ZAPIS SA SMARAGDA

ZAPIS SA  SMARAGDA

 

 

Drevni alkemijski tekst   koji postoji i kola  među magičarima već stoljećima, a na čijem temelju  postavljena   teorija hermetizma obavijen  je  velom tajni, pa se čak ne može niti ustvrditi koliko je  star. Postoje indicije  da   potječe još iz prvog  stoljeća  nakon Krista,  i jasno je da  nije bio namijenjen  bilo kome, već osobama koje  raspolažu s dovoljno vjere, snage  i duhovnosti.

Prema jednoj legendi   autor  zapisa je  sam  Thot,  kralj-svećenik Atlantide koji je bio besmrtan. Istina, umirao je on nekoliko puta  svojom voljom, pa  se  ponovno rađao  i svoj ego  preseljavao iz tijela  u drugo tijelo.  U svojoj  trećoj  reinkarnaciji   postao je Hermes i tada je napisao   Zapis sa smaragda.

Izgradnjom  velike piramide u Gizi  sakrio je  sve mudre spise u njoj i imenovao svećenike piramide koji su to čuvali vjerno.   Njegove  originalne pločice  su bile  smaragdno-zelene  boje koje  su nastale u  alkemijskoj  tranasmutaciji  i bile  su neuništive.  Riječi  su bile ispisane  na jeziku naroda  Atlantide i te riječi  su  ulazile direktno u um učitelja.

Postojalo je  deset  tablica  zapisa  koje je Thot ostavio  u  Velikoj piramidi, koji su kasnije  podijeljeni na  trinaest  dijelova radi lakšeg očuvanja. Znanje  koje  su nosile  bilo bi pogubeljno da je puk došao do toga.   No, od  onda  do danas  onaj koji se  posveti njihovom proučavanju   donosi  neprocjenjiva bogatstva.  Tekst  treba čitati   uvijek i uvijek iznova,  sve  dok onaj koji čita  ne uspostavi  i ne osjeti  svojevrsnu telepatsku vezu  s  tekstom ili   Univerzumom i  dok ne dobije  tajne poruke.

Kasnije su Maye  podučavajući Thotovim mudrostima  sakrile  pločice  ispod jednog oltara  u hramu boga Sunca, no kada  su ih Španjolci pokorili  oteli su i njih i  sakrili  na tajno mjesto.

Tekst  smaragdnih pločica   zapravo je kratak, svega  trinaest  redaka, ali  njihova  uloga u hermetizmu je  nesporna i ogromna.  Mnogi su pokušali odgnetnuti do kraja smisao riječi.

U zapadnom svijetu  Zapis  sa  smaragda pojavljuje se   na latinskom jeziku u prijevodu  Hispalensisa  1140.godine, u  izdanju  „Secretum Sec.“ Original je preveden iz arapske  knjige KITAB SIRR AL-ASRAR, knjiga   savjeta  kraljevima, a  koja potječe iz 800.godine, ali se ne zna  kako je  Zapis  ušao u tu knjigu.

Tekst govori uglavnom  o osnovnom konceptu mikro i makrokozmosa i odnosu koji odražava  međusobni odnos  čovjeka i Boga.

U dijelu tekstu  nailazimo na  jednu kabalističku formulu, te koleraciju sa  sefirotima pri čemu Sunce predstavlja  sefirot Tifared, odnosno viši oblik „ja““, besmrtnu dušu, Mjesec je Yesod, tj ego   osobe.

Vjetar predstavlja  duhovni život, a zemlja  fizičko tijelo  sa  svojim životinjskim porivima.

Tekst  dalje govori kako je nemoguće osobi  koja  sve ovo ne shvaća  i ne doživljava  objasniti o čemu je riječ… svatko nalazi svoj put i bira  svoje načine.

Vaša

Soror PIAL

  TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928