Plavi Mjesec

Todd Young - Blue moon (akvarel i tuš na
papiru), 2001.g.

U engleskom postoji izreka koja glasi "Once in a Blue Moon" (u prijevodu, jednom za plavog Mjeseca). Ona označava nešto što se događa vrlo rijetko i mislim da je jako prikladna jer se i plavi Mjesec pojavljuje veoma rijetko; preciznije, otprilike jednom u 2 i pol godine po jednoj od definicija. Ovaj mjesec je jako važan za pagane u energetskom smislu. Kao što sam napomenula, mi imamo običaj slaviti ezbate, a plavi Mjesec se svakako računa kao ezbat. O ovome ću reći nekoliko riječi pri kraju posta. Za sada bih rekla nešto o porijeklu termina i nesporazumima oko njegove definicije.

Definicije

Plavi Mjesec se najčešće definira kao drugi puni Mjesec u jednom kalendarskom mjesecu. Ovo nije jedina definicija, ali je najčešća. No, nju se ne uzima uvijek kao najprecizniju. Ona je postala popularna zbog jednog članka iz časopisa Sky and Telescope iz 1946. godine. Ovome ću posebno posvetiti jedan podnaslov u ovome postu. Razlog zbog kojeg se plavi Mjesec ne pojavljuje često je jer jedan Mjesečev ciklus traje 28-29 (i pol) dana, a kalendarski mjeseci imaju uglavnom 30 ili 31 dan. Kada se dovoljno ovih dana "viška" nakupi, budu dva puna Mjeseca u tom kalendarskom mjesecu s tim da prvi bude na samom početku mjeseca, a drugi na samom kraju. 

Druga potencijalna definicija bi bila da je to treći puni Mjesec u godišnjem dobu koje ima četiri puna Mjeseca. Svako godišnje doba se sastoji od tri kalendarska mjeseca, što znači da će u jednom godišnjem dobu obično biti tri puna Mjeseca. Kada se pojavi četvrti, to je iznimna situacija. Ova je definicija uzeta kao najpreciznija i potječe još iz 1937. godine iz almanaha Maine Farmer's Almanac oko kojeg se cijela dilema vrti.

Ove godine će nas plavi Mjesec počastiti svojom pojavom 21. kolovoza (s vrhuncem u 3:45 ujutro za Hrvatsku). Iz ovoga razloga i pišem o njemu. :)

Je li Mjesec tada zaista plave boje?

Sam naziv ovog Mjeseca bi dao naslutiti da je on uvijek plave boje, ali tako ne mora biti. Mjesec se može doimati da je plave boje jedino ako su čestice prašine ili dima u zraku točno određenih dimenzija. One stvaraju optičku varku da je Mjesec plav tako da rasprše plavo svjetlo.

Kada kažem da ove čestice moraju biti velike, to zaista mislim. Ovo se ne događa tek tako. Prvi primjer od nekoliko je erupcija vulkana Krakatoe u Indoneziji 1883. godine. Nakon ove katastrofe, količina čestica raznih tvari u zraku je uzrokovala zelenu boju izlazaka Sunca i plavu boju Mjeseca skoro pune dvije godine. Godine 1927. je bilo sušno razdoblje u Indoneziji zbog zakašnjelih monsuna. Posljedica ovoga je bila velika količina prašine u zraku koja je uzrokovala plavu boju Mjeseca. Posljednji primjer su veliki šumski požari koji su se zbili 1951. godine u zapadnoj Kanadi. Čestice dima su odlazile u zrak koje su reflektirale plavu svjetlost i time uzrokovale plavi Mjesec.

Polemika oko definicije

Maloprije sam spomenula časopis Sky and Telescope, pa bih se sada htjela opet osvrnuti na njega. Naišla sam na nekoliko zanimljivih članaka na web stranici ovog časopisa koji se bave ovim problemom. 

Prvi članak nosi naziv "Once in a Blue Moon" (autor: Philip Hiscock) i bavi se samim porijeklom izreke kojom sam započela ovaj post. Ona vuče korijene još u 16. stoljeću, prema autoru. Ljudi su i tada bili dovoljno obrazovani i inteligentni da su znali da Mjesec nije plav, kao što nije napravljen od sira. Kada bi osoba tada rekla "to je kao da kažeš da je Mjesec plav", to bi značilo nešto u stilu "to je apsurdno". Nešto kasnije se pojavilo novo značenje. Ono što je prije značilo "apsurdno" je sada  značilo "nikada". Kada bi osoba iz 18. stoljeća rekla "To će se dogoditi kada Mjesec postane plav", to je bila ekvivalenta modernog izraza "kada svinje polete". No, jezik se ima tendenciju mijenjati pa je ova fraza promijenila nekoliko značenja; "apsurdno", "nikada" i, naposljetku, "vrlo rijetko". Jedno značenje koje odskače od navedenih je ono poetsko koje se odnosi na tugu i usamljenost kao što je primjer u pjesmi "Blue Moon" koju su napisali Richard Rodgers i Lorenz Hart još davne 1934. godine. Ona je postala jako popularna i putem mnogih obrada poznatih autora poput Billie Holiday, Chrisa Isaaka, Franka Sinatre i drugih.  

