Mabon - vrijeme kada slavimo obilje

Mabon i zajedništvo

Mabon je vrijeme kada slavimo obilje u svojim životima - slavi se bogat urod plodova, slavi se emocionalno bogatstvo, iskustveno bogatstvo i društveno bogatstvo. Jedno od poruka Mabona jest da čovjek može imati sve bogatstvo svijeta, ali mu je ono uzalud ako ga nema s kime dijeliti. Iz ovog razloga su gozbe ustaljena praksa koja je posebno izražena za ovaj sabat. Svi plodovi koji su pobrani do ovog trenutka se dijele unutar zajednice koja ih je posijala, njegovala i naposljetku brala skupa. Oni koji imaju suviše toga poklanjaju onima koji imaju manje. Iz ovoga je potekao običaj doniranja i volontiranja za ovaj sabat. 

Ali vratimo se na zajedništvo. Iz više razloga mi se upravo ovaj aspekt Mabona nametnuo ove godine. Osvijestila sam više nego ikad da je čovjek zaista društveno biće i zaista pojmila važnost društva i zajedništva unutar njega. Ali zajednica je komplicirana stvar jer odnosi unutar nje mogu biti šaroliki. Zajedništvo se ne temelji samo na onim pozitivnim iskustvima i emocijama; ljudi se mogu svađati, ne pričati međusobno i ne voljeti se međusobno a da ih zajednica ipak spaja. Na kraju krajeva, zajedništvo jača ako se upravo ove trenutke i emocije uspije prebroditi i riješiti. Mabon nas podsjeća na važnost zajedništva jer je zajednica, bez obzira na njezinu veličinu, uvijek tu za nas. Naša rodbina, prijatelji, partner(i), učitelji i tako dalje nas formiraju kao ljude i tu su za nas u sretnim i tužnim trenucima (makar netko više, a netko manje). Unutar zajednice se ne moraju svi voljeti, ali ono što je čini zajednicom jest to što je svaka karika lanca potrebna da ne pukne. Odnosno, svatko na svoj način pridonosi cjelovitosti zajednice.

Fokus mog slavlja Mabona je bilo provođenje vremena s ljudima koje nisam vidjela jako dugo vremena i koji su mi najiskrenije nedostajali. Fokus mi je bio na druženju, smijanju, skupljanju lijepih iskustava i uspomena sa svim tim ljudima, što sam i učinila. U cijeloj toj priči ipak nisam zaboravila na one ljude koje redovito viđam. Podsjetila sam se da njih ne smijem uzimati zdravo za gotovo i proučavala naše međusobne odnose; kako se oni mogu poboljšati, što je u njima dobro, a što loše, na čemu se temelje. Na ovakva pitanja nije uvijek lako pronaći odgovor, ali ukoliko se uspije u tome, čovjek doživi određeno ispunjenje.

Znam da je teško ponekad izdvojiti vremena za zajednicu s obzirom na ubrzani tempo života, ali se usprkos tome nadam da ste uspjeli provesti ovaj sabat sa svojim bližnjima i maksimalno uživati u njemu!

Blagoslovljen vam Mabon! :)

Mabon i zajedništvo

Mabon je vrijeme kada slavimo obilje u svojim životima - slavi se bogat urod plodova, slavi se emocionalno bogatstvo, iskustveno bogatstvo i društveno bogatstvo. Jedno od poruka Mabona jest da čovjek može imati sve bogatstvo svijeta, ali mu je ono uzalud ako ga nema s kime dijeliti. Iz ovog razloga su gozbe ustaljena praksa koja je posebno izražena za ovaj sabat. Svi plodovi koji su pobrani do ovog trenutka se dijele unutar zajednice koja ih je posijala, njegovala i naposljetku brala skupa. Oni koji imaju suviše toga poklanjaju onima koji imaju manje. Iz ovoga je potekao običaj doniranja i volontiranja za ovaj sabat. 

Ali vratimo se na zajedništvo. Iz više razloga mi se upravo ovaj aspekt Mabona nametnuo ove godine. Osvijestila sam više nego ikad da je čovjek zaista društveno biće i zaista pojmila važnost društva i zajedništva unutar njega. Ali zajednica je komplicirana stvar jer odnosi unutar nje mogu biti šaroliki. Zajedništvo se ne temelji samo na onim pozitivnim iskustvima i emocijama; ljudi se mogu svađati, ne pričati međusobno i ne voljeti se međusobno a da ih zajednica ipak spaja. Na kraju krajeva, zajedništvo jača ako se upravo ove trenutke i emocije uspije prebroditi i riješiti. Mabon nas podsjeća na važnost zajedništva jer je zajednica, bez obzira na njezinu veličinu, uvijek tu za nas. Naša rodbina, prijatelji, partner(i), učitelji i tako dalje nas formiraju kao ljude i tu su za nas u sretnim i tužnim trenucima (makar netko više, a netko manje). Unutar zajednice se ne moraju svi voljeti, ali ono što je čini zajednicom jest to što je svaka karika lanca potrebna da ne pukne. Odnosno, svatko na svoj način pridonosi cjelovitosti zajednice.

Fokus mog slavlja Mabona je bilo provođenje vremena s ljudima koje nisam vidjela jako dugo vremena i koji su mi najiskrenije nedostajali. Fokus mi je bio na druženju, smijanju, skupljanju lijepih iskustava i uspomena sa svim tim ljudima, što sam i učinila. U cijeloj toj priči ipak nisam zaboravila na one ljude koje redovito viđam. Podsjetila sam se da njih ne smijem uzimati zdravo za gotovo i proučavala naše međusobne odnose; kako se oni mogu poboljšati, što je u njima dobro, a što loše, na čemu se temelje. Na ovakva pitanja nije uvijek lako pronaći odgovor, ali ukoliko se uspije u tome, čovjek doživi određeno ispunjenje.

Znam da je teško ponekad izdvojiti vremena za zajednicu s obzirom na ubrzani tempo života, ali se usprkos tome nadam da ste uspjeli provesti ovaj sabat sa svojim bližnjima i maksimalno uživati u njemu!

Blagoslovljen vam Mabon! :)

Vasa, Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Mabon i zajedništvo

Mabon je vrijeme kada slavimo obilje u svojim životima - slavi se bogat urod plodova, slavi se emocionalno bogatstvo, iskustveno bogatstvo i društveno bogatstvo. Jedno od poruka Mabona jest da čovjek može imati sve bogatstvo svijeta, ali mu je ono uzalud ako ga nema s kime dijeliti. Iz ovog razloga su gozbe ustaljena praksa koja je posebno izražena za ovaj sabat. Svi plodovi koji su pobrani do ovog trenutka se dijele unutar zajednice koja ih je posijala, njegovala i naposljetku brala skupa. Oni koji imaju suviše toga poklanjaju onima koji imaju manje. Iz ovoga je potekao običaj doniranja i volontiranja za ovaj sabat. 

