TAJNI JEZIK OKULTNIH SIMBOLA

Naša relativno mala planeta s nešto više od sedam milijardi ljudi obiluje različitim vjerovanjima i religijama. Religije su sastavni dio filozofije življenja ljudi i sloboda vjerovanja se smatra osnovnim pravom svakog ljudskog bića na planeti. Mnoge vjere smatraju da su jedini pravi put ka božanstvenom i spiritualnom, mnoge vjere se među sobom ne trpe i svete knjige i filozofije su im direktno oprečne. Religije su u prošlosti i na žalost u sadašnjosti uzrokovale mnoge krvave ratove, progone, ubojstva mučenja i nasilne promijene vjerovanja uvjetovane politikom: “Pridruži se ili umri.” Smatramo da bi većina populacije svijeta bila u mnogočemu fleksibilnija i liberalnija prema pripadnicima drugih vjera kada bi saznali pravo značenje obreda i ikonografije vjera kojevjerovali ili ne sve do iti jedne proističu iz jedinstvenog i univerzalnog tajnog jezika simbola.

Pradavan čovjek je prvo počeo obožavati Sunce, kao darovatelja svega života na zemlji, zvijezdu koja nas grije i uvjetuje cikličkim promjenama godišnjih doba, sezona kiša i suše, doba obilja i oskudice, života i smrti, svjetla i tame. Božansko Sunce je tako preuzelo domen nad svijetom duhova: šuma, predaka, životinja i zemlje još od vremena ledenog doba. Prikaz točka s križem ili slovom X je prvo univerzalno obilježje SUNCA koje u sebi sačinjava sve što smo do sada naveli. Teško je nabrojati prapovijesne zajednice koje su u sebi imali ovaj znak u različitim oblicima. Možemo samo ustanoviti da nije bilo onih koji Sunce nisu obožavali. No povlačenjem ledenog doba i polaganom migracijom ljudi na dijelove planete koje su za vrijeme pleistocena bile pod ledom polako ali sigurno su počele dobivati razlike u predstavljanju i obožavanju Sunca. U milenijima nakon raseljavanja ljudi po cijeloj planeti Sunce je dobilo mistično, ezoterijsko, astrološko, filozofsko, mitološko, divinacisjko i heraldičko i veksiloško značenje (među mnogim drugima), pa krenimo redom.

Prekinuti Sunčev krug ili svastika na Sanskritu: स्वस्तिक je drugi derivat solarnog križa koji se može pronaći u ikonografiji od Amerika do Azije, Europe i Oceanije te djelovima Afrike. Nakon ovog oblika svastika se počinje transformirati u dva različita stanja: okrugli (neprekinuti ili prekinuti) i četvrtasti (prekinuti ili neprekinuti). Iako je jako teško zemljopisno podijeliti ikonografiju, možemo reći da se dogodio znakoviti paradoks. Narodi “sjevera” ili od kruga (isti oni koji su pravili kamene krugove nalik na Stonehenge, o kojem smo pisali ovdje) su imali uglavnom četvrtast prikaz svastike, dok su južniji narodi (graditelji piramida) uglavnom imali okrugli prikaz solarnog kruga – križa.

Indijanci Amerika i neka sibirska plemena su solarni križ predsatvljali s osam prečki. Od ovog znaka se kasnijim preobrazbama stvorio takozvani “Hvatač snova” koji je izvorni dizajn upravo dobio u solarnom križu.

Hvatač snova (asabikeshiinh) sjeverno američkih Indijanaca, nastao je iz solarnog križa to jest cvijeta života.

Cvijet života u hramu Ozirisa u Egiptu (Abidos). Postoji prijepor u egiptološkim krugovima kako je ovo jedan od najstarijih ako ne i najstariji hram u Egiptu, zbog svojih isključivo sumerskih oznaka i dizajna.

Hram Ozirisa u Abidosu, spoj Mezopotamije i starog Egipta, zagonetka koja zaslužuje iskreno i nepatvoreno istraživanje, na koje ćemo se vjerojatno morati načekati.

Stilizirani oblik solarnog križa – cvijet života, u Ozirionu predstavlja među oblik ovog prastarog znaka koji se kasnijim pretvorbama uvukao u mnoge religije.

Židovi su u svojoj Kabali uz poštovanje “Zlatnnog reza” stvorili drvo života koje je izvorno nastalo unutar cvijeta života kao što vidimo na slici.

Jedan od najranijih znakova obožavanja Sunca se pojavljuje unutar prvih kultura koje su se stvorile u dolini Inda. Na slici vidite Sunčev kotač ili križ iz indisjkog hrama Konarka, iako je ovaj hram relativno mlad 1.300 prije nove ere, solarni kotač se u Indiji može pratiti još par milenija nazad u prošlost.

Ne zna se točno kako se prvotni krug sa križem pretvorio u hindu i budističku svastiku ali ako se logički razmotri, obično je razvojni put simbola od jednostavnih forma do kompleksnih formi tako da je ova svastika ili solarni križ s prikazom boga Ganeše sigurno jedan od starijih na planeti. Na ovoj hindu svastici još uvijek možete primijetiti određene oble rubove i zavijutke u dizajnu, smatramo kako je ovo definitivno bila jedna od varijacija iz koje su uslijedile mnogi drugi oblici.

Budisti su tu svastiku transfotmirali korak dalje stvarajući “klasičnu” četvrtastu svastiku.

