Naša relativno mala planeta s nešto više od sedam milijardi ljudi obiluje različitim vjerovanjima i religijama. Religije su sastavni dio filozofije življenja ljudi i sloboda vjerovanja se smatra osnovnim pravom svakog ljudskog bića na planeti. Mnoge vjere smatraju da su jedini pravi put ka božanstvenom i spiritualnom, mnoge vjere se među sobom ne trpe i svete knjige i filozofije su im direktno oprečne. Religije su u prošlosti i na žalost u sadašnjosti uzrokovale mnoge krvave ratove, progone, ubojstva mučenja i nasilne promijene vjerovanja uvjetovane politikom: “Pridruži se ili umri.” Smatramo da bi većina populacije svijeta bila u mnogočemu fleksibilnija i liberalnija prema pripadnicima drugih vjera kada bi saznali pravo značenje obreda i ikonografije vjera kojevjerovali ili ne sve do iti jedne proističu iz jedinstvenog i univerzalnog tajnog jezika simbola.
Pradavan čovjek je prvo počeo obožavati Sunce, kao darovatelja svega života na zemlji, zvijezdu koja nas grije i uvjetuje cikličkim promjenama godišnjih doba, sezona kiša i suše, doba obilja i oskudice, života i smrti, svjetla i tame. Božansko Sunce je tako preuzelo domen nad svijetom duhova: šuma, predaka, životinja i zemlje još od vremena ledenog doba. Prikaz točka s križem ili slovom X je prvo univerzalno obilježje
SUNCA koje u sebi sačinjava sve što smo do sada naveli. Teško je nabrojati prapovijesne zajednice koje su u sebi imali ovaj znak u različitim oblicima. Možemo samo ustanoviti da nije bilo onih koji Sunce nisu obožavali. No povlačenjem ledenog doba i polaganom migracijom ljudi na dijelove
planete koje su za vrijeme pleistocena bile pod ledom polako ali sigurno su počele dobivati razlike u predstavljanju i obožavanju
Sunca. U milenijima nakon raseljavanja ljudi po cijeloj planeti Sunce je dobilo mistično, ezoterijsko, astrološko, filozofsko, mitološko, divinacisjko i heraldičko i veksiloško značenje (među mnogim drugima), pa krenimo redom.
Prekinuti
Sunčev krug ili svastika na Sanskritu: स्वस्तिक je drugi derivat solarnog križa koji se može pronaći u ikonografiji od Amerika do Azije, Europe i Oceanije te djelovima Afrike. Nakon ovog oblika svastika se počinje transformirati u dva različita stanja: okrugli (neprekinuti ili prekinuti) i četvrtasti (prekinuti ili neprekinuti). Iako je jako teško zemljopisno podijeliti ikonografiju, možemo reći da se dogodio znakoviti paradoks. Narodi “sjevera” ili od kruga (isti oni koji su pravili kamene krugove nalik na Stonehenge,
o kojem smo pisali ovdje) su imali uglavnom četvrtast prikaz svastike, dok su južniji narodi (graditelji piramida) uglavnom imali okrugli prikaz solarnog kruga – križa.
Indijanci Amerika i neka sibirska plemena su solarni križ predsatvljali s osam prečki. Od ovog znaka se kasnijim preobrazbama stvorio takozvani “Hvatač snova” koji je izvorni dizajn upravo dobio u solarnom križu.
Hvatač snova (
asabikeshiinh) sjeverno američkih Indijanaca, nastao je iz solarnog križa to jest cvijeta života.
Cvijet života u hramu
Ozirisa u Egiptu (Abidos). Postoji prijepor u egiptološkim krugovima kako je ovo jedan od najstarijih ako ne i najstariji hram u Egiptu, zbog svojih isključivo sumerskih oznaka i dizajna.
Hram Ozirisa u Abidosu, spoj Mezopotamije i starog Egipta, zagonetka koja zaslužuje iskreno i nepatvoreno istraživanje, na koje ćemo se vjerojatno morati načekati.
Stilizirani oblik
solarnog križa – cvijet života, u Ozirionu predstavlja među oblik ovog prastarog znaka koji se kasnijim pretvorbama uvukao u mnoge religije.
Židovi su u svojoj Kabali uz poštovanje “
Zlatnnog reza” stvorili
drvo života koje je izvorno nastalo unutar cvijeta života kao što vidimo na slici.
Jedan od najranijih znakova obožavanja Sunca se pojavljuje unutar prvih kultura koje su se stvorile u dolini Inda. Na slici vidite Sunčev kotač ili križ iz indisjkog hrama
Konarka, iako je ovaj hram relativno mlad 1.300 prije nove ere, solarni kotač se u Indiji može pratiti još par milenija nazad u prošlost.
