Portret jednog čarobnjaka

Treba znati da bi se usudilo; treba se usuditi da bi se htjelo; treba htjeti da bi se imalo carstvo; i da bi se vladalo, treba sutjeti! (Elifas Levi: 'Ritual, visoke magije')

Potezi koje povlačimo u nasem svakodnevnom zivotu po pravilu su označeni magijskim elementima. Zelja za ''dobrim danom'', ''lakom noći'', za ''srećnom novom godinom'', za svim sto zelimo da izrazimo bilo da je ''dobro'' ili ''zlo'' (psovka, uvreda, izraz kao sto je ''neka ide do đavola'' itd.), sve to pripada jednoj vrlo staroj magiji riječi. To je svakodnevna magija uz pomoć koje se čovjek nada ili kroz koju on prizeljkuje, svjesno ili podsvjesno, da ovlada događajem; da utiče na svoju ili tuđu sudbinu... To je ipak manje magija a vise magijskog ponasanja, o kojem ćemo ovdje da govorimo. Zelja da se gospodari u igri ''ono sto će se desiti'' potiče jos iz najstarijih vremena. To dokazuju i zidovi preistorijskih pećina, kao sto su one u Laskou u Dordonji ili u Altamiri, u Spanjolskoj. Te neobične slikarije datiraju negdje od prije 15.000 godina; zivotinja nacrtana na zidu učestvuje u ritualu lova. Bizoni ili kozorozi, pogođeni strijelama i kopljima, svojim simboličnim polozajem odgovaraju zivotinoj potrebi i zeljama prastarih lovaca. To je smisao rituala magije. Namjera ''slikara'' iz Laskoa nije bio da stvori i iza sebe ostavi umjetničko djelo, već da prizove duhove lova da mu pomognu u borbi za prezivljavanjem. Međutim, magija je kroz nebrojena stoljeća sticala sve značajnija iskustva, postajala sve uticajnija, a osobe koje su se njome bavile postajale sve trazenije i tajanstvenije. Kako izgleda portret jednog istinskog čarobnjaka? Oprezan i umjeren Na ovo pitanje citiraćemo najznačajnijeg istrazivača magijskih vjestina Elifasa Levija, odnosno, vidjet ćemo sta o tome on kaze u svom djelu 'Ritual, visoke magije': ''Bog je dozvoljavao samo trezvenim i jakim ljudima da se priblize Drvetu saznanja, kako ne bi zudili za voćem. Vi koji u magiji trazite da zadovoljite svoje strasti, zaustavite se na tom zlokobnom putu: tamo ćete naći samo ludilo ili smrt. Nekada se to, prostom pučkom tradicijom objasnjavalo ovako: đavo će, prije ili kasnije, uvrnuti šiju vračevima i vjesticama. Čarobnjak, dakle, treba da bude hladnokrvan, umjeren i nevin, nezainteresiran, nedodirljiv i nepotkupljiv, nedostupan svakoj vrsti nagađanja ili straha. On ne smije da ima fizičkih mana i da bude oslobođen svake kontradikcije ili bilo kakvih muka. Osnovno i najvaznije u magijskim umjetnostima jeste da se dostigne tako rijetka superiornost. Ljudska volja ostvarena kroz djelo je slična topovskom đuletu koje se nikada ne povlači pred preprekama. Volja prepreke prelazi ili ulazi u njih i u njima se gubi dok ne eksplodira; ali, ako ide korak po korak, strpljivo i sa predostroznosću, volja će biti nalik na rijeku koja će se uvijek vraćati i koja će konačno i gvozđe potkopati. Tajna - osnovni uslov Jedan lijenjivac nikada neće biti čarobnjak. Magija je vjezba tokom svih sati u svakom trenutku. Onaj koji zeli da bude veliki čarobnjak, mora biti apsolutni gospodar samog sebe; on mora znati da pobijedi sve sto ga odvlači ka uzivanju, i apetit i san; on mora da bude neosjetljiv na uspjeh kao i na neuspjeh. Njegov zivot mora biti volja kojom upravlja jedna misao i koja sluzi cijeloj prirodi; njegov zivot mora da bude podređen duhu sopstvenih organa i razumjevanja svih univerzalnih sila koje njima odgovaraju.Pročisćenje čarobnjakovo treba da se ostvari kroz apstinenciju od brutalnih zelja, u blagom i vegetarijanskom načinu zivota, u uzdrzavanju