Godine 1988. se izraz "plavi Mjesec" ponovno počeo jako upotrebljavati kada su se u ožujku pojavila dva puna Mjeseca. Isto se dogodilo i 1990. godine pa je zainteresiranost porasla. Autor prije spomenutog članka smatra da se ovaj izraz prvi put upotrijebio u modernom značenju u almanahu iz 1985. po imenu The Kids' World Almanac of Records and Facts. Otkrio je da su autori ovog almanaha naišli na ovaj termin u jednom članku u časopisu Sky and Telescope iz ožujka 1946. godine. Daljnji korijeni, prema sljedećem članku kojeg ću spomenuti, su nađeni u almanahu Maine Farmer's Almanac iz 1937. godine. No vratimo se na Hiscockov članak. U njemu je rečeno ovo (prevodim): "Ali sedam puta u 19 godina je bilo - a i dalje jest - 13 punih Mjeseci u godini. Ovo nam daje 11 mjeseci u godini s jednim punim Mjesecom te jedan mjesec s dva puna Mjeseca. Ovaj drugi u mjesecu, kako ja to interpretiram, se naziva plavim Mjesecom." Navedeni citat je uzet od Jamesa Hugha Pruetta (autora članka u časopisuSky and Telescope) kojeg ću opet spomenuti pri kraju posta.

Drugi članak, kojeg su napisali Donald W. Olson, Richard Tresch Fienberg i Roger W. Sinnott nosi naziv "What's a Blue Moon?" (časopis Sky and Telescope, ožujak 1999.g.) kaže da je Hiscockova definicija plavog Mjeseca kao "drugog punog Mjeseca u jednom kalendarskom mjesecu" potpuno neistinita jer se ni na jednom mjestu u almanahu Maine Farmer's Almanac, do kojeg ovaj termin vuče korijene po njihovom mišljenju, ovaj termin ne koristi u tom kontekstu.

Autori ovog članka smatraju da je mnogo preciznija ona definicija plavog Mjeseca koja se veže uz godišnja doba, barem kada je u pitanju ovaj almanah. Otkrili su da svi plavi Mjeseci navedeni u tom almanahu padaju mjesec dana prije jednog od dvaju suncostaja ili ravnodnevnica (prema sjevernoj polutci). Izgleda da su se autori almanaha bazirali na ovu ideju, ali s blagim izmjenama. Umjesto da su uzeli 1. siječnja za početak godine i 31. prosinca za kraj, oni su se bazirali na tropskom kalendaru koji je veoma sličan paganskom - s početkom i krajem na zimskom suncostaju tj. Yuleu (21.12.). Prema ovom kalendaru, svaki mjesec ima jedan puni Mjesec koji nosi naziv prikladan radnjama koje se obavljaju u to doba. Kao što sam objasnila, ponekad se dogodi da jedno godišnje doba ima četiri puna Mjeseca umjesto klasična tri.

Almanah Maine Farmer's Almanac je izmijenio trajanje godišnjih doba sljedećom metodom (koja je, usput rečeno, poznata): uzeo je kao mjerilo godišnjih doba fikcionalno Sunce koje se ravnomjerno kreće po orbiti kako bi stvorilo jednaku duljinu trajanja godišnjih doba. U stvarnosti, godišnja doba ne traju jednako jer Zemlja putuje po eliptičnoj, a ne kružnoj orbiti. Također su se ravnali prema određenim odlukama koje su donesene 1582. tijekom reforme gregorijanskog kalendara. Tada je utvrđeno da crkveni proljetni ekvinocij mora biti 21. ožujka bez obzira na položaj Sunca. Ovo je olakšalo određivanje termina blagdana koji nisu bili bazirani na datume već na pune Mjesece. Autori članka su došli do sljedećeg zaključka (prevodim): Imena sezonskih Mjeseci su podijeljena oko proljetnog ekvinocija sukladno crkvenim pravilima za određivanje datuma Uskrsa i Korizme. Početak ljeta, jeseni i zime je određen dinamičkim srednjim Suncem (čitaj realnim Suncem, eng. dynamical mean Sun). Kada jedno godišnje doba sadrži četiri puna Mjeseca, treći se naziva plavim Mjesecom."

Zašto baš treći Mjesec u godišnjem dobu?

Po nekoj logici, onaj četvrti u godišnjem dobu bi trebao biti "višak", no uzima se da je treći po redu zapravo taj dodatni tj. plavi Mjesec. Kako autori prijašnjeg članka kažu: "Tek tada će imena ostalih punih Mjeseci poput Mjeseca prije Yulea, ili Mjeseca poslije Yulea pasti na točne datume prema suncostajima i ekvinocijima."

Gdje se dogodila greška?

Ova "pogrešna" definicija plavog Mjeseca kao drugog punog Mjeseca u jednom kalendarskom mjesecu se pripisuje Jamesu Hughu Pruettu koji je napisao članak po nazivu "Once in a Blue Moon" u časopisu Sky and Telescope (ožujak, 1946.g.). On je dao ovu definiciju zapravo krivo citirajući određeni broj Maine Farmer's Almanac-a iz ožujka 1937. Za detaljnije informacije o ovom možete pročitati već spomenuti članak "What's a Blue Moon?".

Što je onda ispravno?

Postoje, dakle, dvije definicije plavog Mjesec:

1. (prema časopisu Sky and Telescope):

Plavi Mjesec je drugi puni Mjesec u jednom kalendarskom mjesecu.

2. (prema Maine Farmer's Almanac):

Plavi Mjesec je treći puni Mjesec u godišnjem dobu koje ima četiri puna Mjeseca.

Na slici lijevo možete vidjeti raspored plavih mjeseci po jednoj i drugoj definiciji. Za nekoliko dana će se zbiti plavi Mjesec prema drugoj definiciji (koja je meni ujedno i draža).

Imala sam poteškoća s nalaženjem broja Maine Farmer's Almanac u kojem se navodi ova definicija, no uspjela sam naći ono što odgovara svemu što sam do sada čitala. Naovoj web stranici možete pročitati citat iz broja iz ožujka 1937. (onaj o kojemu cijelo vrijeme zapravo i pričam).

