Ritualna upotreba droga

Ritualna upotreba droga

Sioux Indijanac s lulom

Teme droga sam se dotakla još odavno u postu "Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)" gdje sam objasnila da su se halucinogenim drogama koristile vještice još od 15. stoljeća. Naravno, postoje brojne druge kulture koje su koristile droge u duhovne svrhe davno prije ovog vremena (neke od kojih ih i dan danas koriste) poput južnoameričkih domorodaca koji žive na području Amazonske prašume, antičkih Grka, Indijanaca (brojna plemena), sibirskih šamana i, na novijem primjeru, rastafarijanci. Više o upotrebi droga u ovim kulturama i razlozima istoga ću objasniti tijekom posta makar je primarni naglasak na upotrebi droga u paganskim ritualima i općem stavu pagana prema drogama.

Enteogeni - droge korištene u duhovne svrhe

Enteogeni (eng. entheogen; ovo je moj vlastiti prijevod ovog izraza) su po definiciji bilo koje kemijske supstance koje se koriste u religijske/duhovne svrhe, odnosno u religijskom/duhovnom kontekstu s ciljem postizanja izmijenjenog stanja svijesti. Ove kemijske supstance mogu biti prirodne, kao što i jesu u većini slučajeva (npr. ayahuaska, kanabis, bunika, peyote itd.), ili pak sintetičke (npr. DMT, meskalin, psilocibin itd.).

Engleska riječ entheogen ima korijen u grčkim riječima entheos (ἔνθεος) i genesthai(γενέσθαι). Entheos u doslovnom prijevodu znači "ispunjeno Bogom, inspirirano, obuzeto", a genesthai znači "ostvariti se/postati". Dakle, enteogeni su po etimologiji supstance koje inspiriraju ljude i ispunjavaju ih božanskom silom.

Mnogi ljudi koji se bave magijom, okultizmom u širem smislu, paganizmom (ili bilo kojim od njegovih pravaca) ili izvode rituale (bilo magijske ili devocijske) rade to, između ostalog, s ciljem postizanja nekog izmijenjenog stanja svijesti. Ovakvo stanje za svaku osobu znači nešto drukčije; za nekoga će značiti kontakt s nekim višim bićem, za drugoga introspekciju, samospoznaju, rješavanje internih/eksternih problema/konflikata itd. Razlozi su ovdje manje važni. Ono što jest važno je razlog upotrebe enteogena koji se nije promijenio od pamtivijeka. Prije spomenuto izmijenjeno stanje svijesti ima (i imalo je) brojna imena: trans, ekstaza, molitva, nirvana, blaženstvo..., ali u srži se u svakom slučaju radi o nekom drukčijem stanju svijesti od onog u kojemu se nalazimo svakodnevno. U njegovoj pozadini se krije duhovna žeđ koju pojedinac želi utažiti i u tome nema ništa loše. Samo ako nismo spremni za to i nesvjesni posljedica svojih djela tvrdoglavo guramo naprijed bez obzira na sve...ishod može biti samo loš.

Primjeri upotrebe enteogena

Peyote kaktus

Enteogeni su bili prisutni još u drevnoj Kini, antičkoj Grčkoj, kroz srednji vijek pa do danas. Primjerice kanabis, jedan od najčešće korištenih enteogena, se koristio u Kini, Europi i Indiji još prije više tisuća godina i njegovo korištenje je zabilježeno u sufizmu, rastafarijanizmu te kod sadhua (svetih ljudi, asketa) u hinduizmu.

Većini ljudi je poznata upotreba droga poput peyotea na području Amerike (većinom od strane određenih skupina Indijanaca). Radi se zapravo o prirodnoj drogi koja se dobiva iz istoimenog kaktusa koji sadrži halucinogeni alkaloid po imenu meskalin. Njegova uporaba je počela na području današnjeg Meksika, a s vremenom se proširila i na područje Sjeverne Amerike.

