Istaknuti post

Nazovite vidovnjakinju Soror i tražite pomoć- Privatni mobitel : +385 92 324 1928

S povjerenjem nazovite i riješite svoje probleme, saznajte što budućnost nosi, te kako će se razvijati vaša veza, posao i zdravlje. Najjef...

Prikazani su postovi s oznakom vjesticarenje. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom vjesticarenje. Prikaži sve postove

utorak, 4. studenoga 2014.

OBREDI PRIJELAZA u paganizmu i vjesticarenju

OBREDI PRIJELAZA

U paganizmu postoji osam obreda prijelaza kojima se simbolički obilježavaju trenuci koji su ključni u životu svakog pagana. Njima pagani odaju počast svim životnim fazama i društvenim statusima. Slične obrede nalazimo u većinidruštava, a oni predstavljaju osam glavnih trenutaka života
Protek ljudskog života mikrokozmička je preslika svakog prirodnog ciklusa – Mjesečeva ciklusa, izmjene godišnjih doba, velikih astroloških doba ili sveukupnog trajanja univerzuma. U svakom tom ciklusu postoje specifični trenuci. Primjerice, u Mjesečevu ciklusu to su četiri Mjesečeve mijene. U godini će to biti počeci (i sredine) godišnjih doba. U astrološkim razdobljima to su trenuci u kojima točka precesije prelazi iz jednog astrološkog znaka u drugi. Vrijeme samo po sebi ne znači ništa dok ne uvidimo njegov konkretan učinak na materijalnu egzistenciju. Mjesečeve mijene utjecat će na plimu i oseku, ali i na raspoloženje i san. Svako godišnje i astrološko doba ima svoje karakteristike. Paganislave i ritualno obilježavaju te specifične trenutke. Na taj se način “podsjećamo” na to u kojem se trenutku mjeseca ili godine nalazimo pa samim time odabiremo što ćemo činiti u duhovnom, magijskom, poslovnom, poljoprivrednom i svakom drugom pogledu. Nije svako vrijeme za sve. Svakim takvim obredom, pripremit ćemo se za vrijeme koje je drukčije od onog prethodnog. Uskladit ćemo svoja htijenja, očekivanja, misli, emocije i djela, kako bismo odbacili stare obrasce i prihvatili nove.
I ljudski život je ciklus, određen dvama glavnim trenucima – rođenjem i smrću. Smrt jednog života, za pagane predstavlja odlazak u Samerlend i početak novog života. Međutim, osim tih trenutaka, postoje još neki koji predstavljaju prijelaz iz jedne faze života u drugu, baš kao što godina nije definirana samo svojim početkom i krajem, nego i prijelazima iz jednog godišnjeg doba u sljedeće. Kad već postoji takva analogija, logički se nameće potreba da i te prijelazne faze unutar jednog života proslavimo i ritualno obilježimo. U filozofskom smislu, ritualno formaliziranje dokida nelagodnu bezgraničnost i neprekidnost jer čovjek prirodno teži promjenama.
Obred prijelaza jest obred kojim se obilježava prijelaz iz jedne faze života u drugu, odnosno iz jednog društvenog statusa u drugi. U antropologiji i etnologiji, taj se pojam prvi put javlja u knjizi Obredi prijelaza (Les rites de passage) koju je 1909. objavio francuski etnograf Arnold van Gennep (1873.-1957.). On ih je definirao kao “obrede koji prate svaku promjenu mjesta, stanja, društvenogpoložaja i dobi”. Riječ je o još jednoj kulturnoj univerzaliji. Neopagani prihvaćaju taj znanstveni pojam jer je on etnički i jezično neutralan pa se može primijeniti na bilo koju kulturu, duhovni pravac ili religiju.
Neke su životne prekretnice uzrokovane prirodnim protekom vremena, a neke su odabrane voljno. Njihovim obilježavanjem odajemo počast svim životnim fazama i društvenim statusima. Općenito, obredima prijelaza mogu se obilježiti rođenje, pubertet, zrelost, starost i smrt. Od onih prekretnica koje pagani sami biraju, posebno se ističu inicijacija (ili duhovno rođenje) i ulazak u životnu zajednicu s drugom osobom (brak).
STRUKTURA OBREDA PRIJELAZA Van Gennep je formulirao i strukturu obreda prijelaza. Opisuje ga kao proces koji se odvija u tri faze: 1. separacija (ili preliminalna faza) u kojoj osoba izlazi iz dotadašnjeg statusa, 2. tranzicija (ili liminalna faza) koja predstavlja kratki interval bezvremenosti i socijalne nestrukturiranosti (kaosa ili singularnosti) te 3. reagregacija (ili postliminalna faza) u kojoj osoba ulazi u novu fazu života ili socijalni status. Primjerice, odlazak muškarca u vojsku možemo smatrati obredom prijelaza. U prvoj fazi on će ošišati kosu (separacija), proći regrutaciju (tranzicija) i odjenuti vojnu odoru (reagregacija). Tako se zadobiva novi identitet. 
U prošlosti su sve paganske kulture prakticirale obrede prijelaza, a tako je i danas u neopaganizmu. Oživljavanje tih drevnih običaja za pagane predstavlja dokidanje praznine u suvremenim životima. Naime, čini se da čovjek ima intrinzičnu potrebu za takvim obredima kako bi se jasno pozicionirao u spiralnom plesu života. Izvođenjem takvog obreda, čovjek i sebi i drugima poručuje tko je i što je.
Obredi prijelaza, više nego bilo koji drugi oblik duhovne i ritualne prakse, potiču koheziju i jačanje neopaganske zajednice pa čak i više od proslava ezbata i sabata! Obredima prijelaza neopagani se umrežavaju, stvaraju čvrste familijarne i “kumovske” veze!

U neopaganizmu postoji osam obreda prijelaza: 
1. prvoblagoslov    - rođenje djeteta
2. omlada    - prijelaz iz djetinjstva u pubertet
3. samoposvećenje - početak duhovnog puta
4. inicijacija    - duhovno (ili drugo) rođenje 
5. vjenčanje    - ulazak u životnu zajednicu (brak) s drugom osobom
6. razdruženje    - izlazak iz životne zajednice (braka) s drugom osobom
7. starješenje    - prijelaz iz zrelosti u starost i povlačenje iz aktivnog života
8. ispraćaj     - smrt tijela i prijelaz duha u Samerlend

