Mabon - vrijeme kada slavimo obilje

Mabon i zajedništvo

Mabon je vrijeme kada slavimo obilje u svojim životima - slavi se bogat urod plodova, slavi se emocionalno bogatstvo, iskustveno bogatstvo i društveno bogatstvo. Jedno od poruka Mabona jest da čovjek može imati sve bogatstvo svijeta, ali mu je ono uzalud ako ga nema s kime dijeliti. Iz ovog razloga su gozbe ustaljena praksa koja je posebno izražena za ovaj sabat. Svi plodovi koji su pobrani do ovog trenutka se dijele unutar zajednice koja ih je posijala, njegovala i naposljetku brala skupa. Oni koji imaju suviše toga poklanjaju onima koji imaju manje. Iz ovoga je potekao običaj doniranja i volontiranja za ovaj sabat. 

Ali vratimo se na zajedništvo. Iz više razloga mi se upravo ovaj aspekt Mabona nametnuo ove godine. Osvijestila sam više nego ikad da je čovjek zaista društveno biće i zaista pojmila važnost društva i zajedništva unutar njega. Ali zajednica je komplicirana stvar jer odnosi unutar nje mogu biti šaroliki. Zajedništvo se ne temelji samo na onim pozitivnim iskustvima i emocijama; ljudi se mogu svađati, ne pričati međusobno i ne voljeti se međusobno a da ih zajednica ipak spaja. Na kraju krajeva, zajedništvo jača ako se upravo ove trenutke i emocije uspije prebroditi i riješiti. Mabon nas podsjeća na važnost zajedništva jer je zajednica, bez obzira na njezinu veličinu, uvijek tu za nas. Naša rodbina, prijatelji, partner(i), učitelji i tako dalje nas formiraju kao ljude i tu su za nas u sretnim i tužnim trenucima (makar netko više, a netko manje). Unutar zajednice se ne moraju svi voljeti, ali ono što je čini zajednicom jest to što je svaka karika lanca potrebna da ne pukne. Odnosno, svatko na svoj način pridonosi cjelovitosti zajednice.

Fokus mog slavlja Mabona je bilo provođenje vremena s ljudima koje nisam vidjela jako dugo vremena i koji su mi najiskrenije nedostajali. Fokus mi je bio na druženju, smijanju, skupljanju lijepih iskustava i uspomena sa svim tim ljudima, što sam i učinila. U cijeloj toj priči ipak nisam zaboravila na one ljude koje redovito viđam. Podsjetila sam se da njih ne smijem uzimati zdravo za gotovo i proučavala naše međusobne odnose; kako se oni mogu poboljšati, što je u njima dobro, a što loše, na čemu se temelje. Na ovakva pitanja nije uvijek lako pronaći odgovor, ali ukoliko se uspije u tome, čovjek doživi određeno ispunjenje.

Znam da je teško ponekad izdvojiti vremena za zajednicu s obzirom na ubrzani tempo života, ali se usprkos tome nadam da ste uspjeli provesti ovaj sabat sa svojim bližnjima i maksimalno uživati u njemu!

Blagoslovljen vam Mabon! :)

Mabon i zajedništvo

Mabon je vrijeme kada slavimo obilje u svojim životima - slavi se bogat urod plodova, slavi se emocionalno bogatstvo, iskustveno bogatstvo i društveno bogatstvo. Jedno od poruka Mabona jest da čovjek može imati sve bogatstvo svijeta, ali mu je ono uzalud ako ga nema s kime dijeliti. Iz ovog razloga su gozbe ustaljena praksa koja je posebno izražena za ovaj sabat. Svi plodovi koji su pobrani do ovog trenutka se dijele unutar zajednice koja ih je posijala, njegovala i naposljetku brala skupa. Oni koji imaju suviše toga poklanjaju onima koji imaju manje. Iz ovoga je potekao običaj doniranja i volontiranja za ovaj sabat. 