od jakih pića i u pravilnom korisćenju vremena za spavanje. Treba se pridrzavati svih pravila spoljneg izgleda: i najsiromasniji moze pronaći izvor da se umije. Treba očistiti svoje odijelo, namjestaj i pribore koje koristi za magijske čine. Magija zahtijeva potpunu čistotu. Treba očistiti vazduh sa mirisom napravljenim od lovorovog soka, od soli, kamfora, smole i sumpora. Ne treba govoriti nikome o djelu koje je počinjeno; tajna je osnovni i najveći uslov za sve operacije u magijskoj umjetnosti. Radoznalci se mogu zavesti time sto im se moze reći da se bavite nekim drugim stvarima kao, recimo, hemijskim eksperimentima kako biste dobili neke industrijske rezultate, da istrazujete neke prirodne spojeve i tome slično, a riječi magija ili magijsko ne smiju nikada biti izgovorene. Treba izbjegavati sto je vise moguće da se gledaju ruzne stvari ili lica, da se jede sa osobama koje ne postujete, izbjegavati sve ekscese i ziviti na sto je moguće ujednačeniji i uredniji način. Konačno, moze se i mora se ispunjavati obaveza prema ritualima kulta kojem pripadate i te rituale izvoditi. Treba ZNATI da bi se USUDILO; Treba se USUDITI da bi se HTJELO; Treba HTJETI da bi se imalo carstvo; I da bi se vladalo, treba SUTJETI. TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Od vremena kada je pustila korijene u svakodnevnom zivotu čovjeka do njenog aktuelnog izraza koji, makar i najnejasniji, nije nista manje realan, magija - odnosno čarobnjaci - crni ili bijeli, imaju stalnu potrebu da uvedu pravila, da ustanove ritual, da elaboriraju jednu vrstu morala ako ne i etiku magije...

Sta je magija? Tradicionalna znanost o tajnama prirode! (Elifas Levi) Bozanska umjetnost koja se sastoji u tome da uspostavi kontakt sa univerzalnom dusom i preko nje uspjeva da dominira nevidljivim spiritualnim silama! (Ezen Kanselije) Umjetnost specijalno bazirana na postojanju prirodnih sila, koje treba upoznati, kanalisati, usmjeriti i u izvjesnoj mjeri i koristiti... (Luj Sosod) Ako se drzimo gore navedenih definicija, vidjeti ćemo da magija ne moze da pobjegne od rituala, nista vise nego sto znanstveni čin ne moze pobjeći od istrazivanja ili religiozni od mise. Od Kornelijusa Agripe do Paracelzusa, od Potea do Stanislasa d' Gajta, od Sedira do Elifasa Levija, Papija ili Pioba - da ne nabrajamo čitavo brdo dijela anonimaca kao sto su 'Tajna knjiga magije', 'Veliki i Mali Alber' itd. - malo po malo, stvarala su se pravila, savjeti i prijedlozi od kojih su kasnije magijski recepti imali pravo da postanu sastavni dio svjetske knjizevne bastine... Radi se, dakle u većini slučajeva, o receptima magije koji su zvani narodskim i koji su blizi sujeverju, vračanju i naivnosti nego klasičnoj magiji. Zelimo samo da preletimo kroz zemlju rituala i magijske prakse, kroz recepte i kroz operacije... Svako neka uzme svoje naočare, sto znači svako neka na ovo gleda svojim očima, neka na svoj način odgonetne znakove i poruke koje se nalaze pored naseg puta kroz ovu čudesnu zemlju beskrajnih čarolija: izbor je na vama. Naočare mogu biti bijele, crne, ruzičaste, plave, zelene, sa ili bez uveličavajućih stakala - ukus je vas! Ne postoji, u svakom slučaju, nijedan način na koji se, putem pravila, postaje savrseni čarobnjak ili efikasan vrač. Svako neka se organizira kako zeli na ovome čudesnom putu magijskih spoznaja. Dozvoljeno je ponijeti samo - raspolozenje i znatizelju prema ovoj temi... Spoznaja i vjestina Citat koji ćemo navesti uzet je prema knjizi vračanja iz XVI stoljeća koju u svojim djelima citira i znameniti Elifas Levi. Citat u