Ne zna se točno kako se prvotni krug sa križem pretvorio u hindu i budističku svastiku ali ako se logički razmotri, obično je razvojni put simbola od jednostavnih forma do kompleksnih formi tako da je ova svastika ili solarni križ s prikazom boga Ganeše sigurno jedan od starijih na planeti. Na ovoj hindu svastici još uvijek možete primijetiti određene oble rubove i zavijutke u dizajnu, smatramo kako je ovo definitivno bila jedna od varijacija iz koje su uslijedile mnogi drugi oblici.
Budisti su tu svastiku transfotmirali korak dalje stvarajući “klasičnu” četvrtastu svastiku.
I budisti su prihvatili
osmokraki sunčev križ ili Darmin kotač, koji predstavlja plemeniti put od osam ljestvica. Mogli bi ga nazvati oktavom, koja se pojavljuje u mnogim ezoteričnim učenjima. On predstavlja RAZVOJ DUŠE od prvog denziteta u obliku metala i minerala i vode, preko drugog denziteta biljki i životinja, trećeg denziteta na kojemu se nalazimo mi, četvrtog denziteta ili nižeg astralnog nivoa gdje žive polubogovi i demoni, petog denziteta gdje se svi od 1 – 4 denziteta sastaju između reinkarnacija (možemo ga nazvati našim pravim domom, tamo smo svaki put kad umremo), šesti denzitet koji je viši astralni nivo sastavljen od čiste energije, i sedmi denzitet unija s jednim i svim (neki bi nazvali s božasnkim) te početak novog ciklusa i kretanja reinkarnacija u novim reinkarnacijama zbog daljnjeg učenja i balansiranja karme. Oprostite nam što je opis ovog sunčevog VELIKOG ciklusa unutar oktave kratak i relativiziran ali zbog obilja drugih stilizacija religisjkih simbola smo morali opisati oktavu u najkraćim crtama. Iz ovog znaka je nastao stilizirani oblik lotosa, s osam latica (ili više unutar kruga) jer na je već poznato kako jednostavni simboli s vremenom postaju sve kompleksniji.
Dakle ovaj solarni križ s osam prečki ćete naći u religijama koje priznaju reinkarnaciju i cikličko vrijeme.
Znak Aleksandra Makedonkog je imao oznake sunčeva diska (nemojte zaboraviti da je Aleksandar Veliki bio proglašen bogom sinom boga Ra ili Sunca u starom Egiptu nakon što je “oslobodio” ovu zemlju) i zraka Sunca.
Ovaj zapis iz Efeza iz predklasičnog staro-grčkog perioda na sebi ima klasičan istočnjački znak solarnog križa, kojeg su u Europu u stvari donijeli Kelti no oni su ga i dodatno uresili i dodali mu još neka svojstva.
Tipični teriskelion ili triskele, keltski solarni križ ili svastika, je znak za kojeg su Druidi smatrali da označava treći put, put između dobra i zla, put između tame i svjetla, između neba i zemlje. On je dodatno razrađen na krajnjem istoku samo je izgubio tu oznaku trećeg puta.
Priznavanje dvoličnosti ili dualnosti svijeta i (kako to vide i kabalisti) se jasno iščitava iz još jednog derivata znaka solarnog križa, to je naravno uglavnom taositički znak
Jing-Janga koji osim dualnosti smatra da u svakoj krajnosti postoji i tračak one druge krajnosti. Jing-Jang također predstavlja balans u svemu, borbu između dobra i zla i cikličnost vremena. Ovo perfektno zrcaljenje i simertrija znaka također u sebi ima oznake “zlatnog pesjeka” koji je značajka svih prastarih simbola, i onih koji su iz njih nastali tijekom milenija promjena.
Sunčev križ s elemetima triskeliona je bio dio ikonografije božice Hekate, Ištar, Izis, Dijane, Afrodite, Juno i mnogoh drugih
o čemu smo pisali ovdje.
Hekata je od Sumera preuzela iz mezopotamske i egipatske religije zmije (čuvanje prvotnih čistih krvnih linija i oznak emudrosti i vladanja) i donošenje svjetla (iz sunčevog diska) preuzete iz istih religija. Naravno tu je i nezaobilazna baklja koja se kasnije pridodala zadnjoj i najvažnijoj masonskoj božici slobode,
o čemu smo pisali ovdje.
Rimljani su bez pardona od Grka “posudili” većinu božanstava i ikonografije, smatrajući ih svojim izvornim dizajnom i odlikom nadmoćnosti nad barbarima (stanovništvom koje nije govorilo latisnki jezik). Jedna od takvih posudni je bio i
Sol Invictus ili nepobjedivo Sunce, božanstvo koje je 274. nove ere rimski imperator Aurelian proglasio vrhunskim božanstvom i odrazom božanskog imperatora po uzoru na stari Egipat. Obratite pažnju kako ovaj muški pandan božice slobode ima istu krunu kao i masonska reinkarnacija.