Ali vratimo se na zajedništvo. Iz više razloga mi se upravo ovaj aspekt Mabona nametnuo ove godine. Osvijestila sam više nego ikad da je čovjek zaista društveno biće i zaista pojmila važnost društva i zajedništva unutar njega. Ali zajednica je komplicirana stvar jer odnosi unutar nje mogu biti šaroliki. Zajedništvo se ne temelji samo na onim pozitivnim iskustvima i emocijama; ljudi se mogu svađati, ne pričati međusobno i ne voljeti se međusobno a da ih zajednica ipak spaja. Na kraju krajeva, zajedništvo jača ako se upravo ove trenutke i emocije uspije prebroditi i riješiti. Mabon nas podsjeća na važnost zajedništva jer je zajednica, bez obzira na njezinu veličinu, uvijek tu za nas. Naša rodbina, prijatelji, partner(i), učitelji i tako dalje nas formiraju kao ljude i tu su za nas u sretnim i tužnim trenucima (makar netko više, a netko manje). Unutar zajednice se ne moraju svi voljeti, ali ono što je čini zajednicom jest to što je svaka karika lanca potrebna da ne pukne. Odnosno, svatko na svoj način pridonosi cjelovitosti zajednice.

Fokus mog slavlja Mabona je bilo provođenje vremena s ljudima koje nisam vidjela jako dugo vremena i koji su mi najiskrenije nedostajali. Fokus mi je bio na druženju, smijanju, skupljanju lijepih iskustava i uspomena sa svim tim ljudima, što sam i učinila. U cijeloj toj priči ipak nisam zaboravila na one ljude koje redovito viđam. Podsjetila sam se da njih ne smijem uzimati zdravo za gotovo i proučavala naše međusobne odnose; kako se oni mogu poboljšati, što je u njima dobro, a što loše, na čemu se temelje. Na ovakva pitanja nije uvijek lako pronaći odgovor, ali ukoliko se uspije u tome, čovjek doživi određeno ispunjenje.

Znam da je teško ponekad izdvojiti vremena za zajednicu s obzirom na ubrzani tempo života, ali se usprkos tome nadam da ste uspjeli provesti ovaj sabat sa svojim bližnjima i maksimalno uživati u njemu!

Vaša,

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Vizualizacija i mašta - magijska oruđa

Vizualizacija i mašta - magijska oruđa

(c) Antonio Mora

"Što je vizualizacija?" pitate se. Pa, kada nešto vizualiziramo, stvorimo mentalnu sliku toga. U paganizmu i mnogim drugim duhovnim pravcima i religijama, vizualizacije se koriste za motivaciju, dostizanje ciljeva, iscjeljivanje, stvaranje potpore i još mnogo toga. U svojoj knjizi The Encyclopedia of Magic and Alchemy, Rosemary Guiley lijepo objašnjava vizualizaciju: "In visualization, a mental picture of the desired result is held firmly and vividly in the mind, as if it were already real. Visualization is most effective when practiced in an altered state of consciousness, such as in meditation or in ritual, when the psychic forces of the mind flow more easily. In an altered state, the conscious mind connects with the Higher Self and aligns itself to the flow of cosmic forces in the universe". Slobodno prevedeno: U vizualizaciji, mentalna slika željenog rezultata se čvrsto i jasno drži u umu, kao da je već stvarna. Vizualizacije je najefikasnija kada ju se prakticira u izmijenjenom stanju svijesti poput meditacije, ili u ritualu, kada psihičke sile uma lakše protječu. U takvom izmijenjenom stanju, svjesni um se spaja s Višim Jastvom i usklađuje se s protokom kozmičkih sila u univerzumu. Ovo vam možda sada zvuči zbunjujuće, ali obećavam da će vam biti kristalno jasno do kraja ovoga posta!

Moguće je da sam spomenula vizualizaciju čak i previše puta na ovom blogu, ali vam jamčim da postoji dobar razlog za to! Govorila sam o njoj u postovima poput"Sjedinjavanje s prirodom", "Podizanje grupne energije", "Minimalistički rituali", "Zaštita u magici i moć pozitivnog razmišljanja" i mnogim drugima. U većini slučajeva sam spomenula vizualizaciju u sklopu neke meditacije, ili magijskog čina (magija=usmjeravanje energije prema nekom cilju s određenim namjerama). Ovo je zbog toga što je vizualizacija integralni dio i meditacije i magije.

Dozvolite mi da napravim digresiju. Voljela bih usput reći da vjerujem da je vizualizacija također sastavni dio rituala. Evo zašto: nedavno sam došla do zaključka da postoji namjerna i nenamjerna/intuitivna magija. Kada osoba radi magiju (tj. radi određeni magijski čin, ili magijski ritual), onda je ta magija namjerna jer je pojedinac u tom slučaju svjesno odlučio raditi magiju (odaslati energiju prema nekom cilju s točno određenim namjerama). No u nekim slučajevima, kao u devocijskim ritualima, praktičar može izvesti magiju intuitivno. Na primjer, devocijski ritual ne mora uključivati eksplicitni magijski čin. Ipak, usprkos ovome, praktičar će vizualizirati određene stvari (npr. čišćenje ritualnog prostora, otvaranje kruga itd.) i slati određenu energiju (npr. pozitivnu energiju za blagoslivljanje oltara, sudionika, ili naprosto za čišćenje ritualnog prostora). U suštini je čak i ovo magija, makar bila "intuitivna magija". Kaže ovo jer čak i u ovim procesima praktičar šalje određenu energiju ka određenom cilju s određenim namjerama. Jedina razlika je u tome što se veliki dio ovog procesa izvodi intuitivno, ili barem bez namjere izvođenja strogo magijskog rada. Možemo zaključiti da je magija nerazdvojiva od svih rituala i da vizualizacija stoga također tvori veliki dio rituala.

Kada smo ustanovili da vizualizacija igra važnu ulogu u meditaciji, magiji i ritualima, vrijeme je da pojasnimo zašto je vizualizacija toliko korisna i rasprostranjena.

Trokut kauzalnosti

Trokut kauzalnosti je originalno kabalistički koncept, ali ga se bez obzira na ovo može razumjeti i ako nemate apsolutno nikakvog predznanja o ovoj školi misli. No, potrebno je napomenuti da, iz perspektive kabalističke magije, sve što se radi se radi na astralnoj razini. Ako uzmemo da je ono što vidimo oko sebe obična i vidljiva stvarnost, onda bi astralna ravan obuhvaćala sve ono što je nevidljivo, neuobičajeno, mentalno, duhovno i tako dalje. Kada osoba izvodi magiju, ona šalje energiju, vizije i namjere. Iako nijedna od njih fizički ne postoji, one astralno/mentalno postoje. Ukratko, slike koje osoba vizualizira, energiju koju osoba šalje i namjere koje idu s njom se manifestiraju na mentalnoj/duhovnoj/astralnoj razini. Ne bih htjela stvari više komplicirati pa ću za sada još samo reći da se ove manifestacije dalje mogu koristiti za uzrokovanje fizičkih, emocionalnih, mentalnih i duhovnih promjena.