punom smislu objasnjava moći i spoznaje uspjesnog čarobnjaka: 'Evo sada privilegija i moći onoga koji u svojoj desnoj ruci drzi Solomonov ključ a u lijevoj rascvjetanu granu badema: On gleda Boga licem u lice a ne umire; i prijateljski razgovara sa sedam bozanstava koja komanduju bozanskom vojskom; On je iznad svih patnji i svih strahova; On vlada cijelim nebom i njemu sluzi cijeli pakao; On raspolaze svojim zdravljem i svojim zivotom i moze raspolagati zivotom drugih; Njega ne moze iznenaditi nesreća ni unistiti nevolje, niti ga neprijatelji mogu pobijediti. On zna razlog proslosti, sadasnjosti i budućnosti; On posjeduje tajnu ozivljavanja mrtvih i ključ besmrtnosti; To su sedam velikih privilegija. Evo onoga što dolazi kasnije: Naći Kamen mudrosti; Posjedovati univerzalni lijek; Poznavati zakone stalnog kretanja i moći objasniti kvadraturu kruga; Premetnuti u zlato sve metale, ali i samu zemlju, pa čak i samo smeće na zemlji; Ukrotiti najsurovije zivotinje i znati riječi koje opijaju i odobrovoljavaju zmije; Posjedovati umjetnost koja je očigledna i koja daje univerzalno znanje; Znati razgovarati o svim stvarima, bez priprema i bez studiranja..." Sedam manjih moci Evo, najzad, sedam manjih moći jednog čarobnjaka: "...Na prvi pogled poznavati prirodu muskarca do samog dna njegove duse i misteriju zenskog srca; Primorati, kada mu se dopadne, prirodu da se preda; Predvidjeti buduće događaje koji ne zavise od nekog vrhovnog arbitra ili od nekog nepredviđenog i nejasnog uzroka; Dati najefikasnije savjete i utjehe koji su najbrzi za ozdravljenje; Pobijediti suprotnosti; Posjedovati tajnu bogatstva, biti njen gospodar zauvijek i nikada je ne učiniti robom. Znati uzivati čak i u siromastvu i nikada se ne poniziti u zlu, ne pasti nisko niti u bijedu. Dodajmo jos ovome da mudar vlada elementima, smiruje oluje, bolesne ozdravljuje dodirom i ozivljavaa mrtve!'' TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Žablja magija

Žablja magija Godine 1945. tijelo starog Čarlija Voltona nađeno je u blizini njegove kuće u Louer Kvintonu, nevelikom selu u Vorviksiru (Engleska). Na njegovim grudima bio je kosijerom uzeran kriz a glava mu je bila vilama prikovana za tlo...

Izgledalo je da za tako gnusan zločin ne postoji objasnjenje. No, kada je pozvan detektivRobert Fabijan iz Scotland Yarda, posumnjao se u ritualno ubistvo. Da bi provjerio svoje sumnje, policajac se konsultirao sa dr. Margaret Mari, antropologom sa velikim znanjem magijskih vjestina. Iako slučaj nikad do kraja nije rijesen, mjestani Vorviksira su vjerovali da je Volton bio uključen u crnu magiju, jer su mu za zivota miljenice bile niko drugi do - zabe krastače! Halucinogeni bufotenin Tokom minulog vremena zabe krastače su svima bile odvratne i ulijevale su neku neobjasnjivu nelagodu i strah. Njihov donekle hominoidni izgled nesumnjivo je nudio psiholosku asocijaciju na Necastivog. Zbog toga su ih u srednjem vijeku mnogi dovodili u vezu sa crnom magijom, a uz to se vjerovalo i da su opasne po zivot i otrovne. Sto se tiče otrovnosti, to je donekle bilo tačno, jer obična europska zaba krastača proizvodi strasan arsenal baktericida i fungicida i halucinogenog bufotenina - koji ako se pojede ili utrlja u kozu proizvodi halucinacije bestjelesnog letenja. Posljednjih decenija proteklog stoljeća uvođenje barske zabe u Australiji dalo je maha neprijatnoj praksi kuhanja vodozemaca i uzimanja rezultata na različite načine, kako bi se dobile senzacije lebdenja ili letenja. Mnoge recepture čarobnih napitaka koje su spravljale i koristile vjestice, bazirane