Teoretski, možemo ih podijeliti u dvije skupine: 1. naturalni (prvoblagoslov, omlada, starješenje i ispraćaj) – faze koje predstavljaju prirodni tijek vremena; 2. voluntarni (samoposvećenje, inicijacija, vjenčanje i razdruženje) – statusi koje sami odabiremo.
Svi se obredi obavljaju po manje-više standardnoj shemi neopaganskog obreda. Razlikovat će se u središnjem dijelu, ovisno o temi. No, kako su svi ti obredi svečani i služe za okupljanje zajednice (osim samoposvećenja), često će se uključiti razni folklorni elementi, ovisno o tradiciji koju slijedite. Glazba je gotovo uvijek neizostavan čimbenik. Osim pljeskanja i bubnjanja na nekim obredima često će se svirati razne prikladne kompozicije.
PRVOBLAGOSLOV I PAGANSKI RODITELJI Prvoblagoslov je paganski obred prijelaza kojim se obilježava rođenje djeteta. Korespondira sabatu Yuleu i početku zime, a u Mjesečevu ciklusu prvom danu nakon Tamnog Mjeseca.
Prvoblagoslov ima nekoliko funkcija: slavljenje otajstva života; izražavanje dobrodošlice novoj duši; davanje blagoslova djetetu sa željama za radostan, sretan, ispunjen i uspješan život; traženje blagoslova za dijete od Boga i Božice, svih bogova i božica, sila Neba i Zemlje, sila prirode i svemira, Čuvara četvorih vrata, duhova prirode, elementala, predaka i duhova umrlih, svih bića iz vilinskog svijeta, kristala, biljaka, životinja i svih bića u svemiru; ispunjavanje djeteta iscjeljujućom kozmičkom energijom; darivanje djeteta itd. Tradicionalno bi se na prvoblagoslovu djetetu dalo ime. Danas se to rijetko događa jer većina roditelja i prije poroda određuje ime koje se odmah po rođenju službeno registrira. Svejedno, na obredu će se ime jasno izreći. Međutim, ovim se obredom i odrasli pozivaju na odgovornost! Malo je dijete bespomoćno i u potpunosti ovisno o odraslima, roditeljima ili skrbnicima. Oni se obvezuju da će ga štititi i odgajati najbolje što mogu.
Budući da se dijete pomazuje uljem i škropi vodom, ovaj obred neodoljivo podsjeća na katoličko krštenje pa je potrebno pojasniti u čemu je krucijalna razlika. Prema katoličkom katekizmu, po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja (br. 1213.). Dakle, obredom krštenja roditelji katolici vlastitom djetetu nameću religijski identitet dok je ono još malo i dok nikako ne može dati voljan pristanak. Paganima nešto tako nije ni u primisli. Više smo puta istaknuli da paganizam daje snažan naglasak na slobodnu volju. To znači da paganski roditelji ni u jednom trenutku ne bi smjeli insistirati na tome da njihovo dijete kroči istim duhovnim putem, iako ga naravno imaju pravo upoznati s njime. Dakle, u kršćanstvu se dijete rađa u grijehu pa se ono na krštenju posvećuje Crkvi; dok se u paganizmu dijete rađa u svetosti pa se na prvoblagoslovu zajednica posvećuje njemu. Smisao je dijametralno suprotan.
OMLADA Omlada je paganski obred prijelaza kojim se obilježava kraj djetinjstva i ulazak u pubertet, što se načelno povezuje s prvom menstruacijom (u djevojčica) ili polucijom (u dječaka). Vrijeme je to spolnog sazrijevanja pa je riječ o više nego zornoj simbolici plodnosti. Kako buđenje spolnosti snažno korespondira sabatu Ostari i dolasku proljeća, omlada se kolokvijalno naziva i pupanje ili procvat, kao što se za adolescente zna reći da su “u cvijetu mladosti” i sl. U Mjesečevu ciklusu korespondira prvoj četvrti.
Omlada ima nekoliko funkcija: osnaživanje psihičkog i fizičkog integriteta mlade osobe koja premošćuje jaz između djetinjstva i mladosti; utemeljenje samopoštovanja, samopouzdanja i vjere u sebe; razvijanje sustava vrijednosti koji počiva na prihvaćanju odgovornosti, posebice u pogledu spolnosti i roditeljstva; jačanje veza roditelja i djeteta na temelju međusobnog poštivanja i povjerenja; početak polagane preobrazbe odnosa iz roditeljskog u partnerski i prijateljski; početak izgradnje muškog ili ženskog identiteta, za što će od presudne važnosti biti kvalitetne relacije “otac – sin” i “majka – kći”; početak edukacije o paganskoj filozofiji i načinu življenja, na temelju djetetova pristanka; potvrda roditelja da će nastaviti odgajati dijete u skladu s načelom “Dok nikome ne naudite, činite što vam volja” itd.
U toj dobi, mladi pokušavaju dostići samostalnost pa se prirodno počinju odvajati od roditelja. Na ovom obredu, otac i majka moraju pokazati da će odsad drukčije komunicirati s djetetom, više kao prijatelji nego kao roditelji. To će uvelike pomoći u očuvanju kvalitetnih obiteljskih odnosa. Bilo kakvo insistiranje i “držanje djeteta pod staklenim zvonom” samo će produbiti krizu.
Potrebno je upozoriti na problem dvostruke inverzije simbolike ovog obreda. Naime, katolici su omladu kao obred prijelaza pretvorili u sakrament potvrde vjere, da bi u današnje vrijeme neki neopagani počeli tumačiti kako se na omladi potvrđuje paganska vjera (!?), što je zaista pogrešno tumačenje. Neki idu toliko daleko pa pričaju kako se na tom obredu mladi zavjetuju u vještičje kovene i sl. Ništa od toga nema veze s paganizmom. Omladom se obilježava prijelaz u novu fazu života – i to je to. Predanost paganskoj duhovnosti počinje kasnije, na obredu samoposvećenja, a “potvrđuje” se inicijacijom. U to vrijeme, čovjek je već sasvim sposoban za samostalno rasuđivanje i voljne odabire.
SAMOPOSVEĆENJE Samoposvećenje je paganski obred prijelaza kojim se pagan stavlja u službu odabranog Božanstva, čime daje potvrdu i pečat svom odabiru i odnosu s božanskom energijom. Kao što smo već rekli, služba nije “služenje” ili “ropstvo”, nego partnerski odnos s božanskim silama, u kojem se vi obvezujete da ćete gajiti odnos s Božanstvom i prinositi Mu simboličku žrtvu, a Njega molite da vas vodi kroz život i pomogne vam na putu duhovnog rasta.
Samoposvećenje se smatra “formalnim” početkom duhovnog života svakog pagana. Nakon tog obreda, osoba postaje posvećenik ili posvećenica (dedicant). No, ovaj se obred u nekoliko vidova razlikuje od drugih obreda prijelaza.
- Povezan je sa sljedećim obredom prijelaza – inicijacijom, što znači da ga nema smisla obavljati, ako nakon toga neće uslijediti inicijacija koja bi se trebala obaviti najmanje godinu i jedan dan nakon samoposvećenja. U tom periodu, osoba će se posvetiti učenju i razvijanju odnosa s Božanstvom te slaviti sve ezbate i sabate.
- Uvijek se obavlja isključivo nasamo! To je prilika da se sami predstavite božanstvima u potpuno intimnom ozračju. Nema nikakvih svjedoka. Naprosto ćete ostalima najaviti da ćete taj obred obaviti određenog dana, obično na ezbat Punog Mjeseca.
- Jednako se obavlja kao opći paganski obred prijelaza (što je priprema za opću pagansku inicijaciju) i kao priprema za prvu vještičju (kovensku) inicijaciju.
- Uz inicijaciju, jedini je “obvezan” obred prijelaza. Naravno, vi možete biti pagan bez ikakvih inicijacija, no u sljedećem potpoglavlju pojasnit ćemo zašto bi svaki pagan trebao biti “ponovno rođen”, čemu služi upravo inicijacija.
INICIJACIJA Inicijacija je paganski obred prijelaza kojim se obilježava čovjekovo duhovno ili “drugo” rođenje. Postoji u gotovo svim drevnim svjetskim kulturama, a kasnije je u raznim oblicima i izvedbama preuzet u gotovo sve religije. Istodobno, o inicijaciji postoje brojne predrasude, nerazumijevanja i nejasnoće. Stoga ćemo odmah na početku izlaganja reći da Svjetski paganski krug ne provodi inicijacije u smislu “regrutiranja vjernika”, nego organizira taj obred prijelaza za one sljedbenike koji na svečan i ceremonijalan način žele obilježiti svoje duhovno rođenje. Inicijat simbolički umire i ponovno se rađa kao nova osoba s novim znanjem i mudrošću. Kako bismo je razlikovali od vještičjih (kovenskih) inicijacija, rabimo i pojam opća paganska inicijacija (common pagan initiation).
NEOPAGANSKI KONCEPT BRAKA I OBITELJI Vjenčanje ili združenje paganski je obred prijelaza kojim se obilježava ulazak u životnu zajednicu (brak) s drugom osobom. Jedan je od najradosnijih trenutaka u životu svake osobe. Korespondira sabatu Beltaneu i sredini proljeća, a u Mjesečevu ciklusu Punom Mjesecu. Za početak, pojasnit ćemo neopaganski koncept braka i obitelji.
Razdruženje paganski je obred prijelaza kojim se obilježava izlazak iz životne zajednice (braka) s drugom osobom. Razlaz dviju osoba koje su nekad bile zaljubljene i jako se voljele, rijetko kad može biti radosno iskustvo. Ma koliko se ljudi voljeli, naprosto nema jamstva da će ta ljubav potrajati do kraja života. Kakvi god razlozi rastanka (razvoda) bili, ostali ljudi naprosto moraju to poštivati. Nitko nema pravo zamjerati paru na njihovoj odluci.
Pagani dobro razumiju magiju i ispreplitanje energija dviju osoba. Znaju koliko opasno može biti ostaviti energiju razdora, gnjeva i gorčine da “visi u zraku”. To je isto kao da nakon magijskog obreda ne spustite krug ili kao da nakon intenzivnog magijskog rada ne uzemljite višak energije. Stoga obred razdruženja ponajprije služi tome da se rasprši negativna energija, da se međusobni odnos dvoje ljudi energetski prekine, okonča i zapečati. Time će se oboje osjećati slobodno da ponovno potraže sreću negdje drugdje, bez ikakvog straha, nelagode ili osjećaja krivnje. Takav postupak donosi veliko emocionalno olakšanje. Osim toga, tako koncipiran energetski razlaz daje mogućnost da se par jednog dana ponovno susretne i zaljubi, možda u ovom, a možda tek u nekom od sljedećih života.
Stari Grci dopuštali su razvod, iako ga je morao odobriti magistrat. Rimljani su dopuštali i mužu i ženi da zatraže razvod, pod sloganom brakovi moraju biti slobodni (matrimonia debent esse libera). Katolička crkva i dan-danas žestoko se protivi razvodima. U njihovu katekizmu stoji: Ženidbeni je vez uspostavljen od samoga Boga, tako da među krštenima sklopljena i izvršena ženidba nikad ne može biti razriješena. Taj vez, koji proizlazi od slobodnoga ljudskog čina supružnika i izvršenja ženidbe, neopoziva je stvarnost iz koje proizlazi savez, zajamčen Božjom vjernošću. Crkva nema vlasti izjašnjavati se suprotno toj odredbi Božje mudrosti (br. 1640.). Pagani nemaju takvih problema jer ne čine “volju Božju” nego svoju vlastitu.
STARJEŠENJE Starješenje (Eldering) je paganski obred prijelaza kojim se obilježava kraj zrele faze života i ulazak u starost te povlačenje iz aktivnog i radnog života. Korespondira sabatu Lammasu i navještenju jeseni, a u Mjesečevu ciklusu zadnjoj četvrti.
Suvremeno društvo opterećeno je lažnim sustavom vrijednosti koji prenaglašava mladost, ljepotu i seksepil. Sasvim nepotrebna erotizacija društva dovela je do toga da se ljudi užasavaju bora na licu, sjede kose i drugih tjelesnih obilježja starosti. Sasvim je razumljiva i prihvatljiva težnja ljudi da što duže budu zdravi, vitalni, lucidni, radno sposobni, aktivni pa čak i mladoliki. No, problem je u tome što se starost doživljava kao “grozna sudbina”, a umirovljenici koji su desetljećima pošteno i odgovorno radili, preko noći postaju “teret” i “smetnja”. To je posljedica brutalnoga kapitalističkog i potrošačkog sustava koji nimalo ne mari za ljudskim dostojanstvom.
Paganske kulture oduvijek su imale posve suprotan stav, a tako je i danas u neopaganskoj zajednici. Starost se smatra predivnom dobi kada se čovjek sa zadovoljstvom može osvrnuti na minuli rad i postignuća, a opet može se radovati desetljećima koja mu tek predstoje. Danas pogotovo to ima smisla kad je životni vijek sve dulji pa nije rijetkost da netko doživi sto i više godina. Stoga ulazak u starost nije “odbrojavanje do smrti” nego vrijeme kada se čovjek konačno može u najvećoj mjeri posvetiti sâm sebi. To je radostan prelazak i treba ga proslaviti s jednakim žarom kao i omladu ili vjenčanje. Tek u dubokoj starosti materijalno tijelo počet će se pripremati za konačni razlaz s duhom. Ali, ni to nije ništa “tragično”. I sama smrt tek je prijelaz u novi život. 
Društveni status koji se zadobiva nakon starješenja naziva se starješinstvo (elderhood). Osoba koja pristupa obredu starješenja naziva se starješenik  ili starješenica (elder-to-be).
Iako se starješenje u žena često povezuje s menopauzom, potrebno je reći da taj obred nije samo odraz starenja tijela, nego se njime ponajprije obilježava duhovno sazrijevanje. Drugi je specifičan prag umirovljenje, odnosno kraj radnoga vijeka, što pak ovisi o radnom zakonodavstvu pojedine države. Stoga se u neopaganskim zajednicama obično određuje minimalna dob za starješenje (kao što je i u slučaju omlade).
Starješenjem se čovjeku ponajprije odaje priznanje za životno djelo, neovisno o tome kojim se poslom bavio. U svim drevnim kulturama, starost je uvijek bila sinonim za znanje, golemo životno iskustvo i mudrost. Starješine su bili savjetnici kraljeva i ratnika, bili su magičari i vještice, travari, iscjelitelji, učitelji i suci. Posredovali su u sukobima, ukazivali na pogreške i služili kao “moralne vertikale” (u pozitivnom smislu). U duhovnom smislu, bili su “čuvari zakona”, što ne znači da ih se smatralo nepogrešivima (kao što u katolicizmu postoji dogma o nepogrešivosti pape). Međutim, njihova je riječ imala težinu jer se priznavala činjenica da su starješine u životu imali dovoljno vremena da se osvjedoče na koji način djeluju prirodne, duhovne i magijske zakonitosti. Uostalom, svatko se sjeća koliko je mogao naučiti od svojih djedova, baka, pradjedova i prabaka.
ISPRAĆAJ Ispraćaj je paganski obred prijelaza kojim se obilježava čovjekova smrt. Za ljude koji ispraćaju pokojnika, to je najtužniji od svih osam obreda prijelaza. Korespondira jeseni i sabatima Mabonu (kao trenutku umiranja) i Samhainu (kao stanju smrti), a u Mjesečevu ciklusu Tamnom Mjesecu. U neopaganskoj terminologiji postoje brojni pojmovi, poput: crossingover, “prelazak na drugu stranu”, crossing the river , “prelaženje rijeke”, crossing the bridge, “prelaženje preko mosta”,remembrance, “sjećanje (komemoracija)”, in to the shadows, “(odlazak) u sjenu”, Summerland journey, “put u Samerlend” itd.
PAGANSKI KONCEPT SMRTI Iz dosadašnjeg izlaganja potpuno je jasan paganski koncept smrti. Duh ne umire. Umire samo tijelo. Smrt je točka prijelaza iz jednog oblika postojanja u drugi. Život je vječan, a smrt je samo privid. Nakon smrti, materijalno tijelo vraća se Božici Majci, ono se reciklira i ponovno postaje dio tla. Duh se pak uzdiže, zadržava naš identitet, odlazi u predivan Samerlend gdje sva svoja iskustva, ideje i postignuta znanja predaje kozmičkom duhu, tj. Rogatom Bogu, čime i On sâm evoluira. Tamo duh može ostati zauvijek ili neko određeno vrijeme, a potom se po želji (a djelomično i po karmanskim povezanostima) ponovno rađa u materijalnom tijelu, pri čemu osim ljudskog može izabrati i neki drugi oblik postojanja. Dakle, smrt nipošto nije “kazna za grijeh” niti je uzrokovana bilo čijim postupkom. Ona je sastavni dio života pa bi iz šire perspektive i sâm čin umiranja trebao biti radostan trenutak prelaska u sljedeći život. Da se razumijemo, sve su to ipak samo ljudske spekulacije. Paganizam je “religija misterija” pa priznaje da mi zapravo ne znamo što se događa nakon smrti. Kad umremo, znat ćemo. Do izloženoga koncepta ljudi su u prošlosti došli logičkom indukcijom, promatrajući kružne prirodne procese pa su zaključili ovako: ako se godišnja doba neprestano izmjenjuju, ako se izmjenjuju dan i noć, ako se izmjenjuju Mjesečeve faze, tada je sasvim logično da se izmjenjuju i život i smrt.
Prema tome, kada čovjek umre, pagani se ponajprije okupljaju da bi se pozdravili s pokojnikom, da mu zažele sretan put u Samerlend, da mu zažele sretno ponovno rođenje i da mu daju posljednji blagoslov.
TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