Indijanski šamani su također poznati po tome što puše duhan tijekom rituala. U nekim plemenima to smiju raditi samo šamani dok u drugima (često u onima u kojima je uobičajeno da cijelo pleme sudjeluje u ritualu) to smiju svi pripadnici plemena. Ako puši samo šaman, onda se obično radi o čistom duhanu bez halucinogena. Tada se potiče prekomjerni unos duhana kako bi se uzrokovala drukčija stanja svijesti, trans ili halucinacije što je često popraćeno negativnim efektima na fizičko tijelo - povraćanjem, grčevima pa čak i komatoznim stanjima. Ako u konzumiranju duhana sudjeluje cijelo pleme, ponekad se radi sok od duhana kojeg se onda pije do povraćanja jer se vjeruje da ovo pomaže u otklanjanju drugih bolesti i jačanju tijela. Duhan se također puši, žvače ili naprosto drži u ustima između usne u zubnog mesa kako bi se upio kroz žlijezde.

Pravljenje napitka ayahuaske

Duhan se od strane nekih šamana koristi unutar napitka ayahuaske makar naprosto kao dodatak samoj biljci ayahuaske od koje se napitak pravi. Ovaj enteogen je uobičajen na području Južne Amerike, a posebice Amazonske prašume. Tatula je također poznata među Indijancima, a ni koka im nije strana (barem ne tamo gdje su je uspjeli kultivirati). Ipak, posljednje dvije se znatno manje koriste od duhana.

Sibirski šamani u svojim ritualima koriste gljivu muharu, a neki smatraju da se upravo od nje radilo indijsko ritualno piće some.

Smatra se da su germanski narodi koristili opijumski mak u magijske svrhe (od kojeg se danas dobiva opijum koji, usput rečeno, odmah izaziva ovisnost) te da su antički Grci, a moguće i vještice u srednjem vijeku koristile buniku u svojim vjerskim praksama.

Opijumski mak

Gljiva muhara

Postoje i brojne druge biljke koje su se koristile/se koriste kao enteogeni poput božanske kadulje, psilocibinskih gljiva, plavog lotusa i tako dalje. Sve se one razlikuju u načinu djelovanja, ali njihova funkcija kao enteogen u ovom kontekstu ostaje nepromijenjena.

Opasnost korištenja enteogena

Iako su enteogeni droge koje se koriste u religijske/duhovne svrhe, ne smijemo zaboraviti da su one svejedno droge i da velik broj njih izaziva ovisnosti. Najopasnije po ovom pitanju su svakako opijumski mak, kanabis i koka. 

Moguće je da su šamani i mudri ljudi drugih kultura bili svjesni ovoga i stoga rezervirali korištenje ovakvih droga isključivo za one najodgovornije, najiskusnije i najmudrije u zajednici. Na ovu temu Patricia Crowther, značajna spisateljica na temu wicce i vještičarstva, u svojoj knjizi Lid off the Cauldron kaže sljedeće:

"Desperation has given the modern drug craze a recognition it does not deserve. It can be argued that some drugs do raise the consciousness to a more spiritual level. Yet, it is an artificial stimulation which requires repeated induction. This, in turn, leads naturally to a stage when the person becomes well and truly 'hooked'. It is true that in ancient times certain drugs were used for transcendental purposes, but these were kept secret, and their uses given only to the wisest among the priesthood.
Most medicines are poisons and have to be administered in the correct quantity, and only for a specific period. How much more dangerous is the use of drugs which affect the brain cells! We yet know so little about the brain and its capabilities, which only now, in the present day, are being explored. The methods which are taught in the Old Religion are completely natural, and the resulting extension of consciousness, although attained more slowly, is one which allows continuation of growth and enlightenment."

Slobodan prijevod: Očaj je pridao modernoj pomami za drogama više pozornosti nego što zaslužuje. Može se tvrditi da neke droge zaista podižu svjesnost na više duhovnu razinu. Ipak, radi se o umjetnoj stimulaciji koja zahtijeva višestruku indukciju. Zauzvrat, ovo prirodno vodi stadiju kada osoba uistinu postane ovisna. Istina je da su u davna vremena neke droge bile korištene u transcendentalne svrhe, ali njih se držalo skrivenima, a načini njihove upotrebe otkriveni samo onima najmudrijima u svećenstvu.
Većina lijekova je otrovna i treba ih se uzimati u ispravnoj količini i to samo tijekom specifičnog perioda. Koliko je samo opasnija upotreba droga koje utječu na moždane stanice! Još znamo toliko malo o umu i njegovim sposobnostima koje se tek sada, u današnje vrijeme, istražuju. Metode koje se poučavaju u Staroj vjeri su u potpunosti prirodne, a rezultirajući produžetak svjesnosti, premda postignut sporije, je produžetak koji omogućava nastavak rasta i prosvjetljenja.