I budisti su prihvatili osmokraki sunčev križ ili Darmin kotač, koji predstavlja plemeniti put od osam ljestvica. Mogli bi ga nazvati oktavom, koja se pojavljuje u mnogim ezoteričnim učenjima. On predstavlja RAZVOJ DUŠE od prvog denziteta u obliku metala i minerala i vode, preko drugog denziteta biljki i životinja, trećeg denziteta na kojemu se nalazimo mi, četvrtog denziteta ili nižeg astralnog nivoa gdje žive polubogovi i demoni, petog denziteta gdje se svi od 1 – 4 denziteta sastaju između reinkarnacija (možemo  ga nazvati našim pravim domom, tamo smo svaki put kad umremo), šesti denzitet koji je viši astralni nivo sastavljen od čiste energije, i sedmi denzitet unija s jednim i svim (neki bi nazvali s božasnkim) te početak novog ciklusa i kretanja reinkarnacija u novim reinkarnacijama zbog daljnjeg učenja i balansiranja karme. Oprostite nam što je opis ovog sunčevog VELIKOG ciklusa unutar oktave kratak i relativiziran ali zbog obilja drugih stilizacija religisjkih simbola smo morali opisati oktavu u najkraćim crtama. Iz ovog znaka je nastao stilizirani oblik lotosa, s osam latica (ili više unutar kruga) jer na je već poznato kako jednostavni simboli s vremenom postaju sve kompleksniji.

Stilizirani lotos ili padma na Sanskritu, označava čistoću i lijepotu.

Dakle ovaj solarni križ s osam prečki ćete naći u religijama koje priznaju reinkarnaciju i cikličko vrijeme.

Znak Aleksandra Makedonkog je imao oznake sunčeva diska (nemojte zaboraviti da je Aleksandar Veliki bio proglašen bogom sinom boga Ra ili Sunca u starom Egiptu nakon što je “oslobodio” ovu zemlju) i zraka Sunca.

Ovaj zapis iz Efeza iz predklasičnog staro-grčkog perioda na sebi ima klasičan istočnjački znak solarnog križa, kojeg su u Europu u stvari donijeli Kelti no oni su ga i dodatno uresili i dodali mu još neka svojstva.

Tipični teriskelion ili triskele, keltski solarni križ ili svastika, je znak za kojeg su Druidi smatrali da označava treći put, put između dobra i zla, put između tame i svjetla, između neba i zemlje. On je dodatno razrađen na krajnjem istoku samo je izgubio tu oznaku trećeg puta.

Priznavanje dvoličnosti ili dualnosti svijeta i (kako to vide i kabalisti) se jasno iščitava iz još jednog derivata znaka solarnog križa, to je naravno uglavnom taositički znak Jing-Janga koji osim dualnosti smatra da u svakoj krajnosti postoji i tračak one druge krajnosti. Jing-Jang također predstavlja balans u svemu, borbu između dobra i zla i cikličnost vremena. Ovo perfektno zrcaljenje i simertrija znaka također u sebi ima oznake “zlatnog pesjeka” koji je značajka svih prastarih simbola, i onih koji su iz njih nastali tijekom milenija promjena.

Sunčev križ s elemetima triskeliona je bio dio ikonografije božice Hekate, Ištar, Izis, Dijane, Afrodite, Juno i mnogoh drugih o čemu smo pisali ovdje.

Hekata je od Sumera preuzela iz mezopotamske i egipatske religije zmije (čuvanje prvotnih čistih krvnih linija i oznak emudrosti i vladanja) i donošenje svjetla (iz sunčevog diska) preuzete iz istih religija. Naravno tu je i nezaobilazna baklja koja se kasnije pridodala zadnjoj i najvažnijoj masonskoj božici slobode, o čemu smo pisali ovdje.

Rimljani su bez pardona od Grka “posudili” većinu božanstava i ikonografije, smatrajući ih svojim izvornim dizajnom i odlikom nadmoćnosti nad barbarima (stanovništvom koje nije govorilo latisnki jezik). Jedna od takvih posudni je bio i Sol Invictus ili nepobjedivo Sunce, božanstvo koje je 274. nove ere rimski imperator Aurelian proglasio vrhunskim božanstvom i odrazom božanskog imperatora po uzoru na stari Egipat. Obratite pažnju kako ovaj muški pandan božice slobode ima istu krunu kao i masonska reinkarnacija.

Aurelianov novac na poleđini ima božansko sunce sa zrakastom krunom i kao što vidite Sol Invictus nosi i baklju.

Masonska metamorfoza Sola Invictusa, statua božice slobode (vračanja, ezoterije i zarade).

Zlatnim presjekom prvi kršćani za svoj znak odabiru oznaku ribe: Ichthys, Isusa ili Hristosa, starogrčkog: ΙΧΘΥΣ or ΙΧΘΥ.

Kršćani prije Konstantina i prvog crkvenog koncila u Nicei za svoj znak imaju ribu, a ne križ. No to će se vrlo brzo promijeniti. Jedini ostatak tok originalnog znaka kršćanja ostaje u obrednoj svećeničkoj kapi mitri ili  mitre po starogrčkom: μίτρα koja znači turban, pokrivalo za glavu, koja se održala u zapadnjačkom dijelu kršćanstva.

Mitre u različitim oblicima čije se poistovjećivanjem s božanstvom ribom može pratiti nazad u Mezopotamiju u oblika boga ribe Dogona koji ima isto takvo pokrivalo za glavu.

Dagon iz Mezopotamije je poznat kao božanstvo riba i Sunca, što nevjerojatnu poveznicu ima s kršćanskim simbolima, naročito ako pratimo nastanak kršćanske simbolike.

