Vidovnjakinja gleda u kuglu

Vjeruje se da proricanje kristalnom kuglom potječe iz starog Egipta, gdje su pomoću nje faraoni otkrivali budućnost svoje zemlje, ali i trenutna stanja u dalekim provincijama. Pored Egipćana, Grci su ih također koristili kako bi predvidjeli sudbinu svojih gradova-polisa. Prema grčkoj mitologiji, Herkules je posjedovao prvu kristalnu kuglu kojom je predviđao budućnost , dok povijesni izvori tvrde da je prvu načinio Aristotel, koju je kasnije koristio i sam Aleksandar Makedonski.

Ova metoda gatanja sačuvala se i prenijela u brojne kulture. U srednjem vijeku je također korištena, ali uz mnogobrojne rituale religiozne prirode. Različita plemena u Indiji i danas koriste kristalnu kuglu za gatanja ; domoroci Australije služe se kuglom da predvide uspjeh lovačkog pohoda. Praksa gledanja u kristalnu kuglu također je veoma rasprostranjena i u Meksiku, Peruu i Kini.

Još od davnih vremena ljudi su kristalima pridavali čarobna svojstva i magijske sposobnosti. Kristal predstavlja jasnost i čistoću, a svjetlost koja kroz njega prolazi simbol je spoznaje i znanja koji nemaju uporište u zemaljskom svijetu. U nekim kulturama nazivani su suzama zemlje i kamenjem svjetlosti, pa je očigledan razlog zbog kojeg je kristalna kugla postala jedan od sredstava gatanja. Može biti napravljena od različitih kristala , kremena, opsidijana, diorita i drugih, ali njen oblik je od presudnog značaja. Kružni oblik koji u svim kulturama simbolizira savršenstvo i najveći stupanj duhovog razvoja predstavlja početak i kraj ili život i smrt. Kao takav magični instrument, kristalna kugla posjeduje snažnu energiju i koristi se u vidovnjaštvu. Kao instrument za komunikaciju sa višim svjetovima, povećava duhovnu snagu i pomaže prilikom različitih iscjeljivanja. Često se prenosila s koljena na koljeno, kao poseban generacijski poklon, ali ujedno i kao nadarenost. Skoro u svim dijelovima svijeta smatralo se da je za upotrebu kristalne kugle  neophodna prethodna obuka i to barem od dvije godine, kako bi na najbolji mogući način njena energija mogla biti usmjerena prema željenom pravcu.

Vidovita osoba pomoću kristalne kugle proriče stvari koje se odnose na prošlost, sadašnjost ili budućnost; međutim, to ne čini na osnovu slika ili simbola koji se prikazuju u samoj kugli , već je ona sredstvo koje vidovnjak koristi za koncentraciju i što bolji protok vlastite energije, te mu služi za ulazak u svoj nesvjesni dio bića. Pošto posjeduje magična svojstva koja su joj priznata od davnina, kristalna kugla predstavlja prolaz u viši, duhovni svijet.

Kugla je najsavršeniji oblik među oblicima i nešto najsavršenije što je čovjek uopće napravio. Možda je i nije napravio, možda je našavši okrugao kamen na morskom žalu, izbrušen vjetrom, burama i olujama samo imitirao stvaranje već viđenog. Kako god bilo, kad je sam izbrusio i uglačao prvu kuglu, bio je toliko zadivljen njezinim oblikom, glatkoćom i sjajem, a i svi koji su je vidjeli, da nije čudo da joj je pridao čarobna svojstva i magijske sposobnosti. Tako se kugla kao magijski instrument koristi od pradavnih vremena i u svim kulturama. Ako je još kristalna, onda potencijal njezinih moći raste srazmjerno čistoći kristala od kojeg je napravljena.

     Kristal sam po sebi simbolizira prozirnost, čistoću i jasnoću uvida. Svjetlost koja prolazi kroz kristal je simbol spoznaje, znanja koje nema uporište u trenutnoj objektivnoj stvarnosti. Kristali se ponekad nazivaju kamenje svjetlosti, a neki narodi ih nazivaju kamenje pobjede. U ezoterijskim tradicijama su nazivani suze zemlje. Uz sve ove atribute postaje jasnije zašto je kristalna kugla vrlo rano postala instrument vidovitosti. Koristila se i koristi se u svim krajevima svijeta, pri tome nije važno da li je od gorskog kristala, kremena, opsidijana, diorita ili običnog stakla. Dakle, ona je spoj svojstava kristalne strukture materijala i savršenog oblika kugle i samim tim nositelj dubljeg simbolizma.

     Simbolizam kugle potječe od simbolike točke i i simbolike kruga. Po nekima je kugla praiskonski oblik, zato u divinaciji predstavlja savršenstvo, homogenost i skriveno znanje. Zbog svog oblika ona je i simbol zaštite. Božanske sfere su okrugle, pa ćemo u ezoterijskoj literaturi naići da je je božansko jedinstvo sastavljeno od crvene kugle ljubavi, plave kugle mudrosti i zelene kugle stvaranja. To sferično trojstvi tvori svod univerzuma i sa stvorenim svijetom zatvara sferu (kuglu) stvoritelja i stvorenog svijeta. No, okrugla (manje ili više)  je i naša glava, okrugle su i planete u svemiru, okrugla je i naša prelijepa palneta. A najpopularniji i najrašireniji okrugli oblik u našem svijetu je lopta. Ja bih i za nju rekla da je čarobna kugla jer dinamički pokreće čovjeka koji neumorno trčkara za njom po stadionima, livadama, igralištima i dvoranama širom svijeta, a igre snjom su najdinamičnije igre koje je čovjek smislio. No, ostanimo u sferi duhovnog.