Prema svemu što sam do sada pročitala, prekasno je za reći da je ijedna od ove dvije definicije netočna, no stoji da je prva definicija nastala zbog nesporazuma i jednog krivog citata. Druga definicija je vjernija originalnim dokumentima, no to ne znači da se plavi Mjesec ne mora slaviti kada se god pokaže prilika za to.

Moje mišljenje kao pagana je više priklonjeno ovoj drugoj definicija prvenstveno jer se bazira na originalnom dokumentu koji je, uz to, i stariji do svih ostalih navedenih u ovom postu. Autori almanaha su bili poljoprivrednici, kao što i sam naziv almanaha i kaže (Maine Farmer's Almanac). To su bili ljudi koji su živjeli u Maine-u (saveznoj državi na sjeveroistoku SAD-a) i koji su se, kao i svi poljoprivrednici, puno oslanjali na godišnja doba (a time i Sunce i Mjesec) za svoj rad. 

Ako ste čitali moje dosadašnje postove, mogli ste shvatiti da su pagani (i wiccani automatski) jako slični poljoprivrednicima u smislu ovog oslanjanja na Sunce i Mjesec te prirodne sile. Za nas je to religija, dok za moderne poljoprivrednike ono to ne mora nužno biti. No, sama riječ "pagan" se upotrebljavala za seljake; sve one koji su živjeli od zemlje i koji su je obrađivali te je samim time štovali jer im je bila izvor hrane i života.

Pagani su tako počeli štovati zemlju i sve što je utjecalo na nju. I moderni pagani ju štuju, kao što štuju i Mjesec i Sunce, no posebno se slavi Mjesec. Najcjenjeniji od svih je puni Mjesec, a gdje možete naći jačeg i cjenjenijeg punog Mjeseca od plavog Mjeseca?

Uloga plavog Mjeseca u paganizmu

U prijašnjem postu o ezbatima sam objasnila zbog čega i na koji način pagani slave ezbate. Ova slavlja se najčešće zbivaju za noći punog mjeseca, makar je postalo uobičajeno da ih se održava kako bi se obilježilo i otale faze mjeseca (mladi mjesec, polumjesece itd.). Plavi Mjesec je poseban jer se događa toliko rijetko i zbog toga ga posebno cijenimo.

Neki ga ne smatraju "viškom" u godini, već ga uzimaju kao dar od bogova i kao vrstu luksuza. U paganizu ga se često povezuje s ljubavlju, dobrom voljom, mirom i zaštitom. Ako ste pročitali prijašnji post, znati ćete da je bilo koji puni Mjesec odlično vrijeme za obavljanje magijskih radova. Ovaj Mjesec je po tom pitanju posebno pogodan i energetski jak (ako je obično puni Mjesec energetski jak, možete samo zamisliti koliko je plavi Mjesec jak!). Zbog toga se preporuča da se za noći plavog Mjeseca sačuva bilo koji magijski rad koji je vama jako važan. Neki će odlučiti na tu noć odrediti sebi posebne ciljeve. Također je ovo pogodno vrijeme za obavljanje one magike koju do sada niste imali priliku probati.

Plavi mjesec možete smatrati godišnjim "bonusom" pa ga stoga treba jako cijeniti i iskoristiti ga pametno. Neko koveni idu toliko daleko da inicijacije obavljaju samo na večeri plavog Mjeseca! 

Pošto se ipak radi o slavlju ezbata, ne vidim zašto se sami ritual ne bi moglo konstruirati kao najobičniji ritual ezbata, no razlog održavanja rituala bi trebao biti poseban. Savjetujem vam da više truda uložite u pripreme, da dobro promislite o tome što želite postići njime te da se svakako potrudite što bolje sami ritual izvesti.

Želim vam puno sreće s ovim posebnim ritualom!

Do sljedećeg posta

Soror P.I.A L

mistikaokultizam@gmail.com

U susret Lammasu

Justin Ashton - Super Moon AZ

Pišući ritual za Lammas, zapitala sam se: "Što ovaj sabat znači za mene?". Naposljetku, trebala sam od nekud krenuti i pronaći osnovnu ideju koju bih provukla kroz ritual. Smatram da je jasno određivanje cilja i osnovne ideje izuzetno važno za kvalitetnu koncepciju bilo kojeg rituala. U potrazi za novim spoznajama i inspiracijama sam se prisjetila misterija koji se kriju iza ovog sabata, pa evo plodova mog razmišljanja (prikladna metafora s obzirom da se radi o blagdanu prve žetve, odnosno prvih plodova).

Ove godine je Lughnasadh/Lammas poseban jer je 31. srpnja ujedno i puni Mjesec! I to ne bilo koji puni Mjesec već plavi mjesec. Stvarno posebna prilika za magijske radove. Puni Mjesec se općenito povezuje s vodom s obzirom na njegov utjecaj na plime i oseke na Zemlji (zbog svoje gravitacije "povlači" vodu prema sebi u određeno doba dana pa nastaju plime), a voda se opet povezuje s pročišćenjem i emocijama (zbog njihove fluidnosti). Tako je s vremenom nastalo vjerovanje da puni Mjesec ima purgativna svojstva te da je dobro iskoristiti njegovu energiju za pročišćavanje sebe, odbacivanje negativnih emocija i utjecaja, a time i za meditaciju na istome kako bi se uopće spoznalo što se treba odbaciti. Puni Mjesec ujedno predstavlja nove početke i krajeve cjelina (kad jedna cjelina završi, druga počinje), a ova karakteristika dodatno dolazi do izražaja sada s obzirom na to da su u ovom razdoblju tri planete retrogradne (Venera, Uran i Saturn). Stoga se njihova uobičajena djelovanja preokreću. U ovo ne bih u detalje ulazila, ali predlažem da pročitate ovaj članak ako vas više zanimaju recentna astrološka zbivanja. Svakako, ovo spominjem jer su i Lammas i puni Mjesec prikladni dani za introspekciju, refleksiju na prošlost, odgovorno promišljanje odluka, suočavanje sa strahovima, shvaćanje vlastitih emocija i savladavanje prepreka. Sve u svemu, radi se o razdoblju velikih promjena. Zbog ovoga sam u ritual odlučila uklopiti pomalo od svega navedenog - meditaciju na prošlost i njezin utjecaj na sadašnjost, na dosadašnje postupke i uzroke tih postupaka, ishode odnosno plodove uloženog truda i tako dalje.