Ali vratimo se na zajedništvo. Iz više razloga mi se upravo ovaj aspekt Mabona nametnuo ove godine. Osvijestila sam više nego ikad da je čovjek zaista društveno biće i zaista pojmila važnost društva i zajedništva unutar njega. Ali zajednica je komplicirana stvar jer odnosi unutar nje mogu biti šaroliki. Zajedništvo se ne temelji samo na onim pozitivnim iskustvima i emocijama; ljudi se mogu svađati, ne pričati međusobno i ne voljeti se međusobno a da ih zajednica ipak spaja. Na kraju krajeva, zajedništvo jača ako se upravo ove trenutke i emocije uspije prebroditi i riješiti. Mabon nas podsjeća na važnost zajedništva jer je zajednica, bez obzira na njezinu veličinu, uvijek tu za nas. Naša rodbina, prijatelji, partner(i), učitelji i tako dalje nas formiraju kao ljude i tu su za nas u sretnim i tužnim trenucima (makar netko više, a netko manje). Unutar zajednice se ne moraju svi voljeti, ali ono što je čini zajednicom jest to što je svaka karika lanca potrebna da ne pukne. Odnosno, svatko na svoj način pridonosi cjelovitosti zajednice.

Fokus mog slavlja Mabona je bilo provođenje vremena s ljudima koje nisam vidjela jako dugo vremena i koji su mi najiskrenije nedostajali. Fokus mi je bio na druženju, smijanju, skupljanju lijepih iskustava i uspomena sa svim tim ljudima, što sam i učinila. U cijeloj toj priči ipak nisam zaboravila na one ljude koje redovito viđam. Podsjetila sam se da njih ne smijem uzimati zdravo za gotovo i proučavala naše međusobne odnose; kako se oni mogu poboljšati, što je u njima dobro, a što loše, na čemu se temelje. Na ovakva pitanja nije uvijek lako pronaći odgovor, ali ukoliko se uspije u tome, čovjek doživi određeno ispunjenje.

Znam da je teško ponekad izdvojiti vremena za zajednicu s obzirom na ubrzani tempo života, ali se usprkos tome nadam da ste uspjeli provesti ovaj sabat sa svojim bližnjima i maksimalno uživati u njemu!

Blagoslovljen vam Mabon! :)

Vasa, Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Pogrebni obredi kod Kelta

O obicajima sahranjivanja mrtvih kod starih Kelta znamo samo neke upostene stvari.Stari indoevopski narodi su spaljivali tela mrtvaca,kosti bi stavljali u urne,oko kojih bi podigli okrugle humke.U Homerovim stihovima mozemo naci opise tipicnih sahrana kod ranih Grka I Kelta.Obicaj je bio da se podigne lomaca na ciji vrh bi se polagalo telo.Zaklale bi se ovce I volovi I njihova mast bi se stavljala na telo I oko samog tela,a leshine zivotinja bi se stavljale oko lomaca.Na vrh bi se stavljale posude sa medom I uljem.Ubijani su I konji,omiljeni psi I robovi pokojinika I stavljali bi se na lomacu kojam bi se zatim zapalila.Tada bi se zacule tuzbalice u kojima se pokojnik prizivao po imenu.Kadabi vatra pocela da jenjava,ugasili bi je vinom I pokupili kosti – “bele kosti”,kako pesnik kaze – koje bi smestili u zlatnu urnu.Zatim bi iskopali grob oko kojeg bi pogigli humku.
U kasnijem dobu,za vreme Grcke I Rimske republike,spaljivanja su bila izuzetci,a ne pravilo.
Medjutim,u doba rimskih imperatora,obicaj spaljivanja je obnovljen I to tako da su ukopavanja postala sasvim retka,bar kod visih klasa.Hriscanstvo je najzad prekinulo taj obicaj spaljivanja mrtvih.A umesto starih humki pocele su da se grade lepe grobnice I spomenici sa natpisima I ostalim ukrasima koje vidjamo I danas.
Medju Keltima u Galiji je vladao,prema Cezarovom opisu,obicaj sahranjivanja iz Homerovog doba; svi klasicni pisci Cezarevog doba,kao I oni mladji,iz narednog veka,govore o spaljivanju medju Galima,ali kod njih nista ne nalazimo o izgledu grobova..”Njihovi pogrebi” kaze Cezar “su I velicanstveni I skupi s obzirom na njihovu kulturu; a palili su sve ono sto su mislili da je pokojnik voleo za zivota,cak I zivotinje; a samo nekoliko generacija pre ove palili su sa pokojmikom ,kao uobicajeni obred sahrane I robove I one sluge koje je voleo”.