su upravo na halucinogenom bufoteninu; kada bi tu masu utrljavale po cijelom tijelu mogu su, ne napustajući kuću, prisustvovati bezboznim orgijama koje su se upraznjavale na Sabatima koji se organiziraju u okvirima mračnih kultova. Veliki zmaj otkrovenja Neke vjestice su priznavale da su zabe krastače drzale kao članove svoje porodice, a neke su ih čak i "muzle" kako bi dobile supstancu neophodnu za crnomagijske rituale. Povijest ovih bizarnosti nas podsjeća da je u 14. stoljeću jedan je član jeretičkih Valdensiana iz Turina (Francuska) priznao da je njegova grupa postovala zabu krastaču koja je predstavljala Velikog zmaja otkrovenja. U ponoćnim ritualima oni su pili čarobni napitak pomijesan sa njenim izmetom. No, treba ipak naglasiti da je ovu zanimljivu priču svjedok ispričao pod teskim mukama Velikog inkvizitora. Crkva je, naime, smatrala da se svi "jeretici" bave crnom magijom i bezboznistvom. No, u većini slučajeva to nije bila puna istine. U proslosti je zabiljezeno da su pripadnici nekih okultnih grupa i udruzenja, koja su obozavale Đavola, zabe krastače ljubile u anus (occulum infame) kako bi dokazali svoju odanost Sotoni i kako bi tim činom dobili tajna ezoterično znanje. Ovaj crnomagijski ritual mozda je bio osnova za romantičnu priču o princu koji je bio začaran i pretvoren u zabu i u ljudski oblik mogao je biti vraćen samo ako ga poljubi princeza. Alister Kroli, koji je o sebi sirio vjerovanja da je Antikrist, jednom je ritualno na krst razapeo zabu uvjeren da se time mogu ostvariti najstrasnije kletve i prokletstva. Sve do 1939. godine vjestice iz ruralnih dijelova Francuske upravo su u istu svrhu koristile izmučene i razapete zabe! Tibetanska vjerovanja Stoljećima su ljudi vjerovali da je zaba začarano ljudsko biće koje u glavi nosi dragocijeni "zablji kamen" (okamenina zabljeg tijela koja se nosila kao dragulj ili hamajlija), to jest - vrijedni dragulj. Zbog toga su u proslosti mnoge zabe platile glavom. Godine 1835. radnici koji su krčili crveni pjesčanik da bi napravili zeljezničku prugu na veoma vaznoj relaciji London - Birmingen, razbili su komad kamena navodno starog hiljadama godina i u njemu otkrili - zamislite - zivu zabu! Kada je dosla u dodir sa vazduhom, sirota krastača je izgledala "izmučena" i tesko je disala. Zatim se dogodilo nesto sasvim čudno: za deset minuta njena smeđa boja pretvorila se u crnu. Bila je povrijeđena u trenucima kada je kamen razbijen i nazalost uginula je četiri dana kasnije. Niko ni tada ni kasnije nije uspio da odgovori na ključno pitanje: kako je zaba mogla zivjeti u kamenu bez hrane i vazduha?! Kako? Često su zabe otkrivane u naizgled formiranim supljinama oko njih, tako da su mnogi skeptici, kao sto je Viktorijanac kapetan Bakmen, ovaj fenomen nazivali "velikom opsjenom", iskreno uvjereni da se radi o lazima i podvalama drskih prevaranata. Drugi su ovom problemu prilazili racionalnije, tvrdeći da je stjenoviti zablji grob u stvari okruzen mikroskopskim pukotinama kroz koje su prolazili vazduh i insekti - ali ovo ne objasnjava kako je moguće da stijena stara dvjesto miliona godina krije u sebi zivu zabu. S druge strane, tibetanski budisti vjeruju da su takva stvorenja reinkarnirane duze nevaljalih i zlih ljudi zatvorenih u "prigodni krug pakla" (izvan centralnog pakla), koji su se ponovo nasli na Zemlji. Koristeći se odgovarajućim ritualima, vjeruje se, da su sveti ljudi u stanju da oslobode ljudsku dusu od mučenja, kao sto su, uostalom, u stanju i da zabu oslobode iz njenog groba! TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928