Tradicionalni običaji pomoću kojih si čovjek može pomoći da poboljša zdravlje, financijsko stanje i ojača sklad u obitelji

Tradicionalni običaji pomoću kojih čovjek može sebi pomoći da poboljša zdravlje, financijsko stanje, ojača sklad u obitelji i sl. prenose se iz generacije u generaciju i što je najvažnije u ovoj priči to funkcionira.
Kad se izgovara riječ "čarolija", naša svijest često daje stereotip slike poput čovjeka u crnom, sa svijećom u ruci koji čarobira.Zapravo su takve radnje dostupne iniciranim čarobnjacima, iscjeliteljima, vješticama.Međutim, postoji još jedna vrsta čarobnjaštva a to je svakodnevno čarobnjaštvo, koje jeste svakodnevno prisutno u našem životu, samo ga nismo navikli tako nazivati.Svakodnevno čarobnjaštvo uključuje narodne znakove, vjerovanja, zavjere.Prije revolucije, dok se još uvijek čuvala povezanost generacija u obitelji i prenosilo iskustvo, zajedno s vjerovanjima, tradicijama i obredima, ljudi su živjeli po takvim pravilima svakodnevnog čarobnjaštva.Nakon revolucije, mnoge zanimljive tradicije i vjerovanja, kao i naša stara vjera, proglašeni su ostatkom nepismenosti, divljaštva i neobrazovanosti ljudi.Srećom, danas se postupno vraćamo iskustvu koje su stoljećima čuvali naši preci.Mnogo je "kućnih" običaja i znakova, i oni su istiniti, jer objedinjuju mudrost više generacija.Pored toga, većina znakova i vjerovanja može se objasniti u smislu psihologije, parapsihologije i bioenergije.Npr. čovjek se na stepenicama, pri izlasku iz kuće, prisjeća kako je zaboravio nešto kod kuće, vraća se po to i gunđa jer kasni, prigovara sam sebi ali svejedno se vraća i na kraju ne obavi ono što je krenuo da obavi jer kasni.I dok su naši stari samo znali reći da se nije dobro vraćati jednom kad se krene na put oni to nisu objašnjavali s gledišta psihologije i bioenergije.Npr. taj čovjek koji se morao vratiti zaboravljenoj stvari u početku je izašao s namjerom da nešto napravi, krenuo je negdje.Namjera mu je potvrđena energijom (želja) da nešto učini. Kad se sjetio zaboravljene stvari i vratio se, uložio je energiju namjere u povratak. Tako je energiju namjere ostavio kod kuće, pa nije postigao željeni rezultat u vezi s prvobitno planiranim poslom, jednostavno je zapravo.Evo još jedan primjer, naši stari su uvijek govorili kako nije dobro poklanjati oštre predmete jer oni potenciraju svađu.Koliko ste samo puta okretali nož kada bi uočili da on stoji naopačke, bilo u ladici, bilo na stolu?Ja stalno okrećem nož kad vidim da je oštrica okrenuta prema gore ili prema meni, podsvjesno to radim.Koliko ste puta čuli od naših starih kako nije dobro da mlada djevojka sjedi da rubu, točnije na ćošku stola jer se navodno nikad neće udati?Nisu ovo nikakava praznovjerja i sve se može objasniti psihologijom, parapsihologijom i bioenergijom.S gledišta bioenergije, negativna energija se akumulira na šiljastim krajevima, to objašnjava i zabranu nevjenčanih djevojčica da sjede na rubu (na uglu) stola, gdje također teče sva negativna energija akumulirana tijekom obroka. Stoga noževi predstavljeni kao poklon neće donijeti davatelju i pokloniku ništa dobro.S gledišta psihologije, ubodni alati i alati za rezanje mogu se smatrati simbolima ranjavanja, a u podsvijesti obje strane u ovom slučaju ostaje vrlo loš program usmjeren na "posjekotine" koje se mogu odmah pojaviti i u komunikaciji, to uključuje i slučajeve kada čovjek počne razgovarati, a drugi ga stalno prekidaju pa onda govornik ne može nastaviti misao; dakle postoji energija namjere, ali ako je slaba, druga osoba ju može lako "utopiti", i kao rezultat, "misao ne ide", nije protočna.Evo još nekoliko zanimljivih primjera narodnog čarobnjaštva.Narod razdoblje božićnog vremena smatra posebnim pa tako postoji vjerovanje i dan danas da na Božić nesmijemo pustiti nepoznate ljude u kuću i da se taj dan slavi isključivo u krugu obitelji.Zašto?Vjeruje se da takvi ljudi donose nesreću cijelu