Masonska akademska loža broj 857, preuzima takvu ikonografiju u svome obilježju.

Kao i dodatna ikonografija predstavljanja Isusa.

Konstantinov križ kombinacija Sol invitusa, nepobjedivog Sunca i oznaka Isusa Krista (čiji inicijali su napisani bizantijskom ćirilicom), da bi shvatili kako je Konstantin dizajnirao budući znak svih kršćana moramo se vratiti još malo u prošlost.

U vrijeme pojave kršćanstva stvari se malčice kompliciraju. Za vrijeme Dioklecijanove tetrarhije ili valdanja četiri rimska cara, po prvi put se čvrsto centralizirana vladavina rimskih careva podijelila na više ljudi. Što je direktno stvorilo žustru i nemilosrdnu borbu ljudi koji su sebe vidjeli kao vladare barem većeg dijela carstva, što je umnogome odgovaralo barbarima na istočnim granicama da se neprimjetno počnu grupirati i planirati napad na carstvo oslabljeno građanskim ratovima. Jedan od kasnijih i najžešćih pretendenata na istočni dio carstva je bio Konstantin, on je 28.10.312. u bitci na milvijanskom mostu pobjedio svog protivnika Maksentiousa.

Krilati Sunčev disk iz starog Egipta o kojemu smo više pisali ovdje. Postao je uzorom heraldike i ikonografije svih zapadnjačkih religija i božanstava.

Konstantinova vojska je tada na svojim štitovima imala oznake Sunca s gromovima (i ponekad krilima) kako ih je nosila većina rimskih vojnika u prošlosti. Na slici vidite tipičan rimski štit Scutum s tipičnim oznakama Jupiterovih munja i krilima boga Sunca koji je nastao iz krilatog egipatskog Sunca. Nakon pobjede Konstantin je shvatio da mora nešto brzo promijeniti ako želi ustoličiti i ojačati svoju vojnu vladavinu i onemogućiti daljnji građanski rat. Za to mu je pomogla vjera koju su njegovi prethodnici bezočno napadali i iskorijenjivali, a to je kršćanstvo.

Konstantin je tvrdo kako je prije bitke imao viziju pravog boga (Isusa) koje mu je reklo kako na štitove treba narisati njegove oznake i da će tada zasigurno pobijediti. Konstantin je na brzinu nakon pobjede uobičajenom Aurelijanovom Sol invictusu dodao oznake Isusa Krista. Ostaje jako malo poznati podatak da se Konstantin pokrstio to jest prešao na kršćanstvo na samrtnoj postelji ali je u stvari napravio oznake i ikonografiju, obrede i (većinu) Biblije onako kako ih mi danas poznajemo.

Konstantin I na bizantijskom mozaiku u Aja Sofiji u Konstantinoplu (današnjem Istambulu), ovaj mozaik napravljen je u XI stoljeću i Konstantin je prikazan sa svim kršćanskim obilježjima koje on nikada nije imao u stvarnom životu. Konstantin je na prvom crkvenom koncilu u Nicei 325. nove ere okupio sve biskupe tražeći od njih da se kršćanstvo okupi u jednom znamenju, zakonima, obredima i ikonografiji. Biskupi su mu tu želju udovoljili izbacujući iz Biblije koja je do tada imala oko stotinjak različitih verzija i mnoge odvojene priče, s biskupima koji se sa takvim načinom kršćanstva nisu slagali, Kostantin se obračunao krvavo i despotski, ubijajući i proganjajući neposlušne, a one koje nije mogao uhititi ili ušutkati proglasio je hereticima. Iz tog navodno heretičkih “učenja” nastala su gnostička evanđelja od kojeg je najpoznatije ono od Tome i koje sve organizirane kršćanske crkve danas ne priznaju. Molimo vas da imate u vidu da su gnostička raštrkana evanđelja starija od onoga koje je odredio Konstantin da tvore Bibliju, najstariji ostatci potječu iz Nag Hammadija u Egiptu.

Pa što je to Konstantin napravio značajno u proklamiranju kršćanske vjere i njenim odlikama?

Prvi crkveni konzilij u Niceji je napravio slijedeće:

Isus rođen 25.12. nulte godine, Isusu je jasno s time dodano značenje Sol Invictusa (Sunca) čije se rađanje upravo i stvara tim datumom kada Sunce iz najniže točke na sjevernoj hemisferi polako ide ka ljetnom solsticiju.

Isus se proglašava bogom i sinom božjim, kasnijim preinakama dolazimo do svetog tojstva, zbog čega se dana danas spore istočne i zapadne kršćanske crkve što je na koncu konca i dovelo do velikog crkvenog raskola 1054. Naravno raskol između zapadnjačkih i istočnih dijelova kršćanstva je umnogome označavao i političku borbu između nekadašnjih dijelova istočnog i zapadnog rimskog carstva.

Uvodi se blagoslivljanje kruhom, to jest hranjenje Isusovim tijelom, još jedan od djelova ikonografije Mitre (Perzijskoh boga Sunca) i Sol Invicrusa. Mnoga rimska božanstva su  za svojih bakanalija (veselja) imala za odliku, pored igara po arenama, da se dijeli i blagoslivljani kruh vjernicima, problem istoka i zapada se kasnije lomi na vjerovanju da li se za eukaristijska slavlja treba koristiti dizani kruh (istok) ili krus bez kvasa (zapad). Nakon ovog crkvenog okupljanja crkva je iz religijskog pokreta postaje organizacija s čvrstom hijerarhijom, oznakama i učenjima.