E sada, trokut kauzalnosti određuje tri glavna faktora koji su potrebni za prije spomenutu manifestaciju:

1. Želja (eng. desire)
2. Vizualizacija
3. Mašta

Postoje dva dodatna faktora koji su potrebni da transformiraju ove mentalne manifestacije u fizičke:

• volja (eng. will)
  i
• organizacija

Ako vam svijet magije nije blizak, onda uzmimo praktičan primjer. Recimo da želite nešto naslikati. Prvo biste trebali željeti to naslikati. Čak i ako je ova želja umjetna (npr. neki profesor vam da zadatak da nešto naslikate za ocjenu), onda postoji. Vi ćete i dalje željeti to naslikati pa makar to bilo samo kako biste dobili prolaznu ocjenu iz likovne kulture. Moje shvaćanje ovoga jeste da je želja u ovom slučaju isto što i motivacija. Sljedeći korak je nešto manje apstraktan i više mentalan. Vizualizacija zapravo podrazumijeva smišljanje ideja, "vizualiziranje" dovršene slike, testiranje vlastitih teorija u vašem umu prije nego što ih prenesete na papir. Kako je to Rosemary Guiley rekla, vizualizacija znači držanje jasne slike željenog ishoda u umu (u ovom slučaju bi željeni rezultat bila gotova slika). Mašta zapravo radi ruku pod ruku s vizualizacijom jer možemo nešto pokušavati vizualizirati u beskonačnost, ali bez mašte će svi ti pokušaju biti bezuspješni. Potrebna nam je mašta kako bismo počeli smišljati ideje.

Volja i organizacija su tu za fizičke, praktične svrhe. Da nemamo volje i organizacije, sve naše ideje bi ostale ideje. Tako u prijašnjem primjeru, volja je ta koja nas natjera da uzmemo kist i počnemo slikati. Organizacija pomaže na način da kategorizira naše ideje, ciljeve i radnje i stvori od njih logički slijed. Bez organizacije bismo uzeli kist i počeli slikati po zraku jer smo zaboravili pripremiti platno/papir. I tako bismo ostali bez fizičkog ostvarenja svojih ideja. 

Nešto modernija verzija ovog trokuta, koja je ujedno i pojednostavljena također uključuju proces fizičke manifestacije ideja. Ona izgleda ovako:

1. Misli (eng. thought)
2. Mašta
3. Volja

Očito je da mašta i volja postoje u obje verzije trokuta. No, gdje su nestale želja, vizualizacija i organizacija? Moje shvaćanje ovog modernog trokuta jest da volja ujedno uključuje i želju (obično ako imamo volju nešto raditi, to ujedno i želimo raditi i obratno). Vjerujem da bi misli također mogle uključiti i organizaciju jer svaki oblik organizacije počinje u mislima. Naime, prvo pomislim da trebamo pripremiti platno, kistove i boje pa ih tek nakon toga, zahvaljujući snazi volje i pripremimo. Što se tiče vizualizacije, vjerujem da su vizualizacija i mašta nerazdvojive te da se međusobno uvjetuju na neki način. Pošto je fokus ovog posta na vizualizaciji i mašti, bilo bi dobro da se sada više posvetimo njima.

Vizualizacija + mašta

Kao što smo već ustanovili, mašta i vizualizacija su usko povezane, a  možda čak i nerazdvojive. Naša mašta omogućava vizualizaciju i može je se smatrati sjemenkom iz koje stvarni fizički rezultati izrastaju. Gada govorimo o moći mašte, onda govorimo o doživljavanju nečega što do sada nismo iskusili u stvarnom životu (barem ne još). U našoj mašti možemo zamišljati drukčije svjetove, drukčije ishode i raznorazne predivne stvari. Naravno, možemo zamisliti nešto što nam se i u prošlosti dogodilo, ali ćemo se u ovom postu zadržati na utjecaje koje mašta može imati na budućnost.

Jedna stvar na koju većina ljudi često zaboravlja jest da mašta nije isključivo povezana s osjetilom vida, već da može uključiti i sva ostala osjetila. Ljudi su uglavnom vizualna bića i navikli su na to da je nešto stvarno ako to mogu vidjeti. Stoga čak u našoj mašti pokušavamo "stvoriti" nešto (učiniti barem djelomično stvarnim) tako da to vizualiziramo. Bez obzira na sve ovo, neki ljudi nisu vizualni tipovi i više pažnje pridaju drogom/drugim osjetilu/ima. Na primjer, auditivni tipovi će zamišljati ptice tako da zamišljaju zvuk njihovog cvrkuta. Olfaktorni tipovi će se prisjećati šetnje kroz šumu tako da se sjete mirisa vlažne zemlje i tako dalje.

Naravno, koristimo naša osjetila primarno da bismo percipirali stvarnost. Ali nismo svjesni da ono što percipiramo je samo dio onoga što se može percipirati. Naša osjetila nisu toliko pojačana i ponekad ne možemo posvetiti toliko pažnje svim osjetilima. Zbog toga ćemo obično primiti dio informacija koje se tiču izgleda stvarnosti. Velik broj ljudi će u potpunosti ignorirati osjetila njuha, dodira i okusa, a fokusirati će se više na vid i sluh. Time što ne mirišu. ne dodiruju i obraćaju pažnju na okus, oni ne dobivaju potpunu sliku stvarnosti. U svojoj knjizi Visual Magick, Jan Fries je napisao predivni paragraf koji čovjeka zaista natjera da razmisli o ovome (usput, od srca vam preporučam da pročitate ovu knjigu jer može viti vrlo korisna po pitanju jačanja mašte i sposobnosti vizualiziranja):

"This world-view very easily becomes habit and is rarely questioned as it seems utterly real and convincing. Before long we may forget that what we experience is not all that can be experienced, that we live in a selection, not in the fullness of all possible realities. When we remember that we select our reality we may remember to select a reality worth living in." (str. 55)

Slobodno prevedeno: Ovaj svjetonazor vrlo lako postane navika i rijetko se propituje pošto se doima u potpunosti stvarnim i uvjerljivim. Ubrzo možemo zaboraviti da ono što doživljavamo nije sve što se može doživjeti, da živimo u selekciji, a ne u punoći svih mogućih stvarnosti. Kada zapamtimo da mi biramo našu stvarnost, možemo se prisjetiti odabrati stvarnost koja je vrijedna našeg života.

Sjećam se jednog puta kada sam bila na plaži prošlog ljeta. Vidjela sam dječaka koji je imao otprilike 4 godine kako se igra nekim štapom. Očito je izuzetno uživao u igri jer je imao golemi osmjeh na licu. Roditelji su mu prišli s nekim gumenim brodićem na napuhivanje, podigli ga, stavili u brodić i dali mu maleno veslo. No, dječak se toliko vezao uz svoj štap da je bacio veslo i počeo veslati štapom. Roditelje je ovo očito frustriralo pa su bacili štap i vratili dječaku veslo. Dječak se priklonio želji roditelja, ali čim su se ponovno približili mjestu gdje se štap bio bačen, dječak je izašao iz brodića, uzeo štap i nastavio se igrati njime. Što nam onda ova priča govori? Pa, da djeca imaju GOLEMU maštu. Onaj štap je dječaku bio toliko više zanimljiv od vesla jer nije bio određen svojim oblikom. Stoga je njegova mašta od njega učinila što je god htjela; štap je mogao postati mač, veslo, laser, koplje, mikrofon...i popis nema kraja. Ovo je moć mašte. Upravo se na ovo Fries odnosi u poviše navedenom odlomku. Odrasli percipiraju stvarnost iz navike pa je za njih štap samo štap i ništa više od toga. Djeca drukčije doživljavaju stvarnost, slobodnije zapravo, i koriste svoju maštu kako bi stvorili drukčije stvarnosti, iako to čine naprosto iz zabave.