Vidimo,dakle,da nisu se samo spaljivali tela,vec I stvari koje je pokojnik koristio, pa cak I robovi I rodjaci,sto je medjutim ,kasnije prestalo da bude deo pogrebnog rituala.U najranijim legendama I mitovima Irske I Britanije ne nalazimo ni traga o ovim obicajima spaljivanja,ali ima veliki broj primera da su licne stvari sahranjivane zajedno sa pokojnikom,pa cak I nailazimo na sahranjivanje robova,kao npr. kada su zarobnjenici iz Munster-a zivi zakopani oko groba Fiashra negde pred kraj IV veka nase ere.
O zrtvovanju zivotinja govori se u prici o Etain,carobnoj kraljici iz Eochaid Aiream,koja je “iskopala Fert (grob) zapocela tuzbalice I zaklala cetvoronozne zivotinje”,za Ailill-a,kraljevog brata.Polaganje oruzija u grob spominje se vise puta: stara “druidska” oda slavi pad kralja Munstera,Mog-Neida u II veku nase ere:

“Mog-Neid lezi u grobu na Magh Taulaingu,
sa svojim kopljem na ramenu,
sa svojom tako brzom toljagom,
sa svojim slemom,sa svojim macem.”

Poema skotskih Gela “Dargov pogreb” pruza nam jedan mnogo dirljivi I jaci primer odanosti.Kada je cula za zlonamernu pricu o smrti svoga muza,Dargova zena izrazava svoju ljubavprema njemu,da bi je na kraju tuga ubila:

“Vidim sokola I vidim psa,
s kojima je u lov isao dragi moj,
I kao sto su ti odana tri bica ta,
Leci cemo Dearze s tobom u grob tvoj.”

Kakav im je nadrgrobni spomenik podignut?
Trazeci odgovor na to pitanje,pogled okrecemo ka velikom broju humki I tumulusa koji su razasuti po celoj zemlji,a posebno u Irskoj,gde se nalaze najpoznatije humke na Boyne,koje skrecu paznju vec vekovima.”Tradicija I istorija onog perioda u kome su se podizale humke su u drugim zemljama nestale” kze Standish O’Grady,”ali u Irskoj,one su sacuvane potpuno,u sojoj prvobitnoj snazi,jer ni boja nije izbledela niti je je I jedan detalj unistio vreme”.Ovo je vrlo samuverena tvrdnja,na kosu se,zbog toga sto oreginalnost izdvaja Irsku medju drugim narodima,moramo osvrnuti kriticki I sa sumnjom.Irski istoricari euhemeristi I pisci stvorili su jedan lanac koji povezuje svaki dogadjaj u njihovoj cetiri hiljade godina dugoj hronologiji sa topografijom njihove zemlje: bilo da se radi o sudbini Cesair-a pre potopa ili Partolana posle njega,ili pak Brian-a Boromha generaciju ili dve pre rodjenja hronologa,svaki dogodjaj je zabelezen sa potpunomgenealogijom I tako detaljno kad je u pitanju lokalizacija,da se ne vodi racuna o vremenu koje ce proci I promeniti obicaje niti o tajnama koja skriva daleja proslost.
Videli smo da su irski bogovi postali kraljevi,ali njihovi grobovi se mogu jos uvek videti na obalama Boyne!Sacuvane su I humke Dagde I njihovih junaka,a obelezeno je I mesto gde pociva Cuchulain.Ali,Eochaid Aiream je uveo nov obicaj jednostavnog sahranjivanja pod zemlju I ukinuo stari nacin “podizanje velikoh gomila kamenja iznad mrtvih tela”.Mitoloski gledano,ove humke su pre-keltske; one su izvan granica irske istorije I mita isto toliko koliko I kromlesi,koje popularna arheologija objasnjava kao “postolje Diarmata I Grainne” ili “Granuove postelje” gde je ovaj ljubavni par lezao prilikom svog bektstva od Finn.Takodje,arheoloski posmatrano,ove humke pripadaju narodima koji su predhodili Keltima,masta ukazuje na nacin pogreba I sahranjivanje stvari pokojnika.Medjutim,price I slike nam daju pogrebnih obicaja iz doba ranog hriscanstva-grob,preko njega kamen I u kamenu natpis.
Kako su irski pisci slabo shvatali promenu obicaja koje je vreme donelo vidi se u opisu Patrokolove sahrane u Troji koji je dao jedan irski hronicar iz XII veka: Ahil “mu je nacinio grob,stavio kamen I uklesao njegovo ime”.Homerov opis je ,naravno,vec postojao.Irac je obicaje svog vremena preneo u doba Trojanskog rata.