Više o prvom crkvenom koncilu saznajte ovdje.

Isusova majka Marija postaje djevica, roditeljica božjeg sina-boga Isusa, po uzoru na Izis o kojoj smo pisali ovdje.

Tipičan prikaz djevice Marije, majke božje s Isusom.

Križ na kojem je Isus “umro” postaje dio ikonografije kršćana i zamjenjuje Konstantinov znak Sol Invictusa s Isusovim Inicijalima, iako se oni zadržavaju u predstavljanju Konsatntinovog dijela carstva.

Pokršteni narodi svoju ikonografiju spajaju u kršćansku ikonografiju, tako se dogodilo s prvim reprezentacijama keltskog solarnog križa ili svastike.

Nakon odvajanja crkava, keltski križ gubi svoje takozvane oznake mirnodobskog križa na koji se zbog jednakih krakova Isus nije mogao raspeti, i postaje tipičan latinizirani križ “mučenja i ubijanja” (koji se koristio kao masovna sprava za ubijanje diljem Rimskog carstva još od doba pobune Spartakusa) boga Isusa s donjim krakom produljenim tako da predstavlja spravu mučenja na kojoj je sin božji umro.

Jedna od nasjtarijih kršćanskih crkava je ona koptska (Kopti su Egipćani nearapskog podrijetla to jest genetski staroegipćani).

Ankh ili Ra, oznaka sunčevog ključa (križa) iz staro-egipatske ikonografije, je dio tradicije koju su preuzeli koptski kršćani. Ra vrhovno božanstvo Sunca, čija su djeca egipatski faraoni, osim oznake solarnog križa nosi i oznake: vladanja, života, cikličkog poimanja vremena i u njegov vrh je ubačeno stilizirano svevideće oko. Zanimljivo je da Ankh osim uobičajenih značenja u sebi ima i ono drva života, koje su, kao što smo već napisali, preuzeli Židovi u Kabali.

Iz Horusovog oka, Ra, sumerskog letećeg diska kršćani su napravili oko proviđenja, s oznakama trojstva, no ono direktno proizlazi iz Hindu vjerovanja i istočnjačkih učenja trećeg oka o kojem ćemo više pisati u narednim tekstovima. O korištenju Horusovog oka ili svevidećeg oka smo pisali ovdje.

Križ svetog Antona i ima oblik skova Tau, preuzet je iz starogrčke ikonograifje i znači: ljubljeni križ i aludira se kroz Stari Testament to jest židovsku Toru koja je preuzele mnogo ikonografije iz starog Egipta.

Grčki križ ili križ svetog Andrije postaje također sredstvo mučenja i ubijanja kada se od križa stvara X na kojemu je sveti Andrija bio razapet. Škotska preuzima ovaj križ kao i Grčka za svoje nacionalno obilježje.

Laburu ili baskijski križ je jedan od nasjtarijih prikaza svastike ili Sunčevog križa kojeg su kasnije koristili Baski u svojoj kršćanskoj ikonografiji.

Ortodoksni ili križ Carigradskih partrijarha, postaje i križ svih oni koji “slave” crkvene svece i praznike u istočnom dijelu rimskog carstva.

Papinski križ ima oznaku papinske tri krune.

Križ svetog Petra postaje i dio gotičke ikonografije i znak antikrista u daljnjoj transformaciji kroz srednji vijek, naročito sa sramotnim malverzacijama Inkvizicije.

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Masonsk "egipatski" obredi

I. Legende

Kao što se  Masonskom redu pripisuju legendarna izvorišta  —  bilo da se radi o Hramu kralja Salomona, bilo o Templarskom redu, ili o rimskim zanatskim školama  —  tako se i svaki od takvih masonskih ogranaka  nastoji  prikloniti što je moguće starijem  izvoru. 
Masonski obredi zvani   "egipatski"  nisu izuzetak u tom pravilu; dapače, u velikoj triangularnoj obitelji  zauzimaju posebno mjesto: njihova ljestvica obuke sastoji se od 90 stupnjeva  — ne računajući velike administrativne stupnjeve, koji, od reforme iz 1934. godine, završavaju na  98. po redu. 
Propitajmo bogatu dokumentaciju koju ovi izvorni obredi podastiru  povijesnoj   ocjeni.

Prvu nam je verziju, u Francuskoj, predstavio veliki propagator obreda Misraïm, Marc Bédarride — rođen 1776. u Cavaillonu, u pokrajini Comtat Venaissin — u njegovu djelu koje govori o Poslušnosti.
Prema tom autoru, koji nema ni najmanje  kritičkog duha, masonstvo je staro koliko i svijet. Izraelit praktikant Bédarride  se poziva na Stari zavjet. Po njemu je sam Adam, zajedno sa svojom djecom, stvorio prvu ložu čovječanstva. Seth je naslijedio svog oca, Noa ju je spasio od potopa. Cham ju je osnovao u Egiptu pod imenom "Mitzràim": t.j. Egipćani. Samo je, dakle, od tog naroda potekla tajna tradicija ezoterizma. Na tom su izvoru pili svi pastiri naroda: Mojsije, Kekrops, Solon, Likurg, Pitagora, Platon, Marko Aurelije, Majmonidi, itd., svi učitelji antike, svi izraelski, grčki, rimski i arapski eruditi.
Posljednja karika u tom neprekinutom lancu je sam otac autora, pobožni Gad Bédarride, mason jednog drugog obreda koji je navodno primio 1782. g. tajanstvenog egipatskog Inicijatora koji je bio na proputovanju na svoj Orijent i za kojega znamo samo njegovo " Nomen mysticum": Mudrac Ananiah. Taj ga je poslanik primio u egipatsko masonstvo.
Ovdje podvlačimo da to nije prva povijesna aluzija o posjetu jednog nepoznatog Vrhovnika egipatskog masonstva u Comtat Venaissin: jedan drugi pisac donio je tu vijest dvadeset i tri godine prije pojave Bédarrideova djela. Bio je to inicijant Vernhes koji je u svom pledoajeu o egipatskim obredima, izdanom 1822., također ukazao na posjet misionara  Ananiaha na jugu Francuske 1782.

