Vještice

West, Wizard of Oz

Svi smo čuli priču o Ivici i Marici i strašnoj vještici koja ih je željela pojesti. No, jesu li vještice zbilja tako strašne?

Vještićanjem se smatra bacanje čini, bilo dobrih ili loših, na čovjeka ili stvari. A osobe koje prakticiraju vještićarenje nazivaju se vješticama. Prva asocijacija je na nešto loše, no zapravo postoje i dobre vještice, tzv. bijele vještice. One skidaju uroke loših vještica i oslobađaju vas od prokletstva koje vam je netko nametnuo.

Vješticama su se nazivale sve žene koje su se smatrale čudnima, živjele bez muškaraca ili jednostavno bile drugačije. Optuživalo ih se za pakt sa vragom, i sve neobjašnjive pojave su pripisivali radu vještica i njihovim vračanjima.

Smatralo se da vještice noću u šumama izvode razne magije, lete na metlama, pripremaju razne napitke, plešu “vještičji ples”, pridonose životinjske žrtve, a ponekad žrtvuju i malu djecu.

U srednjovjekovnoj Europi se smatralo da su vještice ponajprije žene koje u dosluhu s vragom žele uništiti kršćanstvo, da su odgovorne za sve svađe i zla koja su se događala među ljudima. Ljude koje su smatrali vješticama ulovili su, mučili, te na kraju spaljivali na lomači.

Takvo ponašanje bilo je poticano od Pape Incenta VIII koji je 1484.g. donio povelju o vješticama i naredio njihov progon. Sve koje su smatrali vješticama su uhvatili i “dokazalo” bi im se da su vještice, te ih se pogubilo. Kroz 15., 16., 17. stoljeće u Europi je osuđeno i spaljeno oko 500.000 vještica.

Smatralo se da vještice lete na metlama, no postojao je i oblik transporta gdje vještica ostavlja svoje tijelo, te noću luta gdje želi. No prije zore se mora vratiti. Ukoliko netko, međutim, pomakne tijelo sa mjesta gdje je ostavljeno vještica se ne može vratiti i umire.

Kao zaštita od vještica crtali su se krugovi oko osobe, upotrebljavali su se svi kršćanski simboli, a kao učinkovito sredstvo smatralo se i bršljanovo drvo i list koprive.

Danas sve više čujemo za vještice koje žive u skladu sa prirodom i životinjskim svijetom, te spravljaju lijekove za izljećenja bolesti.

Vještice kroz povijest:

Baba Yaga – je grozna ruska kanibalisticka vještica. Imala je željezne zube i često se razljutila bez razloga. Njezine najdraže žrtve bila su djeca koju je skuhala i pojela. Živjela je duboko u ruskim šumama, u maloj kolibici koja je stajala na četiri goleme kokošje noge. Imala je ogradu napravljenu od ljudskih lubanja na šiljcima. Letjela je na metli, i gdje god je išla pratile su je strašne oluje.

Hekata – Pod imenom Hekate skrivala se strašna grčka božica-vještica, ali i zaštitnica čudovišta. Pomagala je Hadu i Perzefoni u održavanju Podzemlja, te je posjedovala čopor paklenih pasa. Svake bi noći sa svojim psima pohodila groblja i raskrižja i ako ljudi na njima nisu ostavili hrane za njene pse, osvetila bi im se urocima.
Bila je prikazivana kao trostruka božica – imala je tri tijela, a glave su joj ponekad bile prikazivane kao životinjske, (pseće, zmijske i konjske).
Vještice iz Salema – Godine 1692, u selu Salem u SAD-u skupina mladih djevojaka iz zabave se počela ‘petljati’ u narodnu magiju, a tada su se mnogi bojali tzv. sotonskog čaranja. Nakon toga, djevojke su pokazivale znakove neobičnih bolesti, a potom su počele optuživati svoje mještane da su vješci i vještice. Na kraju je nastala panika i kaos u kojem je uhičeno oko 140 ljudi, a 20 ih je pogubljeno!

Neke jednostavne čarolije:

Čarobna jabuka – Jednostavna čarolija za oslobađanje. Jabuka se prereže popola, jedna polovica se natrlja metvicom, a potom se na glas izgovara loša navika ili problem kojeg se želiš riješiti. Polovice se nakon toga spoje nabadanjem na štapić, zavežu vrpcom i zakopaju. Kako jabuka trune, problem nestaje.

Ljubavni napitak – Ovo je tradicionalni kineski ljubavni napitak. Treba smrviti šaku korijandera i umiješati ga u čašu bijelog vina, uz riječi: ‘Toplo sjeme, ljubav teće jako, toplo srce, nikad se ne rastajmo.’ Tada ljubavnici popiju vino i njihova je ljubav osigurana.

Kako stvoriti novac – Dvanaest papira veličine novčanica treba staviti u kutiju, a između svakog papira treba posuti malo majčine dušice. Kutija se sveže zelenom vrpcom koja ima 31 čvor i zakopa oko 20 centimetara duboko. Vjeruje se, ako se kutija iskopa točno nakon godinu dana, sadržavat će pravi novac.

