O VILAMA..JOŠ PONEŠTO..

NA VILINSKIM IZVORIMA

Šumske, vodene i planinske vile u najužem su srodstvu. Legende govore da su šumske vile najstarije. Postoje i “vile oblakinje” koje žive u niskim oblacima i cuvaju boga Peruna. Po nekim su prièama i planinske vile nastale od njih. Naime, dok su se odmarale u oblacima zaspale su pa ih je uhvatilo podnevno sunce. Zato su kažnjene tako da su baèene u planinu da žive na njoj.
Najbliže srodnice vila oblakinja su vile izvorkinje koje žive po izvorima, jezerima i potocima. Skrivajuci se pred ljudima, te se vile pretvaraju u labudove. Znaju imati i noge kao labudovi.
Gorske se vile obièno nalaze pored gorskih izvora. Mlaðe su srodnice vodenih i oblacnih
vila. Koliko je izvora u planini, toliko je i vila. Voda na izvoru zove se “vilinska vodica”, nikada ne presušuje i uvijek je ljekovita, jer je posvecena vilinskim duhom koji je oblijece. Na tim izvorima u planini vile redovito piju vodu u podne. Ti nepresušni izvori samo tada i mogu presušiti. Vile, kako smo veæ culi, spremne su se i družiti s ljudima, cak i ljubav voditi, ali njihovi inace dosta rijetki muški predstavnici, vilenjaci, znaju za nas ljude biti vrlo opasni.
Treba se cuvati takvih kontakata! Jedan takav susret opisuje i Šime Balen u svojoj knjizi “Velebit se nadvio nad more…”

Prica se, naime, kako je neki podgorski lovac, tragajuci za divljim mackama u cik zore izbio pod samu glavicu Rožanskih kukova, ispod same kamene kupole. Umoran od veranja planinom, zastao je da se odmori i potegao usput iz povelike ploske lozovace. Htjede zadrijemati, kad odjednom primjeti da se nalazi na cistini s malim jezercem obraslim lopocima. Kako li se tek iznenadio kad je primijetio da na velikim listovima lopoèa spavaju tri prekrasne djevojke u bijelim poluprozirnim svilenim haljinama koje su nestvarno lelujale na vjetru! Ne treba ni naglašavati da se radilo o vilama, a ne nekim obiènim pastiricama. I one su njega primijetile i pocele ga pozivati k sebi. Tek što je poželio krenuti za njima, iza Rožanskih se kukova pojavilo sunce. U strahu pred suncem s kojim dolaze i vilenjaci da skupe zaostale vile i otjeraju ih u vilinske dvore, one pobjegoše.
Ni naš lovac nije casa casio; cuo je i on vec za nezgodna iskustva drugih u susretima s vilenjacima. Zato je pobjegao glavom bez obzira do prvog iduceg proplanka. Izgreben i poderan, preostalom je lozovacom manje oprao ogrebotine izvana, a više okrijepio dušu iznutra. Probudili su ga nakon nekoliko sati pastiri koji su slucajno prolazili.
O svom doživljaju nije volio pricati jer se bojao da mu ljudi neæe vjerovati. Ipak, izlanuo se u gostionici u Jablancu kad je, dakako, ponovo uz nekoliko cašica lozovace previše, kako veli Šime Balen “pomunjasa i u svojoj se munjasiji izlajao pred jednim svojim prijateljem da je na Rožanskim kukovima naišao na vile i vilinsku vodu.” Nepotrebno je i spominjati: onima koji su vjerovali u vile i price o njima bio je to još jedan dokaz o njihovu postojanju na Velebitu. A nevjerni Tome ponadali su se da pod Rožanskim kukovima ipak postoji izvor. Pokušali su ga pronaci, ali zasad uzalud…

ČIME SE VILE HRANE?