Masonska metamorfoza Sola Invictusa, statua
božice slobode (vračanja, ezoterije i zarade).
Kršćani prije Konstantina i prvog crkvenog koncila u Nicei za svoj znak imaju ribu, a ne križ. No to će se vrlo brzo promijeniti. Jedini ostatak tok originalnog znaka kršćanja ostaje u obrednoj svećeničkoj kapi mitri ili mitre po starogrčkom: μίτρα koja znači turban, pokrivalo za glavu, koja se održala u zapadnjačkom dijelu kršćanstva.
Mitre u različitim oblicima čije se poistovjećivanjem s božanstvom ribom može pratiti nazad u Mezopotamiju u oblika boga ribe Dogona koji ima isto takvo pokrivalo za glavu.
Dagon iz Mezopotamije je poznat kao božanstvo riba i Sunca, što nevjerojatnu poveznicu ima s kršćanskim simbolima, naročito ako pratimo nastanak kršćanske simbolike.
Masonska akademska loža broj 857, preuzima takvu ikonografiju u svome obilježju.
Kao i dodatna ikonografija predstavljanja Isusa.
Konstantinov križ kombinacija
Sol invitusa, nepobjedivog Sunca i oznaka Isusa Krista (čiji inicijali su napisani bizantijskom ćirilicom), da bi shvatili kako je Konstantin dizajnirao budući znak svih kršćana moramo se vratiti još malo u prošlost.
U vrijeme pojave kršćanstva stvari se malčice kompliciraju. Za vrijeme Dioklecijanove tetrarhije ili valdanja četiri rimska cara, po prvi put se čvrsto centralizirana vladavina rimskih careva podijelila na više ljudi. Što je direktno stvorilo žustru i nemilosrdnu borbu ljudi koji su sebe vidjeli kao vladare barem većeg dijela carstva, što je umnogome odgovaralo barbarima na istočnim granicama da se neprimjetno počnu grupirati i planirati napad na carstvo oslabljeno građanskim ratovima. Jedan od kasnijih i najžešćih pretendenata na istočni dio carstva je bio Konstantin, on je 28.10.312. u bitci na
milvijanskom mostu pobjedio svog protivnika Maksentiousa.
Konstantinova vojska je tada na svojim štitovima imala oznake Sunca s gromovima (i ponekad krilima) kako ih je nosila većina rimskih vojnika u prošlosti. Na slici vidite tipičan rimski štit
Scutum s tipičnim oznakama Jupiterovih munja i krilima boga Sunca koji je nastao iz krilatog egipatskog Sunca. Nakon pobjede Konstantin je shvatio da mora nešto brzo promijeniti ako želi ustoličiti i ojačati svoju vojnu vladavinu i onemogućiti daljnji građanski rat. Za to mu je pomogla vjera koju su njegovi prethodnici bezočno napadali i iskorijenjivali, a to je kršćanstvo.
Konstantin je tvrdo kako je prije bitke imao viziju pravog boga (Isusa) koje mu je reklo kako na štitove treba narisati njegove oznake i da će tada zasigurno pobijediti. Konstantin je na brzinu nakon pobjede uobičajenom Aurelijanovom Sol invictusu dodao oznake Isusa Krista. Ostaje jako malo poznati podatak da se Konstantin pokrstio to jest prešao na kršćanstvo na samrtnoj postelji ali je u stvari napravio oznake i ikonografiju, obrede i (većinu) Biblije onako kako ih mi danas poznajemo.
Konstantin I na bizantijskom mozaiku u Aja Sofiji u Konstantinoplu (današnjem Istambulu), ovaj mozaik napravljen je u XI stoljeću i Konstantin je prikazan sa svim kršćanskim obilježjima koje on nikada nije imao u stvarnom životu. Konstantin je na prvom crkvenom koncilu u Nicei 325. nove ere okupio sve biskupe tražeći od njih da se kršćanstvo okupi u jednom znamenju, zakonima, obredima i ikonografiji. Biskupi su mu tu želju udovoljili izbacujući iz Biblije koja je do tada imala oko stotinjak različitih verzija i mnoge odvojene priče, s biskupima koji se sa takvim načinom kršćanstva nisu slagali, Kostantin se obračunao krvavo i despotski, ubijajući i proganjajući neposlušne, a one koje nije mogao uhititi ili ušutkati proglasio je
hereticima. Iz tog navodno heretičkih “učenja” nastala su gnostička evanđelja od kojeg je najpoznatije
ono od Tome i koje sve organizirane kršćanske crkve danas ne priznaju. Molimo vas da imate u vidu da su gnostička raštrkana evanđelja starija od onoga koje je odredio Konstantin da tvore Bibliju, najstariji ostatci potječu iz
Nag Hammadija u Egiptu.