Proučavajući dublje misterije Lammasa (nevezano toliko uz puni Mjesec), zaključila sam da mi do izražaja ove godine dolaze požrtvovnost, kauzalnost i recipročnost. Da pojasnim, požrtvovnost je centralni aspekt ovog sabata jer se slavi prva žetva. Pagani shvaćaju žetvu kao samopožrtvovni čin uroda koji se predaje kako bi ljudi imali na čemu živjeti tijekom nadolazećih hladnijih mjeseci. Utjelovljen u plodovima, Bog se također žrtvuje pa on za ovaj blagdan postaje Starješina, odnosno Mudrac, a Božica prelazi u aspekt Starice.

Ne postoji bolje vrijeme za osvijestiti svoje postupke i izvući iz dubine svog instinkta i prošlog iskustva potrebne mudrosti. Tome nas uče Mudrac i Starica koji su i sami mudri i prepuni životnog iskustva. Jedno od ovih mudrosti jest da će svatko dobiti onoliko koliko uloži. Odnosno, koliko se posije, toliko će se požeti (doslovno u slučaju uroda, ili metaforički). Potrebno je mnogo truda, vremena, ljubavi, upornosti, snage, pažnje i naposljetku odgovornosti da bi naša djela urodila plodom. Lammas je odlično vrijeme za meditiranje nad ovim jer se sada već mogu vidjeti rezultati višemjesečnog truda. Za Imbolc se pripremalo teritorij i čistilo kako bi se napravilo mjesta za mlade sjemenke, za Ostaru se te sjemenke sijalo (misli provodilo u djela) i do današnjeg dana pratilo kako rastu u snažne plodove koje je konačno došlo vrijeme ubrati.

Sve navedene ideje su usko povezane s drugim dvama misterijima Lammasa na koje stavljam danas naglasak - kauzalnošću i recipročnošću. Recipročnost označava međusobno djelovanje različitih čimbenika. Čovjek je ovo zaboravio i redovito djeluje jako egoistično, ne razmišljajući o tome da sve dijeli s drugima i da se sva njegova djela reflektiraju na tuđe živote. Ništa nije jednostrano. Tako i tuđa djela djeluju na nas. Kada bi svaka osoba imala na umu da nije sama na svijetu i da sve sile djeluju recipročno, život bi bio puno lakši i ugodniji. Poljoprivredni aspekt Lammasa odražava misterij recipročnosti jer ističe da čovjek mora posijati sjeme i hraniti ga kako bi dobio plod. A plod se zauzvrat žrtvuje kada za to dođe vrijeme i hrani čovjeka.

Kauzalnost je sličan koncept recipročnosti po tome što također označava međusobne veze između više čimbenika, samo sada nije naglasak na uzajamnom djelovanju, već lančanom. Odnosno, svaki uzrok ima posljedicu. Kauzalnost time uči i odgovornosti jer čovjeku neće uroditi plodovi ako ih ne posije i ako se ne brine o njima. Za to je, između ostalog, potrebna odgovornost.

Ako izdvojimo malo vremena u svojim ubrzanim životima i stanemo misliti o svojim postupcima, možemo shvatiti da nismo toliko pasivni koliko mislimo da jesmo. Ljudski potencijal je ogroman jer svako naše djelo uzrokuje valove reakcija. Potrebno je samo prisvojiti taj potencijal i energiju te krenuti u akciju. Pritom naravno ne smijemo zaboraviti na posljedice naših djela, ali svijest o našem potencijalu, odvažnost da provedemo misli u djela i ponos kojeg osjećamo kada vidimo plodove tog uloženog truda neizmjerno povećavaju kvalitetu naših života.

S ovim zaključnim mislima vam svima želim sretan Lammas! Neka vam bude inspiriran i blagoslovljen!

Soror P.I.A.L.

mistikaokultizam@gmail.com

Ritualna upotreba droga

Ritualna upotreba droga

Sioux Indijanac s lulom

Teme droga sam se dotakla još odavno u postu "Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)" gdje sam objasnila da su se halucinogenim drogama koristile vještice još od 15. stoljeća. Naravno, postoje brojne druge kulture koje su koristile droge u duhovne svrhe davno prije ovog vremena (neke od kojih ih i dan danas koriste) poput južnoameričkih domorodaca koji žive na području Amazonske prašume, antičkih Grka, Indijanaca (brojna plemena), sibirskih šamana i, na novijem primjeru, rastafarijanci. Više o upotrebi droga u ovim kulturama i razlozima istoga ću objasniti tijekom posta makar je primarni naglasak na upotrebi droga u paganskim ritualima i općem stavu pagana prema drogama.