Najviše vole med, maslac i janjetinu. Ne vole jesti uvijek na jednom mjestu, vec lutajuci planinom biraju glatke, kao nožem odrezane stijene, koje pozelene lišajevima nakon njihova blagovanja.

Još jedno upozorenje glede njihove prehrane: naša narodna predaja govori da se vile hrane “od nijeka”, dakle putnicima uzimaju ono što netko zanijece, sakriva pred drugima, a ima. Zato ne budite sebicni! Zamjerit cete se i vilama.

KAKVE SU KAO OSOBE?

Vole pomagati slabijima i ne vole nepravdu. Znaju usput planinom ostavljati hranu umornim putnicima. Predaja govori da se jedna vila na Bracu sažalila na najmanjeg pastira u planini koga su svi ostali tukli. Dade mu sisati svojega mlijeka i on postade najjaci. Ljudima su duboko zahvalne na pomoci i na dobrotu redovito odgovaraju dobrim. Ali, zle ljude, ili one koji im žele napakostiti nemilosrdno kažnjavaju. Vole se družiti s mladim momcima, ali se ljute i osvecuju kada mladiæi prièaju drugima da su ih upoznali i s njima vodili ljubav.
Postoje i vile posvaðuše, koje uživaju svaðati ljude, posebno muževe i žene. Da se zna: i za braène su svaðe cesto vile krive!
Vile cesto planinom idu same. Da ih ne prepoznamo pretvore se u zmiju, pticu, cak i staru babu. Obožavaju ples, pa se na odreðenim mjestima okupljaju i redovito plešu u kolu. Onoga tko ih za vrijeme plesa primijeti spremne su pretvoriti u stijenu ili drvo. Znaju ga i odvesti sa sobom i do smrti škakljati, to valjda i nije neka kazna. Na mjestima vilinskog kola izrastaju gljive i stvaraju one cudesne krugove gljiva po našim planinama.

KAKO IZGLEDAJU I GDJE ŽIVE?

Ljepota bez kraja i konca. Sve se naše price slažu da su vrlo lijepe, prozracne i lagane. Tek, umjesto nogu imaju kozje papke ili konjska kopita. Kosa im je obicno zlatne boje, raspuštena cesto gotovo do zemlje. Ne smije ih se cupati: umrla bi kad bi joj netko išcupao tek i jednu vlas!

Nalazimo ih po planinama, spiljama, livadama, cak i u oblacima. Prema staništima i nazivima se razlikuju: postoje vile drvarice (one koje žive po krošnjama), zatim vile planinkinje, vile zagorkinje, diklice planinske, vile vodarice itd. Vole i more; odmorište im je otocic Jabuka, koji je ujedno i vrt velebitskih vila! Zanimljivo, planine u unutrašnjosti Hrvatske obicno nastanjuju drugi ženski mitski likovi, svakako mnogo strašniji i nažalost ružniji.

KAKO SU NASTALE?

 Postoji mnogo prica! Jedna kaze da su nastale od livadne trave, odnosno od sline koja nastaje na travi za proljetnom rosom, druga govori da je Bog prokleo ohole djevojke, a jedna posebno zanimljiva ih povezuje s Bibljijom. Ta prica veli da su vile i vilenjaci neblagoslovljena djeca Bozja. Naime, Adam i Eva su imali mnogo djece, pa su se pred Bogom posramili i sakrili ih, tako, kada je Bog dijelio blagoslove, ta djeca nisu bila tu!
Mnogo je varijanata na ovu temu, ali se sve u jednom slazu; da je svijet bio lijepši, a ljudi sretniji,u doba kada su vile Svijetom hodale!
Proucavatelji govore da su vile dobri duhovi jadranske mitologije, djeve u bijelom, koje plešu na mjeseèini i zavode mladice. Kadre su nestati, kada god to to pozele, ali ako bi se slucajno dogodilo da ih uhvati majka zavedenog mladica, bile bi primorane bespogovorno mu sluziti.