ponedjeljak, 3. studenoga 2014.

Vještičija brojanica ili tespih

Ovo bi bila najbolja slika vještičije brojanice


Od drevnih paganskih vremena poznata je upotreba takozvanih vještičijih brojanica napravljenih od 28 kuglica, služila je za bolju koncentraciju i obraćanje božanstvima. Praksu korištenja brojanice kasnije su preuzele i monoteističke religije.
Simbolika vještičije brojanice nalazi se u broju 9 ( 3x3, broj Božanske Majke), podjeljen je na tri zrna za Djevicu, tri zrna za Majku, i tri zrna za Staricu.
U praktičnom radu vještičija brojanica ima namjenu, između ostalog, da vješticu ili vještca stalno podjeća na šumu i na prirodu. Konopac na koji se stavljaju zrna tradicionalno je zbog toga zelene boje. Svaka vještica može imati po nekoliko brojanica koje će posvetiti određenim božanstvima i svaku od njih koristi samo onda kada se obraća (moli) tom bogu ili boginji.
Brojanicu je lako napraviti: potrebno vam je 28 kuglica, boja i veličina su prepušteni vašem izboru. Treba naglasiti kako se u vještičarstvu posebno cijeni individualizam i maštovitost osobito pri dizajnu i izradi alata i pribora. Dok nižete zrna na konopac izgovara se: Dođi, Boginjo, i blagoslovi moj rad, usreći naš susret i podari svoju milost". Nakon što se postavi i zadnje zrno krajevi konopca se vežu u čvor, zatim u dvostruki čvor i na kraju u trostruki čvor, ponavljajući svaki put istu molitvu. Time je vaša brojanica završena i spremna za posvetu.
U pitanju je jednostavna posveta za koju je potrebno imati novu bijelu svijeću, malo tamjana i mir za rad. Ispred sebe stavi se brojanica u obliku kruga u čiju se sredinu postavi svijeća i zapali. Sa strane se zapali tamjan. Zatim se duboko udahne, postave ruke na brojanicu i kaže: "Prožimanjem u beskrajne sfere, ove kuglice postaju niz molitvi, neka budu prepune nade i snova, Boginjo blagoslovi i molim te čuj me".
TREBATE LI POOMOC KONTAKTIRAJTE ME NA email:  mistikaokultizam@gmail.com ili na broj mobitela 092/324-1928

Vještičiji praznici i običaji

IMBOLC – Od sumraka 31. januara do 2. februara

Imbolc ili povratak svjetlosti jeste praznik vatre koji je dolaskom kršćanstva pretvoren u Svijećnicu koja se slavi 2.2. Bilo je to vrijeme kada se keltska trojna boginja Brigid prvi put pojavila kao djevojka i vodila ljubav sa mladim bogom svjetlosti rođenim na kratkodnevnicu. Ovaj festival je bio poznat i kao Oimelc (praznik prvog ovčijeg mlijeka poslije zime) ili Brigantia. Na vrhovima brda paljene su svete vatre da bi se dočekale i podstakle narastajuća svjetlost i toplina.