Samo zamislite što bismo mi mogli sve raditi da imamo moć vizualizirati na način na koji djeca to čine! :)

Vizualizacija u magiji i meditaciji

Logično je da smo svi rođeni sa sposobnošću da maštamo i vizualiziramo ako su čak i djeca sposobna za to. No ove sposobnost s vremenom iščeznu ako ih ne razvijamo. A razvijati ih se lako može s praksom, naravno. Kao i s bilo kojom vještinom, najbolje je početi s jednostavnim stvarima i napredovati ka kompliciranijima. Ali zašto je uopće bitno razvijati vještinu vizualizacije i sposobnost maštanja? Ako čitate ovaj post, to znači da ste zainteresirani za magiju, rituale i meditaciju. Stoga je bolje pitati se kako se vizualizacija i maštanje mogu iskoristiti u tim kontekstima. Odgovori su mnogobrojni. U osnovi je potrebno koristiti maštu i vizualizaciju u svakom magijskom radu jer, kao što smo rekli, magija je čin slanja misli i energije ka određenom cilju s dobro određenim namjerama. Ove misli i sama energija su određene time što vizualizirate. Na primjer, ako izvodit magiju s ciljem liječenja nekoga, onda ćete uvijek vizualizirati osobu koju trebate izliječiti kako zdravog i aktivnog pojedinca, punog vitalne energije, rumenog u obrazima i tako dalje. Pošto je magija integralni dio rituala, onda se isto i ovdje može primijeniti. Ako želite nešto pročistiti tijekom rituala, onda ćete to prvo vizualizirati (većina ljudi vizualizira bijelu/svijetlo plavu svjetlost kako prolazi kroz prostor/predmet kojeg pročišćavaju). A što se tiče meditacije i transa, onda vrsta vizualizacije koju radite ovisi ponajviše na sam cilj meditacije.

U svakom slučaju, vizualizacija nam omogućava da prodremo duboko u sebe, nađemo energiju koja nam je potrebna da nešto napravimo i ostvarimo. Mislim da je ovo jako dobro vrijeme da pojasnim Guileyevu misao da se "u takvom izmijenjenom stanju, svjesni um spaja s Višim Jastvom i usklađuje se s protokom kozmičkih sila u univerzumu". Zanimljiv je da kada posegnemo tako duboko u sebe na ovaj način, kontaktiramo ono što je Jung nazvao Jastvo (sjedinjenost svjesnog i nesvjesnog dijela našeg uma tj. psiha u cijelosti). Kako ja vidim stvari, kada se sjedimo s Jastvom i potom idemo raditi magiju (šaljemo energiju, misli i namjere u univerzum), onda to radimo u obliku Jastva. Negdje u ovom univerzumu se spojimo s nekom višom svijesti, odnosno višim Jastvom kako ga Guiley naziva. Univerzum je ispunjen mislima, namjerama i energijama mnoštva ljudi i naše misli nekako moraju proći kroz sve to kako bi došle do svoga cilja. Nema smisla naguravati se pa se naše misli stoga samo usklade, odnosno svrstaju među sve te misli te pomalo, ali sigurno dođu do svoga cilja. Naravno da se ništa ne može ostvariti u roku od odmah. Fizičkom ostvarenju ideja je potrebno vremena i strpljenja.

Jan Fries je ukomponirao nekoliko predivnih vježbi u svoju knjigu koje vam mogu jako koristiti za aktiviranje mašte i uključivanje svih osjetila u taj proces. Kada naučimo aktivirati svoju maštu, a time i našu sposobnost jasnog vizualiziranja stvari, izvođenje magije, rituala i meditacija postane mnogo lakše i mnogo djelotvornije. Možete pune vježbe pronaći u njegovoj knjizi, a ovdje vam donosim pojednostavljene verzije.

Vježba 1

• Pitajte se čega ste svjesni u ovom trenutku.
• Na glas recite što trenutno percipirate svim svojim osjetilima. Počnite s jednim osjetilom (bilo kojim koje vam se dopada/koje preferirate).
• Dopustite osjetilu koje opisujete da vas u potpunosti prožme.
• Pomalo nastavite isti proces sa svim ostalim osjetilima redoslijedom koji vama odgovara.

Ova vježba omogućava dvije stvari: (1) sposobnost "ulaženja" duboko u svako osjetilo (na ovaj način se povežete sa svakim osjetilom i razvijate ga - ako ga nastavite razvijati onda će vam to ojačati svakodnevna iskustva kao i meditacije, rituale i magijska iskustva); (2) sposobnost micanja pažnje s unutarnjeg (problema, briga, želja) na ono vanjsko (ovo također može povećati kvalitetu vaših svakodnevnih iskustava jer ćete postati svjesniji onoga što se događa oko vas).

Vježba 2

Ovdje ćete zapravo ponoviti vježbu 1, ali ćete je malo izmijeniti. Vježbati ćete promjenu tona, tempa i glasnoće vašeg glasa dok govorite o onome što vam osjetila šalju.

• Pokušajte govoriti prijateljskim tonom glasa (tj. promijenite modulaciju svoga glasa). Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Pokušajte govoriti brzo, glasno kao da ste vrlo uzbuđeni zbog nečega. Opustite se i postati ćete još više uzbuđeni. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Isprobajte "ceremonijalni glas". Ovaj glas je vrlo svečan i vibrira riječi. Kao što je Fries to opisao, pokušajte zvučati važno, kao da će svaka od vaših riječi imati potresni utjecaj. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Govorite polagano i mirno i postepeno dodatno usporite. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Pokušajte se prebaciti s vašeg fizičkog glasa na unutarnji glas. Kako on zvuči i kako on utječe na vaše iskustvo?
• Ako niste zadovoljni kako vaš unutarnji glas zvuči, onda ga pokušajte promijeniti. Pokušajte "govoriti" njime na više prijateljski, mirni način ako je potrebno. Samo eksperimentirajte. Ovo je potrebno jer će vam vaš unutarnji glas jednako trebati kao (ako ne i više nego) vaš fizički glas u ritualima.

Do sada ćete vjerojatno znati da mijenjanje tempa, glasnoće, dinamike i modulacije vašeg glasa mijenja vaše raspoloženje  i da uvelike utječe na vaše iskustvo. Budite svjesni ovoga i naučite to koristiti u svojim ritualima jer i sve ovo može utjecati na vaše vizualizacije.

Vježba 3

• Nađite stablo.
• Hodajte oko njega, gledajte ga, slušajte zvukove koje proizvodi, osjećajte to stablo, fokusirajte se na ono što možete okusiti i mirišite stablo.
• Govorite na glas dok sve ovo radite i izrazite svoje osjetilne doživljaje riječima.

Ova vježba će vam također pomoći da se bolje povežete sa svim svojim osjetilima. Može vam ujedno i dati na znanje koja su vam osjetila manje, a koja više razvijena. Radite na ovome. :) I dozvolite sebi da slobodno govorite. Iako ovo posljednje nije direktno povezano s temom vizualizacije i mašte, mnogo će vam koristiti u ritualima.

____________________________________________________
Kako bi onda sve ovo moglo pomoći vama? Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, htjela bih još jednom citirati Jana Friesa:

"There are people who find it difficult to become conscious of their inner senses. When they close their eyes they see darkness, and as they continue to use their physical eyes, darkness is all there is. Inner vision is not seen but imagined." (str. 59)

Slobodno prevedeno: Postoje ljudi kojima je teško postati svjesni svojih unutarnjih osjetila. Kada zatvore oči vide samo mrak i kako nastavljaju koristiti svoje fizičke oči, mrak je jedino što postoji, Unutarnje vizije se ne vide već zamišljaju.