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Carobnjak

Zatvorivsi oči, pozvao sam tri puta , Apolonije..." i, kada sam ih ponovo otvorio, ispred mene je stajala jedna muška spodoba, zaogrnuta nečim nalik na mrtvački plašt više sive nego bijele boje! Prema Elifasu Leviju i Apoloniju iz Tijane

''Sve je bilo zavrseno 24. jula/srpnja 1854. godine; radilo se o tome da se prizove duh bozanskog Apolonija i da on bude upitan za sve tajne: jednu koja se ticala mene samog i drugu koja je interesovala damu koja mi se obratila. Ona je, inače, prvo trebalo da prisustvuje prizivanju sa jos jednom osobom od povjerenja; ali, u posljednjem trenutku, ta se osoba uplasila prizivanje duhova umrlih osoba i, kako je za magijske rituale neophodno da im prisustvuje troje ili samo jedna osoba, ja sam ostao sam. Kabinet koji je bio pripremljen za prizivanje bio je smjesten u jednoj kupolici: u njoj su bila smjestena četiri konkavna ogledala, neka vrsta oltara čiji je donji dio od bijelog mermera bio oivičen gvozdenim namagnetisanim lancem. Na bijelom mermeru bio je ugraviran i pozlaćen znak pentagrama; isti znak bio je, u različitim bojama, ispisan po kozi bijelog jagnjeta koja je lezala na oltaru (zrtveniku). U sredistu mermernog stola nalazio se mangal za kuhanje na drveni ugalj od johe i lovora; drugi mangal nalazio se ispred mene, postavljen na tronozcu. Pojava duha Ja sam bio propisno odjeven u bijelu haljinu koja je neodoljivo ličila na mantiju katoličkih svećenika, ali je bila nesto sira i duza. Na glavi sam imao krunu od lisća vervene (Verbenae herba) koje je bilo upleteno u zlatni lanac. Jednom rukom drzao sam mač a u drugoj Ritual. Upalio sam obe vatre supstancama koje sam imao uz sebe za tu prilika i počeo sam tihim glasom, a potom podizući polagano glas, da obavljam magični ritual. Dim je počeo da se dize, predmeti koje je plamen obasijavao svjetlucali su, a onda se plamen ugasio. Dim je postao bijeli i pravo se pruzao preko mermernog oltara; učinilo mi se kao da sam osjetio neki potres nalik na lagano podrhtavanje, u usima mi je zujalo a srce mi je lupalo svom zestinom. Stavio sam u mangale jos nekoliko grana i mirise i kada se plamen podigao vidio sam jasno, ispod oltara, vazdusastu figuru jednog muskarca, vise nego u prirodi, koja se rasplinjavala i brisala. Počeo sam ponovo sa prizivanjem i stao sam u krug, koji sam ranije označio između oltara i tronozca: onda sam vidio kako se malo po malo osvjetljava ogledalo koje je bilo iza oltara a ispred mene i jedan plavičasti oblik se na njemu ocrtavao, rastući i kao da mi se sve vise priblizavao. Zatvorivsi oči, pozvao sam tri puta "Apolonije, Apolonije, Apolonije..." i, kada sam ih ponovo otvorio, ispred mene je stajala jedna muska spodoba, zaogrnuta nečim nalik na mrtvački plast vise sive nego bijele boje; njegova figura bila je mrsavna, tuzna i bez brade sto bas nije odgovaralo onome kako sam zamisljao da izgleda Apolonije. Osjetio sam intenzivnu hladnoću i, kada sam otvorio usta da pozovem duha, bilo mi je nemoguće da ispustim glas; stavio sam tada ruku na znak pentagrama i uperio prema njemu vrh mača i pri tome mislima mu komandujući, preko tog znaka, da ne pokusava da me zastrasi i da me ne slusa. Onda se ljudoliki oblik malo rasplinio, postao vise nejasan i neodređen a nekoliko trenutaka kasnije - potpuno je nestao. Potvrđeno iskustvo Ja sam mu naredio da se vrati: onda sam osjetio kako pored mene prolazi nesto kao dah i kao da mi je nesto dodirnulo ruku u kojoj sam drzao mač i ruka mi je odjednom bila ukočena, sve do ramena. Vjerujem da sam shvatio da je taj mač uvrijedio duha i spustio sam ga u krug, ispred sebe. Vazdusasta figura muskarca se istog časa pojavila, a ja sam osjetio strasnu slabost u svojim udovima i uhvatila me je takva strasna nesvjestica da sam načinio dva koraka kako bih sjeo. Čim sam sjeo, pao sam u duboki san koji je bio praćen snovima o kojima mi je, kada sam se probudio, ostalo samo konfuzno i neodređeno sjećanje. Tokom nekoliko sljedećih dana ruka mi je bila utrnuta i bolila me je. Vazdusasta muska osoba mi nije nista rekla niti poručila ali se meni činilo da su se pitanja koja sam trebalo da mu postavim u sopstvenim mislima, u stvarnosti razrijesila. Na pitanje dame jedan unutrasnji glas u meni je odgovorio: 'Mrtav' (radilo se o jednom muskarcu o kojem je zena htjela nesto da sazna)! Sto se mene tiče, ja sam htio da saznama da li će između dvije osobe na koje sam mislio biti moguće pomirenje. Na pitanje sam dobio odgovor u vidu nekog nejasnog eha, koji je neumoljivo odgovorio: Mrtvi! Ovde iznosim samo činjenice, onako kako su se dogodile, i nikome ih ne namećem. Efekat tog iskustva za mene je bio nesto potpuno neobjasnjivo. Ja nisam bio vise onaj isti, nesto iz drugog svijeta je proslo kroz mene: nisam vise bio ni veseo, ni tuzan, ali sam i dalje pokazivao veliko interesovanje za sopstvenu smrt. Zelio sam da vise ne postojim, pa ipak, bez ijednog jedinog pokusaja da izvrsim samoubistvo. Pazljivo sam i pomno analizirao ono sto sam doziveo i uprkos jednoj vrsti odbojnosti koju sam osjećao, poslije samo nekoliko dana, izveo sam isti ceremonijal jos dva puta. Fenomeni koji su se i tada zbili malo su se razlikovali, od onog prvog dozivljaja i stoga nisu vrijedni da ih iznosim u ovoj priči, koja je već i onako mozda nevjerovatna. Ali, rezultat dva druga prizivanja značila su za mene otkriće dvije tajne Kabale koje bi mogle, kada bi ih poznavao cijeli svijet, da za kratko vrijeme promijene osnove i zakone celoga drustva.'' TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Ostara i plodnost