Nevjestino veče 31.1. od snopa žita se pravio nevjestin krevet. Ponekad je to bilo žito koje je sačuvano od posljednjeg pšeničnog snopa prve žetve na Lamas (krajem jula) i ono je ukrašavano trakama ili ranim proljetnim cvijećem da bi predstavljalo majku zemlju. Nevjestin krevet je pravljen pored vatre, a ukućani bi pri tome pjevali: “dođi nevjesto, krevet ti je spreman.” Tada bi djevojka obučena kao nevjesta ostavila pred vratima krave i čabricu i donijela mir, plodnost i izobilje, zbog čega su je i zvali nevjesta, jer dolazi da živi sa ukućanima i donosi miraz.

Domaćica bi posipala med i mlijeko preko nevjestinog kreveta. Pošto bi se sakupili svi muški članovi familije da plate, bilo poljupcem, buketom cvijeća ili novcem, ulaz u krug svjetlosti vatre. Oni su trazili da im se pomogne u onome od cčga su živjeli – u zanatu ili obradi zemlje, pa bi poželjeli želju na nevjestinom krevetu.

Brigidini križevi bi se pleli od vlati pšenice i kačili po kući radi zaštite od zlih sila, što je običaj koji se zadržao i u kršćanstvu i u kultu Svete Nevjeste koja je obilježavana početkom februara.

Imbolc je vrijeme kada treba bacati magiju kojom se zaziva nova ljubav, plodnost i svaki poduhvat koji počinje od nečega malog, i to najčešće tako što se zapali krug svijeća u čiju se sredinu stavi posuda svježeg mlijeka.

Biljke i tamjan koji se najčešće vezuju za Imbolc jesu angelica, bosiljak, benzoj, žuta trava, vrijes ili mirta. Svijeće obojene u bijelo, krem, ružičasto ili neku drugu bljedu, vezuju se za nevinost i nježnost, osobine po kojima je ovaj period najpoznatiji.
OSTARE – slavi se tri dana, od sumraka negdje oko 21. marta, u zavisnosti od kalendara

Proljetna ravnodnevnica obilježava prijelaznu tačku između mračnog i svijetlog doba godine. Na proljetnu ravnodnevnicu sunce se rađa na krajnjem istoku i zalazi na krajnjem zapadu u roku od tačno 12 sati, koliko ravnodnevnica traje.
Tada su se prema običaju bojila prva proljetna jaja koja su ostavljana na svetilištima anglosaksonske boginje Eostre ili nordijske boginje Ostare kojoj je zec bio sveta zivotinja (otud i porijeklo uskršnjeg zeca). Pošto je prethodio velikim poljoprivrednim radovima, festival Eostre, po kojem je Uskrs dobio ime, Eostre je bio vrijeme kada su se po odlasku zime kokoške počinjale da legu jaja.
To je po keltskoj tradiciji i vrijeme kada je bog svjetlosti nadvladao svog brata blizanca, boga tame, čime je najavljivan dolazak dužih dana,a kraćih noći.

U tom periodu je boginja Brigid, a po nekim vjerovanjima boginja Majka, začela dijete koje će se roditi na zimsku kratkodnevnicu. Ovo je u direktnoj vezi sa Blagovjestima svete bogorodice, kojoj je anđeo Gabrijel rekao da će dobiti dijete.
Na proljetnu ravnodnevnicu paljene su vatre na kojima je spaljivana lutka pravljena od snopova žita posvećenog predhodne žetve. Po dolasku kršćanstva ta lutka predstavlja Judu koji gori na uskršnjem plamenu. Pepeo je posipan po poljima da bi bila plodna. Čovjek koji se, prema jednom od vjerovanja, probudi u osvit uskršnje nedjelje, vidjeće kako sunce treperi na vodi i anđele kako se igraju.
Proljetna ravnodnevnica je vrlo moćan period za rituale kojima se obilježava povratak radosti, veselja i prije svega novih početaka, bez obzira da li je riječ o karijeri, novoj životnoj fazi ili iznenadnoj odluci da se pođe novim putem.
Uz cvijeće i biljke koje se vezuju za proljetnu ravnodnevnicu spadaju žuta trava, buhač, petolist, šafran, narcis, orlovi nokti, jagorčevina, žalfija, majčina dušica i ljubičica. Žutim i zelenim svijećama predstavljaju se optimizam i usredsređenost, po kojim je ovaj period najviše poznat.
BELTAN – od sumraka 30. aprila do sumraka 2. maja

Beltan, ili Beltain, dobio je ime po keltskoj rijeci Bealtaine što znači blistav plamen, vatra Bela, Belija ili Belinusa, keltskog boga svjetlosti. Za vještice je ovo drugi najvažniji praznik u godine, a za Kelte drugi najveći praznik vatre!
Poznat i kao Majsko veče, Majski dan ili Valpurgijska noć, Beltan pada prvog dana maja.Njime se obilježava dolazak drevnog ljeta i bujanje života. Boginja majka se tada predstavlja kao majska kraljica ili Flora, boginja cvijeća, koju su Rimljani slavili početkom maja, što je ujedno i posljednji put da se boginja majka javlja kao djevojka. Ona se udaje za Džeka O’Grina, koji se vezuje za rogatog boga. U veoma davna vremena postojao je običaj da ako je prethodna godina bila neplodna, da se vatri žrtvuje mlad i nevin muškarac, ali je do vremena druida umjesto čovjeka spaljivana ogromna lutka od slame u koju su najverovatnije stavljale neke životinje. U vrijeme ranog kršćanstva postojao je običaj da se iz torbe izvlače komadi kolača, pa onaj ko izvuče komad na kome je bio utisnut križ, treba da oponaša ritual prinošenja muške žrtve.

Zalazak sunca u veče uoči prvog maja bio je znak druidima da na vrhu najbližeg brda pale velike Belove vatre od devet različitih vrsta drveta, uz pomoć hrastovog postolja I hrastovog štapa. Do srednjeg vijeka vatre Beltana paljene su u svakom selu jer se vjerovalo da liječe i donose plodnost, a u zabačenim krajevima poznatim po keltskom nasljeđu, ove vatre se pale još i danas.

Mladi parovi su ponekad skidali odjeću i preskakali po dvije Belatnove vatre, trčali između njih ili su oko vatre plesali u smjeru kazaljke na satu. Postojao je i običaj da se stoka poslije završetka duge zime pušta da izađe iz štala i prođe između ovih vatri da bi se oćistila od bolesti i da bi u narednim mjesecima bila plodna i davala puno mlijeka.

Majski stub, koji simbolizuje drevno drvo na kojem počiva svijet i falus nebeskog oca, bio je u centru svih plesova plodnosti čije se porijeklo izgubilo. Oko stuba su se plele crvene, plave, zelene, žute i bijele trake kojima se predstavljalo jedinstvo zemlje i neba, ljeta i zime, vode i vatre.

Glavno obilježje ovog praznika bio je jedan običaj koji seže do prvih zemljoradničkih zajednica i postoji u različitim formama. Mladi parovi su odlazili u šume i polja da bi vodili ljubav i u povratku su donosili prvi cvijet gloga kojim su ukrašavali kuće i štale. Maj je prema jednoj tradiciji jedino doba godine kada glog smije da se unese u kuću.

Beltane je stoga vrlo moćna svetkovina kada je riječ o magiji plodnosti svih vrsta, bilo da je riječ o prinovama, poslovnom uspjehu ili finansijskim uspjesima, poboljšanju zdravlja ili jačanju lične energije koja buja uporedo sa dolaskom ljeta, svjetlosti i toplote.