Čula sam možda i previše priča koje ljudi započinju mišlju poput "Naprosto nisam mogao/mogla vizualizirati ništa. Ništa sam vidio/la". Ovo je zbog toga što ljudi previše pozornosti obraćaju na fizička osjetila, a nedovoljno na unutarnja. Moguće je da vam ovo sada zvuči ironično nakon svih vježbi koje se fokusiraju na fizička osjetila, ali evo u čemu je kvaka. Jednom kada naučimo u potpunosti fizički osjećati, pojačati ćemo sva svoja iskustva. Ovih iskustava ćemo se kasnije lakše prisjećati u mislima (tj. lakše ćemo iz zamišljati/maštati) pa će nam stoga ujedno i pomagati u vizualizaciji. Zapamtite, vizualizacija ne uključuje samo osjetilo vida već i sva druga osjetila. Uz ovo, učeći se fokusirati na sve vanjsko pomoću naših osjetila, imat ćemo više kontrole nad njima. Time ćemo ih moći ignorirati po potrebi (npr. kada se želimo fokusirati isključivo na unutarnja osjetila). Nadam se da je ovo barem malo raščistilo stvari. :)

Nakon svog ovog blebetanja, bilo bi lijepo sažeti stvari. Ukratko, vizualizacija i mašta su temeljne komponente magije, rituala, meditacije i transa. Omogućuju nam da zamislimo cilj naših radnji i pomažu nam doseći dublje stanje svijesti, ili se pak otvoriti svijetu oko nas ako je potrebno. Vježbe spomenute u ovom postu vam mogu pomoći poboljšati vaš ritualni i magijski rad, ali ujedno i opću kvalitetu vaših života jer, razvijajući vaša osjetila ćete biti sve otvoreniji novim iskustvima. A ona će postati još intenzivnija nakon što ste u potpunosti ovladali vašim osjetilima.

Onda sretno sa svime! :D Do sljedećeg puta,

 Soror PIAL

Tarot povijest

TAROT...

Tarot predstavlja najpoznatiju i vjerojatno najpopularniju metodu proricanja već stoljećima. Danas se za najstariji postojeći sačuvani špil tarot karata smatra onaj iz 1450. godine, a koji pripada Visconti-Sforza špilu karata. Od samog nastanka ovih karata pa sve do danas postojale su razne verzije i izvedbe. Proricatelj treba prema osobnim sklonostima odabrati špil koji mu najbolje odgovara.

Špil se satoji od 78 karata podijeljenih u dvije grupe – Velika arkana sa 22 karte i Mala arkana s 56 karata. Male arkane su podijeljene u četiri grupe koje predstavljaju četiri osnovna elementa vještičjeg vjerovanja: novčiće(koji predstavljaju zemlju), pehare (koji predstavljaju vodu), štapove (koji predstavljaju vatru) i mačeve(koji predstavljaju zrak), odnosno karo, herc, tref i pik. U svakoj je od tih grupa deset karata plus četiri karte koje predstavljaju kralja, kraljicu, viteza i paža. Neki od okultista smatraju da su samo karte Velike arkane one kojima se proriče sudbina dok su one Male arkane zapravo karte za igranje. Smatra se da potječu iz starog Egipta, najvjerovatnije iz posljednjih dana staroegipatske kulture. Egipćani, koji su puno polagali na proročanstvo, svoje su veliko znanje povjerili mudracima koji su ga pohranili u simbolizam tarot karata.

Mada su mnogi autori unazad nekoliko stoljeća tiskali vlastite vizije tarota, svaki smatrajući sebe bližim originalnoj ideji. U našoj bližoj prošlosti najmističniji špil predstavljaju tarot karte Aleistera Crowleya kojima mnogi pripisuju magična svojstva.
Etteila je ustoličio teoriju o povezanosti tarota i kabale. Kabala predstavlja mistični sustav utemeljen na židovskim doktrinama, ali uključuje elemente gnosticizma, neoplatonizma i orijentalnog misticizma; učenje koje vodi k jedinstvu s Bogom.

Paralelu između tarota i Biblije, te raznih mitologija i učenja raznih kultura je napravio Gerrard Encausse. Njegovi radovi utjecali su na radove Oswalda Wirtha, jednog od važnijih okultista prošlog stoljeća.

S osnivanjem hermetičkog udruženja Zlatna zora tarot postaje izuzetno cijenjen i popularan. Zlatna zora predstavljala je udruženje čijim se tvorcem smatra William Robert Woodman, koji je bio strasni pristalica kabalističkog učenja magije. Imali su svoje određene rituale koje su dugo uspjevali zadržati u tajnosti. Zlatna zora je veliku pažnju poklanjala magijskom načinu postizanja samousavršavanja. Članovi Zlatne zore, u duhu povezanosti tarota i kabale mijenjaju mjesta kartama Velike arkane stavljajući kartu Lude na početno mjesto umjesto na kraj kako je to do tada bilo i zamijenjujući mjesto kartama Pustinjaka i Pravde. Na temelju špilova tada nastalih zasniva se većina današnjih tarot špilova osobito Crowleyev špil i špil Morgana-Greera. No svi oni su nastali na temelju tri osnovna špila, predstavljajući samo varijacije na temu. Osnova svih špilova je ista i stoga u pojedincu ovisi koji će odabrati, prema vlastitim sklonostima, pritom dajući pojedincu mogućnost da odabere više špilova od kojih će svaki odgovarati drugom životnom aspektu.

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Vještice

West, Wizard of Oz

Svi smo čuli priču o Ivici i Marici i strašnoj vještici koja ih je željela pojesti. No, jesu li vještice zbilja tako strašne?

Vještićanjem se smatra bacanje čini, bilo dobrih ili loših, na čovjeka ili stvari. A osobe koje prakticiraju vještićarenje nazivaju se vješticama. Prva asocijacija je na nešto loše, no zapravo postoje i dobre vještice, tzv. bijele vještice. One skidaju uroke loših vještica i oslobađaju vas od prokletstva koje vam je netko nametnuo.

Vješticama su se nazivale sve žene koje su se smatrale čudnima, živjele bez muškaraca ili jednostavno bile drugačije. Optuživalo ih se za pakt sa vragom, i sve neobjašnjive pojave su pripisivali radu vještica i njihovim vračanjima.

Smatralo se da vještice noću u šumama izvode razne magije, lete na metlama, pripremaju razne napitke, plešu “vještičji ples”, pridonose životinjske žrtve, a ponekad žrtvuju i malu djecu.

U srednjovjekovnoj Europi se smatralo da su vještice ponajprije žene koje u dosluhu s vragom žele uništiti kršćanstvo, da su odgovorne za sve svađe i zla koja su se događala među ljudima. Ljude koje su smatrali vješticama ulovili su, mučili, te na kraju spaljivali na lomači.

Takvo ponašanje bilo je poticano od Pape Incenta VIII koji je 1484.g. donio povelju o vješticama i naredio njihov progon. Sve koje su smatrali vješticama su uhvatili i “dokazalo” bi im se da su vještice, te ih se pogubilo. Kroz 15., 16., 17. stoljeće u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500.000 vještica.