Enteogeni - droge korištene u duhovne svrhe

Enteogeni (eng. entheogen; ovo je moj vlastiti prijevod ovog izraza) su po definiciji bilo koje kemijske supstance koje se koriste u religijske/duhovne svrhe, odnosno u religijskom/duhovnom kontekstu s ciljem postizanja izmijenjenog stanja svijesti. Ove kemijske supstance mogu biti prirodne, kao što i jesu u većini slučajeva (npr. ayahuaska, kanabis, bunika, peyote itd.), ili pak sintetičke (npr. DMT, meskalin, psilocibin itd.).

Engleska riječ entheogen ima korijen u grčkim riječima entheos (ἔνθεος) i genesthai(γενέσθαι). Entheos u doslovnom prijevodu znači "ispunjeno Bogom, inspirirano, obuzeto", a genesthai znači "ostvariti se/postati". Dakle, enteogeni su po etimologiji supstance koje inspiriraju ljude i ispunjavaju ih božanskom silom.

Mnogi ljudi koji se bave magijom, okultizmom u širem smislu, paganizmom (ili bilo kojim od njegovih pravaca) ili izvode rituale (bilo magijske ili devocijske) rade to, između ostalog, s ciljem postizanja nekog izmijenjenog stanja svijesti. Ovakvo stanje za svaku osobu znači nešto drukčije; za nekoga će značiti kontakt s nekim višim bićem, za drugoga introspekciju, samospoznaju, rješavanje internih/eksternih problema/konflikata itd. Razlozi su ovdje manje važni. Ono što jest važno je razlog upotrebe enteogena koji se nije promijenio od pamtivijeka. Prije spomenuto izmijenjeno stanje svijesti ima (i imalo je) brojna imena: trans, ekstaza, molitva, nirvana, blaženstvo..., ali u srži se u svakom slučaju radi o nekom drukčijem stanju svijesti od onog u kojemu se nalazimo svakodnevno. U njegovoj pozadini se krije duhovna žeđ koju pojedinac želi utažiti i u tome nema ništa loše. Samo ako nismo spremni za to i nesvjesni posljedica svojih djela tvrdoglavo guramo naprijed bez obzira na sve...ishod može biti samo loš.

Primjeri upotrebe enteogena

Peyote kaktus

Enteogeni su bili prisutni još u drevnoj Kini, antičkoj Grčkoj, kroz srednji vijek pa do danas. Primjerice kanabis, jedan od najčešće korištenih enteogena, se koristio u Kini, Europi i Indiji još prije više tisuća godina i njegovo korištenje je zabilježeno u sufizmu, rastafarijanizmu te kod sadhua (svetih ljudi, asketa) u hinduizmu.

Većini ljudi je poznata upotreba droga poput peyotea na području Amerike (većinom od strane određenih skupina Indijanaca). Radi se zapravo o prirodnoj drogi koja se dobiva iz istoimenog kaktusa koji sadrži halucinogeni alkaloid po imenu meskalin. Njegova uporaba je počela na području današnjeg Meksika, a s vremenom se proširila i na područje Sjeverne Amerike.

Indijanski šamani su također poznati po tome što puše duhan tijekom rituala. U nekim plemenima to smiju raditi samo šamani dok u drugima (često u onima u kojima je uobičajeno da cijelo pleme sudjeluje u ritualu) to smiju svi pripadnici plemena. Ako puši samo šaman, onda se obično radi o čistom duhanu bez halucinogena. Tada se potiče prekomjerni unos duhana kako bi se uzrokovala drukčija stanja svijesti, trans ili halucinacije što je često popraćeno negativnim efektima na fizičko tijelo - povraćanjem, grčevima pa čak i komatoznim stanjima. Ako u konzumiranju duhana sudjeluje cijelo pleme, ponekad se radi sok od duhana kojeg se onda pije do povraćanja jer se vjeruje da ovo pomaže u otklanjanju drugih bolesti i jačanju tijela. Duhan se također puši, žvače ili naprosto drži u ustima između usne u zubnog mesa kako bi se upio kroz žlijezde.

Pravljenje napitka ayahuaske

Duhan se od strane nekih šamana koristi unutar napitka ayahuaske makar naprosto kao dodatak samoj biljci ayahuaske od koje se napitak pravi. Ovaj enteogen je uobičajen na području Južne Amerike, a posebice Amazonske prašume. Tatula je također poznata među Indijancima, a ni koka im nije strana (barem ne tamo gdje su je uspjeli kultivirati). Ipak, posljednje dvije se znatno manje koriste od duhana.

Sibirski šamani u svojim ritualima koriste gljivu muharu, a neki smatraju da se upravo od nje radilo indijsko ritualno piće some.

Smatra se da su germanski narodi koristili opijumski mak u magijske svrhe (od kojeg se danas dobiva opijum koji, usput rečeno, odmah izaziva ovisnost) te da su antički Grci, a moguće i vještice u srednjem vijeku koristile buniku u svojim vjerskim praksama.

Opijumski mak

Gljiva muhara

Postoje i brojne druge biljke koje su se koristile/se koriste kao enteogeni poput božanske kadulje, psilocibinskih gljiva, plavog lotusa i tako dalje. Sve se one razlikuju u načinu djelovanja, ali njihova funkcija kao enteogen u ovom kontekstu ostaje nepromijenjena.

Opasnost korištenja enteogena

Iako su enteogeni droge koje se koriste u religijske/duhovne svrhe, ne smijemo zaboraviti da su one svejedno droge i da velik broj njih izaziva ovisnosti. Najopasnije po ovom pitanju su svakako opijumski mak, kanabis i koka. 