godinu.Pokušajmo pronaći objašnjenje za ovo neobično vjerovanje.Razdoblje božićnih blagdana u našoj zemlji, gdje je egregor kršćanstva vrlo razvijen, posebno je.Egregor je vrsta više snage koja određuje odnos ljudi objedinjenih zajedničkim ciljevima.Broj ljudi koji ulaze u jedan egregor jedan je od odlučujućih čimbenika snage egregora kao strukture koja utječe na procese u svijetu. Zauzvrat, egregor pruža osobi podršku snage i samopouzdanja.Snažni protoci energije u ovom razdoblju, kao i određena ranjivost članova obitelji povezana s pretjeranim oduševljenjem hranom i pićima u novogodišnjoj noći, dovode do neobičnih posljedica. Zaista je lako probiti obiteljsko biološko polje; možete mu se "pridružiti" i postoji šansa da se sve pozitivno sakupljeno ovih dana može odnijeti.Još jedno narodno vjerovanje; ne bi trebali ništa posuđivati za vrijeme nove godine.Bioenergetski i psihološki gledano, osoba koja ulazi u novu godinu s dugovima programira stanje „duga“ cijelu godinu. Sve akumulirano tijekom godine, sva energija se “distribuira”. Novac ima i drugu stranu; osoba koja ima ozbiljnih problema u životu ne može posuditi novac drugome i tako ga „očistiti“.Pored ogromnog broja znakova i vjerovanja, kućno čarobnjaštvo sastoji se od niza pravila samopomoći.Probudimo se ujutro, napunimo se pozitivnom energijom. Možemo sebi reći: „Kakav dobar dan danas! Danas će sa mnom sve biti u redu i sve će mi uspjeti što sam si planirao. "Ujutro budimo u skladu sa Suncem. Sunce je izvor svjetlosti i vitalne energije.Poželjno je ne propustiti izlazak Sunca, poželjno je da ne spavamo do podne ili pak do predvečer.U mnogim narodima Sunce simbolizira božanstvo, stoga je vrlo preporučljivo započeti svoj dan stojeći na suncu, osjećajući njegovu toplinu i energiju i tako se napucati energije za cijeli dan.Možemo se ujutro nasmijati svim svojim organima i zamisliti kako se oni smiju nama.Takav pozitivan stav daje snagu i radost, a energija prilijepljena za tijelo osigurava njegovo bolje funkcioniranje tijekom dana.Možemo se ujutro „nasmiješiti dušom“. Osim osmijeha kojeg proizvode svi organi, ujutro je vrlo korisno nasmiješiti se dušom.Započnimo dan s radošću i ostanimo u njoj.Prepoznajmo ujutro radost u svemu oko sebe. To mogu biti vanjska ljepota cvijeća, drveća, prekrasan krajolik, voljena beba, radost udobnosti u kući, fini miris hrane, prekrasna glazba, grmljavina ili jutarnje pjevanje ptica, na kraju, sama činjenica života. Radost možemo pronaći u tmurnom, dosadnom jutru i kišnom danu. Tako se djeca znaju radovati, ne zanima ih što je okolo, a svaka nova situacija pruža im priliku da nauče nešto novo.Shvatimo bilo koju životnu situaciju kao lekciju. Ne bismo trebali ocjenjivati situaciju prema kriteriju "loše-dobro". I „loše“ i „dobro“ relativni su kriteriji, ono što sada vidimo kao najveće zlo, sutra se toga možemo sjetiti kao najbolje dobro. Život nas stavlja u različite situacije. Često se svaka neobična situacija može ispraviti, a ako nešto nije podložno ispravljanju, onda je niti ne treba ispravljati jer uzaludno rasipamo energiju koju smo mogli dati u nešto kreativno.Dajmo sebi mogućnosti da si oprostimo za svoje pogreške. U životu ne postoji nešto što čovjek može učiniti da se to ne može oprostiti. Najbolje što čovjek može učiniti za sebe jest voljeti i prihvatiti sebe onakvim kakav jest, a ako neki dio nas nije sretan, to se uvijek može ispraviti. Samo onaj koji voli i prihvaća sebe može voljeti i prihvaćati drugog, partnera, dijete, roditelja, prijatelja.Naučna duhovnost nas uči da možemo sebe dovesti u dobro raspoloženje u svakom trenu i da si svaki dan možemo pojačati svoju energiju.Upravo je to dio svakodnevnog narodnog čarobnjaštva.Budimo kreativni kao djeca, život je igra, uživajmo, stavrajmo, svatko od nas odlazi odavde kao pobjednik ako se dovoljno zaigra i pozabavi ponekim prirodnim PRAVilima kao što su univerzalni kozmički zakoni. 