Drugu  verziju, prilično različitu od prve, o porijeklu egipatskog masonstva  ispričao nam je francuski poligraf Jean-Etienne Marconis de Nègre, sin  tvorca Memfiskih obreda.
Po tom plodnom autoru, romantičnom i prezasićenom, apostol evanđelist Sv. Marko preobratio je na kršćanstvo jednog "serafinskog" svećenika iz Aleksandrije pod imenom Ormus. Radi se, jasno, o greški u pisanju: riječ "serafinski" može se primijeniti samo na kategoriju anđela dobro poznatih u teološkim rječnicima. Zamijenimo li to ovdje sa "svećenikom kulta Serapis" - tako prenesena legenda će biti manje šokantna.
Pokršten zajedno sa šest svojih sljedbenika, Ormus je u Egiptu osnovao   inicijacijsko društvo Mudraca svjetlosti, te inicirao u njegove misterije predstavnike palestinskih Esena, čiji  potomci prenose  tradicionalne tajne vitezovima Palestine, a oni ih 1118. godine donose u Europu. Njihov poglavar je bio patrijarh Jeruzalema Garimont i trojica njegovih učitelja osnovali su u to vrijeme u Upsali Red orijentalnih masona, te potom i jedan u Škotskoj. Šteta je da tu literaturu ne podupire nijedna povijesna referenca.
Naime, ime vulgarizatora varira od godine do godine. Ormus postaje Ormesius u jednom drugom djelu Marconisa.
Razni autori aludiraju na tu verziju. Naglasimo da od tada sve dosad postoje dvije paralelne verzije –  i jedna i druga jednako maštovite – obje dokazuju duboko neznanje njihovih propagatora.
Egipat predstavlja, kroz povijest ezoterijskih tradicija, originalnu struju, potpuno različitu od judejske kao i od judeo-kršćanske. 
Bez sumnje, u vrijeme Napoleonova pohoda u Egipat, znalo se veoma malo o religiji, pismu, simbolizmu starog Egipta: Champollion još nije dešifrirao hijeroglife. Njegovo prvo senzacionalno otkriće egipatske pismenosti bilo je 17. prosinca 1822.

Što se do tada znalo o Egiptu?
Kolale su basnoslovne priče: svećeničke  su inicijacije  opisivane na romaneskni i nevjerojatan način. Dva Nijemca, puni maštovitosti, von Kôppen i von Hymmen pokrenuli su od 1770. teatralizirani obred zvan: Crata Repoa, prevedeno sasvim pogrešno kao Šutnja Bogova, u kojem se drevna inicijacija koja se odvijala u Velikoj Piramidi "vjerno prikazivala" simboličnim primanjem u sedam sukcesivnih stupnjeva (Pastophore; Néocore; Mélanophore; Christophore; itd.) otužne fantazije. Dvojica Francuza, Bailleul i Desétangs, 1821. objavljuju francusku verziju. Sa svoje strane, opat Terrasson  je već bio ukazao put u svom inicijacijskom romanu: Sethos.
"Moda" inicijacija na "egipatski način" osvojila je Pariz i izazvala zabrinutost, a zatim i jaku reakciju masonskih autoriteta tog vremena.

II. Povijest

Upitajmo suvremenike i potražimo što oni znaju o egipatskim obredima u vrijeme kad su pokušavali osvojiti Francusku.

Levesque  je 1821. godine napisao "Opći povijesni pregled" masonskih sekti  svog vremena, govoreći o novopridošlome, o Misraïmskim obredima: "Vjerujem da se Obred osnovao u Parizu prije pet ili šest  godina. Dolazi s juga Italije i uvelike je štovan na Jonskim otocima i na obalama Jadranskog mora. Potječe iz Egipta".

Nakon ovog prvog svjedočanstva, pozovimo se na najvećeg znalca među masonima Francuske, slavnog Thorya (1759-1817.), koji u dva toma svog djela "Acta Latomorum" donosi poveći broj dragocjenih povijesnih dokumenata  kojih je bio čuvar.
On precizira: "Obred Misraïma, u Francuskoj poznat tek nekoliko godina, bio je na snazi u Veneciji i na Jonskim otocima i to prije Francuske revolucije 1789. Postoji i nekoliko Kapitela Misraïma u pokrajinama Abruzzi i Puliji."
I dodaje još jedan interesantan element: "Svi ti stupnjevi, osim 88., 89. i 90. imaju druga imena. Što se tiče tri posljednja, ne poznajemo njihovu denominaciju i u rukopisu koji nam je prenesen označeni su kao prikriveni."
Dalje ćemo vidjeti veliku važnost te opaske.

