Vještice -put od društvenog trona do lomače i natrag na magijsko prijestolje

Magija je u drevnom svijetu bila svakodnevna pojava, ali kako su civilizacije rasle uz nove religijske poglede, ideja vještičarenja je prerasla u nešto što se dovodilo u vezu s demonima i drugim mračnim silama

Skoro svaka kultura u modernom svijetu prepoznaje koncept vještice. Iako varijacije postoje, vještica je u većini slučajeva simbol nečega mračnog i zlokobnog – nečega čega se treba plašiti. U usporedbi s nevinom domaćicom obučenom u bijelo, vještica je stara i ružna baba pogrbljena iznad kotla koja kuje neki zli plan za svoje žrtve. Vještica je mračna strana ženstvenosti, zlo stvorenje velikih moći. Vještica je žena koju nitko ne može kontrolirati.

 

 Iscjeliteljke

Ovakva prezentacija vještica međutim nije uvijek bila uobičajena – ona je rezultat desetljeća razvoja i interpretacije različitih mitologija, religija i progona. U najranijim verzijama, vještice su bile daleko od zlih žena koje svojim vradžbinama nanose zlo – bile su iscjelitelji i stupovi društvenih zajednica.

Primjerice u ranim bliskoistočnim zajednicama ženska su božanstva bila predmet obožavanja i najsvetiji rituali su se obavljali u njihov čast. To su bile mudre žene, ključne za očuvanje društvene zajednice. Stajale su rame uz rame s kraljevima, vojske bi im dolazile radi obavljanja zaštitnih rituala, a trudnice su ih molile da im olakšaju porođaj.

Pa, kako je onda došlo do toga da se jedna od najvažnijih i najomiljenijih figura u društvu pretvori u današnji simbol zla i nesreće?

Smjena božanstava

Postoje razni argumenti o tome kako je došlo do ove drastične transformacije. Jedno objašnjenje kaže da kada su Indo-Evropljani na zapadu proširili svoju patrijahalno dominantnu kulturu koja se temeljila na ratnicima, ratu i moćnim muškim bogovima, dolazi do smjene tadašnjih pasivnih ženskih božanstava koja su se prethodno obožavala.

Postoje neki dokazi da se društvena percepcija magije i žena koje se njome bave drastično promijenila dolaskom društva i religija u kojima glavnu riječ vode muškarci.

Vještice i mitologija

Mitologija najbolje opisuje kako su vještice došle na visoku društvenu poziciju gdje su poštovane kao prave boginje. Ove mistične žene koje su se bavile magijom imaju centralnu ulogu u skoro svim mitovima drevnog svijeta.

Najbolji primjer opasne vještice je Lilith, figura iz židovske mitologije koja je prema predanju noćni demon koji otima djecu. Lilith je figura koje se treba plašiti, žena velikih moći koje koristi kako bi mučila svoje žrtve.

Ovakve priče su samo “dolijevale vatru na ulje” u muško-dominantnim religijama, a magija je ubrzo postala paganska praksa koja je zakonom zabranjena. 

Grčka mitologija također je bogata mnogim ženskim figurama koje je bave magijom, ali njihov prikaz nije toliko osuđujući. Medea, drevna grčka junakinja, bila je čarobnica koja je pomogla Jasonu na njegovom epskom putovanju, poklonivši mu čarobne napitke i zaštitu. Madea je imala ulogu pomagača; žena koja je heroju poklonila magiju kako bi mu pomogla. U ovom mitu, magija je pozitivna stvar; pomogla je Jasonu da ostvari cilj, a žena koja mu je dala taj poklon zna svoje mjesto. Njena dužnost je da pomogne heroju, uda se za njega i rodi mu djecu.

U priči o vještici Circe, možemo vidjeti kako su Grci imali različite poglede na čarobnice. U legendarnoj Odiseji, Circe je prikazana kao opasna žena koja je Odisejeve ljude pretvorila u svinje. 

Koristila je čarobne napitke, bacala vradžbine pomoću štapića, i čak postala nevidljiva. Odisej uz pomoć magičnog korijena uspijeva poraziti vješticu, a na kraju Circe se zaklinje da više nikada neće protiv heroja koristiti magiju, a zatim odlazi s njim u krevet. Priča ima sretan kraj: moćna žena koja je je pokušala prevariti muškarce konačno prihvaća svoje “pravo” mjesto kao ljubavnica i domaćica.