Tamjan i biljke koje se vezuju za Beltan jesu badem, angelica, jasen, jagorčevina, tamjan, glog, jorgovan, neven i ruže za ljubav. Svijeće koje se pale na Beltan su crvene i srebrne i označavaju strast i skrivene želje.
DUGODNEVNICA – slavi se tri dana od sumraka negdje oko 21. juna, u zavisnosti od kalendara

Dugodnevnica označava onaj trenutak u godini kada je sunce na svom vrhuncu, kada je dan najduži i predstavlja period kada magija svjetlosti i sunca ima najveći utjecaj. Dugodnevnica se obilježavala sve od Rusije pa do Amerike, gdje je ples sunca bio potvrda hrabrosti i snage. To je bilo vrijeme Velikog rituala, svetog sjedinjavanja zrelog boga sunca i majke zemlje.
Baš kao što je kratkodnevnica dolaskom kršćana pretvorena u Bozić, tako je dugodnevnica postala praznik svetog Ivana Krstitelja 24. juna. U srednjem vijeku je postojao običaj da se na Svetog Ivana, kao što se činilo odvajkad, niz padine kotrljaju takozvani točkovi vatre ili sunca, a na najvišim brdima paljene su vatre kojima je obilježavano sunce u zenitu.
Zlatna biljka sredine ljeta i simbol dugodnevnice je kantarion. Ako se ubere u ponoć na Sv. Ivana ili pred dugodnevnicu, kantarion donosi plodnost i moć da se privuče voljena osoba ako se nosi sa sobom ili drži pod jastukom.
Dugodnevnica je i danas jedan od najvažnijih praznika za druide koji noć pred praznik provedu u bdijenju i nastavljaju sa poslom sve do podneva.
Dugodnevnica je vrijeme za rituale kojima se priziva uspjeh, moć i bogatstvo.
U trave i mirise koji se koriste na ovaj praznik spadaju kamilica, zova, morač, lavanda, kantarion i sporiš. Svijeće koje se pale na dugodnevnicu su zlatnožute ili narandžaste boje i označavaju radost ili povjerenje.
LUGHNASSAN – od sumraka 31. jula do 2. avgusta

Ovo je praznik Lugha ili Luga, keltskog boga svjetlosti, prvi praznik svjetlosti, prvi praznik žetve kojim se zemlja zahvaljuje na obilnom rodu.
Smatralo se da košenje posljednjeg snopa pšenice donosi nesreću, jer je ona prema vjerovanju predstavljala žrtvu bogovima ili, kao što je bilo kod Kelta, čak i samog Luga koji se ponudio da bude žrtva, da bi se nastavio ciklus života, smrti i ponovnog rođenja, odnosno sjetve, rasta i žetve. Stoga su žeteoci bacali svoje srpove na posljednji snop da se ne bi znalo ko je ubio boga žita. Od ovog posljednjeg snopa je pravljena mala lutka koja je bila simbol majke zemlje. Ona je ukrašavana crvenim trakama Cerridwen, keltske boginje majke po velškoj tradiciji ili boginje majke Frige po nordijskoj. Ta lutka se kačila iznad ognjišta i tu je stajala preko cijele zime.
Kršćanska verzija ovog praznika se zove Lamas, što znači kruhna misa. Tokom srednjeg vijeka to je bio običaj da se peče kruh od prvog žita, koji se stavljao na oltar da se označi prvi plod. Lamas je bio prilika da se praznuje i da se ljudi sretnu sa dalekim rođacima, da se ugovore vjenčanja i razriješe zavade. Zato su Pravda, prava prijateljstva i partnerstva, napredovanje, karijera i rješavanja novčanih pitanja u centru pažnje rituala koja se vrše na ovaj praznik.
Trave i mirisi Lamasa su cedar, cimet, piskavica, đumbir, vrijes i suncokret. Svijeće koje se pale su purpurne za pravdu i tamnožute i narandžaste ako najavljuju dolazak jeseni.
JESENJA RAVNODNEVNICA – slavi se tri dana počev od sumraka negdje oko 23. septembra, u zavisnosti od kalendara

Jesenja ravnodnevnica se tradicionalno proslavljala kao druga, divlja ili zelena žetva, vrijeme praznovanja u čast Majke Zemlje i njenih plodova. Večera na dan žetve je običaj koji je stariji od kršćanstva. U vrijeme kada je ista dužina noći i dana najavljuje dolazak zime, ovaj praznik je predstavljao simpatetički magijski gest kojim je trebalo obezbjediti dovoljno hrane za zimski period tako što su se iznosili i jeli najbolji plodovi žetve. U ovo vrijeme je, prema predanju, bog svjetlosti izgubio bitku protiv svog mračnog blizanca i alter ega, boga tame.
Miholjdan, ili sveti arkanđeo Mihael, anđeo sunca, proslavljao se 29. septembra gozbom čije je glavno jelo bilo guska. Sv. Mihael je bio zaštitnik visokih mjesta i zamjenio je paganske bogove sunca. Na ovaj dan druidi su se uspinjali na vrhove brda da bi se pozdravili sa ljetom i božanstvom životinja, drevnim rogatim bogom koji je odlazio da se pretvori u boga zime i podzemnog svijeta.
Jesenja ravnodnevnica je vrlo moćan period za rituale kojima je u centru pažnje bilo nedovršen posao, prestanak svađa i umirenje bezrazložnog gnjeva, ali i rješavanje familijarnih pitanja.
U trave i mirise koji se najčešće vezuju za ravnodnevnicu spadaju paprat, geranijum, mirta, bor i Solomonov pečat. Na jesenju ravnodnevnicu pale se svijeće plave boje kojom se simbolizuje jesenja kiša i zelena za Majku zemlju i divlju žetvu, da bi se prikazalo spajanje neujednačenih aspekata života i uravnoteženog razmišljanja.
SAMHAIN – od sumraka 31. oktobra do sumraka 2. novembra

Samhain, sto znači “kraj ljeta”, u moderno doba poznat kao Noć vještica i predstavlja početak keltske godine i vrijeme kada treba poželjeti dobrodošlicu sjenama naših predaka. U kršćanstvu su to Dan mrtvih, Svi sveti i Zadušnice. Za vještice je ovo vrlo bitan period jer je u drevna vremena to bio najvažniji praznik vatre.
Bilo je to vrijeme kada je trebalo okupiti stoku sa ispaše i skloniti je od predstojeće zime. Stada su prolazila između dvije vatre da bi se pročistila, nakon čega su zatvarana u štale ili ubijana da bi se napravile zalihe mesa. Ove vatre su služile i da osvjetle put do kuće živim i mtvim članovima familije.
Zle vještice i pakosni vilenjaci su, prema vjerovanju, bili posebno moćni u ovo prijelazno doba godine, ali su se mogli otjerati velikim vatrama, svjetiljakama ili svijećama koje su se palile u bundevi i ostavljane na prozorima da bi zaplašile zle duhove. U nekim dijelovima Velike Britanije 5. novembra se slavi Noć vatre koja je zamjenila Noć vještica. Vatre se na ovu noć pale i danas u Irskoj i u dijelovima sjeverne Europe. Kao prijelazni period, Noc vještica ili u prijevodu Noć svih svetih, smatra se najboljim periodom za ljubavno proricanje.
Rituali koji se vrše na Samhain posebno su moćni u zaštiti, nadvaladavanju straha, smirivanju nesmirenih duhova (i u psihološkom i natprirodnom smislu), kao i za obilježavanje prirodnog prelaska iz jedne životne faze u drugu.
Za ovaj praznik se vezuju biljke i mirisi kao što su čempres, jelenska trava, paprat, orašćić i bor. Svijeće koje se pale na Samhain su crne, svjetloplave ili tamnopurpurne, jer te boje tjeraju strah, a narančaste se pale za radost besmrtnosti koja nam je u ovom periodu obećana.
KRATKODNEVNICA – slavi se tri dana počev od sumraka negdje oko 21. decembra, u zavisnosti od kalendara

Na kratkodnevnicu je dan najkraći, a noć najduža. Riječ je o prazniku koji je stariji od bilo koje organizovane religije. Kada su prvi ljudi vidjeli sunce u njegovoj najslabijoj fazi i vegetaciju već uvelu ili na umoru, oni su se bojali da se svjetlost i život nikad više neće vratiti. Zbog toga su palili velike vatre od debla badnjaka, a na stabla drveća kačili baklje da bi suncu dali snage. Domovi su ukrašavani zimzelenim drvećem da bi podstakli biljke da ponovo rastu kad zima prođe.
Božić u svom današnjem obliku predstavlja izvanrednu kombinaciju mnogih drevnih praznika koji su se slavili na kratkodnevnici širom Skandinavije, kod Kelta, u mitraizmu, kod drevnih Grka I Rimljana, isto koliko i kod kršćana. Svima je zajednička tema da se sunce, bog sunca ili Sin božiji ponovo rađa u najmračnijem vremenu u godini da bi život krenuo iz početka.
Božićna gozba, baš kao praznici žetve, predstavljali su magijski gest kojim je trebalo potvrditi da će hrane biti ponovo u izobilju kada stigne proljeće i da će sljedeća godina biti rodna, pa se u to doba oskudice uvijek obilno jelo i pilo.
Rituali koji se izvode na kratkodnevnicu imaju najveću moć ako zazivaju napredak I izobilje ali ne u nekom materijalnom smislu.
Biljke i mirisi koji se najčešće vezuju za kratkodnevnicu su lovor, cedar, krizantema, zelenika, smreka, bor i ružmarin. Svijeće koje se pale su bijele, tamnocrvene, svijetlozelene i zlatnožute boje.
TREBATE LI POOMOC KONTAKTIRAJTE ME NA email:  mistikaokultizam@gmail.com ili na broj mobitela 092/324-1928