Plodnost i Ostara

Proljeće nam je pokucalo na vrata! Skoro sam se u potpunosti oprostila od zimske odjeće i počela već nositi lagane proljetne jakne. Dani su se produljili, Sunce je postalo jače sijati i sve mi se čini mnogo optimističnijim. Nije ni čudo da se svi krenu razbuđivati u vrijeme proljeća!

Kao što neki od vas sigurno dobro znaju, Ostara nam je iza ugla; točnije za šest dana pošto ove godine pada na 20. ožujka. :) Ovo je jedan od razloga zbog kojih sam odlučila pisati o ovoj temi. Ako vam je poznata pozadina Ostare, onda ćete zasigurno znati kako se plodnost uklapa u cijelu ovu priču.

Veza između Ostare i plodnost je nepobitna jer je vidljiva već u samom imenu ovog sabata. Ostara je ime teutonske (tj. germanske) božice Sunca, a Sunce je univerzalni simbol plodnosti, rasta i topline. Rast Sunca najavljuje dolazak proljeća te je još izravniji simbol plodnosti pošto se u proljeće dani produlje, biljke počnu nicati i bujati, a životinje se može vidjeti kako trče na sve strane. Ostara (mislim pritom na sabat) se još zove i Eostre. Ovo je ime također povezano s plodnošću jer je to ujedno i ime anglosaksonske božice plodnosti.

U mnogim paganskim tradicijama koje priznaju i muško i žensko božanstvo, proljeće je period ravnoteže između to dvoje. Muško božanstvo (tj. Bog) u ovom vrijeme dostiže zrelost, a Božica se budi iz svog zimskog sna. U wicci je on Zeleni Čovjek, a ona je Djeva. Oni se zbližavaju u ovom periodu godine i pripremaju se voditi ljubav na Beltane.