Rimske lomače

Sami Grci su imali različite oblike magijskih rituala koje su koristili kako bi izazvali moć bogova. 

Ono čemu se se protivili su bile žene koje nisu znale svoje mjesto. Postoje primjeri žena koje su čak osuđene na smrt jer su se bavile distribucijom magijskih lijekova i izgovaranjem vradžbina.

Grci su čvrsto vjerovali u moć magije. Mnogi od njih su se užasavali i na samu pomisao na vještice i magiju, pa su aktivno učestvovali u kampanjama za istrebljenje vještičarenja iz društva. Magiju je kontrolirala država. Rituali u čast bogova bili su prihvatljivi, ali magija u rukama siromašnih žena iz niže klase se smatrala opasnom.

Rimljani su također otvoreno prihvatili korištenje magije. Zapravo, magija je postala dio državne i društvene religije, i mnogi su vjerovali da je za veliki uspjeh carstva zaslužna upravo magija. Ovu religiju je kontrolirala viša klasa i bila je u direktnoj vezi sa rimskim zakonom.

Žene su možda bile fizički slabije od muškaraca, ali magija i religija predstavljaju suptilan način pobune, a Rimljani, kao i Grci prije njih, najviše su mrzili moćnu ženu. Iako su se magijom bavili  i žene i muškarci, žene su bile te koje su podnijele sav teret progona. Rimski zakon je oštro osuđivao crnu magiju i one koji se njome bave. Svako tko je koristio magiju da nanese štetu usjevima ili širi bolest bio je drastično kažnjen.

Vjerovalo se da vještice mogu napraviti otrove, prizivati mrtve, utjecati na vrijeme i mijenjati oblik. Praksa spaljivanja vještica na lomači je bila uobičajena u Rimu, i to mnogo prije nego što se počela dovoditi u vezu sa kršćanima.

 

 Preispitivanje propagande

Što se tiče kršćanskih tekstova, Biblija jasno stavlja do znanja šta misli o magiji i vješticama: “Bogu je gnusan svako tko baca čini, tko razgovara sa duhovima ili tko konzultira mrtve…”

Za kršćane vještičarenje se suprotstavlja religiji i čak se dovodi u vezu sa đavolom. Boginja Isis i njena magija su smatrala paganskim uvjerenjima. 

Kako se kršćanstvo širilo, tako je kult boginje Isis i drugih paganskih bogova postao zabranjen, a u 6. stoljeću hram boginje Isis na otoku Philae, koji je tisućama godina predstavljao sveto mjesto hodočašća, je zatvoren po naredbi kršćanskog vladara Justiniana.

Nakon što su moćne ženske čarobnice poput boginje Isis označene kao proklete i nepoželjne, lako je vidjeti kako je širenje kršćanstva dovelo do razvoja ideje o opasnim ženama – vješticama.  

Baš kao i Grci, Židovi i Rimljani prije njih, kršćani su koristili vještičarenje kao izgovor za demoniziranje bilo čega drugačijeg od uspostavljene religije.

Zakoni protiv magije postoje skoro jednako dugo koliko i sama magijska praksa. Čak i u društvima koja su otvoreno prakticirala magiju, poput drevne Grčke i Rima, postojali su zakoni koji su jasno definirali šta je prihvatljivo, a za što se vrlo lako moglo završiti na lomači.

Vjekovima bi se slike ovih zloglasnih mitskih žena koristile za poticanje uobičajenih percepcija o ženskim vješticama. 

Međutim, u današnje doba kada su sve informacije udaljene na samo jedan “klik” miša, vidimo da ova drevna propaganda prolazi kroz proces preispitivanja u svjetlu tolerantnijih društvenih stavova.

Hekata –boginja vještičarenja

U ranoj grčkoj mitologiji Hekata je bila boginja magije, vještičarenja, noći, mjeseca, duhova i nekromantije. Po postolimpskoj grčkoj legendi bila je ćerka Titana Perseusa i Titanese Asterie od kojih je naslijedila moć nad nebom, zemljom i neplodnim morem. 

U antičkoj grčkoj umjetnosti prikazana je kao žena koja drži dvije baklje. Nekada je obučena u kratku suknju sa lovačkim čizmama.

Vjeruje se da kao boginja magije ima moć da otjera zle duhove, pa njena slika često krasi gradske kapije. 