Pa što je to Konstantin napravio značajno u proklamiranju kršćanske vjere i njenim odlikama?
Prvi crkveni konzilij u Niceji je napravio slijedeće:
Isus rođen 25.12. nulte godine, Isusu je jasno s time dodano značenje Sol Invictusa (Sunca) čije se rađanje upravo i stvara tim datumom kada Sunce iz najniže točke na sjevernoj hemisferi polako ide ka ljetnom solsticiju.
Isus se proglašava bogom i sinom božjim, kasnijim preinakama dolazimo do svetog tojstva, zbog čega se dana danas spore istočne i zapadne kršćanske crkve što je na koncu konca i dovelo do
velikog crkvenog raskola 1054. Naravno raskol između zapadnjačkih i istočnih dijelova kršćanstva je umnogome označavao i političku borbu između nekadašnjih dijelova istočnog i zapadnog rimskog carstva.
Uvodi se blagoslivljanje kruhom, to jest hranjenje Isusovim tijelom, još jedan od djelova ikonografije Mitre (Perzijskoh boga Sunca) i Sol Invicrusa. Mnoga rimska božanstva su za svojih bakanalija (veselja) imala za odliku, pored igara po arenama, da se dijeli i blagoslivljani kruh vjernicima, problem istoka i zapada se kasnije lomi na vjerovanju da li se za eukaristijska slavlja treba koristiti dizani kruh (istok) ili krus bez kvasa (zapad). Nakon ovog crkvenog okupljanja crkva je iz religijskog pokreta postaje organizacija s čvrstom hijerarhijom, oznakama i učenjima.
Križ na kojem je Isus “umro” postaje dio ikonografije kršćana i zamjenjuje Konstantinov znak Sol Invictusa s Isusovim Inicijalima, iako se oni zadržavaju u predstavljanju Konsatntinovog dijela carstva.
Pokršteni narodi svoju ikonografiju spajaju u kršćansku ikonografiju, tako se dogodilo s prvim reprezentacijama keltskog solarnog križa ili svastike.
Nakon odvajanja crkava, keltski križ gubi svoje takozvane oznake mirnodobskog križa na koji se zbog jednakih krakova Isus nije mogao raspeti, i postaje tipičan latinizirani križ “mučenja i ubijanja” (koji se koristio kao masovna sprava za ubijanje diljem Rimskog carstva još od doba pobune Spartakusa) boga Isusa s donjim krakom produljenim tako da predstavlja spravu mučenja na kojoj je sin božji umro.
Jedna od nasjtarijih kršćanskih crkava je ona koptska (Kopti su Egipćani nearapskog podrijetla to jest genetski staroegipćani).
Ankh ili Ra, oznaka sunčevog ključa (križa) iz staro-egipatske ikonografije, je dio tradicije koju su preuzeli koptski kršćani. Ra vrhovno božanstvo Sunca, čija su djeca egipatski faraoni, osim oznake solarnog križa nosi i oznake: vladanja, života, cikličkog poimanja vremena i u njegov vrh je ubačeno stilizirano svevideće oko. Zanimljivo je da Ankh osim uobičajenih značenja u sebi ima i ono drva života, koje su, kao što smo već napisali, preuzeli Židovi u Kabali.
Iz Horusovog oka, Ra, sumerskog letećeg diska kršćani su napravili oko proviđenja, s oznakama trojstva, no ono direktno proizlazi iz Hindu vjerovanja i istočnjačkih učenja trećeg oka o kojem ćemo više pisati u narednim tekstovima. O korištenju Horusovog oka ili svevidećeg oka smo
pisali ovdje.
Križ svetog Antona i ima oblik skova Tau, preuzet je iz starogrčke ikonograifje i znači: ljubljeni križ i aludira se kroz Stari Testament to jest židovsku Toru koja je preuzele mnogo ikonografije iz starog Egipta.
Grčki križ ili križ svetog Andrije postaje također sredstvo mučenja i ubijanja kada se od križa stvara X na kojemu je sveti Andrija bio razapet. Škotska preuzima ovaj križ kao i Grčka za svoje nacionalno obilježje.
Laburu ili baskijski križ je jedan od nasjtarijih prikaza svastike ili Sunčevog križa kojeg su kasnije koristili Baski u svojoj kršćanskoj ikonografiji.
Križ svetog Petra postaje i dio gotičke ikonografije i znak antikrista u daljnjoj transformaciji kroz srednji vijek, naročito sa sramotnim malverzacijama
Inkvizicije.
TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928