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Prizivanje duha drage osobe

Prizivanje duha drage osobe "Magija je iznad svega božanska umjetnost čija je svrha da uspostavi kontakt sa univerzalnom dušom i, preko nje, dominira duhovnim snagama koje su nevidljive kako u prostoru tako i u materiji." zen Kanzelije, alhemicara

Kako se prizivaju duhovi? Odgovor na ovo pitanje dio je strogo čuvanih magijskih tajni do kojih nisu mogli doprijeti nepozvani. Smatra se da postoje različiti pristupi i protokoli, ali svi su cuvani u strogoj tajnosti. U svom djelu ''Ritual visoke magije'', Elifas Levi detaljno opisuje kako se priziva duh umrle bliske osobe. Dugo vremena opis ovag magičnig protokola bio je jedino uputstvo za prizivanje duhova i korišten je diljem Europe i svijeta. Evo kako to izgleda: ''Treba prvo brižljivo prikupiti sve uspome­ne i stvari koje sjećaju na onog pokojnika ili na onu pokojnicu ko­je želimo da vidimo; predmete kojima su se oni služili ili koji su sačuvali neki njihov biljeg, namjestiti sobu u kojoj je ta osoba živjela prije smrti ili neku sličnu prostoriju. U nju sta­viti portret te osobe i zastrti ga bijelim, usred cvijeća koje je ta osoba voljela. Cvijeće mijenjati svakog dana. Pripreme od 40 dana Zatim odrediti precizan datum, bilo da je to neki dan u godini kada je bio neki praznik vežan za tu osobu ili dan kada se zbilo nešto najsrećnije u odnosu te osobe i nas, dakle - dan kada pretpostavljamo da će, s obzirom na sreću koju je osoba doživjela tog datuma, i umrli osjetiti kao lijepu uspomenu; taj dan upravo treba izabrati za prizivanje i dan za koji ćemo se pripremati četrnaest dana. Za to vrijeme vodićemo dobro računa da ni­jednoj drugoj živoj osobi ne poklonimo osjećanja koja je umrli ili umrla sa pravom oče­kivala od nas; treba se strogo pridržavati ne­vinosti, živjeti povučeno i vrlo skromno, jesti u toku cijeloga dana. Svake večeri, u isto vrijeme, treba se zatvo­riti u sobi koja je posvećena sjećanju žaljenje osobe; uz nas treba da bude samo slabo osvjetljenje, svjetiljka, nešto kao žižak na groblju, lojanica ili svijeća; to ćemo osvjetljenje staviti iza sebe i onda ćemo skloniti veo sa portreta pored ko­jeg ćemo ostati u tišini; zatim ćemo zapaliti tamjan ili neki drugi miomiris i ostaviti da se soba blago namiriše, i izaći, povlačeći se, iz nje. Određenog dana, kada odlučimo da izvedemo prizivanje duha dragog nam bića, treba se od jutra pripremati kao da je praznik. To znači: u toku dana nikome se prvi obratiti, za obrok uzeti samo hljeb, vino, korijen neke biljke ili voće; čaršav mora da bude bijeli; postavićemo za dvoje i od hljeba koji mora da bude cijeli od­lomiti jedno parče; u čašu osobe čiji duh že­limo da prizovemo sipaćemo malo vina. Ovaj ob­rok treba da prođe u potpunpj tišini, u sobi za priziva­nje, u prisustvu prekrivenog portreta: zatim treba iznijeti sve što je posluženo, osim hljeba i čaše sa vinom, koje treba ostaviti ispred por­treta. Prizivanje duha Uveče, u vrijeme uobičajene posjete, ući će­mo u sobu u potpunoj tišini; tamo ćemo upaliti jasnu vatru na drvetu čempresa i u vatru ćemo se­dam puta baciti tamjan izgovarajući ime oso­be koju želimo da vidimo. Zatim treba uga­siti lampu i pustiti vatru da se sama ugasi. Toga dana ne treba skidati veo sa portreta. Kada plamen bude ugašen, stavićemo pono­vo tamjan na ugarke i prizvaćemo Boga pre­ma religijskim formulama, i to one religije kojoj je pripadala preminula osoba i prema idejama koje je ta osoba gajila prema tom Bogu. Dok budemo čitali tu molitvu trebalo bi da se identifikujemo sa osobom čiji duh priziva­mo, da govorimo kako bi ona govorila, da vjerujemo da smo u neku ruku ta osoba; zatim, poslije jedno četvrt sata ćutanja, da govorimo toj osobi kao da je prisutna, sa osjećanjem i sa radošću, moleći je da nam se pokaže; u mislima ponavljati tu molitvu pokrivajući li­ce rukama, a zatim tri puta, glasno, pozvati tu osobu; na koljenima čekati, zatvorenih oči­ju prekrivenih rukom, nekoliko minuta u mislima joj se stalno obraćajući; zatim još tri puta blagim i nježnim glasom pozvati osobu a onda polako otvoriti oči. Ako ništa ne budemo vidjeli, treba sljedeće godine ponoviti cijelu stvar i tako tri puta. Sigurno je da će se u tom vremenskom roku osoba koju prizivamo sigurno pojaviti, i što više kasni, to će nam se pojaviti više vid­ljivo i više stvarno. TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928