivu metaforu za ovo: 

"A witch at work brings all his or her levels into operation - spiritual, mental, astral, etheric and physical. (...) ...they must all be fully functional; so it may be that trying to work with one of them partly screened is like trying to play the piano in gloves, or to paint a picture in dark glasses. It can be done if circumstances demand it - but if they do not, why add to your difficulties?" (The Witches' Way, str. 196)

Slobodno prevedeno: Vještica tijekom rada sa sobom donosi sve svoje razine - duhovnu, mentalnu, astralnu, eteričnu, fizičku. (...) ...one sve trebaju biti u potpunosti funkcionalne; stoga je moguće da pokušaj rada kada je jedna od njih djelomično zastrta je poput sviranja klavira u rukavicama, ili slikanja na platnu noseći zatamnjene naočale. Izvedivo je ako okolnosti tako diktiraju - ali ako ne diktiraju, čemu sebi otežati situaciju? 

Ja se slažem sa Scottom Cunninghamom po pitanju ovoga. On između ostalog spominje vjerovanje da su "odjeveni" rituali izvedeni u zatvorenom prostoru jednako efikasni kao "nagi" rituali na otvorenom. Zaista, i drugi pagani bi se složili s ovom tvrdnjom. Ja spadam upravo u tu kategoriju jer se moja osobna iskustva s odjevenim i nagim ritualnim radom ne razlikuju. Ali ako bolje promislite, metafora o odjeći kao barijeri za energiju bi se također mogla prenijeti i na zidove. Odnosno, i zidovi po toj logici mogu spriječiti protok energije. U tom slučaju nema smisli izvoditi rituale nego isključivo vani jer bi inače bili beskorisni. Ovo je nešto za što bi većina pagana reklo da je apsurdno jer su gotovo svi imali iskustva s ritualima u zatvorenim prostorima koji su bili jednako zadovoljavajući i intenzivni kao i oni rituali izvedeni na otvorenom.

2. Fizička i energetska uzbuđenost

Svidjelo nam se to ili ne, mi svi imalo seksualne nagone. Nismo naviknuti viđati gola tijela svugdje oko sebe i kada dođe do toga (npr. u nagim ritualima), uzbudimo se. Ovo ne znači da će svakoga u tom trenutku nadvladati njihovi seksualni nagoni. To naprosto znači da će osjetila odjednom postati više izoštrena i feromoni će se brže širiti po prostoru (neki smatraju da ljudi oko nas bolje osjećaju naše feromone ako nemamo na sebi odjeću koja bi "spriječila" njihov protok). Feromoni su zapravo kemijske supstance koje odašiljemo u vanjski svijet. Druga živa bića ih osjećaju i nesvjesno reagiraju na njih. Ovakva vrsta fizičke uzbuđenost također uzrokuje i energetsku i duhovnu uzbuđenost. I zaista, mnogi praktičari magije će reći da je seksualna energija jedan od najboljih izvora energije za magijske svrhe upravo zbog njezine jačine. Ali naravno, nijedna ozbiljna paganska grupa neće dozvoliti da seksualnost preuzme kontrolu nad ritualnom. Ono je odličan izvor energije, ali se ni pod kojim slučajem ne smije dogoditi da se itko osjeća seksualno ugroženim.

3. Iskrenost

Nago ljudsko tijelo nosi sa sobom simboliku iskrenosti. Kao što sam i prije objasnila, mi ne možemo ništa sakriti kada smo goli; ni od naših prijatelja u krugu ni od Božanskog. Nagost podrazumijeva da nemamo što skrivati i da smo u potpunosti otvoreni ka uplivu pozitivne energije koja ide u našem smjeru. Fizička iskrenost i otvorenost vode ka psihičkoj, emocionalnoj i duhovnoj otvorenosti, što sigurno može poboljšati rituale.