Smatralo se da vještice lete na metlama, no postojao je i oblik transporta gdje vještica ostavlja svoje tijelo, te noću luta gdje želi. No prije zore se mora vratiti. Ukoliko netko, međutim, pomakne tijelo sa mjesta gdje je ostavljeno vještica se ne može vratiti i umire.

Kao zaštita od vještica crtali su se krugovi oko osobe, upotrebljavali su se svi kršćanski simboli, a kao učinkovito sredstvo smatralo se i bršljanovo drvo i list koprive.

Danas sve više čujemo za vještice koje žive u skladu sa prirodom i životinjskim svijetom, te spravljaju lijekove za izljećenja bolesti.

Vještice kroz povijest:

Baba Yaga – je grozna ruska kanibalisticka vještica. Imala je željezne zube i često se razljutila bez razloga. Njezine najdraže žrtve bila su djeca koju je skuhala i pojela. Živjela je duboko u ruskim šumama, u maloj kolibici koja je stajala na četiri goleme kokošje noge. Imala je ogradu napravljenu od ljudskih lubanja na šiljcima. Letjela je na metli, i gdje god je išla pratile su je strašne oluje.

Hekata – Pod imenom Hekate skrivala se strašna grčka božica-vještica, ali i zaštitnica čudovišta. Pomagala je Hadu i Perzefoni u održavanju Podzemlja, te je posjedovala čopor paklenih pasa. Svake bi noći sa svojim psima pohodila groblja i raskrižja i ako ljudi na njima nisu ostavili hrane za njene pse, osvetila bi im se urocima.
Bila je prikazivana kao trostruka božica – imala je tri tijela, a glave su joj ponekad bile prikazivane kao životinjske, (pseće, zmijske i konjske).
Vještice iz Salema – Godine 1692, u selu Salem u SAD-u skupina mladih djevojaka iz zabave se počela ‘petljati’ u narodnu magiju, a tada su se mnogi bojali tzv. sotonskog čaranja. Nakon toga, djevojke su pokazivale znakove neobičnih bolesti, a potom su počele optuživati svoje mještane da su vješci i vještice. Na kraju je nastala panika i kaos u kojem je uhičeno oko 140 ljudi, a 20 ih je pogubljeno!

Neke jednostavne čarolije:

Čarobna jabuka – Jednostavna čarolija za oslobađanje. Jabuka se prereže popola, jedna polovica se natrlja metvicom, a potom se na glas izgovara loša navika ili problem kojeg se želiš riješiti. Polovice se nakon toga spoje nabadanjem na štapić, zavežu vrpcom i zakopaju. Kako jabuka trune, problem nestaje.

Ljubavni napitak – Ovo je tradicionalni kineski ljubavni napitak. Treba smrviti šaku korijandera i umiješati ga u čašu bijelog vina, uz riječi: ‘Toplo sjeme, ljubav teće jako, toplo srce, nikad se ne rastajmo.’ Tada ljubavnici popiju vino i njihova je ljubav osigurana.

Kako stvoriti novac – Dvanaest papira veličine novčanica treba staviti u kutiju, a između svakog papira treba posuti malo majčine dušice. Kutija se sveže zelenom vrpcom koja ima 31 čvor i zakopa oko 20 centimetara duboko. Vjeruje se, ako se kutija iskopa točno nakon godinu dana, sadržavat će pravi novac.

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Tri stupa zapadne misterijske tradicije

Ruža, Masoni, Martinisti

Kada počnemo pisati ili razgovarati o manifestacijama tajnih ili tajanstvenih društava i njihovog utjecaja na okolinu, dolazimo zapravo do nezahvalne pozicije jer su takva društva često obavijena tajnama. Slijed događaja nije ispravno dokumentiran, a priče koje seispredaju ponekad poprimaju fantastične sadržaje. Zadnje veliko djelo na tu temu napisao je Umberto Eco, i to zavivši ga u oblik romana pod nazivom Foucaultovo klatno. 

U ovome članku objasnit ću 3 najutjecajnije misterijske tradicije na zapadu iz kojih su onda proistekle nebrojene imitacije. Pokušati ću slijediti kontekst prema mojim najboljim tajnim i javnim istraživanjima te slijed činjenica iz najkvalitetnijih dostupnih izvora.

Ruža i Križ

Naslovnica Fame i Confessio iz 1615. godine, Durch Andream Hünefeldt, edicija Gedruckt zu Dantzigk

Fenomen Ruže i Križa prvi se put pojavljuje u javnosti objavom dvaju manifesta pod nazivima Fama Fraternitatis i Confessio Fraternitatis, u Kasselu 1614. i 1615. godine. Manifesti najavljuju generalnureformaciju cijele Europe i upućena je svim staležima i ljudima dobre volje. U proglasima opisuju nastanak tajnoga bratstva koje svoja učenja baštini iz drevnih izvora koja uključuju medicinu, matematiku, magiju i kabalu. Također su pozivali na pobunu protiv Crkve i Pape, ali ne i protiv vjere u Krista. Jednostavnim rječnikom, poručili su da je mučenja i ubijanja ljudi zbog i u ime vjere bilo dosta te da je potrebna svekolika reformacija srži društvenog poretka u cjelini. Manifesti su postigli velik uspjeh i raširili se Europom poput plamena. Inkvizicija, koja je u to vrijeme imala ultimativnu moć, očajno je tragala za sastavljačima manifesta ne bi li ih javno pogubila i okončala tu neugodnu dramu. Danas se postavlja pitanje da li je bratstvo RC uopće postojalo ili je sve bilo samo očajnički pokušaj igre male skupine akademika. Notar Adam Haselmaier koji je prvi objavio Famu, a dobio ju je u rukopisu, posvetio je 20 godina traganju za tajanstvenim bratstvom diljem Europe. Međutim, nije našao apsolutno ništa! Nikakav trag, nagovještaj ili ikakvu poveznicu s time da je takva grupa ljudi postojala. No ono što je uspio jest završiti u inkvizicijskoj tamnici, iz koje je za koju godinu, na sreću, pušten. 
Iz tog razdoblja imamo samo par djela koji bi mogli biti povezani s Ružom i Križem, a samim time i dokaz da je pokret ipak postojao. To su knjižica simbola Amfiteatar vječno mudrih Heinricha Khunratha iz 1595., De Magia Giordana Bruna 1590. te Nova Atlantida Francisa Bacona iz 1624. godine, premda je u svim tim djelima pokret indirektno naveden i mora se čitati između redaka. 
No što god mi danas smatrali o samom nastanku pokreta, činjenica jest da je uslijedila religijska transformacija Katoličke crkve, a zbog pokreta protestantizma Crkva je izgubila svoju svemoćnu poziciju diktata apsolutno svega u životu maloga čovjeka. Zanimljiva je činjenica da je Martin Luther za svoj pečat koristio simbol Ruže sa srcem i Križem u sredini. Je li to slučajnost?
Godinu dana nakon Confessio, 1616. godine nastaje treći spis Ruže i Križa, pod nazivom Kemijska svadba Kristijana Rozenkrojca, napisao ga 