PRIZIVANJE BOGINJE MJESECA

Dijano, kraljice noci
Blještavom ljepotom svojom
Obasjaj nas
I svojom srebrnom zrakom
Otključaj vrata snova
Dižuć' se bistra i jasna.
Iznad zemlje i neba i mora
Tvoja magična tajna
Čaroliju će baciti
Gdje god list raste
Gdje god se val diže
Dok sve ne postane prošlost
O, tajna kraljice moći
U ovaj čarobni sat
Mi tražimo od tebe dar
Nek' sreća bude na strani
Svih pravih vještica
O, Gospo od Mjeseca.
Čarolija za ispunjenje želje

Vrlo je zanimljiva tkz.čarolija s čvorovima. Ovo je jedna čarolija koju bilo ko može izvesti. Dovoljno je imati uže dugačko otprilike 90 centimetara (tri stope), boje koja će imati posebno značenje za vas ili biti u vezi s čarolijom koju želite izvesti. Potrebna je i svijeća jednako tako posebne boje te tamjan. Čaroliju treba izvoditi u ponoć, bez prisustva drugih osoba. Pripremite sve što vam je za čaroliju potrebno, a zatim si uzmite nešto vremena koje ćete provesti u meditaciji i razmišljanju o svom pitanju, odnosno o čaroliji koju želite izvesti. Ne zaboravite da vještice vjeruju u pravilo '' ŠTO GOD UČINIO, TRIPUT ĆE TI SE VRATITI''.
Kad se osjetite spremnim započnite ritual. Upalite svijeću, zagrijte tamjan. Provucite uže nekoliko puta kroz plamen svijeće i kroz dim tamjana, cijelo vrijeme razmišljajući o onome što želite ostvariti čarolijom. Nakon toga, kada u sebi osjetite da je došlo vrijeme za to, počnite izgovarati riječi čarolije., nakon svakog retka vežući jedan čvor na užetu. Prvi čvor vežite na lijevom kraju užeta, potom na desnom, zatim u sredini. Četvrti vežite između prvog i trećeg, peti između trećeg i drugog. šesti, sedmi, osmi i deveti postavljate između svakog od pet napravljenih čvorova, počevši s lijeva.
Nakon što zavežete posljednji čvor ponovo provucite uže kroz plamen i dim tamjana, ugasite svijeću i pođite ravno u krevet. Uže stavite pod jastuk. Uže treba držati na sigurnom mjestu sve dok se želja ne ispuni. Kad se želja ispuni uže spalite a njegov pepeo razbacajte ili pokopajte.

Prvim čvorom čarolija počinje
Drugim čvorom postaje istina
Trećim čvorom tako će biti
Četvrtim čvorom sve više jača
Petim čvorom da će biti uspješna
Šestim čvorom ovu čaroliju ja spremam
Sedmim čvorom Zvijezdama Neba
Osmim čvorom rukom sudbine
Devetim čvorom što je učinjeno moje je.

Vraćanje tuđih magija nazad

Nešto jednostavnija je molitva za uklanjanje zlog utjecaja odnosno čarolije koju je neka vještica bacila na vas. Čarolija (ova i slična njoj) izgovaraju se za vrijeme klasičnih rituala uklanjanja zlih utjecaja nad oltarom ukrašenim nekim od biljaka i predmeta koje služe za te svrhe.

Spaljujem tvoje čarolije
Šaljem demone nazad
Rastapam tvoje zlo
Sputavam tvoju volju
Rastapam tvoje čarolije
Sputavam tvoje zlo
Koje će ti se vratiti trostruko
Kako želim, tako će i biti.
O Mjesecu!

Mjesec sadrži u sebi svemirsku magiju. On je sve ono što su predstavljale nekadašnje boginje Velika Majka, Izida, Ištar, Artemida, Dijana, Selena, inače sve redom boginje kojima su se zaklinjale vještice i u koje se kunu i danas. Koliko je pak mali korak koji dijeli dobro od zla, bijelu od crne magije, govori i primjer Hekate, crne kraljice demona i noćnih duhova, a koja je samo jedno od mogućih obličja tog istog Mjeseca. Prema starim vještičijim vjerovanjima Sunce je otac svega u nama a Mjesec majka. Znamo li kolikog uticaja majka ima na svoje potomstvo eto i odgovora zašto Mjesec ima toliko uticaja na nas. O Mjesečevim mijenama pri vještičijim magijskim obredima treba voditi izuzetno mnogo pažnje. Naime, poduzmu li se određeni obredi u nepodobno vrijeme od Mjesečevih mijena, ne samo da neće doći do uspješnosti obreda već tada odaslane energetske umnogostručene sile mogu promjeniti predznak i iz pozitivnih postati negativne i kao bumerang se vratiti i nanijeti zlo onome ko ih je odaslo.
TREBATE LI POOMOC KONTAKTIRAJTE ME NA email:  mistikaokultizam@gmail.com ili na broj mobitela 092/324-1928