Posvetimo se sada Ragonu koji, nakon kratke suradnje s braćom Bédarride, postaje njihov nesmiljeni protivnik.
On nam govori – a ovdje je on očevidac – da je francuskim voditeljima Obreda, Jolyu, Gabboriau i Garciau, moć predana u Napulju 1813. g. Dokumenti koji to potkrepljuju napisani su na talijanskom jeziku, te predani povjerenicima Velikog Orijenta 20. studenog 1816.
Govoreći niže u tekstu o tajnama posljednjih stupnjeva tog Obreda, slavni "presveti autor zidarstva" pojašnjava: "Izvodimo četiri posljednja stupnja   Misraïmskog obreda koje su Joly, Gab¬boria i Garcia donijeli iz Vrhovnog savjeta Napulja. Svaki nepristrani čitatelj koji će ih usporediti, vidjet će koliko se ti stupnjevi  razlikuju od onih koje iznose Bédarrideovi. "I još drugdje dodaje bilješku: "Ovo objašnjenje, kao i razvoji 87., 88. i 89. stupnja što čine filozofski sistem istinskog obreda Misràima, zadovoljava duh svih obučenih masona…"
U  Bruxellesu, 1. kolovoza 1818., izlazi jedna obrana  Misraïma, pozivajući se na djelo o tom obredu objavljeno u Londonu 1805. godine, u A6 formatu.
S druge strane, mi imamo u Bruxellesu, kamo je obred Misraïma donesen 1817., jedan dio arhiva: statute (objavljene kod Remya, rue des Escaliers, 5. travnja 1818.); diplome, polemike s drugim Obredima; i jedan ulomak rukopisa na pergamentu, koji sadrži upravo "Arcana Arcanorum" - na papiru i pismom potpuno identičnim onom drugog dokumenta datiranim iz 1778.
Iz tih elemenata možemo zaključiti: 1) egipatski su obredi prakticirani na Mediteranu i u Italiji prije 1789.; 2) posljednji se stupnjevi prakticiraju po dva vrlo različita sustava: jedan sustav po kabalističkoj filozofiji (Sustav Bédarridea) i jedan egipatsko-helenističke filozofije (Arcana Arcanorum: Tajna nad tajnama, ili Napuljski sustav).
Iz toga lako zaključujemo da su za povjesničara Thoryja bili prikriveni, strahujući od njihova objavljivanja. 
Razumijemo i Ragonovo mišljenje: "Sav se taj obred zapravo svodi na četiri napuljska filozofska stupnja." Činjenica da Bédarride naznačuje kako njegov tajanstveni Ananiah odlazi 1782. s juga Francuske u Italiju, upravo dokazuje da  taj moment daje obredu povijesnu vjerodostojnost. Stoga s razlogom povjesničar ZUaite odbacuje, kao vrlo sumnjivu, hipotezu nekih slabo obaviještenih pisaca  koji pripisuju  "izum"  ovog obreda nekom Lechangeuru u Milanu 1805. godine!
I evo sad jednog novog elementa dostojnog pažnje: 17. prosinca 1789. slavnog Cagliostra, osnivača lože egipatskog obreda u Rimu 6. studenog 1787.,  uhićuje pontifikalna policija. U njegovim se papirima nalaze katekizam i ritual Obreda i također kipić Izide.  Naime, Izida je sveto ime jednog napuljskog stupnja. 
Možemo se upitati je li Bédarride poznavao Cagliostra. Odgovor je potvrdan: ne osporava ni realnost njegove inicijacije u Egiptu, niti njegove moći, a ograničava se samo na to da mu predbacuje da je u Francuskoj stvorio personalizirani egipatski obred.

III. Filozofija Misraïmizma

Ako je, općenito, masonstvo nasljednik i neumorni propagator društvenog morala koji prije svega teži da nas pouči kako se možemo transformirati pomoću progresivne discipline, u "isklesani kamen", u "kubni kamen",  umjesto da ostanemo "neotesani kamen" neupotrebiv za sreću svih. Ako svojim sljedbenicima nameće najapsolutnije poštivanje ideja drugoga, ideje najsavršenije jednakosti, trajne tolerancije  i stvarnoga bratstva, ako ona od njih zahtijeva da u svemu traže istinu i primjenjuju pravednost, logično je da takvi etički imperativi nemaju, ni blizu, nikakve veze s inicijacijom, u najuzvišenijem smislu te riječi.
Ako pod tim riječima podrazumijevamo: "objavljivanje određenih tajni kozmičkog reda nekolicini odabranih ljudi sposobnih to iskoristiti u dobre svrhe", tada aktualno masonstvo nije inicijacijska škola: ono ne daje nikakav dogmatski nauk, ono obavezno poštuje mišljenje svih i svakoga, ono nije sveučilište okultizma; njime ne rukovodi didaskalna hijerarhija koja obučava neofite i prenosi im ezoterijske tajne i inicijacijske moći; u nekim su zemljama voditelji, uvjereni ateisti,  vođeni izravno materijalnim i društvenim napretkom. Bez sumnje, većina obuke je dana preko tradicionalnog kanala simbolizma, no on nije religiozan, nema  mistične  tendencije i, naprotiv, glatko odbija bilo kakve upade iracionalnog elementa u naučavanju svojih učenika.