Figura Cabalistica, Tajni simboli Ruže i Križa 16. i 17. stoljeća

je njemački teolog Johan Valentin Andrea. Međutim, današnje mišljenje svih povjesničara koji proučavaju ovaj pokret je da to nije autentični dokument i da nije povezan s izvorom, budući da uvelike odudara u stilu, snazi i poruci od prva dva manifesta. Osobno bih se u potpunosti složio s ovakvom tvrdnjom. Posebno zato što novija istraživanja ukazuju na to da je Svadba potpuni plagijat teksta Hypnerotomachia Poliphili koju je u Veneciji izdao Aldo Manuzio 1499. godine, a cijeli je slučaj vezan za akademije pod zaštitom porodice De Medici. Iako je nakon 1650. godine objavljeno na stotine knjiga, pamfleta i drugih tiskanica u vezi s bratstvom RC, ništa se od toga ne uzima kao autentično, jer u odnosu na manifeste i 3 gornja autora, ovo ostalo se sve čini kao dječja igračka. Ja neću ovdje ulaziti u porijeklo same mitske figure Kristijana Rozenkrojca i njegovog pravog identiteta monaha Germelshausena, jer bi nas to odvelo u nepotrebnu širinu. Uglavnom, nakon Manifesta bratstvo i njegova učenja kao da su nestala s pozornice realnog svijeta - ili možda nisu nikada ni postojala? 
Kako to obično biva, sudbina svijeta je nepredvidljiva pa se tako niotkuda, 144 godina nakon pojave Fame, oko 1758. godine u Njemačkoj pojavljuje oblik slobodnozidarskog reda nazvan "Gold und Rosenkreuz", koji dvadesetak godina kasnije objavljuje knjigu - kompedij pod nazivom Tajni simboli Ruže i Križa 16. i 17. stoljeća. Knjiga je to koja se u 

Slijepa greška, pohlepno vrijeme, nepovoljna sreća, gluha zavist, podlo ludilo, ljubomorna nepravda, surovo srce, izopačen duh, umobolna drskost neće biti dovoljne da zamagle zrak preda mnom, neće postaviti veo ispred mojih očiju, nikada me neće smesti da kontempliram moje prekrasno Sunce. ~ Giordano Bruno, filozof i rozenkrojcer

potpunosti može smatrati autentičnim djelom stvarnih učenja Ruže i koje uvelike podsjeća na Kunratha, ali na nov način. Iako je Red imao dosta veliku popularnost među slobodnim zidrima onoga vremena, a član mu je bio i pruski kralj Frederick William II., ipak je polako nestajao te se ugasio. Red "Zlato i Ružin križ" dao je snažan zamah stvaranju i potpunom reaktiviranju mnogih ezoternih pokreta, hm, pogađate, 144 godine kasnije. "Zlatna Zora", "Societas Rosicruciana in Anglia" i "Azijatsko Bratstvo", svi su oni njegova djeca. Otprilike u isto vrijeme kad su se oni pojavili u Engleskoj, na jugu Francuske se početkom 20. stoljeća dešava još zanimljivija stvar. Potpuni preporod redova Ruže i Križa pod zapovjednom palicom Joséphina Péladana, De Guaite i Papusa. Primjetna je velika razlika u pristupu učenju i operativnosti engleskih i francuskih linija. Dok su njemački "Gold und Rosenkreuz" i njegovi nasljednici stavljali naglasak na magijski pristup teurgije i tzv. Nebesku magiju, francuski su redovi imali pristup mistične meditacije i simbolizma. No treba imati na umu da "Gold und Rosenkreuz" pripada staroj epohi RC linija, dok su Francuzi reaktivirali RC na novi način za epohu koja dolazi. Slijedom toka od 144 godine možemo očekivati sljedeći jaki utjecaj Ruže i Križa oko 2046. godine. Zanimljivo je da je to godina oko koje bi se trebao desiti i jači udar meteorita, kako je to prorekao mistik Simon Studion s kraja 16 st. Slučajnost, alegorija ili novi misterij?
Francuski pokret RC donio je razvoj umjetnosti, kulture i utjecao je na mnoge duhovne pokrete onoga doba. Kasnije se pretopio uFUDOSI, najmoćniju federaciju inicijacijskih redova koja je ikada postojala na tlu Europe, kojoj je zadatak bio očuvati sveta misterijska učenja i suprotstaviti se tami Hitlerovog okultnog režima. No to je već tema za neku drugu prigodu. Priča o Ruži i Križu najvjerojatnije bi ostala samo mit s modernim imitacijskim predznakom da nije bilo drugog tajanstvenog bratstva... Bratstva Slobodnih Zidara.

Slobodni zidari

Stari grb velike lože Engleske

Nastanak i vremensko razdoblje "najstarijeg bratstva", kako se njegovi pripadnici nazivaju, također nisu pouzdano utvrđeni. No ono što se uzima kao godina njihova ustoličenog organiziranog nastanka je 24. lipnja 1717. godine, dan kada je osnovana Ujedinjena Loža Engleske. Povjesničari koji proučavaju ovu pojavu kažu da je slobodno zidarstvo nastalo iz bratovština kamenorezaca koje datiraju već od 12. stoljeća, a koje su diljem Europe gradile velebne dvorce, palače i katedrale. Znanje geometrije, rezanja i obrade kamena bilo je strogo čuvana tajna u tim cehovskim udruženjima. Ti oblici tajnovitosti kasnije su se preslikali iz operativnih kamenorezaca u spekulativno slobodno zidarstvo, gdje se koriste simboli drevnih zanatlija, zahvati i tajne lozinke. Tadašnje slobodno zidarstvo organizirano u lože, izgubivši svoju operativnu upotrebu, izgradilo je sustav visokih moralnih vrijednosti, koje kroz simboliku rituala uči i oplemenjuje osobu kako bi postala bolji čovjek i djelovala pozitivno u društvu. Međutim, sada cijela priča postaje zanimljiva. 
Prijelaz iz operativnog u spekulativno Zidarstvo ponukao je mnoge članove bratstva na istraživanje pitanja: kako se to desilo? Profesor Tobias Churton s Fakulteta u Exeteru u Engleskoj, dr. Christopher McIntosh i Kirk MacNulty, sva trojica ugledni članovi engleskih Slobodnih zidara, neovisno su jedan od drugog došli do činjenice da su učenja Ruže i Križa, kao i dijelovi antičke filozofije uvelike utjecali na simboliku rituala spekulativnog slobodnog zidarstva. Također su mu dala smjernice i patos, koje je zidarstvo zadržalo u gotovo neizmijenjenom obliku sve do danas. Dvije bitne osobe toga razdoblja bila su glavna poveznica između Ruže i Zidara; Elias Ashmole, antikvar, političar i suosnivač "Kraljevskog društva" te Sir Robert Moray, državnik, diplomat te suosnivač istog društva. Obojica su pripadala bratstvu Ruže i Križa, što se kod Roberta Moraya može vidjeti i po njegovu pečatu, ali su također obojica sudjelovala u osnivanju prvih slobodnozidarskih loža u Engleskoj od 1650. godine nadalje. 
Nakon što se uobličio tzv. Škotski ritual iz starih francuskih rituala, gdje nalazimo na 18. stupnju inicijaciju u Viteza Ruže i Križa te nosioca znamena pelikana, Ruža dobiva svoju ultimativnu potvrdu autentičnosti i postojanja. 