Pod umjetnom stimulacijom spisateljica misli na upotrebu droga u magijske, ritualne, duhovne ili religiozne svrhe i kontrastira ovu metodu s prirodnima (postizanje izmijenjenog stanja svijesti bez pomoći droga). Pod "Stara vjera" misli na wiccu i vještičarstvo, makar sada neću ulaziti u detalje o ovom terminu (više o njemu možete pročitati u pojmovniku). Kako god bilo, jasno je da Patricia Crowther upozorava na opasnosti mentalne pa i fizičke ovisnosti o drogama te na iznimnu odgovornost koja dolazi s upotrebnom istih. Po  njoj je najsigurnija i najbolja metoda postizanja izmijenjenog stanja svijesti i dostizanja "više" duhovne sfere ona prirodna - bez droga.

Josephine McCarthy (Magical Knowledge II), poznata okultistica i kvalitetna autorica na temu magije i okultizma iznosi još jedno važno upozorenje:

"In Western culture, using drugs to catapult yourself into the inner worlds is also not that bright, unless you know exactly what you are doing and where you are going. Really the only safe way to work in the inner worlds using drugs is if you are working within a cultural/religious structure that is designed for such use i.e. shamanic/native cultures.
Hallucinogenic drugs strip a layer of protective skin from the consciousness and allow you to see and access places that you would normally be blocked from seeing (for your own good usually). When you go magically into vision, you develop inner `muscles' for want of a better description, that uphold and protect you as you work. If you bypass this natural but lengthy process of strengthening by using drugs, you are often thrown straight to the threshold of your existence."

Slobodan prijevod: U zapadnjačkoj kulturi, upotreba droga da se osoba katapultira u unutrašnje svjetove također nije baš najpametnija stvar osim ako ne znate točno što radite i gdje idete. Zapravo, jedini sigurni način rada u unutrašnjim svjetovima uz pomoć droga jest ako se radi u sklopu kulture/religijske strukture koja je konstruirana za njihovu upotrebu poput šamanskih/domorodačkih kultura.
Halucinogene droge ogule sloj zaštitne kože sa svijesti i omoguće vam da vidite i pristupite mjestima koja bi vam inače bila blokirana (obično za vašu vlastitu sigurnost). Kada magijski uđete u viziju, razvijate unutrašnje "mišiće", u nedostatku boljeg opisa, koji vas podržavaju i štite tijekom rada. Ako osoba zaobiđe ovaj prirodni, ali dugačak proces jačanja tako da se koristi drogama, obično bude izbačena ravno na prag vlastitog postojanja.

Pojam "unutrašnji svjetovi" je od posebne važnosti za Patricijino djelo iz kojeg je ovaj citat izvađen, ali je za sada dovoljno reći da se u suštini radi o introspekciji i opet o alternativnom stanju svijesti. Pod "magijsko" ulaženje u vizije, autorica misli na postizanje izmijenjenih stanja svijesti uz pomoć vlastite volje i snage, uz kontrolu energije i s jasnom namjerom (što su sve uvjeti za izvođenje magije). Korištenjem droga, osoba u potpunosti podcjenjuje vlastitu snagu i kontrolu i u procesu ih praktički odbacuje u zamjenu za prividnu snagu i kontrolu koje neke droge znaju dati. A suvišno je uopće reći da velik broj droga može ubiti volju (a ponekad i svu kontrolu) te pomutiti namjere i razum time dovodeći osobu u pasivni, često bespomoćan položaj.