Potpuno različito je masonstvo 18. stoljeća! Okupljalo je, u većini obreda, samo gorljive spiritualiste.  Ne ograničava se, ni iz daleka, na potragu za ljudskom srećom, na emancipaciju duha, na edukaciju srca, već je svoje esencijalno zanimanje pronašla u osvajanju Istine, spoznavanju tisuća tajni Prirode, u  najodvažnijim eksperimentiranjima u domeni duhovnosti. Odatle potječe taj nevjerojatni procvat najrazličitijih obreda, najposebnijih obedijencija, najmističnijih  i najhermetičnijih visokih stupnjeva: da bi nas uvjerili, treba, i dovoljno je, samo pročitati nomenklaturu stupnjeva od kojih se sastoji egipatsko masonstvo. Tu se susreću i isprepliću religije, alkemija, hermetizam, kabala; drvo Misraïma je škola tajni svih vrsta i njegova četiri posljednja stupnja napuljskog sustava donose nam najvažnije tajne najčasnije duhovne tradicije.
Iz toga lako shvaćamo prijezir, veliku antipatiju, vječno neprijateljstvo prema egipatskom masonstvu, kao stalnoj žrtvi drugih obreda tijekom povijesti.
U toj teškoj domeni Veliki Orijent Francuske je potukao sve moguće rekorde u zločestoći, u tolikoj mjeri da je čak političkoj vlasti prijavio obred Misraïma, izazvao progone i uhićenja kako bi im potpuno onemogućio opstanak.
Tako su se neki pariški misraïmski dostojanstvenici u slabosti odricali svojih viših stupnjeva, te su se pokušavali dobrovoljno upokoriti, plaćajući koristoljupcima koji su ih kritizirali  zbog ateizma. Zaista jadno, jer su na taj način lako bili označeni.

Ipak to je samo izuzetak. 
Viši stupnjevi Obreda nisu nikada odobrili: ni smanjenje egipatske ljestvice na trideset tri škotska stupnja, što je naložio hijerofant Pessina a realizirano je u praksi u nekim zemljama (Argentini), niti ukidanje njegovih duhovnih liturgija.
Za sve vrijeme, "Arkane" četiri posljednja stupnja uredno su prenošene.

Možemo li u jednom vulgariziranom pregledu namijenjenom profanom svijetu opisati, u glavnim crtama, ukratko, ono što se može nazvati: filozofijom Obreda?
To je neophodno, jer upravo se Misràim razlikuje od drugih masonskih redova  bogatstvom ezoterijskog nauka. 
Prosti pogled na organizaciju i simbolizam dovoljan je da se definira njegov karakter.

1) Autentični statuti – iz 1818. – ukazuju da se Red ne zasniva na broju, već na odabiru. Ne na masovnom izboru, već na autoritetu njegovih učitelja. Veliki Majstor, Veliki Vrhovni Čuvar Obreda, Viša Moć, ima punu dogmatsku i administrativnu moć unutar Reda. On je njegov regent, ad vitam. Svaki član 90og stupnja može individualno inicirati pod vlastitom odgovornošću u sve sukcesivne stupnjeve na Ljestvici Obreda. Na prvom je stupnju potrebno glasovanje za sve profane kandidature koje se podnose, te je potrebna većina glasova da bi se odobrio pristup. 
Organizacija podliježe inicijacijskim tradicijama. Hijerofant je Otac i učitelj svoje duhovne djece. On ne ovisi o njima, nisu djeca ta koja izabiru svoje roditelje.
Direktni suradnici, nositelji posljednjeg stupnja imaju moć individualne inicijacije van hrama i van organizacije. To je dragocjeno načelo Slobodne Inicijacije koje je omogućilo širenje drugih inicijacijskih Bratovština, kao što su pitagorizam i martinizam.

2) Njegovi su posebni simboli  interesantni: s jedne strane zrakasti Trokut, a s druge strane tajni pitagorejski YZJpsilonn, kao i dvostruki Kvadrat – Materija-Duh – svi međusobno povezani. 
Tri svijeta simboliziraju tri koncentrična kruga. 
Kabalu predstavlja Jakobova ljestvica i pločice Zakona, egipatsko-helenska struja Boga-Ovna Amona i svetu Maslinu.

3) Njegov nauk nije samo tradicionalan pregled ezoterijskih Istina. Prenosi istinske tajne i osiguravaju živu Vezu s Nevidljivim.
Paralelizam između nekih odlomaka Arkana i Cagliostrovih obrednih tradicija iznenađujući su: na primjer, "89. napuljski stupanj daje, kaže Ragon, detaljno objašnjenje odnosa čovjeka s božanskim, kroz meditaciju nebeskih duhova." I dodaje: "Taj stupanj, najneobičniji je i najuzvišeniji od svih, zahtjeva najveću snagu duha, najveću čistoću ponašanja i najapsolutniju vjeru."  
Poslušajmo sada Cagliostra: "Udvostručite vaše napore da se očistite, ali ne kroz strogost, lišavanja ili izvanjska ispaštanja; jer, ne radi se o utrnuću tijela da bi ono patilo; treba dušu i srce učiniti dobrima i čistima, goneći iz vaše nutrine sve poroke zanoseći se vrlinom.  
"Postoji samo jedno Više Biće, jedini vječni Bog. On je Jedan, kojeg treba voljeti i kojem treba služiti. Sva bića, bilo duhovna, bilo besmrtna, koja su postojala, njegova su stvorenja, njegovi subjekti, njegovi služnici, njegovi potčinjeni.
"Više Biće i Vladaru, molimo vas iz dubine našeg srca, po moći koju ste vašom voljom dali našem inicijatoru, dozvolite nam da koristimo i uživamo dio milosti koja nam je prenesena, evocirajući sedam anđela koji su pod vašim  prijestoljem i da s njima djelujemo, a ne ogriješimo se o vašu volju i ne povrijedimo našu nevinost."
Svi ovakvi obredi imaju istu svrhu: pročistiti prisutne; uroniti ih u potpuno životvoran duhovni ugođaj; postaviti ih u odnos i u suzvučje na ravnima iznad ljudskih slabosti; ispuniti ih milošću Odozgo. 
U stvari to je preuzimanje svega iz staroegipatsko-grčkog smjera po kojem su se obučavali svećenici: Apolon se spušta u Delfe i inspirira Pitiju; Amon-Ra se spušta u Tebu i oživljava svoj lik; Nevidljivi dotiče vidljivo kroz neizrecivu osmozu.
Nije li to jedini, beskrajni, neiskazivi učinak istinske Inicijacije? Dati životu smisao. Dovesti inicijanta do zajedništva sa Kozmosom. Dovesti ga do njegove nebeske Domovine. Mada suvremeni obredi nemaju snagu i ozračje drevnih liturgija, oni neosporno imaju dragocjenu prednost  da nas postave na put Istine i da nam pruže blaženo  pouzdanje u naše sudbine…