Vaša,

Soror PIAL

Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel + 385 92 324 1928 od 17 do 21 sat svakog radnog dana, te subotom i nedjeljom od 10 do 21 sat

Ova stranica služi isključivo za zabavu

Tradicionalni običaji pomoću kojih čovjek može poboljšati zdravlje, financijsko stanje, ojačati sklad u obitelji

Tradicionalni običaji pomoću kojih čovjek može sebi pomoći da poboljša zdravlje, financijsko stanje, ojača sklad u obitelji i sl. prenose se iz generacije u generaciju i što je najvažnije u ovoj priči to funkcionira.
Kad se izgovara riječ "čarolija", naša svijest često daje stereotip slike poput čovjeka u crnom, sa svijećom u ruci koji čarobira.
Zapravo su takve radnje dostupne iniciranim čarobnjacima, iscjeliteljima, vješticama.
Međutim, postoji još jedna vrsta čarobnjaštva a to je svakodnevno čarobnjaštvo, koje jeste svakodnevno prisutno u našem životu, samo ga nismo navikli tako nazivati.
Svakodnevno čarobnjaštvo uključuje narodne znakove, vjerovanja, zavjere.
Prije revolucije, dok se još uvijek čuvala povezanost generacija u obitelji i prenosilo iskustvo, zajedno s vjerovanjima, tradicijama i obredima, ljudi su živjeli po takvim pravilima svakodnevnog čarobnjaštva.
Nakon revolucije, mnoge zanimljive tradicije i vjerovanja, kao i naša stara vjera, proglašeni su ostatkom nepismenosti, divljaštva i neobrazovanosti ljudi.
Srećom, danas se postupno vraćamo iskustvu koje su stoljećima čuvali naši preci.
Mnogo je "kućnih" običaja i znakova, i oni su istiniti, jer objedinjuju mudrost više generacija.
Pored toga, većina znakova i vjerovanja može se objasniti u smislu psihologije, parapsihologije i bioenergije.
Npr. čovjek se na stepenicama, pri izlasku iz kuće, prisjeća kako je zaboravio nešto kod kuće, vraća se po to i gunđa jer kasni, prigovara sam sebi ali svejedno se vraća i na kraju ne obavi ono što je krenuo da obavi jer kasni.
I dok su naši stari samo znali reći da se nije dobro vraćati jednom kad se krene na put oni to nisu objašnjavali s gledišta psihologije i bioenergije.
Npr. taj čovjek koji se morao vratiti zaboravljenoj stvari u početku je izašao s namjerom da nešto napravi, krenuo je negdje.
Namjera mu je potvrđena energijom (želja) da nešto učini. Kad se sjetio zaboravljene stvari i vratio se, uložio je energiju namjere u povratak. Tako je energiju namjere ostavio kod kuće, pa nije postigao željeni rezultat u vezi s prvobitno planiranim poslom, jednostavno je zapravo.
Evo još jedan primjer, naši stari su uvijek govorili kako nije dobro poklanjati oštre predmete jer oni potenciraju svađu.
Koliko ste samo puta okretali nož kada bi uočili da on stoji naopačke, bilo u ladici, bilo na stolu?
Ja stalno okrećem nož kad vidim da je oštrica okrenuta prema gore ili prema meni, podsvjesno to radim.
Koliko ste puta čuli od naših starih kako nije dobro da mlada djevojka sjedi da rubu, točnije na ćošku stola jer se navodno nikad neće udati?
Nisu ovo nikakava praznovjerja i sve se može objasniti psihologijom, parapsihologijom i bioenergijom.
S gledišta bioenergije, negativna energija se akumulira na šiljastim krajevima, to objašnjava i zabranu nevjenčanih djevojčica da sjede na rubu (na uglu) stola, gdje također teče sva negativna energija akumulirana tijekom obroka. Stoga noževi predstavljeni kao poklon neće donijeti davatelju i pokloniku ništa dobro.
S gledišta psihologije, ubodni alati i alati za rezanje mogu se smatrati simbolima ranjavanja, a u podsvijesti obje strane u ovom slučaju ostaje vrlo loš program usmjeren na "posjekotine" koje se mogu odmah pojaviti i u komunikaciji, to uključuje i slučajeve kada čovjek počne razgovarati, a drugi ga stalno prekidaju pa onda govornik ne može nastaviti misao; dakle postoji energija namjere, ali ako je slaba, druga osoba ju može lako "utopiti", i kao rezultat, "misao ne ide", nije protočna.
Evo još nekoliko zanimljivih primjera narodnog čarobnjaštva.
Narod razdoblje božićnog vremena smatra posebnim pa tako postoji vjerovanje i dan danas da na Božić nesmijemo pustiti nepoznate ljude u kuću i da se taj dan slavi isključivo u krugu obitelji.