Uz opasnost od mentalne i/ili fizičke ovisnosti o nekoj drogi, iskustava za koje osoba nije spremna te, uzročno-posljedično, od negativnih emocionalnih i duhovnih (a nerijetko i fizičkih) posljedica, postoji i ona legalna strana priče. Generalno rečeno, enteogeni imaju psihoaktivno djelovanje (što znači da se radi o kemijskim supstancama koje mijenjaju funkcije mozga i rezultiraju u izmijenjenim percepcijama, raspoloženjima ili stanjima svijesti), a velika većina psihoaktivnih droga je ilegalna u svijetu. Dakle, ako osoba konzumira neku ilegalnu supstancu ili ako je samo posjeduje i ako bude uhvaćena od strane autoriteta, ona će snositi zakonske posljedice.

Usprkos legalnim preprekama, neki se ipak odluče na korištenje droga u duhovne svrhe (makar se oni mudriji odluče za drogu koja ne uzrokuje ikoji oblik ovisnosti). Neki to rade unutar rituala, a neki van formalne duhovne prakse. To je manje važno jer svrha ostaje ista, što znači da se ne radi o običnoj drogi već o enteogenu.

Enteogeni u paganskoj praksi

Josephine McCarthy i Patricia Crowther su cijenjene autorice u paganskim krugovima i uvelike odražavaju stav većina pagana na ovu temu. Ipak, neki pagani, magičari i okultisti ne dijele njihovo mišljenje i smatraju da korištenje droga može samo poboljšati njihovu duhovnu praksu.

Nekima će neminovno u ovom kontekstu pasti na pamet Aleister Crowley koji je eksperimentirao s brojnim drogama rekreativno i u sklopu svojih magijskih i duhovnih praksi. Među drogama koje je koristio se ubrajaju kokain, hašiš, peyote, heroin i drugi. Poznato je da je bio ovisan o heroinu koji mu je izvorno dat kao lijek za astmu (što je u tadašnje vrijeme bilo uobičajeno), makar to ne mijenja činjenicu da ga je kasnije koristio kao enteogen.

Očito je da postoje i pagani (kao i magičari i okultisti) koji su za korištenje enteogena. Njihova razmišljanja pojašnjava Dana D. Eilers i svojoj knjizi The Practical Pagan:

"...be aware that in the traditions that encompass the ritual use of illegal drugs for purposes of magick or the expansion of consciousness, the rules and expectations regarding that drug use are usually fairly precise and well established. This means that for Pagans who do utilize drugs in a ritualistic, magickal, or ceremonial fashion, their drug usage is not merely a matter of recreation and escapism. For these Pagans, ritualistic drug use is a true path to enlightenment, much as the use of peyote is to certain Native American spiritual traditions. Let me stress that Paganism is not an excuse to engage in illegal activity and then claim protection under the First Amendment. It does not work that way, and the quicker we all understand that, the better off we will be."

Slobodan prijevod: ...budite svjesni da u tradicijama koje prihvaćaju ritualno korištenje ilegalnih droga za magijske svrhe ili s ciljem širenja svijesti, pravila i očekivanja po pitanju upotrebe ovih droga su obično prilično precizna i dobro uspostavljena. To znači da za pagane koji koriste droge u ritualnom, magijskom ili ceremonijalnom kontekstu, korištenje droga nije samo pitanje razonode i bijega od stvarnosti. Za ove pagane, ritualna upotreba droga je istinski put do prosvjetljenja jednako koliko je u određenim Indijanskim duhovnim tradicijama to upotreba peyotea. Dozvolite mi da naglasim da paganizam nije opravdanje da se osoba počne baviti ilegalnim aktivnostima i da potom traži zaštitu u Prvom amandmanu. Tako stvari ne funkcioniraju i što prije to shvatimo, to će nam biti bolje.