Proricanje ili divinacija

Mnogi od nas, bez obzira u kakvim su sredinama rasli, su od djetinjstva bili učeni da postoji “nešto” što zna sve, uključujući i našu sudbinu. Nekima je to bio sveznajući bog, drugima raspored zvijezda na dan kada su rođeni ili crte na dlanu. Uvjeravani smo da postoji sudbina od koje ne možemo pobjeći i da su nam se određene stvari u životu morale dogoditi, zato ljudi i posjeduju mogućnost predviđanja budućnosti, jer ona uistinu i jest predvidiva ako ju smatramo konstantnom. Ovakav način razmišljanja ostavit će vas u svijetu u kojemu ne prihvaćate odgovornost za vlastiti život i odluke koje donosite, a bez istinskog poznavanja sebe i vjerovanja vlastitim emocijama i mislima duhovni rast je nemoguć obzirom da ga blokiraju iluzije o nepromjenjivosti stvari. Svaki put kada ćete pokušati riješiti neki problem ili ostvariti novo iskustvo nastupiti će blokada koja vas uvjerava da ne možete jer niste za to rođeni, vaša sudbina je nešto drugo i ostati ćete i dalje na mjestu bez koraka prema naprijed.
Po paganskim učenjima o reinkarnaciji i svijetu nakon ovoga, vaša Duša bira gdje će se roditi i što će iskusiti. Duša kao takva ima svo znanje i u direktnoj je vezi sa Izvorom, no ono što joj nedostaje je iskustvo. U život kakav ga poznajemo se rađamo kako bi spojili znanje sa iskustvom jer jedino ta kombinacija donosi evoluciju Duše u nešto više. Ovdje sada prvi puta dolazimo do “volje” i “Volje”. Volja sa velikim V je ona od vaše Duše koja je odlučila roditi se u određenoj zemlji, kod određenih roditelja, u određeno povijesno vrijeme i ima neki plan što sve treba iskusiti, ima želju što treba vidjeti kako bi napredovala. Ta Volja se često miješa sa sudbinom. Volja sa malim v je vaša volja koju imate u ovom životu, vaše nade, snovi, težnje i potrebe koji su često pod utjecajem vašeg karaktera, sredine u kojoj se nalazite i okolnosti koje vas okružuju. Kao fizička tijela, mi znamo misliti da nešto želimo i kretati se prema tome no to uopće ne mora biti u skladu sa Voljom i Dušom, ono čemu treba težiti je sklad Duše i tijela no da bi to mogli prvo moramo postati svjesni da mi nismo svoj mozak, mi smo iznad njega, a mozak kao organ je najveći izazov za nadvladati.
Niti jedna od volja nema veze sa pojmom sudbine jer obje volje nisu nigdje zacrtane. Kada bi Volja bila zacrtana i lako ostvariva ne bi nam trebalo toliko puno ponavljanja istih situacija u nekoliko života da bi konačno nešto iz njih naučili jer bi tu Volju ostvarili već u prvom pokušaju. Očito je dakle da Volju nije lako prepoznati i osvijestiti, a kamoli onda i ostvariti, na tome treba raditi i korisno je razvijati se u tom smjeru u kojemu želimo spoznati Volju svoje Duše jer pokazuje ono što nam istinski treba. Volja koja se veže uz ovo fizičko tijelo se konstantno mijenja i prilagođava, sa učenjem i razvijanjem mijenjaju nam se afiniteti i moguće je da jela, ljude, mjesta koje nekada nismo željeli ili odobravali, danas prihvaćamo ili cijenimo, jednako je moguća i obrnuta situacija gdje kroz iskustvo dolazimo do zaključaka da nam određene stvari više nisu zanimljive ili potrebne.
Postoji li dakle sudbina i da li su svi naši životni događaji predvidivi? Ne. Život funkcionira na principu akcije i reakcije. Svaka odluka koju donesete nosi sa sobom određene posljedice, a svaka od tih posljedica nosi nove posljedice. Vi ste ti koji donosite odluke, nitko to ne čini umjesto vas, pa obzirom da vi jedini možete znati u određenom trenutku što ćete odabrati i još k tome odluku možete i mijenjati, kako onda može postojati sudbina? To bi impliciralo da netko ili nešto zna što ćete vi u bilo kojoj situaciji odlučiti, kada bi to bila istina tada ne biste bili slobodna bića, sloboda kao takva prestala bi postojati jer najveća je sloboda upravo to što sami krojite vlastiti život. Svaka vaša odluka kreira nastavak vašeg života i ništa ju ne može predvidjeti, to ne možete čak ni vi.
DIVINACIJA
Po Websterovom rječniku, definicija divinacije je sljedeća: “Umjetnost predviđanja budućih događaja ili otkrivanje tajnih stvari uz pomoć nadnaravnih sila, rituala, eksperimenata ili opažanja.”
“Gledanje u budućnost” najbolje je opisao Raymond Buckland koji je objasnio da mi ne gledamo u budućnost već postajemo svjesni svih sila koje djeluju i donose neki vjerojatan rezultat u budućnosti. Mi stvaramo vlastitu realnost. Ništa nije predodređeno i ne postoje stvari koje se moraju dogoditi, a ako pojedinac želi neki drugi rezultat događaja tada je u njegovoj ili njezinoj moći da to i ostvari.
Govoreći o divinaciji važno je pojasniti je malo bolje od običnog navođenja sinonima poput gatanja jer kada nekome pokušate objasniti divinaciju riječima “To ti je gatanje” naići ćete na standardnu reakciju koja prekrasno duhovno iskustvo uspoređuje sa starim ženama koje bacaju grah ili u šarenoj odjeći gledaju u kristalne kugle i sve to naravno u vrlo mističnom ambijentu i za popriličnu financijsku naknadu.
Moje osobno objašnjenje divinacije sa kojim se i ne morate složiti (ako vam to brane volja ili Volja) je sljedeće. Divinacija je otkrivanje značenja, ona se sastoji od duhovne orijentacije, karakteristika pitaoca (talenti, karakter, sposobnosti) i savjeta o duhovnom rastu. Da bi ostvarili kvalitetnu divinaciju potrebne su vam tri stvari: inspiracija, intuicija i refleksija. Ove stvari će vas voditi, pomoći vam da interpretirate simbole kao vlastitu refleksiju onoga što trebate saznati (a Duša vam to već zna) i pomoću intuicije dođete do ishoda koji su za vas najpovoljniji. Uvijek je intenzivnija divinacija ona koju sami izvodite od one koju će vam napraviti drugi ljudi jer sami sebe najbolje poznajete, odlučite se za pomoć drugih samo ako im besprijekorno vjerujete i znate da rade u interesu vašeg dobra. Oni koji će vam divinaciju naplatiti, rade u interesu vlastite zarade i ne preporučam nikakve čarobne vidovnjake, astrologe i vračare jer mada cijenim njihov “odabir zarađivanja za kruh” sumnjam u dobre namjere onih koji ljudima koji već jesu u problemima, onima koji su stjerani pred zid pa od vlastite nemoći više ne vide drugi izlaz nego zvanje raznih “magova”,  donose još jednu dozu problema, financijsku, jer naknade za divinacijske usluge su često sramotno skupe. Osoba koja vam stvarno iz dobre namjere želi pomoći i vođena je najboljim dobrom za čitavo vaše biće, to vam sigurno nikada neće naplatiti. Sa druge strane, u ljudskoj je prirodi osjećaj zahvalnosti i kada nekome pomognete kod njega ćete često pobuditi potrebu da vam na neki način zahvali ili vam se oduži, tada ljudima objasnite da poštujete njihovu potrebu, ali ne možete prihvatiti novac. Umjesto toga predložite osobi da vam zahvali domaćim kolačem, teglicom meda, razgovorom kada će vama trebati osoba od povjerenja, šalicom dobre kave ili bilo kojom drugom gestom pažnje koja će zadovoljiti potrebu osobe da vam se “oduži”, a neće poremetiti vašu namjeru pomoći bez naplate već samo dodatno osnažiti odnos sa tom osobom.
VRSTE DIVINACIJE
Postoje brojne vrste divinacije, bilo koje sredstvo koje vas potiče na inspiraciju, intuiciju i refleksiju je dobro divinacijsko sredstvo bez obzira da li to bila skupa kristalna kugla ili gledanje u oblake. U daljnjem tekstu nabrojati ću i ukratko objasniti najčešće korištene metode pa vi dalje možete istraživati, čitati i isprobavati one koje vas najviše zainteresiraju.
Kartomantija
Tarot je divinacijska metoda koja pripada kategoriji Kartomantija (slobodni prijevod od Cartomancy). Podrijetlo mu se pretpostavlja iz Indije od kuda su ga Romi raširili po svijetu, najstariji špil karata potječe iz 14.stoljeća. Tarot ukupno ima 78 karata koje su podijeljene u dvije skupine : Malu Arkanu i Veliku Arkanu.
Mala Arkana ima 56 karata u četiri skupine, to su mačevi, štapovi, novčići i kaleži od kojih svaka skupina ima 14 karata. Od te četiri skupine nastali su današnji tref, karo, pik i herc. Brojevi u tim skupinama idu od jedan(as) do deset, a zatim dolaze paž, vitez, kralj i kraljica, kroz povijest je iz tradicionalnih špilova karata izbačen vitez, a paž je postao dečko. Svaka od ove četiri skupine povezana je sa jednim od elemenata, novčići su Zemlja, štapovi Zrak, mačevi Vatra, a kaleži Voda. Ovo je veza koju osobno slijedim, postoje i oni koji se drže učenja da su štapovi Vatra, a mačevi Zrak, meni osobno to nema mnogo logike jer je mač kovan u Vatri i metal često s tim elementom korespondira, a štap se u prirodi uzdiže prema nebu za vrijeme rasta i često koristi za kađenje prostora, vi odaberite onaj sistem koji vam najbolje odgovara. Mala Kod male arkane se dvorske karte vežu uz osobe iz vašeg života ili vas u određenim situacijama, dok sa brojevima možete mnogo toga zaključiti ovisno o simbolima na karti.
Velika arkana sastoji se od 22 karte koje sadrže alegorijske figure simboličnih značenja. Prema učenjima okultista svaka od karata velike arkane povezana je sa jednim od slova hebrejskog alfabeta, pa se tarot dovodi u vezu sa kabalom. Popis karata je sljedeći sa alfabetom u zagradama:  1 Mag(Aleph), 2 Svećenica(Beth), 3 Carica(Gimel), 4 Car(Daleth), 5 Papa(Heh), 6 Ljubavnici (Vav), 7 Kočija(Zain), 8 Pravda(Cheth), 9 Pustinjak (Teth), 10 Kolo sreće(Yod), 11 Snaga (Kaph), 12 Obješeni(Lamed), 13 Smrt (Mem), 14 Umjerenost(Nun), 15 Vrag(Samekh), 16 Kula(Ayin), 17 Zvijezda(Peh), 18 Mjesec (Tzaddi), 19 Sunce (Qoph), 20 Sud (Resh), 21 Svijet (Shin), 0 Luda (Tav). Ovo je učenje MacGregor Mathews-a dok je po Paul F.Case-u budala na mjestu ispred jedinice pa su i hebrejska slova pomaknuta za jedno u nazad. Kod A.E.Waite i Paul Case-a 8 je Snaga, a 11 Pravda dok je u ostalim špilovima obrnuto.
Postoji nekoliko načina otvaranja i tumačenja tarota, moj savjet je da odaberete onaj koji vama najbolje odgovara i ne zamarate se sa učenjem simbola karata napamet, samo se prepustite, kao što Buckland kaže, karte su samo placebo efekt za vaše kanaliziranje, one su samo sredstvo, vi ste ti koji ste bitni i način na koji ih tumačite ovisi o vašoj inspiraciji, intuiciji i refleksiji. Jedna karta ne može uvijek imati isto značenje jer ćete je povezivati sa drugim kartama koje vam se otvaraju, a ovisit će i od pitanja i osobe koja postavlja pitanja.
Kristalomantija
Kod kristalomantije imamo tri najčešće metode, to su magijsko ogledalo (katoptromantija), kristalna kugla (kristalomantija) i mirna površina vode (hidromantija). Koju god od ovih metoda odabrali naoružajte se stpljenjem jer radi se o najtežem obliku divinacije za koje je potrebna potpuna tišina i koncentracija. Nakon što se pripremite za rad i odaberete svoje sredstvo bez udubina, ogrebotina, mjehurića provjerite da vam niti jedan izvor svjetla ne radi refleksiju na sredstvu, a zatim se opustite i gledajte u vaše sredstvo. Normalno gledajte i normalno trepčite, ne naprežite se, nakon desetak do petnaestak minuta će vam se sredstvo iznutra zamutiti, a kada se razbistri ostati će samo jasna slika onoga što trebate vidjeti.
TREBATE LI POOMOC KONTAKTIRAJTE ME NA email:  mistikaokultizam@gmail.com ili na broj mobitela 092/324-1928