Međutim, ovo vjerovanje do dovelo do zablude da može i da prizove zle duhove ukoliko nije zadovoljna. Pogrešno shvaćanje da Hekata čuva granicu između svijeta živih i svijeta mrtvih/duhova, uzrokovalo je negativnu percepciju među kršćanima kada je riječ o ovoj moćnoj vještici.

Njena veza sa ženkama pasa i zmija kao i njena sposobnost da se pretvori u crnog psa, samo je dodatno demoniziralo njenu sliku i podgrijalo ideju da se vještice mogu pretvoriti u šta god žele. 

A možda i možemo !!!

Blagoslovljeni bili, 

Vaša Soror

Dragi svi, 

kako imam dosta upita o cijeni seanse evo da ih istaknem na blogu : 

 SEANSE NA DALJINU ( PDV uključen u cijenu ) : 

• 1. Tarot i gledanje u karte 150,00 kuna
• 2. Gledanje u kuglu 150,00 kuna
• 3. Čišćenje negativnih energija 150,00 kuna
• 4. Skidanje crne magije i kletvi 300,00 kuna
• 5. Vraćanje partnera 800,00 kuna 
• 6. Rituali za poslovni uspjeh i privlačenje novca 300,00 kuna
• 7. Izrada talismana 150,00 kuna
• 8. Izrada amuleta 200,00 kuna
• 9. Blokada negativnosti i magijskih napada 600,00 kuna
• 10. Seansa s runama 150,00 kuna

SEANSE KOD MENE OSOBNO: (PDV uključen u cijenu)

1. Seansa kod mene osobno - 1000,00 kuna u obvezan najmanje 48 sati star negativan PCR test.

Vaša,

Soror PIAL

Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel + 385 92 324 1928 od 17 do 21 sat svakog radnog dana, te subotom i nedjeljom od 10 do 21 sat

Ova stranica služi isključivo za zabavu

Moć tamjana i češnjaka ( bijelog luka )

Vještica, pogađa prošlost i proriče budućnost zrnevljem od kukuruza i kad ustanovi šta je stvarna potreba onog tko je pod urokom, pravi napitak nad kojim satima baja. Najčešće koristi bajalicu protiv uroka koja kaže nikome ne može nauditi, a sigurno pomaže kod problema. U desnu ruku uzme se britva u lijevu tamjan i dok se lagano dodiruju ponavlja se:

"Crkni đavole, ti nemaš tamjan, ti nemaš nož, ja imam tamjan i imam nož, tamjanom te kadim, nožem te sječem, u vodi te gnječim. 

Voda se pjenuša, a (kaže se ime onoga ko se brani od uroka), te više ne sluša. 

Ako ga je netko urekao, ako mu je netko presjekao put, ako ga je neko omađijao ako je netko na njega ljut, više nema uroka, slobodan mu je put, odvezala sam magiju ntiko više nije ljut. 

(Ime), ostaje čist kao svijet kad se kupa u sunčevom sjaju, 

(ime) ostaje čist kao bistra voda izvorska, 

(ime) ostaje čist kao bosiljak u proljetnom gaju, 

(ime) ostaje čist kao Boginja...." 

I češnjak koji ima povijest staru koliko i samo čovječanstvo vrlo je uvažen u magiji i etno medicini Vještica.

On je hrana, lijek ali prije svega univerzalno sredstvo protiv svih zlih demona. 

Vjerni pratilac čovjeka od njegovog rođenja pa do smrti. Čen bijelog luka na čelu porodilje štiti i majku i novorođenče od uroka. 

Tijekom života pouzdana je amajlija koja na putovanjima čuva od "razbojničkih" prepada demona i nervoznih vila. 

Ali i od krvopija kada se noću prolazi pokraj groblja. 

Vještice misle da češnjak i inače donosi dobro ukućanima pa nanizane vijence vješaju o dovratak kuće. S lijeve strane on štiti od demona i donosi duhovni mir i sreću. Obješen s desne strane vrata vijenac bijelog luka štiti dom od eventualnih neprijatelja iz okoline, sprečava svađe i obezbjeđuje materijalno blagostanje. 

Vijenac obješen u štali štiti životinje, a u polju usjeve. I ta se metoda poduzima kad god postoje nagoveštaji nekih bolesti, epidemija ili prirodnih nepogoda. 

Nošen u džepu, čen bijelog luka može sprečiti mučninu i nesvjesticu, a uz druge dodatke njegovi eterični mirisi vraćaju one koji padnu u trans, te  alkoholičare i epileptičare. 