Moguće je da su šamani i mudri ljudi drugih kultura bili svjesni ovoga i stoga rezervirali korištenje ovakvih droga isključivo za one najodgovornije, najiskusnije i najmudrije u zajednici. Na ovu temu Patricia Crowther, značajna spisateljica na temu wicce i vještičarstva, u svojoj knjizi Lid off the Cauldron kaže sljedeće:

"Desperation has given the modern drug craze a recognition it does not deserve. It can be argued that some drugs do raise the consciousness to a more spiritual level. Yet, it is an artificial stimulation which requires repeated induction. This, in turn, leads naturally to a stage when the person becomes well and truly 'hooked'. It is true that in ancient times certain drugs were used for transcendental purposes, but these were kept secret, and their uses given only to the wisest among the priesthood.
Most medicines are poisons and have to be administered in the correct quantity, and only for a specific period. How much more dangerous is the use of drugs which affect the brain cells! We yet know so little about the brain and its capabilities, which only now, in the present day, are being explored. The methods which are taught in the Old Religion are completely natural, and the resulting extension of consciousness, although attained more slowly, is one which allows continuation of growth and enlightenment."

Slobodan prijevod: Očaj je pridao modernoj pomami za drogama više pozornosti nego što zaslužuje. Može se tvrditi da neke droge zaista podižu svjesnost na više duhovnu razinu. Ipak, radi se o umjetnoj stimulaciji koja zahtijeva višestruku indukciju. Zauzvrat, ovo prirodno vodi stadiju kada osoba uistinu postane ovisna. Istina je da su u davna vremena neke droge bile korištene u transcendentalne svrhe, ali njih se držalo skrivenima, a načini njihove upotrebe otkriveni samo onima najmudrijima u svećenstvu.
Većina lijekova je otrovna i treba ih se uzimati u ispravnoj količini i to samo tijekom specifičnog perioda. Koliko je samo opasnija upotreba droga koje utječu na moždane stanice! Još znamo toliko malo o umu i njegovim sposobnostima koje se tek sada, u današnje vrijeme, istražuju. Metode koje se poučavaju u Staroj vjeri su u potpunosti prirodne, a rezultirajući produžetak svjesnosti, premda postignut sporije, je produžetak koji omogućava nastavak rasta i prosvjetljenja.

Pod umjetnom stimulacijom spisateljica misli na upotrebu droga u magijske, ritualne, duhovne ili religiozne svrhe i kontrastira ovu metodu s prirodnima (postizanje izmijenjenog stanja svijesti bez pomoći droga). Pod "Stara vjera" misli na wiccu i vještičarstvo, makar sada neću ulaziti u detalje o ovom terminu (više o njemu možete pročitati u pojmovniku). Kako god bilo, jasno je da Patricia Crowther upozorava na opasnosti mentalne pa i fizičke ovisnosti o drogama te na iznimnu odgovornost koja dolazi s upotrebnom istih. Po  njoj je najsigurnija i najbolja metoda postizanja izmijenjenog stanja svijesti i dostizanja "više" duhovne sfere ona prirodna - bez droga.

Josephine McCarthy (Magical Knowledge II), poznata okultistica i kvalitetna autorica na temu magije i okultizma iznosi još jedno važno upozorenje:

"In Western culture, using drugs to catapult yourself into the inner worlds is also not that bright, unless you know exactly what you are doing and where you are going. Really the only safe way to work in the inner worlds using drugs is if you are working within a cultural/religious structure that is designed for such use i.e. shamanic/native cultures.
Hallucinogenic drugs strip a layer of protective skin from the consciousness and allow you to see and access places that you would normally be blocked from seeing (for your own good usually). When you go magically into vision, you develop inner `muscles' for want of a better description, that uphold and protect you as you work. If you bypass this natural but lengthy process of strengthening by using drugs, you are often thrown straight to the threshold of your existence."

Slobodan prijevod: U zapadnjačkoj kulturi, upotreba droga da se osoba katapultira u unutrašnje svjetove također nije baš najpametnija stvar osim ako ne znate točno što radite i gdje idete. Zapravo, jedini sigurni način rada u unutrašnjim svjetovima uz pomoć droga jest ako se radi u sklopu kulture/religijske strukture koja je konstruirana za njihovu upotrebu poput šamanskih/domorodačkih kultura.
Halucinogene droge ogule sloj zaštitne kože sa svijesti i omoguće vam da vidite i pristupite mjestima koja bi vam inače bila blokirana (obično za vašu vlastitu sigurnost). Kada magijski uđete u viziju, razvijate unutrašnje "mišiće", u nedostatku boljeg opisa, koji vas podržavaju i štite tijekom rada. Ako osoba zaobiđe ovaj prirodni, ali dugačak proces jačanja tako da se koristi drogama, obično bude izbačena ravno na prag vlastitog postojanja.

Pojam "unutrašnji svjetovi" je od posebne važnosti za Patricijino djelo iz kojeg je ovaj citat izvađen, ali je za sada dovoljno reći da se u suštini radi o introspekciji i opet o alternativnom stanju svijesti. Pod "magijsko" ulaženje u vizije, autorica misli na postizanje izmijenjenih stanja svijesti uz pomoć vlastite volje i snage, uz kontrolu energije i s jasnom namjerom (što su sve uvjeti za izvođenje magije). Korištenjem droga, osoba u potpunosti podcjenjuje vlastitu snagu i kontrolu i u procesu ih praktički odbacuje u zamjenu za prividnu snagu i kontrolu koje neke droge znaju dati. A suvišno je uopće reći da velik broj droga može ubiti volju (a ponekad i svu kontrolu) te pomutiti namjere i razum time dovodeći osobu u pasivni, često bespomoćan položaj.