Očite poveznice proljeća i plodnosti (a time i Ostare) se može vidjeti svugdje u prirodi. Ožujak i travanj su vrijeme kada se koti lanad, kada žabe polažu svoja jaja, a ptičice grade gnijezda, pjevaju zavodničke pjesme i liježu jaja. Pošto su dani topliji i kiša nježnija (ali i češća), biljke počinju bujati, a cvjetovi cvasti.

Proljeće mi je osobno najdraži dio godine. Tada konačno mogu opet sjesti na svoju biciklu, voziti se u među drvećem, uživati u svježem zraku i šetati u prirodi umjesto da stojim u skučenim, zadimljenim kafićima jer je previše hladno da bi se izašlo vani. A to što mi je rođendan u proljeće ovo sve čini još ljepših! :D 

Ako želite slaviti Ostaru, to je najbolje raditi na otvorenom dok vas Sunce još može blagosloviti svojim zrakama. Posudite od prirode što možete za ukrase; koristite zelenilo i cvijeće da ukrasite vaš oltar, napravite si lijepi vijenac od cvijeća i slavite sve što nam je priroda podarila! Ja znam da ja hoću.

Prekrasni dodaci vašem oltaru su jaja i simboli zečeva pošto su oboje povezani s plodnošću. Simbolizam jaja jesu novi počeci, ponovno rođenje, ciklus života i u konačnici plodnost. Bojanje jaja može biti jako lijepa aktivnost za ovaj blagdan i odličan način povezivanja sa životom i prirodom.

Zečeve se može vidjeti u ovo doba kako skakuću po livadama...ili bolje rečeno trče kao ludi. Ovo se naziva proljetnim ludilom (eng.March madness, dosl. prev. ludilo ožujka) jer je ovo vrijeme parenja zečeva. Mužjaci u ovo vrijeme love ženke kako bi se parili, dok ih ženke pokušavaju otjerati boksanjem ako nisu spremne za parenje. Također, zečeve se u ovo doba godine može mnogo češće vidjeti po danu jer su dani dulji i naprosto su prisiljeni pariti se i po danu (iako preferiraju noć) pošto su ženke sposobne začeti samo nekoliko sati tijekom svakog dana. Zbog sposobnosti zečeva da se razmnožavaju jako brzo, od rane dobi i k tome vrlo često, odavno su prihvaćeni kao simbol plodnosti u mnogim kulturama. Što mislite odakle potječe izraz "razmnožavaju se kao zečevi"?

Još jedan očiti simbol plodnosti su sjemenke; oni su izvor novog života koji nam omogućava da pratimo čudo rasta iz dana u dan. Sađenje sjemenki je također vrlo popularna aktivnost na ritualima Ostare, ali je ovo ujedno i svakodnevna, svjetovna aktivnost u doba proljeća. Svi poljoprivrednici dobro znaju da sve trave/povrće tj. biljke općenito treba saditi tijekom ožujka, ili najkasnije početkom travnja. Sjemenke su postale i omiljeni dodatak u jelima za Ostaru; i ja planiram dodati sjemenke sezama u vlastiti recept za ovaj blagdan kojeg ću podijeliti s vama čim prije! :D

Za Ostaru se nadam da ćete izdvojiti malo vremena za uživanje u prirodi koja je trenutno u punom cvatu. Upijte malo Sunca, opustite se na nekoj livadi, idite na dugu šetnju u prirodu, ili obrišite prašinu sa svoje bicikle...samo izađite u prirodu. Ovo će vam sigurno vratiti nešto energije koja vam je bila toliko potrebna nakon duge, umarajuće zime i oživiti vam duh.

Nadam se da ćete se lijepo proslaviti za ovaj proljetni ekvinocij kako god ga odlučili slaviti!

Do sljedećeg puta, 

vaša Witch's Cat

Izgleda da neke biljke odlično uspijevaju
ako ih se zasadi u ljuskama jaja...

Pokušajte napraviti jajolike svijeće :D odlična
su arts&crafts ideja za Ostaru!

Ni ukrašavanje vaših metli nije na odmetu. :) ...to jest, ako
ste vještica. :D

...a možete raditi i manje pa ih nositi!

A možete pokušati i ukrasiti vlastitu
košaru s jajima pomoću prirodnog cvijeća!

Vijenci su još jedna odlična kreativna opcija!

Evo i nekoliko lijepih ideja za vaš oltar :D

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928