Ako se nosi pod kapom češnjak otklanja urok i migrenu koja sa njim ide, a izgnječen i uvijen u gazu služi  za masažu čela protiv glavobolje, zajedno sa svinjskom mašću. 

Pomješan sa pelinom dezinficira i liječi rane na koži. Nakon što simptomi bolesti prođu, gazu s masom ili čen koji je otklonio nelagodnosti treba baciti u vatru ili rijeku s riječima: 

 "Sa (ime) rane na bijeli luk prešlo i u vatru došlo". 

Kod bolnih menstruacija, za koje se isto sumnja da su od zlih očiju, Vještice su jele ogromne količine češnjaka i prale se rastvorom od četiri kašike octa na dva litra mlake vode. 

Urokom se diže i krvni tlak, a da bi se regulirao preporučuje se da se tri glavice luka potope uvečer u čaši vode, te da se pripravak ispije na prazan želudac ujutro. Bijeli luk je Vješticama nezamenjiv pratilac i do onog svijeta. 

Dobro je da se pred smrt objesi oko umirućeg jer štiti od eventualnih napasti koje čoveka mogu natjerati da zaluta ili se povampiri.

A predostrožnosti radi neke obitelji  vjenčiće češnjaka odnose na groblje u prvih 40 dana. Da bi, kažu svojim jakim mirisom rastjerao lutajuće demone koji bi možda uznemirili mrtve.

Vaša,

Soror PIAL

Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel 
092 324 1928 od 17 do 21 sat svakog dana
Ova stranica služi isključivo za zabavu

Ljubavna magija sa jabukom

Ove magije se koriste u ljubavnim napicima za sreću, udaju, ženidbu, te u receptima i čarolijama protiv neprijatelja, posebno u onima u kojima se jabuka zarezuje nožem

Želite li saznati ima li osoba koju simpatizirate iste osjećaje prema vama, uzmite jabuku, dajte joj njegovo ili njeno ime i pokušajte je prepoloviti koristeći se samo rukama. Ako pukne, odgovor je pozitivan. 

Ili držite jabuku za peteljku i vrtite je lijevo-desno, cijelo vrijeme izgovarajući abecedu. Na kojem slovu jabuka otpadne to je ime vaše prave ljubavi.

Daruje li vam neko jabuku i pukne li plod na pola nakon što zagrizete u njega, vratite mu tu jabuku ili će vas stići nesreća. 

Berete li jabuke po noći na mjesečini, plodovi neće istrunuti.

Ako na Božić sunce zasja kroz krošnju jabuke, urod jabuka sljedeće godine bit će vrlo dobar.

Uzmite nekoliko sjemenki jabuke i pritisnite ih na čelo. Onoliko koliko ih ne padne toliko će dana proći dok ne vidite svog dragog.

Ako djetetu nakon rođenja prije nego što bilo što pojede natrljate jezik kriškom jabuke postat će izvrstan pjevač.

Ako možete rukama prepoloviti jabuku, vaš vam bračni partner nikada neće moći zapovijedati.

Ako ste muškarac uzmite dvije sjemenke jabuke, dajte im imena dviju ženskih osoba koje poznajete ili simpatizirate, navlažite ih i zatim ih pažljivo stavite na svoje gornje kapke, brzo trepnite i ona sjemenka koja prije padne nosi ime žene koja će vam postati suprugom.

Ako ste žena prerežite jabuku na pola i izvadite joj sve sjemenke. Svakoj od sjemenki dajte ime jedne muške osobe koju poznajete. Zagrijte pećnicu, stavite sjemenke na lim i čekajte da vidite koja će sjemenka prva puknuti jer ta nosi ime osobe za koju će te se udati.

Izbrojite sjeme u jabuci da biste saznali koliko će te djece imati. 

Vaša,

Soror PIAL

Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel 
092 324 1928 od 17 do 21 sat svakog dana
Ova stranica služi isključivo za zabavu

Zašto kucamo o drvo ?

Potražite oko sebe nešto od drveta, kucnite i kažite “da kucnem u drvo” ili “da se ne uznemiri nečastivi”? 

Balkan nije jedina regija na svijetu gjde ljudi kucaju u drvo radi sreće ili da preusmeravaju lošu sreću? 

Zašto samo kucamo po drvetu? Mnogi ljudi u Europi i Sjevernoj Americi kucaju u drvo potpuno nesvjesno i to pokazuje kako je ova tradicija ukorjenjena u različitim kulturama. 