Magija bilja

Biljke za zastitu : luk, cesnjak, akacija, bosiljak, cicak, breza, hrast, borovnica, imela, lovor, mandragora, kopriva, ruzmarin

Biljke za isceljivanje : kopriva, cesnjak, bor, lipa, kamilica

Biljke za ljubav i povecanje polne moci : crvena ruza, cvet bagrema, aloja, gardenija, jasmin, lavanda, mirta, ljubicica, jabuka

Biljke za povecanje intuicije i duhovni razvoj: ginseng, lavanda, maslacak, hmelj, lipa, timijan, kadulja, ruzmarin, safran, pelin, kamilica


Angelika
Angelica archangelica

Upotrebljava se za zastitu od bolesti, pa se verovalo da tera zle duhove i produzava zivot. Kada se doda u vodu za kupanje, odstranjuje uroke, a njen koren se moze nositi i kao zastitna amajlija, oko vrata ili pricvrscen na stomaku, u podrucju solarnog pleksusa. U medicini se koristi u obliku caja, koji ublazava tegobe lose probave, zgaravicu, hepatitis, bolesti crijeva, itd. Smatra se da poboljsava cirkulaciju i povecava protok energije u tijelu.

Valerijana (Baldrijan)
Valeriana officinalis

U ljubavnoj i seksualnoj magiji koristi se za ponovno povezivanje rastavljenih ljubavnika, polozena ispod jastuka leci nesanicu, a dodana u vodu za kupanje, pomaze da se telo procisti od razlicitih otrova i negativnih energija. U narodnoj medicini se koristi kao sredstvo za smirenje i lek protiv nesanice. Olaksava zivcanu napetost i fizicke bolove, snizava krvni pritisak, blazi menstrualne tegobe, itd. Oprez - ne preporucuje se ljudima sa losom cirkulacijom i niskim pritiskom !

Bor
Pinus spp.

Bor je za samane i vestice simbolizovao drvo besmrtnosti,pa se smatralo da svi njegovi delovi, kada se stave u talisman, sluze kao zastita od zla. Posvecen je boginji plodnosti Kibeli. U narodnoj medicini se koristi za lecenje akni, bronhitisa, reume, te je o caj i sirup od borovih iglica dobro sredstvo za ciscenje pluca kod pusaca i plucnih bolesnika

Breza
Betula alba

Koristi se za ljubavnu magiju, ostvaruje ljubavne zelje. Komadi brezine kore sluze za izradu ljubavnih talismana, kao i u svim vrstama Venerinih rituala. Sluzi i za zastitu od zla, te simboluje cistocu ljudske duse i njezinu besmrtnost. U medicini se koristi kao diuretik, te pomaze kod reume.

Beli luk
Allium sativum

Takodje sluzi za zastitu od zla i energetskih vampira. Stavlja se iznad vrata u kuci, ali i ispod kreveta, da otera nocne demone koji dolaze u san. Smatra se da je to jedna od najjacih biljaka za zastitu od svih vrsta negativnih, astralnih upliva. U narodnoj medicini se koristi i kao prirodni antibiotik, izvrsno sredstvo protiv prehlade i svih vrsta infekcija, jer jaca imunitet. Takodje je u novije vrijeme ustanovljeno da ima i snazno, antikancerogeno djelovanje. Preporucuje se koristenje belog luka u prehrani, u sto vecoj mjeri, tokom citave godine, kao zastita od razlicitih bolesti.

Jabuka
Malus spp.

Cvetovi jabuke se koriste u ljubavnoj magiji. Simbolizuju besmrtnost, , mladost i vecnu svezinu, a njeno drvo sluzi za izradu carobnih palica i razlicitih amajlija. U narodnoj medicini se koristi za lecenje zatvora, poboljsava probavu, cisti kozu, snizava holesterol i ima antikancerogeno djelovanje, pa se preporucuje njeno sto cesce konzumiranje tokom citave godine.

Kamilica
Matricaria chamomilla, Anthemus nobilis

U magiji se koristi kao sredstvo za privlacenje novca, te smiruje razdrazljivost i povecava sposobnost meditiranja i unutrasnjeg vidjenja. Takodje sluzi i kao sredstvo zastite od uroka. U narodnoj medicini se koristi za lecenje prehlade, raznih upala grla, nosa i ociju, ublazava dusevni nemir, nesanicu i predmenstrualne tegobe.


1. Bršljan
Hedera spp.

- Koristi se u ljubavnoj magiji, za povećanje i očuvanje polne želje kod bračnih partnera i izradu ljubavnih talismana. U kultu Dionisa bio je važna biljka sa kojom se Dionis ukrašavao, stavljajući bršljan na golo telo, sto je ženske posvećenice njegovog kulta dovodilo do mističnog zanosa ! U narodnoj medicini se koristi izvana, kao oblog za lečenje rana i gljivičnih obolenja kože.

2. Crveni luk
Allium cepa

- Štiti od zlih duhova. Kada se stavi u uglove kuće, apsorbira negativne energije, zlo i bolesti. Stavljen ispod jastuka, donosi proročanske snove. Sa njim se čisti i magijsko oruđe, mačevi i noževi. U medicini se koristi za smanjivanje krvnog pritiska, holesterola i sećera u krvi.

3. Glog
Crataegus oxycantha

- U narodnoj magiji se koristi u ritualima za povećanje plodnosti. Navodno štiti od munja i gromova, kao i od prirodnih katastrofa. Od njegovog drveta se izrađuju čarobni štapovi i stapići. U medicini se koristi za jačanje srca, sprečava arterosklerozu i snižava krvni pritisak.

4. Hmelj
Humulus lupulus

- Stavljen ispod jastuka, leči nesanicu. U medicini služi kao prirodno sredstvo za smirenje, no pomaže i kod upale mehura i različitih uroloških infekcija.

5. Hrast
Quercus spp.

- Spaljeni listovi hrasta čiste prostor i teraju bolesti. Takođe se njegovi plodovi koriste u svim ritualima za povećanje plodnosti i polne moći. Povećava seksualnu privlačnost. Od njegovog drveta se izrađuju i talismani za zaštitu. Kod Druida je hrast bio sveto drvo, te je simbolizovao dugovečnost, moć - fizičku, ali i duhovnu, te sposobnost unutrašnjeg viđenja. U medicini se listovi hrasta stavljaju kao oblog, koji pomaže zaceljivanje rana.

6. Jasmin
Jasminum officinale

- Koristi se u ljubavnoj magiji, za privlačenje ljubavi, njegovo eterično ulje povećava polnu moć i želju, a smatra se i da je izvrstan lek protiv frigidnosti. Donosi i proročanske snove. U medicini se koristi u aromaterapiji, kao sredstvo za lečenje depresije i živčanog nemira.


Jorgovan

Njegov naziv
Syringa vulgaris L.,Porijeklom je sa Balkana i zemalja srednjeg Istoka
Njegovo arapsko-persijsko ime je likâk.

Berba
U prolece je najsvezije cvece,cvetovi i kora su mladi kao i grane.


Jezik cveca

Jorgovan :prijateljstvo,cistoca.
Beli jorgovan :cistoca,nevinost,devicanstvo, « zaljubljen sam u tebe »
Svetlo ljubicasti jorgovan : « moje srce je tvoje »
Purpurni jorgovan : uzbudjenost.

Medicinska svojstva
Gorak je pa ga zivotinje ne jedu.
Smanjuje temperaturu i tonik je pretezno dobar za probavu.

Caj za varenje:
pola sake suvog cveca u 1 l. vode,2-3 soljice dnevno.

Caj protiv groznice:
Pola sake suvog lisca(ili kore u slucaju da je jaka groznica)
Staviti u 1 l.vode,2-3 soljice dnevno.

Ulje od jorgovana za probavu ili protiv akutnog zglobnog reumatizma:
Potopiti prstohvat osusenog cveta u 1 l.maslinovog ulja i ostaviti 15 dana na suncu,filtrirati i masirati s time stomak ( za probavu) ili u slucaju reumatizma, bolna mesta.


Simbolika
Pokloniti zeni beli jorgovan znaci priznati ljubav sa postovanjem
U Engleskoj,on je simbol smrti,dakle ne daje se kada je neko bolestan ;
-Pokloniti ljubicasti jorgovan,znak je prosidbe.On donosi srecu paru.

Magijska upotreba
-Jorgovan udaljava lose uticaje.
-Egzorcizam.
-Ljubicasti jorgovan cisti kuce koje su cesto posecene.

-Staviti kristal u torbicu,udisati miris jorgovana,meditirati pomocu svece,ugasiti je pre spavanja.
TREBATE LI POOMOC KONTAKTIRAJTE ME NA email:  mistikaokultizam@gmail.com ili na broj mobitela 092/324-1928