Uz opasnost od mentalne i/ili fizičke ovisnosti o nekoj drogi, iskustava za koje osoba nije spremna te, uzročno-posljedično, od negativnih emocionalnih i duhovnih (a nerijetko i fizičkih) posljedica, postoji i ona legalna strana priče. Generalno rečeno, enteogeni imaju psihoaktivno djelovanje (što znači da se radi o kemijskim supstancama koje mijenjaju funkcije mozga i rezultiraju u izmijenjenim percepcijama, raspoloženjima ili stanjima svijesti), a velika većina psihoaktivnih droga je ilegalna u svijetu. Dakle, ako osoba konzumira neku ilegalnu supstancu ili ako je samo posjeduje i ako bude uhvaćena od strane autoriteta, ona će snositi zakonske posljedice.

Usprkos legalnim preprekama, neki se ipak odluče na korištenje droga u duhovne svrhe (makar se oni mudriji odluče za drogu koja ne uzrokuje ikoji oblik ovisnosti). Neki to rade unutar rituala, a neki van formalne duhovne prakse. To je manje važno jer svrha ostaje ista, što znači da se ne radi o običnoj drogi već o enteogenu.

Enteogeni u paganskoj praksi

Josephine McCarthy i Patricia Crowther su cijenjene autorice u paganskim krugovima i uvelike odražavaju stav većina pagana na ovu temu. Ipak, neki pagani, magičari i okultisti ne dijele njihovo mišljenje i smatraju da korištenje droga može samo poboljšati njihovu duhovnu praksu.

Nekima će neminovno u ovom kontekstu pasti na pamet Aleister Crowley koji je eksperimentirao s brojnim drogama rekreativno i u sklopu svojih magijskih i duhovnih praksi. Među drogama koje je koristio se ubrajaju kokain, hašiš, peyote, heroin i drugi. Poznato je da je bio ovisan o heroinu koji mu je izvorno dat kao lijek za astmu (što je u tadašnje vrijeme bilo uobičajeno), makar to ne mijenja činjenicu da ga je kasnije koristio kao enteogen.

Očito je da postoje i pagani (kao i magičari i okultisti) koji su za korištenje enteogena. Njihova razmišljanja pojašnjava Dana D. Eilers i svojoj knjizi The Practical Pagan:

"...be aware that in the traditions that encompass the ritual use of illegal drugs for purposes of magick or the expansion of consciousness, the rules and expectations regarding that drug use are usually fairly precise and well established. This means that for Pagans who do utilize drugs in a ritualistic, magickal, or ceremonial fashion, their drug usage is not merely a matter of recreation and escapism. For these Pagans, ritualistic drug use is a true path to enlightenment, much as the use of peyote is to certain Native American spiritual traditions. Let me stress that Paganism is not an excuse to engage in illegal activity and then claim protection under the First Amendment. It does not work that way, and the quicker we all understand that, the better off we will be."

Slobodan prijevod: ...budite svjesni da u tradicijama koje prihvaćaju ritualno korištenje ilegalnih droga za magijske svrhe ili s ciljem širenja svijesti, pravila i očekivanja po pitanju upotrebe ovih droga su obično prilično precizna i dobro uspostavljena. To znači da za pagane koji koriste droge u ritualnom, magijskom ili ceremonijalnom kontekstu, korištenje droga nije samo pitanje razonode i bijega od stvarnosti. Za ove pagane, ritualna upotreba droga je istinski put do prosvjetljenja jednako koliko je u određenim Indijanskim duhovnim tradicijama to upotreba peyotea. Dozvolite mi da naglasim da paganizam nije opravdanje da se osoba počne baviti ilegalnim aktivnostima i da potom traži zaštitu u Prvom amandmanu. Tako stvari ne funkcioniraju i što prije to shvatimo, to će nam biti bolje.

Ne postoji nijedno pravilo u paganizmu, barem ne koliko je meni poznato, koje izričito brani korištenje enteogena. Stoga su mišljenja podvojena. Neki pagani će biti dovoljno sigurni u svoju sposobnost samokontrole i kontrole uopće te će sebi dozvoliti korištenje psihoaktivnih tvari dok će drugi zauzeti stav da im takvo što ne treba za postizanje izmijenjenog stanja svijesti ili da naprosto ne želi koristiti droge u ovu svrhu. Time nipošto ne impliciram da oni koji se odluče na korištenje enteogena nisu sposobni postići drugo stanje svijesti bez njih. Osobno smatram da su određene kulture i duhovnosti pogodne za korištenje enteogena i da je u nekima ova praksa postala toliko uobičajena da se ukorijenila u tradiciju. Neopaganizam je prilično nova duhovna praksa (ako se ne uzmu u obzir njezini korijeni) i kao takva još razvija svoju tradiciju. Neopagani mogu biti eklektični po nekom pogledu i prihvaćati utjecaje iz ovih ili onih duhovnih praksi čiji je sastavni dio upotreba enteogena, ali smatram da se takvo što ne može nazvati paganskom praksom. Barem ne još (makar će samo vrijeme moći pokazati hoće li to postati paganskom praksom ili ne).