Ne postoji nijedno pravilo u paganizmu, barem ne koliko je meni poznato, koje izričito brani korištenje enteogena. Stoga su mišljenja podvojena. Neki pagani će biti dovoljno sigurni u svoju sposobnost samokontrole i kontrole uopće te će sebi dozvoliti korištenje psihoaktivnih tvari dok će drugi zauzeti stav da im takvo što ne treba za postizanje izmijenjenog stanja svijesti ili da naprosto ne želi koristiti droge u ovu svrhu. Time nipošto ne impliciram da oni koji se odluče na korištenje enteogena nisu sposobni postići drugo stanje svijesti bez njih. Osobno smatram da su određene kulture i duhovnosti pogodne za korištenje enteogena i da je u nekima ova praksa postala toliko uobičajena da se ukorijenila u tradiciju. Neopaganizam je prilično nova duhovna praksa (ako se ne uzmu u obzir njezini korijeni) i kao takva još razvija svoju tradiciju. Neopagani mogu biti eklektični po nekom pogledu i prihvaćati utjecaje iz ovih ili onih duhovnih praksi čiji je sastavni dio upotreba enteogena, ali smatram da se takvo što ne može nazvati paganskom praksom. Barem ne još (makar će samo vrijeme moći pokazati hoće li to postati paganskom praksom ili ne).

Za kraj bih citirala Iolara koji u svojoj knjizi Paganizam u teoriji i praksi: Doktrina paganizma sažima ovu raspravu u nekoliko paragrafa:

"Iz šamanskih tradicija potječe i običaj ritualnog korištenja psihoaktivnih (ili psihotropnih) tvari koje se u današnje vrijeme prohibicije i urote pogrešno nazivaju droge. Smisao uzimanja takvih tvari nipošto nije besmisleno "drogiranje" ili stvaranje ovisnosti. Naprotiv, smisao je u povezivanju s duhovnim dimenzijama. Određene tvari naprosto mijenjaju stanje svijesti, pa se mogu iskoristiti u duhovne svrhe, ali samo ako točno znamo koje tvari treba uzeti, kako i koliko. Među milijunima biljnih vrsta, šamani su znali točno koje biljke kako utječu na svijest i u kojem ih omjeru treba uzeti. Kada god bi ih netko upitao kako mogu znati točnu informaciju, šamani bi odgovorili: Pa biljke su nam rekle. Riječ je o iznimno moćnim duhovnim tradicijama kojima se ne možete "baviti", nego im se morate posvetiti. U mnogim državama svijeta, neke od tih tvari su nezakonite, pa to treba uzeti u obzir. 

Već je rečeno da Svjetski paganski krug prihvaća samo uporabu psihodeličnih tvari poput tetrahidrokanabinola (THC) iz marihuane i hašiša (koji se pak dobivaju iz biljke konoplje), psilocibina, ibogaina, dimetiltriptamina (DMT), meskalina, LSD-a, atropina, salvinorina i sl. Dakle,nipošto se ne rabe jake i opojne droge, poput depresanata (npr. alkohol, heroin, morfin, opijum), antipsihotika, ali ni stimulansa koji ne utječu na širenje svijesti i spoznaje (poput kokaina ili amfetamina). 

Uzimanje psihoaktivnih tvari nije nužno da bi se postigao trans! Štoviše, većina suvremenih neopaganskih autora smatra da je mnogo veći učinak ako samovoljno dođemo do transa. Tada smo sigurni da ćemo sve imati pod kontrolom, što ne mora biti slučaj kod psihotropnih tvari. Ipak, ta mogućnost postoji, no za to je potrebno kvalitetno duhovno vodstvo..."

Na kraju krajeva, vi ste ti koji odlučujete na koji način ćete prakticirati svoju duhovnost. U paganizmu nedostaje strogih pravila po pitanju mnogo toga (i to je upravo ono što velik broj ljudi privlači kod ovog duhovnog pravca), pa tako i po pitanju ritualne upotrebe droga. Ipak, baš zbog toga što nema strogih pravila se pojedinca potiče da snosi odgovornost za svoja djela, da postane aktivan u vlastitom životu i da raste kao osoba. Moje mišljenje ste mogli shvatiti iz ovoga posta makar je to manje važno pošto ćete vi naposljetku sami donijeti odluku. Ja vas jedino mogu zamoliti da pri donošenju svoje odluke uzmete u obzir spomenuta upozorenja te da svjesno (znajući kako, zašto i koliko) i odgovorno djelujete.