Pišući ritual za Lammas, zapitala sam se: "Što ovaj sabat znači za mene?". Naposljetku, trebala sam od nekud krenuti i pronaći osnovnu ideju koju bih provukla kroz ritual. Smatram da je jasno određivanje cilja i osnovne ideje izuzetno važno za kvalitetnu koncepciju bilo kojeg rituala. U potrazi za novim spoznajama i inspiracijama sam se prisjetila misterija koji se kriju iza ovog sabata, pa evo plodova mog razmišljanja (prikladna metafora s obzirom da se radi o blagdanu prve žetve, odnosno prvih plodova).
Ove godine je Lughnasadh/Lammas poseban jer je 31. srpnja ujedno i puni Mjesec! I to ne bilo koji puni Mjesec već plavi mjesec. Stvarno posebna prilika za magijske radove. Puni Mjesec se općenito povezuje s vodom s obzirom na njegov utjecaj na plime i oseke na Zemlji (zbog svoje gravitacije "povlači" vodu prema sebi u određeno doba dana pa nastaju plime), a voda se opet povezuje s pročišćenjem i emocijama (zbog njihove fluidnosti). Tako je s vremenom nastalo vjerovanje da puni Mjesec ima purgativna svojstva te da je dobro iskoristiti njegovu energiju za pročišćavanje sebe, odbacivanje negativnih emocija i utjecaja, a time i za meditaciju na istome kako bi se uopće spoznalo što se treba odbaciti. Puni Mjesec ujedno predstavlja nove početke i krajeve cjelina (kad jedna cjelina završi, druga počinje), a ova karakteristika dodatno dolazi do izražaja sada s obzirom na to da su u ovom razdoblju tri planete retrogradne (Venera, Uran i Saturn). Stoga se njihova uobičajena djelovanja preokreću. U ovo ne bih u detalje ulazila, ali predlažem da pročitate
ovaj članak ako vas više zanimaju recentna astrološka zbivanja. Svakako, ovo spominjem jer su i Lammas i puni Mjesec prikladni dani za introspekciju, refleksiju na prošlost, odgovorno promišljanje odluka, suočavanje sa strahovima, shvaćanje vlastitih emocija i savladavanje prepreka. Sve u svemu, radi se o razdoblju velikih promjena. Zbog ovoga sam u ritual odlučila uklopiti pomalo od svega navedenog - meditaciju na prošlost i njezin utjecaj na sadašnjost, na dosadašnje postupke i uzroke tih postupaka, ishode odnosno plodove uloženog truda i tako dalje.
Proučavajući dublje misterije Lammasa (nevezano toliko uz puni Mjesec), zaključila sam da mi do izražaja ove godine dolaze požrtvovnost, kauzalnost i recipročnost. Da pojasnim, požrtvovnost je centralni aspekt ovog sabata jer se slavi prva žetva. Pagani shvaćaju žetvu kao samopožrtvovni čin uroda koji se predaje kako bi ljudi imali na čemu živjeti tijekom nadolazećih hladnijih mjeseci. Utjelovljen u plodovima, Bog se također žrtvuje pa on za ovaj blagdan postaje Starješina, odnosno Mudrac, a Božica prelazi u aspekt Starice.
Ne postoji bolje vrijeme za osvijestiti svoje postupke i izvući iz dubine svog instinkta i prošlog iskustva potrebne mudrosti. Tome nas uče Mudrac i Starica koji su i sami mudri i prepuni životnog iskustva. Jedno od ovih mudrosti jest da će svatko dobiti onoliko koliko uloži. Odnosno, koliko se posije, toliko će se požeti (doslovno u slučaju uroda, ili metaforički). Potrebno je mnogo truda, vremena, ljubavi, upornosti, snage, pažnje i naposljetku odgovornosti da bi naša djela urodila plodom. Lammas je odlično vrijeme za meditiranje nad ovim jer se sada već mogu vidjeti rezultati višemjesečnog truda. Za Imbolc se pripremalo teritorij i čistilo kako bi se napravilo mjesta za mlade sjemenke, za Ostaru se te sjemenke sijalo (misli provodilo u djela) i do današnjeg dana pratilo kako rastu u snažne plodove koje je konačno došlo vrijeme ubrati.
Sve navedene ideje su usko povezane s drugim dvama misterijima Lammasa na koje stavljam danas naglasak - kauzalnošću i recipročnošću. Recipročnost označava međusobno djelovanje različitih čimbenika. Čovjek je ovo zaboravio i redovito djeluje jako egoistično, ne razmišljajući o tome da sve dijeli s drugima i da se sva njegova djela reflektiraju na tuđe živote. Ništa nije jednostrano. Tako i tuđa djela djeluju na nas. Kada bi svaka osoba imala na umu da nije sama na svijetu i da sve sile djeluju recipročno, život bi bio puno lakši i ugodniji. Poljoprivredni aspekt Lammasa odražava misterij recipročnosti jer ističe da čovjek mora posijati sjeme i hraniti ga kako bi dobio plod. A plod se zauzvrat žrtvuje kada za to dođe vrijeme i hrani čovjeka.
Kauzalnost je sličan koncept recipročnosti po tome što također označava međusobne veze između više čimbenika, samo sada nije naglasak na uzajamnom djelovanju, već lančanom. Odnosno, svaki uzrok ima posljedicu. Kauzalnost time uči i odgovornosti jer čovjeku neće uroditi plodovi ako ih ne posije i ako se ne brine o njima. Za to je, između ostalog, potrebna odgovornost.
Ako izdvojimo malo vremena u svojim ubrzanim životima i stanemo misliti o svojim postupcima, možemo shvatiti da nismo toliko pasivni koliko mislimo da jesmo. Ljudski potencijal je ogroman jer svako naše djelo uzrokuje valove reakcija. Potrebno je samo prisvojiti taj potencijal i energiju te krenuti u akciju. Pritom naravno ne smijemo zaboraviti na posljedice naših djela, ali svijest o našem potencijalu, odvažnost da provedemo misli u djela i ponos kojeg osjećamo kada vidimo plodove tog uloženog truda neizmjerno povećavaju kvalitetu naših života.
S ovim zaključnim mislima vam svima želim sretan Lammas! Neka vam bude inspiriran i blagoslovljen!
Soror P.I.A.L.