Tko je prvi udario po drvetu? 

Ljudi često kucaju u sudnici kada izgovaraju rečenicu koja pokreće sudbinu. U osnovi nesvjesno, kucajući u drvo kako bi se uvjerilo da se ne ide naopako. Ako pogledamo povijesno značenje, izbacujemo drvo da bi se oslobodili zlih duhova u njemu. Prije dolaska kršćanstva i islama mnoge praiskonske grupe i kulture, sa središtem na prostoru balkanskog poluotoka, prostor starih Slavena, od kulture Vinče, sve do Irske i Indije obožavale su, ili smatrale idolima stabala. 

Neki su ih koristili za proricanje sudbine, drugi su ih koristili u religijskim ritualima, a treći su poput Kelta smatrali da su stabla domovi drevnih bogova i duhova. 

Dok su prvi kucači u drvo još uvek predmet rasprave, autori Stefan Behtel i Deborah Aaronson u svojim knjigama (The Good Luck Book i Luck: The Essential Guide) pronalaze vezu između ovih starih duhova u drveću i današnjeg kucanja u isto. 

Jedna od mogućih verzija je da su prvi ljudi koji su naselili Europu, a to je neolitski prostor Balkana, kucali u drvo (od kojeg su bile napravljene kuće) kako bi istjerali zle duhove iz drveta i sprječili ih da prisluškuju razgovore unutar doma. 

Druga verzija opet kaže da su neke praiskonske ljudske grupe obožavale ove duhove na drveću stavljajući obje ruke na drvo za sreću. 



Vjekovima ova vjerska ceremonija je prerastala u kraće modno obožavanje, u ubrzavanju kucanja za sreću. “U svakom slučaju, potražite zaštitu od zavisti i ljutnje”, napisao je Bechtel u svojoj knjizi. 
Često nam se to događa – pričamo o tome da mislimo da smo se dobro pokazali na razgovoru za posao, pismenom djelu ispita, ljubavnom sastanku, a potom zastanemo i gotovo usplahireno pokucamo po ivici drvenog stočića uz komentar “da kucnem u drvo” ili “da ne čuje zlo”. 

Ne zna se sa sigurnošću kada je i kako ideja o kucanju o drvenu površinu radi prizivanja sreće rođena. Sudeći po najčešće isticanim teorijama to je na neki način povezano s našim paganskim precima koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda. 

Po jednoj teoriji, kada bi naši preci kuckali površinu drveta, prizivali bi ove duhove u pomoć, dok je po drugoj ovaj običaj nastao na teritoriju Irske kada su pagani zahvaljivali vilenjaku zbog toga što su imali sreće u nečemu. 

Vremenom, kucanje o drvenu površinu postalo je način da prizovemo sreću ili se zahvalimo na njoj, jer se buđenje duhova smatra uznemiravanjem mrtvih, koje može imati sasvim suprotan efekt – nesreću. 

Takođe, neke grupe kršćana su na ovaj način prizivali zaštitu Isusa: svako drvo simboliziralo je križ na kojem je on razapet. Iz tog razloga, kao i zato što je ovo kucanje spasilo puno života, i ova priča podržava teoriju o tome da smo ovaj običaj razvili kako bismo prizvali sreću. 

Danas se u različitim državama kuca o drvo u različitim situacijama i iz različitih razloga. Ova fraza je vrlo zastupljena širom svijeta, ali nije puno naroda koji uistinu i kucnu o drvenu površinu nakon što je izgovore. 

U Iranu se to čini kada se izgovori nešto pozitivno o nekome, kako bi se otjerao urok, i kaže: “Bezan-am be takhteh, cheshm nakhoreh”. 

U Engleskoj se o drvo kuca kako bi se dusi pozvali u pomoć, u Bugarskoj kako bi se (bug. чукам на дърво) sujeverni zaštitili od zla (ali ne nužno prizvali sreću) – uglavnom kada reagiraju na loše vijesti ili zamišljene neugodne situacije. 