Zašto?
Vjeruje se da takvi ljudi donose nesreću cijelu godinu.
Pokušajmo pronaći objašnjenje za ovo neobično vjerovanje.
Razdoblje božićnih blagdana u našoj zemlji, gdje je egregor kršćanstva vrlo razvijen, posebno je.
Egregor je vrsta više snage koja određuje odnos ljudi objedinjenih zajedničkim ciljevima.
Broj ljudi koji ulaze u jedan egregor jedan je od odlučujućih čimbenika snage egregora kao strukture koja utječe na procese u svijetu. Zauzvrat, egregor pruža osobi podršku snage i samopouzdanja.
Snažni protoci energije u ovom razdoblju, kao i određena ranjivost članova obitelji povezana s pretjeranim oduševljenjem hranom i pićima u novogodišnjoj noći, dovode do neobičnih posljedica. Zaista je lako probiti obiteljsko biološko polje; možete mu se "pridružiti" i postoji šansa da se sve pozitivno sakupljeno ovih dana može odnijeti.
Još jedno narodno vjerovanje; ne bi trebali ništa posuđivati za vrijeme nove godine.
Bioenergetski i psihološki gledano, osoba koja ulazi u novu godinu s dugovima programira stanje „duga“ cijelu godinu. Sve akumulirano tijekom godine, sva energija se “distribuira”. Novac ima i drugu stranu; osoba koja ima ozbiljnih problema u životu ne može posuditi novac drugome i tako ga „očistiti“.
Pored ogromnog broja znakova i vjerovanja, kućno čarobnjaštvo sastoji se od niza pravila samopomoći.
Probudimo se ujutro, napunimo se pozitivnom energijom. Možemo sebi reći: „Kakav dobar dan danas! Danas će sa mnom sve biti u redu i sve će mi uspjeti što sam si planirao. "
Ujutro budimo u skladu sa Suncem. Sunce je izvor svjetlosti i vitalne energije.
Poželjno je ne propustiti izlazak Sunca, poželjno je da ne spavamo do podne ili pak do predvečer.
U mnogim narodima Sunce simbolizira božanstvo, stoga je vrlo preporučljivo započeti svoj dan stojeći na suncu, osjećajući njegovu toplinu i energiju i tako se napucati energije za cijeli dan.
Možemo se ujutro nasmijati svim svojim organima i zamisliti kako se oni smiju nama.
Takav pozitivan stav daje snagu i radost, a energija prilijepljena za tijelo osigurava njegovo bolje funkcioniranje tijekom dana.
Možemo se ujutro „nasmiješiti dušom“. Osim osmijeha kojeg proizvode svi organi, ujutro je vrlo korisno nasmiješiti se dušom.
Započnimo dan s radošću i ostanimo u njoj.
Prepoznajmo ujutro radost u svemu oko sebe. To mogu biti vanjska ljepota cvijeća, drveća, prekrasan krajolik, voljena beba, radost udobnosti u kući, fini miris hrane, prekrasna glazba, grmljavina ili jutarnje pjevanje ptica, na kraju, sama činjenica života. Radost možemo pronaći u tmurnom, dosadnom jutru i kišnom danu. Tako se djeca znaju radovati, ne zanima ih što je okolo, a svaka nova situacija pruža im priliku da nauče nešto novo.
Shvatimo bilo koju životnu situaciju kao lekciju. Ne bismo trebali ocjenjivati situaciju prema kriteriju "loše-dobro". I „loše“ i „dobro“ relativni su kriteriji, ono što sada vidimo kao najveće zlo, sutra se toga možemo sjetiti kao najbolje dobro. Život nas stavlja u različite situacije. Često se svaka neobična situacija može ispraviti, a ako nešto nije podložno ispravljanju, onda je niti ne treba ispravljati jer uzaludno rasipamo energiju koju smo mogli dati u nešto kreativno.
Dajmo sebi mogućnosti da si oprostimo za svoje pogreške. U životu ne postoji nešto što čovjek može učiniti da se to ne može oprostiti. Najbolje što čovjek može učiniti za sebe jest voljeti i prihvatiti sebe onakvim kakav jest, a ako neki dio nas nije sretan, to se uvijek može ispraviti. Samo onaj koji voli i prihvaća sebe može voljeti i prihvaćati drugog, partnera, dijete, roditelja, prijatelja.
Naučna duhovnost nas uči da možemo sebe dovesti u dobro raspoloženje u svakom trenu i da si svaki dan možemo pojačati svoju energiju.
Upravo je to dio svakodnevnog narodnog čarobnjaštva.
Budimo kreativni kao djeca, život je igra, uživajmo, stavrajmo, svatko od nas odlazi odavde kao pobjednik ako se dovoljno zaigra i pozabavi ponekim prirodnim PRAVilima kao što su univerzalni kozmički zakoni. 