Za kraj bih citirala Iolara koji u svojoj knjizi Paganizam u teoriji i praksi: Doktrina paganizma sažima ovu raspravu u nekoliko paragrafa:

"Iz šamanskih tradicija potječe i običaj ritualnog korištenja psihoaktivnih (ili psihotropnih) tvari koje se u današnje vrijeme prohibicije i urote pogrešno nazivaju droge. Smisao uzimanja takvih tvari nipošto nije besmisleno "drogiranje" ili stvaranje ovisnosti. Naprotiv, smisao je u povezivanju s duhovnim dimenzijama. Određene tvari naprosto mijenjaju stanje svijesti, pa se mogu iskoristiti u duhovne svrhe, ali samo ako točno znamo koje tvari treba uzeti, kako i koliko. Među milijunima biljnih vrsta, šamani su znali točno koje biljke kako utječu na svijest i u kojem ih omjeru treba uzeti. Kada god bi ih netko upitao kako mogu znati točnu informaciju, šamani bi odgovorili: Pa biljke su nam rekle. Riječ je o iznimno moćnim duhovnim tradicijama kojima se ne možete "baviti", nego im se morate posvetiti. U mnogim državama svijeta, neke od tih tvari su nezakonite, pa to treba uzeti u obzir. 

Već je rečeno da Svjetski paganski krug prihvaća samo uporabu psihodeličnih tvari poput tetrahidrokanabinola (THC) iz marihuane i hašiša (koji se pak dobivaju iz biljke konoplje), psilocibina, ibogaina, dimetiltriptamina (DMT), meskalina, LSD-a, atropina, salvinorina i sl. Dakle,nipošto se ne rabe jake i opojne droge, poput depresanata (npr. alkohol, heroin, morfin, opijum), antipsihotika, ali ni stimulansa koji ne utječu na širenje svijesti i spoznaje (poput kokaina ili amfetamina). 

Uzimanje psihoaktivnih tvari nije nužno da bi se postigao trans! Štoviše, većina suvremenih neopaganskih autora smatra da je mnogo veći učinak ako samovoljno dođemo do transa. Tada smo sigurni da ćemo sve imati pod kontrolom, što ne mora biti slučaj kod psihotropnih tvari. Ipak, ta mogućnost postoji, no za to je potrebno kvalitetno duhovno vodstvo..."

Na kraju krajeva, vi ste ti koji odlučujete na koji način ćete prakticirati svoju duhovnost. U paganizmu nedostaje strogih pravila po pitanju mnogo toga (i to je upravo ono što velik broj ljudi privlači kod ovog duhovnog pravca), pa tako i po pitanju ritualne upotrebe droga. Ipak, baš zbog toga što nema strogih pravila se pojedinca potiče da snosi odgovornost za svoja djela, da postane aktivan u vlastitom životu i da raste kao osoba. Moje mišljenje ste mogli shvatiti iz ovoga posta makar je to manje važno pošto ćete vi naposljetku sami donijeti odluku. Ja vas jedino mogu zamoliti da pri donošenju svoje odluke uzmete u obzir spomenuta upozorenja te da svjesno (znajući kako, zašto i koliko) i odgovorno djelujete.

Litha kao vrijeme suočavanja

Litha kao vrijeme suočavanja

Kada pomislimo na Lithu, pomislimo na ljeto, sunce, veselje i, za nas koje živimo na moru, kupanje (ali i za vas koji putujete na more). Ali kao i svaki drugi sabat, Litha je mnogo kompleksnija od toga.

Istina je da je Sunce za Lithu na vrhuncu snage i da je dan zbog toga najduži, ali ovo je ujedno dan kada se Sunce (mitološki predstavljeno figurom Boga) žrtvuje kako bi se Kolo godine nastavilo okretati, a zemlja mogla preporoditi od silne vrućine. Od ovog dana nadalje rastu sile kaosa, a sile kozmosa se smanjuju, dani postaju sve kraći i sunčeva snaga opada. Ova žrtva je potrebna kako bi se prirodni ciklusi nastavili.

Prema Kolu godine, sve kulminira na Lithi - svi naši planovi i ciljevi koje smo "posadili" za Imbolc su klijali i rasli preko Ostare i Beltanea dok nisu dosegli svoju punu snagu upravo za ovaj sabat. Što je sada ostalo napraviti? Sagledati unatrag što smo napravili i jesmo li ostvarili sve što smo naumili. Stoga je ovo vrijeme introspekcije. Ovo nije lagan zadatak i može uzrokovati isplivavanje raznih emocija i saznanja na površinu, ali je nužan za daljnji individualni rast i razvoj.

Za mene je ova Litha bila upravo to - prilika za introspekciju. Moram priznati da sam saznala dosta novog o sebi i svojim bližnjima te da mi većina ovih saznanja nije baš lako pala. Ali očito je da je ovakvo nešto bilo potrebno. Zahvaljujući tome znam što dalje trebam činiti i kakve ciljeve postaviti.

Uobičajeno je za Lithu iskoristiti golemu količinu energije koja kruži za suočavanje s problemima i rješavanje istih. I toga je bilo u mene. Neki će ovu energiju koristiti za pomoć drugima, bilo ljudima, životinjama ili biljkama. Njegovanje je zato još jedan važan aspekt Lithe. U ovom pogledu sam doživjela najljepša iskustva u životu koja su mi vratila nadu u ljude, u njihovu dobrotu i velikodušnost. Ovo razdoblje mi je općenito bilo jako burno, iako postajem svjesna da su i takvi periodi potrebno. Oni šokantni trenuci nas prodrmaju, razbude i ukažu nam na toliko toga (iako ponekad na grubi način) što nam je potrebno za nastaviti dalje kroz život.

Potičem vas da i sami stanete, osvrnete se na prošle mjesece i dokučite nešto novo! Možda neće biti lagano...čak će vam ovo novo saznanje možda biti bolno, ali naposljetku svako "zašto" ima svoje "zato".

Neka vam ova Litha bude blagoslovljena i donese mudrost, razboritost, odlučnost i hrabrost.

Soror P.I.A.L.

mistikaokultizam@gmail.com