     U praksi vidimo ovakvo poimanje sferičnosti u građenju sakralnih objekata. U Islamu je kružni oblik najsavršeniji među oblicima, pa su sve džamije kružnog oblika. Kupole romaničkih crkava i templarskih hramova su isto simboli svoda univerzuma. Crkva sv. Petra u Rimu je izgrađena kao suodnos kocke (zemaljsko) i kupole (nebeski svod). U istom odnosu su i krug (božansko) i kvadrat (čovjek). Dakle, kugla jest simbol duhovnog svijeta i znanja koja se preko nje na neki način izvlače u zonu naše svjesnosti. Doista, kad vidovita osoba koristeći kristalnu kuglu saopćava stvari o kojima objektivno ne može imati pojma, postaje jasno da su i ona i pitač i sama kugla pod zračnom strujom fluidne supstancije s drugog svijeta.

     Iako se kugla koristi od davnina u kršćanskim zemljama je kao i druge tehnike divinacije, sustavno potiskivana i zabranjivana. Naša zemlja je pretežno katolička zemlja, no i kod nas su vjetrovi New Age-a donijeli stare i nove tehnike, pa je tako i za gledanje u kristalnu kuglu pojačano zanimanje. No o kristalnoj kugli nema traga ni u raznim riječnicima opće upotrebe, ni velikom riječniku simbola, a čak ni u ezoterijskom riječniku. No, kako bilo, kugla ide dalje kroz vrijeme. Ima nešto opčinjavajuće, skoro hipnotičko u tišini koja obavija scenu vidovnjaka s kuglom.

     Iako iz dosad izloženog možemo upasti u zabludu da pomislimo i povjerujemo da je kristalna kugla sjedište i obitavalište slika upisanih i zakopanih u naše nesvjesno, morat ću demantirati i samu pomisao na to. Kristalna kugla nije nikakva ekran na kojem se odvija igra našeg života. Kad bi tako bilo, svatko bi si mogao kupiti kuglu (kao televizor) i samo joj zapovjediti da emitira željeni sadržaj. To ne funkcionira tako. Ona je samo sredstvo koje vidovita osoba koristi za fokusiranje i koncentraciju i može poslužiti kao ulazna vrata u nesvjesno. Doista vidovita osoba može za to koristiti bilo koju točku u  prostoru. Sjetimo se, od točke nastaje krug, od kruga kugla. Za istu svrhu služe ogledala, mirna površina vode, plamen svijeće itd. Vidovite osobe su u pravilu, izgrađene, vrlo disciplinirane osobe i trebaju bilo kakv oslonac za brzo umirivanje uma i potpunu koncentraciju, da bi pitaču mogle odgovoriti na postavljena pitanja u nekom razumnom vremenu i sa što manje pogreški i proizvoljnosti. Kristalna kugla je idealan oslonac jer zaokupira svojim izgledom i sjajem i pitača, pa se vidovita osoba uspijeva doista brzo skoncentrirati i relativno brzo početi odgovarati na pitanja. Pošto je cijelo vrijeme fokus na kugli, da se zadobijena koncentracija ne naruši, stječe se dojam da se tu radi o moćima kojima je  tu osobu obdarilo nevidljivo.

     To je donekle točno. Vidovitost je dar, no uvijek treba imati na umu da se dar može i izgubiti nečasnim radnjama i kršenjem duhovnih zakona. Uz to, takva osoba mora stalno raditi na sebi da bi svojom duhovnom (duševnom) snagom hranila i održavala taj dar i da bi izvježbala sposobnost priopćavanja onoga što treba reći. Moć viđenja je moguća samo ako jedan dio čovjekovog duha zna odgovore na sva pitanja. Taj dio je naše nesvjesno, no u njega bez duboke koncentracije nemamo pristupa. Koncentracija vidovitu osobu dovodi u svojevrsni trans (kao Derviše njihov kružni ples) iz kojeg ona crpe svoje znanje. C.G. Jung je tvrdio da je svaka ljudska jedinka povezana s kolektivnim nesvjesnim i da je ta veza osnova čovjekove psihe. Naime rečenica sa Smaragdne ploče: «Kako je gore, tako je i dole», zapravo ilustrira da svi događaji u našoj dimenziji imaju svoje «parnjake» (dvojnike) u duhovnom svijetu. Ta sfera se nekima spontano otvara, a neki dugim i napornim vježbanjem i autodisciplinom, te sustavnim radom na sebi sami otvore komunikacijske kanale s tom dimenzijom. Hoćemo li to, nesumnjivo duhovno područje nazivati; božanska dimenzija, kolektivno nesvjesno, fina tvar, prana, akasha, velika praznina, sunyiata , arhetipska dimenzija ili Anima mundi, stvar je religioznih i kurtuloroških razlika. Važno je samo znati da je to područje značenja i znanja s one strane vremena i prostora i da se rijetki pojedinci mogu «prikopčati» na komunikacijske kanale s njim. Vidovite osobe određenim vježbama pojačavaju tu povezanost i tako otvaraju vrata uvida, a kristalna kugla im je samo pomagalo.

Vaša, 

Soro PIAL

   Kontakt mobitel : +385 92 324 1928 svakog dana od 17 do 21 sat.
   Ova stranica služi isključivo za zabavu