4. Jednakost

U mnogim religijskim praksama, ritualne odore i halje bilo koje vrste postoje kako bi definirale rang. Čak i u paganizmu, Visoki svećenik i Visoka svećenica obično nose nešto što ih izdvaja iz grupe. Naravno, ovo nije zlonamjerno, no paganizam pokušava staviti naglasak na jednakost svih unutar ritualnog kruga. Svi su jednaki kao ljudska bića; svi mi imamo svoje vrline i, u ritualnom smislu svi donosimo nešto u krug. To jest, svačija energija utječe na opći ambijent i ishod rituala pa je stoga svatko jednak. Svećenik i svećenica su tu samo kao vodiči koji možda imaju nešto više iskustva i time mogu bolje organizirati skupinu; oni nisu ni manje ni više važni od ikoje druge osobe unutar ritualnog kruga. Ali čak i u slučajevima kada su svi, uključujući svećenika i svećenicu odjeveni u svakodnevnu odjeću (tj. ne rituale odore), određena nejednakost može biti vidljiva u kvaliteti ili skupoći odjeće, pa čak i količini nakita kojeg osoba nosi.

Nagost eliminira čak i ovu prividnu nejednakost uzrokovanu različitom ritualnom odorom, ili odjećom bilo koje vrste jer je nagost naše prvobitno, bazično i na kraju krajeva najprirodnije stanje bivanja. Ono nas vraća u ono stanje u kojemu su svi fundamentalno jednaki.

5. Sigurnost u sebe

Neki praktičari osjećaju da im njihova ritualna odora, nakit ili oruđe daju snagu, ali ovo nije istina. Svaka osoba posjeduje energiju koja im je potrebna, a ritualna nagost može pomoći u osvješćivanju ovoga. Jednom kada je osoba svjesna vlastite snage, ona postane sigurnija u svoja djela te ujedno počne prihvaćati sebe. 

Sigurnost i samoprihvaćanje također potječu od jednakosti. Ako su svi unutar ritualnog kruga jednaki i ako je svačija ljudskost naglašena (što jest jer je svaki centimetar svačijeg tijela vidljiv u slučaju nagosti), onda nema razloga za ne prihvaćanje drugih. Bez obzira na građu tijela, spol, ili dob praktičara, on/ona će se osjećati prihvaćeno i samopouzdano. Ovo također može pomoći osobi da prebrodi osobne probleme i komplekse koje su prethodno imali što može rezultirati u kvalitetnijim i fokusiranim ritualima i ishodima.

6. Tradicija i sloboda 

Od svih razloga za ritualnu nagost, smatram da je ovaj razlog najmanje validan i jedino prihvatljiv ako služi kao "dodatak" jednom, ili više prijašnjih razloga. Kada kažem "tradicija", mislim na izjave poput "Ali najpoznatiji koveni su radili nagi", ili "Sam Gerald Gardner je preferirao raditi nag" i tako dalje. Nitko ne bi trebao raditi nag bez da zna ZAŠTO tako radi.

Ali da, postoji nekoliko tradicionalnih aspekata za koje neki praktičari smatraju da potvrđuju njihov izbor ritualne nagosti. U paganizmu, ili preciznije u wicci, dobro poznati argument za ritualnu nagost se može naći u Vodstvu Božice kao i u jednom od njegovih izvora - djelu Aradia, Gospel of the Witches. Charles Godfrey Leland je napisao Aradiju kao svjedočanstvo jedne toskanske vještice koja je njemu objašnjavala rituale talijanskih vještica. Dio teksta koji se tiče ove teme je sljedeći:

"And ye shall all be freed from slavery,And so ye shall be free in everything;And as the sign that ye are truly free,Ye shall be naked in your rites, both menAnd women also: this shall last untilThe last of your oppressors shall be dead;"

Odnosno, slobodno prevedeno:

I biti ćete oslobođeni od ropstva,
I tako ćete biti slobodnu u svemu;
I kao znak da ste zaista slobodni,
Biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci
I žene također: ovo će trajati dok
Posljednji od vaših tlačitelja ne bude mrtav;

Navedeni citat je kasnije bio pripojen Vodstvu Božice u skoro svim njegovim poznatim verzijama. Stoga u Gardnerovoj verziji (tzv. Leviter Veslis verzija iz njegove Knjige sjenki), citat je bio preoblikovan da glasi:

 "And ye shall be free from slavery, and as a sign that ye be really free, ye shall be naked in your rites, both men and women, and ye shall dance, sing, feast, make music, and love, all in my praise."

Odnosno (slobodno prevedeno):

I biti ćete slobodni od ropstva, i kao znak da ste zaista slobodni, biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci i žene, i plesat ćete, pjevati, imati gozbe, praviti glazbu i ljubovati, sve u moju slavu. 