Najljepše molitve egipatskih Obreda

I. Prizivanje  prilikom otvaranja prvostupanjskih djela

"Svevišnja  Snago koju nazivamo  raznim imenima i što sama vladaš, Svemoćna i postojana, Oče Prirode, Izvore Svjetlosti, Vrhovni Zakone,  pozdravljamo  Te !
"O moj Bože, primi  duboko štovanje i našu ljubav,  naše obožavanje  kroz obred !
" Pokoravamo se  vječnim  Zakonima Tvoje Mudrosti. Udostoji se upravljati našim Djelima ; osvijetli ih Tvojom svijetlošću; odagnaj tamu koja skriva Istinu  i dopusti nam da spoznamo neke od Savršenih Planova te Mudrosti kojom Ti rukovodiš svijetom, kako bismo sve jače i više postali dostojni Tebe, da himnama proslavljamo  beskrajni univerzalni Sklad  kojim Tvoja Prisutnost  obilježava Prirodu."


II. Molitva kod zatvaranja prvostupanjskih djela

" Svevišnja  Snago koju nazivamo  raznim imenima i što sama vladaš, Svemoćna i postojana, Oče Prirode, Izvore Svjetlosti, Vrhovni Zakone,   pozdravljamo  Te !
" Zahvalni smo za Tvoju  beskrajnu Dobrotu, i mi Ti uzvraćamo tisućom milostivih djela, i u času kad prestaju  naša djela, kojima je cilj da samo slave Tvoje Ime za dobrobit čovječanstva,  mi Te molimo da postojano  bdiješ nad Tvojom djecom.
" Odagnaj od njihovih očiju fatalno velo  neiskustva ; prosvijetli njihove duše ; dopusti im da vide bar neke Savršene Planove te Mudrosti kojom Ti rukovodiš svijetom, kako bismo postali dostojni Tebe, kako bismo pjevali  himne  o Tvojim divnim djelima i slavili u vječnomzboru univerzalni Sklad kojim Tvoja Prisutnost  obilježava  Prirodu. " Slava Tebi Gospode, slava Tvom Imenu, slava Tvojim Djelima ! "


III. Molitva za otvaranje Najvišeg Vijeća

" Gospode, Oče Svjetlosti i Istine, naše misli i naša srca uzdižu se do nogu Tvog nebeskog prijestolja,  izražavamo Tvojoj Vrhovnoj Visosti štovanje.
Zahvaljujemo Ti što si na naše žarke želje odgovorio Tvojom živom i duhovno obnovljenom  Riječi ; Slava Ti !
" Ona je bacila Svjetlost nasred  naše zamračene inteligencije; Slava Ti ! 
" Daj nam  još Tvoje darove  da kroz znanje i ljubav postanemo u očima svemira Tvoja savršena slika  ! "


IV. Molitva za zatvaranje Najvišeg Vijeća

" Bože Gospode, Tvoja očinska dobrota nas poziva na smiraj. Primi  našu štovanu  zahvalnost i ljubav. I dok san sklapa naše vjeđe, oko duha obasjava Tvoju ljepotu , sve više i više tone u dubine Tvoje božanske Tajnovitosti ! "


V. Molitva nad iniciranim 

" Moj Bože, dajte mu čistoću  srca i obnovite  duh  Pravednosti u njegovu tijelu ! Ne uskraćujte mu  Vaše lice ! Dajte mu radost Vaše spasonosne pomoći. I ojačajte ga  duhom da može sam djelovati. Prenosit će Vaš put nepravednima ; i bezbožnici će se okrenuti k Vama ... "


VI. Završna molitva 

" Vrhovni Graditelju Svjetova, Izvoru savršenstva i svih vrlina,  Dušo Svemira, Ti koji  ispunjaš  Tvojom slavom i Tvojim dobrim djelima, Tvoja Visosti  mi Te obožavamo. Klanjamo se pred Tvojom neizmjerljivom Mudrosti   koja je sve stvorila i sve sačuvala.
" Udostoji se, Biće  nad  Bićima,  primiti naše molitve i primiti osjećaje naše ljubavi !  Blagoslovi naša djela i učini da budu u skladu s Tvojim Zakonom!
" Osvijetli ih Svojim Božanskim Svjetlom. Neka im je  cilj samo Slava Tvog Imena, prosperitet Reda i dobrobit čovječanstva. 
" Ujedini ljude koje interes i predrasude  razdvajaju  jedne od drugih ; skini grješni povez s  njihovih  očiju. I da se uz pomoć Filozofije  vrate  k Istini  i da  ljudski rod pred Tobom predstavlja samo jedinstven  prijateljski  narod   koji Ti sa svih strana daruje slavospjev čist i dostojan Tebe ! "

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928