Ja nemam pravo, riječju ili djelom, poniziti drugo ljudsko biće u njegovim očima. Nije važno ono što ja mislim o njemu, nego ono što on misli o sebi. Potkopati samopouzdanje drugog čovjeka je grijeh. ~ Antoine de Saint-Exupery, pisac i slobodni zidar

Jer sada to više nije bila spekulativna okultna skupina koja je ili nije utjecala na nastanak reformacije, koja ima ili nema organizaciju i učenja, već je postala, u svom dijelu, sastavni dio vrlo organizirane skupine ozbiljnih ljudi na dobrome glasu.
Završni touché svim progoniteljima i protureformistima. 
Zidarstvo se Europom i svijetom proširilo poput uragana, a njegovo poticanje učenja, školstva, znanosti, čovjekoljublja u svemu što je dotaklo, imalo je kao nuspojavu gašenje inkvizicijskih lomača i potpuno odjeljivanje Crkve od države. Iako zidarstvo nikada nije imalo program potiranja religije, vjere ili Crkve, budući da su i njihovi sami članovi vjernici i to svih religija, gubitak moći Crkve na državu jednostavno se samo desio. Od tada je zidarstvo došlo na crnu listu raznih kršćanskih organizacija i desničarskih političkih skupina, koje karakteriziraju zidarstvo kao sotonistički kult, dok najnovije tvorbe Davida Ickea tvrde kako iza te organizacije stoje izvanzemaljski zli gušteri. Budući da je fraza "sotonizam" postala otrcana, trebalo je izmisliti nešto novo.
Katolička je Crkva zabranila svojim članovima da budu slobodni zidari od vremena bule In Eminenti Apostolatus 1738. Od te godine nadalje, Vatikan je izdao nekoliko papinskih bula kojima pod prijetnjom ekskomunikacije zabranjuje katolicima da se pridružuju Slobodnim zidarima. No što god mi mislili o zidarima, oni su u svjetskim razmjerima bili i ostali glavna prepreka svakog religijskog destruktivnog fanatizma. 

Martinizam

I posljednji po osnutku misterijski pokret bio je Martinizam, istinski nosilac duboke duhovne transformacije na zapadu. Smatra se da je osnivač martinizma Martinez de Pasqually, koji je 1761. godine stvorio Red "Elus Cohen". Taj red "Izabranih svećenika" (hebr.) 

Tetragrammaton iz Jakob Böhmeove Libri Apologetici

bio je duboko kršćanski obojen, s osnovnim postavkama reintegracije ljudskoga bića unutar duhovnog. Vezu koju je individua izgubila padom u kaos ovoga svijeta. "Elus Cohen" koristio je i magijske teurgijske elemente rada s anđelima, učenja o suptilnim silama, kabalu i druge ezoterne sadržaje. U svoje članstvo primao je samo Slobodne zidare 3. stupnja majstora i djelovao je uglavnom u Francuskoj. Uskoro de Pasquallyevim učenikom, a kasnije i tajnikom, postaje Louis Claude de Saint-Martin. Red "Elus Cohen" bio je kratkoga vijeka te se ugasio ubrzo nakon de Pasquallyeve smrti. Upravo je Saint-Martin tada ušao u duboko preispitivanje svega što je u tom redu naučio. Proučavajući djela ranog njemačkog teozofista Jakoba Böhmea i Emanuela Swedenborga dolazi do dubljih duhovnih uvida i prevodi ih u praktičnu tehniku koja sliči krštenju, gdje osobu ponovno reintegrira unutar njegovih duhovnih podija. Učenja je objavio u nekoliko knjiga, a tehniku prenio samo nekolicini ljudi.
De Pasqually je imao još jednog bliskog učenika, Jean-Baptiste Willermoza, koji je pomiješao neke tadašnje slobodnozidarske rituale "Strict Observance" s Pasquallyevim učenjima i osnovao red Chevaliers Bienfaisants de la Cité-Sainte (CBCS). Nejasno je jesu li prestali postojati ili diskretno djeluju u manjim skupinama vezanima za razne slobodnozidarske obedijencije.
Za cijelu priču ili pokret najvjerojatnije nitko nikada ne bi niti čuo, budući da su doslovno nestali u svojem djelovanju, da nije bilo dva briljantna ezoterika s kraja 19 st. Gerarda Encaussea, poznatijeg kao Papusa i Augustina Chaboseaua. Susreću se 1884. godine i otkrivaju da obojica imaju inicijaciju od dvije različite sukcesivne linije Saint-Martinovih učenika.
Dvoje entuzijasta tada odlučuju uspostaviti Martinsitički red s 3 stupnja inicijacije i ložinskim sustavom organizacije. 3 stupnja su se zvala "pridruženi", "mistik" i "Superieur Inconnu S::I::" Taj oblik martinizma imao je u sebi razne elemente svojih prethodnika, sa svojstvenim inicijacijama koje ne sliče ničemu što je do tada postojalo. Mistično kršćanstvo martinista naglašava činjenica da se loža otvara zazivanjem Yeheshuaha, mističnog Isusovog imena gdje se Jehovi dodaje hebrejsko slovo 

Znaj ovo! Želja, oluja tvoje volje, je tako svemoćna da jedno njezino emitiranje, silno izraženo, može postići sve; jedan krik, ispušten pod pritiskom vjere, će biti dovoljan. Budite jedni od takvih bića, puni siline, volje, ljubavi! Budite osvajači na zemlji. ~ Honoré de Balzac, novelist i martinist

Šin u sredinu, kako je sugerirao kabalist Reuchlin u 14. stoljeću. Odjeća je crna i nosi se crna maska, kako bi se potpuno izolirao vanjski oblik individue i koncentracija usmjerila na unutarnju reintegraciju. Od Papusovog i Chaboseauovog Reda nastaju razne inačice istog s nekoliko sukcesivnih linija. Sve tvrde da imaju autentičnu predaju inicijacije. Jedna od bolje napisanih knjiga na tu temu je Povijest martinizma i FUDOSI-a Marcela Roggemansa. Danas najrasprostranjeniji martinistički red je "Tradicionalni martinistički red" koji djeluje povezano s rozenkrojcerskim redom AMORC, međutim Trophimus u svojoj knjizi Martinistička riznica opširno opisuje zašto se ova linija ne smatra važećom.
Vrlo snažno djelovanje možemo pronaći kod jednog drugog martinističkog reda iz vrlo jake lyonske linije Constant Chevillona, pod nazivom MUOP, Martinistički red nepoznatog filozofa. Možda najzanimljivija nasljedna linija jest ona koja je otišla u Rusiju preko Papusa. U jednom trenutku tamo je postojalo 40-tak loža. Kako je bila potpuno odsječena od Europe zbog Prvog i Drugog svjetskog rata, u Rusiji su zadržali vrlo kvalitetnu formu izvornih učenja i rituala. Ruska se linija već neko vrijeme polako vraća u Europu reaktivirajući stari sjaj tog pravca. Sveukupno Martinizam je danas narasprostranjeniji u zemljama Južne Amerike, gdje je brzina njegova širenja začuđujuća. 
Martinizam kao takav zapravo je još uvijek dijete u svojem razvoju u odnosu na stotine godina postojanja zidara ili rozenkrojcera. Pokret s praksom iskustveno vrlo upečatljivom u svojem utjecaju na individuu, što može potvrditi i pisac ovih redaka, još uvijek ostaje veliki upitnik svojega daljnjeg razvoja i nadomjestka na sve veću duhovnu prazninu i krizu zapadne civilizacije. 

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928