U zemljama bivše Jugoslavije se uglavnom kuca u drvo kada pričamo pozitivno o nečemu i ne želimo da se to promijeni, u Poljskoj i Rusiji kada se govori o nečemu lošem – da se otjera mogućnost za to ili o nečemu dobrom da se to prizove. U našim krajevima je ovo najzastupljeniji vid sujevjerja. Svaki put kad netko prokomentira nešto dobro ili se dogodi neki povoljan preokret, on kucne o drvo i obično kaže “da kucnem o drvo, da ne čuje zlo”. 
Ovo se zaniva na starom vjerovanju da su bogovi živjeli u drveću koje je raslo po šumama. Kad je neko dolazio da moli nekog od tih bogova za nešto, ritual je zahtjevalo da on najprije dodirne koru drveta. 
Ako bi mu se ta želja kasnije ispunila, on je ponovo dolazio do istog drveta da kucne u njega, što je bila poruka bogu da je molba urodila plodom, a u isto vrijeme i njegov gest zahvaljivanja za ispunjenu molbu. 

Istovremeno je postojalo i vjerovanje da oko drveća obljeću i duhovi koji su ljubomorni na ljudsku sreću i koji su činili sve da osujete svaki dobar razvoj događaja. 

Kucanje o drvo je imalo i tu svrhu da “zagluši uši” tim duhovima, kako oni ne bi čuli da je želja ispunjena.

Vjeruje se, da kada ispričate nešto dobro o nekoj osobi, morate “kucnuti u drvo”, kako se ta sreća ne bi okrenula protiv te osobe. U drveću žive dobri duhovi, pa je na neki način kucanje u drvo bilo i način prizivanja dobra. Tako se od dobroćudnih duhova tražila sreća, ali i obstruirala nesreća. Dodirivanje ili kucanje u drvo znači prizivanje Boga i traženje njegove zaštite. Slično kao i kod paganskih vjerovanja. Drevni narodi su vjerovali da zli duhovi žive u drveću, a kada kucnete u drvo sprječavate ih da čuju nadu u dobro, kako se ti zli duhovi ne bi umješali. Jasno je od davnih vremena, kucanje u drvo znači izričito sreću, prizivanje sreće ili tjeranje zlih duhova. Možda je i jedan od najstarijih običaja koji je opstao kako na našim prostorima, tako i u svijetu.

Vaša,

Soror PIAL


Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel 092 324 1928 od 17 do 21 sat svakog dana
Ova stranica služi isključivo za zabavu

Za otkrivanje osobe koja vam pravi magiju

Sumnjate li kako vam neko u kuću stalno donosi nesreću, a ne možete li otkriti ko bi to mogao biti, posegnite za jednostavnim a uspješnim vještičijim ritualom. Prvo na papir zabilježite ko vam sve dolazi u kuću i koga biste sve trebali obuhvatiti ovim ritualom. Zatim za svaku osobu sa spiska uzmite po sedam zrnaca bijele riže. Skuhajte ih i onako skuhane bacite u ciklin sok, kako bi pocrvenjela.
Kad god vam u kuću dođe osoba s onog spiska sumnjivih, odmah po njenom odlasku bacite za njom (da ona to ne vidi) po sedam rižinih zrnaca. Na taj način ćete odmah neutralizirati mogući negativnih uticaj čarke, koje bi ostale za njom, osobito ako je riječ o negativnim mislima koje također mogu biti jedna vrsta magijske energije.
Posebne odrednice kada se priprema riža nema, osim savjeta da ju močite u ciklinom soku najuspješnije u dan koji je pod zaštitom Sunca.



Svojevrsna zaštitta protiv magije su i bobice od imele. Bobice treba oprezno skinuti sa imele i osušene sačuvati, pazeći da se ne rasprsnu i međusobno ne slijepe. Dođe li vam u posjet osoba za koju sumnjate da se bavi magijom, to jest da vam pravi čarke, u pogodnom trenutku iziđite prije nje i na svoj prag stavite tri osušene bobice imele. Nastojte da budu što neprimjetnije.
Vratite se natrag i ispratite osobu, kao da ništa niste uradili. Stane li ona cipelama na imeline bobice i ponese li ih sa sobom, znajte kako nije riječ osobi koja vam želi zlo, odnosno ako to i čini, onda je to nehotice. Imeline bobice koje je ponijela sa sobom pomoći će da vam više zlo ne unosi  u kuću čak ni nehotice.
Ali, ako je riječ osobi koja vam svjesno čini zlo svojim mađijama, ona će prag preskočiti i imeline bobice neće zgaziti. Tada bobice ostavite na pragu i ne dirajte ih , a sljedeći put kad vam se ta osoba pojavi na pragu, neće htjeti ući, jer će je bobice spriječiti. Osjetit će ih, znat će da ste pod magijskom zaštititom i zlo vam se više neće unositi u kuću.




Vaša

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928