Vaša,

Soror PIAL

Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel + 385 92 324 1928 od 17 do 21 sat svakog radnog dana, te subotom i nedjeljom od 10 do 21 sat

Ova stranica služi isključivo za zabavu

Zašto kucamo o drvo ?

Potražite oko sebe nešto od drveta, kucnite i kažite “da kucnem u drvo” ili “da se ne uznemiri nečastivi”? 

Balkan nije jedina regija na svijetu gjde ljudi kucaju u drvo radi sreće ili da preusmeravaju lošu sreću? 

Zašto samo kucamo po drvetu? Mnogi ljudi u Europi i Sjevernoj Americi kucaju u drvo potpuno nesvjesno i to pokazuje kako je ova tradicija ukorjenjena u različitim kulturama. 

Tko je prvi udario po drvetu? 

Ljudi često kucaju u sudnici kada izgovaraju rečenicu koja pokreće sudbinu. U osnovi nesvjesno, kucajući u drvo kako bi se uvjerilo da se ne ide naopako. Ako pogledamo povijesno značenje, izbacujemo drvo da bi se oslobodili zlih duhova u njemu. Prije dolaska kršćanstva i islama mnoge praiskonske grupe i kulture, sa središtem na prostoru balkanskog poluotoka, prostor starih Slavena, od kulture Vinče, sve do Irske i Indije obožavale su, ili smatrale idolima stabala. 

Neki su ih koristili za proricanje sudbine, drugi su ih koristili u religijskim ritualima, a treći su poput Kelta smatrali da su stabla domovi drevnih bogova i duhova. 

Dok su prvi kucači u drvo još uvek predmet rasprave, autori Stefan Behtel i Deborah Aaronson u svojim knjigama (The Good Luck Book i Luck: The Essential Guide) pronalaze vezu između ovih starih duhova u drveću i današnjeg kucanja u isto. 

Jedna od mogućih verzija je da su prvi ljudi koji su naselili Europu, a to je neolitski prostor Balkana, kucali u drvo (od kojeg su bile napravljene kuće) kako bi istjerali zle duhove iz drveta i sprječili ih da prisluškuju razgovore unutar doma. 

Druga verzija opet kaže da su neke praiskonske ljudske grupe obožavale ove duhove na drveću stavljajući obje ruke na drvo za sreću. 



Vjekovima ova vjerska ceremonija je prerastala u kraće modno obožavanje, u ubrzavanju kucanja za sreću. “U svakom slučaju, potražite zaštitu od zavisti i ljutnje”, napisao je Bechtel u svojoj knjizi. 
Često nam se to događa – pričamo o tome da mislimo da smo se dobro pokazali na razgovoru za posao, pismenom djelu ispita, ljubavnom sastanku, a potom zastanemo i gotovo usplahireno pokucamo po ivici drvenog stočića uz komentar “da kucnem u drvo” ili “da ne čuje zlo”. 