Doreen Valiente je napisala prozaičnu verziju Vodstva u kojemu je navedeni dio preformulirala ovako:

"No more shall ye know slaverywho tread my round the Sabbat night.Come ye all naked to the riteIn sign that ye are truly free."

Slobodno prevedeno:

Poznat ropstvo više neće,
Koji noću na sabat dođu,
Za obred plešu nagi u kolu, U znak slobode istinske.

Očito, u svim navedenim citatima, nagost je povezana sa slobodom, kao što bi i trebala biti. Stoga čak i oni praktičari koji prakticiraju ritualnu nagost naprosto zbog tradicije bi trebali biti svjesni ovih tekstova i njihovog značenja. Svi ovi autori tvrde da je nagost znak oslobođenja. Ali kakvog oslobođenja? Neki bi jednostavno rekli oslobođenja od ograničenja odjeće. Drugi bi ovo mogli protumačiti iz sociološkoga gledišta i reći da nagost simbolizira oslobođenje od društvenih ograničenja. Kako god bilo, sloboda je osnovna bit. 

"Odjeveni" rituali

Usprkos svim navedenim argumentima za ritualnu nagost, čak i skyclad grupe i pojedinci koji su naviknuti na nagost ponekad rade odjeveni. Razlog ovome može biti neka posebna prigoda (ne traže svi rituali nagost; neke prigode se čak može bolje proslaviti u posebno odabranoj odjeći), hladnoća (nema smisla raditi nag ako će to samo rezultirati u povišenoj temperaturi), posebne okolnosti (npr. izvođenje rituala na prostoru kojim mogu ljudi proći i gdje ne bi bilo poželjno da se vidi skupinu nagih ljudi), medicinski razlozi (neki ljudi mogu biti alergični na sunce ili tko zna što još pa stoga trebaju štititi svoju kožu odjećom) i tako dalje. Očito je onda da postoje iznimke. Zbog ovoga smatram da ritualna nagost nije obavezna.

Što se tiče "odjevenih" rituala, mnogi praktičari će reći da je posebna odora uvijek bolja opcija od svakodnevne odjeće zbog više razloga. Kao prvo, naša svakodnevna odjeća se zaprlja, znojimo se u njoj i podsjeća nas na naše svakodnevne probleme, a kada ulazimo u ritualni krug, želimo se osjećati čisto i neopterećeno. Zbog ovoga se mnogi praktičari vole otuširati/okupati (ili barem umiti i oprati ruke) prije rituala te održavati svoju ritualnu odoru čistom i urednom. Kao drugo, ritualna odora je posebna odjeća; nju se nosi samo za posebne prilike (rituale) i samo tada. Kada ju odjenemo, šaljemo signale našim umovima da ćemo započeti nešto posebno i svečano. To jest, oblačenje ritualne odore uzrokuje mentalnu promjenu koja može pomoći praktičaru prijeći preko vela između ovog i duhovnog svijeta koji počinje unutar ritualnog kruga.

Čvrsto vjerujem da svatko ima pravo odlučiti kako će raditi (sve dok znaju zašto su donijeli tu odluku). Ritualna nagost nije za svakoga, kao što nije ni odjeća u vrijeme rituala. Nekima će odjeća biti korisna i služiti kao neka vrsta pomoćnog sredstva dok će drugima samo biti barijera. Mislim da je najvažnije da se praktičar osjeća ugodno i da ga/ju ništa ne ometa u ritualnom radu. Ako će odjeća natjerati nekoga da se osjeća nelagodno i odvlačiti im pozornost, onda je bolja da takva osoba radi naga. Drugi se možda drukčije osjećaju; možda osjećaju da im njihova nagost te nagost drugih ljudi oko njih odvlači previše pažnje i čini ih nelagodnima. Ovo samo može voditi ka nemarnim ritualima i beskorisnim ishodima. Kada se radi u skupini, važno je odrediti hoće li svi raditi nagi, ili ne (te je li ta odluka smeta ikome). Ako samo nekoliko pojedinaca odluči raditi suprotno, ovo također treba biti u redu s ostalim članovima grupe. Naposljetku, nema smisla raditi u skupini ako se ne može postići suglasnost i sklad.

Jasno mi je da je ovo osjetljiva tema i mogu se samo nadati da sam je kvalitetno objasnila i učinila barem malo manje problematičnom za neke. :) Do sljedećeg posta,

Soror PIAL

mistikaokultizam@gmail.com