Ne zna se sa sigurnošću kada je i kako ideja o kucanju o drvenu površinu radi prizivanja sreće rođena. Sudeći po najčešće isticanim teorijama to je na neki način povezano s našim paganskim precima koji su vjerovali da u drveću žive duhovi, te su stabla bila važan dio religioznih obreda. 

Po jednoj teoriji, kada bi naši preci kuckali površinu drveta, prizivali bi ove duhove u pomoć, dok je po drugoj ovaj običaj nastao na teritoriju Irske kada su pagani zahvaljivali vilenjaku zbog toga što su imali sreće u nečemu. 

Vremenom, kucanje o drvenu površinu postalo je način da prizovemo sreću ili se zahvalimo na njoj, jer se buđenje duhova smatra uznemiravanjem mrtvih, koje može imati sasvim suprotan efekt – nesreću. 

Takođe, neke grupe kršćana su na ovaj način prizivali zaštitu Isusa: svako drvo simboliziralo je križ na kojem je on razapet. Iz tog razloga, kao i zato što je ovo kucanje spasilo puno života, i ova priča podržava teoriju o tome da smo ovaj običaj razvili kako bismo prizvali sreću. 

Danas se u različitim državama kuca o drvo u različitim situacijama i iz različitih razloga. Ova fraza je vrlo zastupljena širom svijeta, ali nije puno naroda koji uistinu i kucnu o drvenu površinu nakon što je izgovore. 

U Iranu se to čini kada se izgovori nešto pozitivno o nekome, kako bi se otjerao urok, i kaže: “Bezan-am be takhteh, cheshm nakhoreh”. 

U Engleskoj se o drvo kuca kako bi se dusi pozvali u pomoć, u Bugarskoj kako bi se (bug. чукам на дърво) sujeverni zaštitili od zla (ali ne nužno prizvali sreću) – uglavnom kada reagiraju na loše vijesti ili zamišljene neugodne situacije. 



U zemljama bivše Jugoslavije se uglavnom kuca u drvo kada pričamo pozitivno o nečemu i ne želimo da se to promijeni, u Poljskoj i Rusiji kada se govori o nečemu lošem – da se otjera mogućnost za to ili o nečemu dobrom da se to prizove. U našim krajevima je ovo najzastupljeniji vid sujevjerja. Svaki put kad netko prokomentira nešto dobro ili se dogodi neki povoljan preokret, on kucne o drvo i obično kaže “da kucnem o drvo, da ne čuje zlo”. 
Ovo se zaniva na starom vjerovanju da su bogovi živjeli u drveću koje je raslo po šumama. Kad je neko dolazio da moli nekog od tih bogova za nešto, ritual je zahtjevalo da on najprije dodirne koru drveta. 
Ako bi mu se ta želja kasnije ispunila, on je ponovo dolazio do istog drveta da kucne u njega, što je bila poruka bogu da je molba urodila plodom, a u isto vrijeme i njegov gest zahvaljivanja za ispunjenu molbu. 

Istovremeno je postojalo i vjerovanje da oko drveća obljeću i duhovi koji su ljubomorni na ljudsku sreću i koji su činili sve da osujete svaki dobar razvoj događaja. 

Kucanje o drvo je imalo i tu svrhu da “zagluši uši” tim duhovima, kako oni ne bi čuli da je želja ispunjena.

Vjeruje se, da kada ispričate nešto dobro o nekoj osobi, morate “kucnuti u drvo”, kako se ta sreća ne bi okrenula protiv te osobe. U drveću žive dobri duhovi, pa je na neki način kucanje u drvo bilo i način prizivanja dobra. Tako se od dobroćudnih duhova tražila sreća, ali i obstruirala nesreća. Dodirivanje ili kucanje u drvo znači prizivanje Boga i traženje njegove zaštite. Slično kao i kod paganskih vjerovanja. Drevni narodi su vjerovali da zli duhovi žive u drveću, a kada kucnete u drvo sprječavate ih da čuju nadu u dobro, kako se ti zli duhovi ne bi umješali. Jasno je od davnih vremena, kucanje u drvo znači izričito sreću, prizivanje sreće ili tjeranje zlih duhova. Možda je i jedan od najstarijih običaja koji je opstao kako na našim prostorima, tako i u svijetu.

Vaša,

Soror PIAL


Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel 092 324 1928 od 17 do 21 sat svakog dana
Ova stranica služi isključivo za zabavu