VILE VELEBITA 

”Duh prirode je tako lijep, da ga ljudi vide kao vilu!”. Ovako govori od davnina nasa narodna usmena predaja.
Da li ste ikada bili na Velebitu, nasoj, zasigurno najljepsoj planini?
Nasa narodna predaja kaze da gore postoje vile.
Ja sam osobno cula da jedan covjek koji gore provodi veci dio godine razgovara s vilama!
I da ne zive samo tamo, vec i na drugim hrvatskim planinama kao sto su Biokovo, Prolog, Mosor, Omiska Dinara…, a zive i u sumama, i u raznim spiljama i jamama.

DAKLE:

Price o vilama i vilenjacima na planinama i u sumama postoje vjerojatno oduvjek. I isto tako postoje i svjedocanstva raznih ljudi iz raznih povjesnih razdoblja, bilo usmena, bilo pismena, o susretima s vilama.

Cak je i sam Petar Zoranic (nas knjizevnik iz 16. stoljeca), u svojoj knjizi ”Planine” napisao kako je u Paklenici sreo vile i kako su ga one dalje vodile Velebitom.

Ti su se susreti radovito dogadjali na udaljenim i napustenim, ali uvijek prekrasnim mjestima.
Dakako, najcesce na proplancima, uz jezerca, izvore i na drugim carobnim mjestima.
Doduse, pretezno su se javljale planinarima i pastirima i to onima koji bi nakon napornog dana popili koju casicu vise, zaspali, te bi ih u onom mamurluku budjenja, kada je splet sna i jave nevjerojatno stvaran, posjetile vile!

Mnogi koji su ih vidjeli, prepali bi se, te glavom bez obzira utekli, ali su istovremeno bili i presretnida su vidjeli nesto toliko lijepo.

Pa onda!
Tko su te vile? Kako su nastale? Da li su stvarne? Gdje žive? Jesu li opasne?
I na kraju krajeva; kakvu bismo relaciju mogli povuci izmedju nasih hrvatskih i Tolkienovih vila i vilenjaka?
Tolkienovu mitologiju poznajemo, no poznajemo li nasu vlastitu? Vode li te dvije i sve ostale mitologije jednoj velikoj, predivnoj i zajednickoj istini, ili je zaista sve ono lijepo sto u ljudima budi ljubav i mastu, samo prazno slovo na papiru i splet rijeci davno izmisljenih prica?

Ovdje cu navesti ono malo sto znam o Hrvatskim vilama, a od vas ocekujem komentare, dodatke,i da pisete price koje znate.
Zasto ne bismo saznali nesto i o vlastitoj mitologiji!

KELTSKI MITOVI

Keltski mitovi ne poznaju kozmogoniju, proces stvaranja svijeta. Oni govore o valovima osvajanja u kojima su jedan za drugim dolazili naraštaji bogova, heroja i ljudi, čije su se sudbine međusobno ispreplitale. Prvi mitski osnivač došao je sa zapada, s mora. Posljednji, sinovi Mila, bili su ljudi koji su došli s istoka i za koje se smatra da predstavljaju povijesne Kelte. Oni su protjerali Tuatha De Dannan, božanski narod koji je posjedovao ogromna znanja i vještine. Jedan dio bogova i ljudi Tuatha De Dannan odlazi na zapad preko mora, dok drugi ostaju i povlače se u “drugi svijet” (kelt. Sidh, mir) iz kojeg mogu sudjelovati u sudbinama ljudi. Taj svijet je nevidljiv, a opet sveprisutan. To je tajni život humaka, jezera, rijeka, podzemnog svijeta. Nastanjuju ga vile, vilenjaci, patuljci, elfi. Ljudi s njim mogu komunicirati za velikih godišnjih svetkovina i na posvećenim mjestima.

Na isti način kao što čovjek nije samo materijalan, već posjeduje dušu, tako je i sve u prirodi živo i ima dušu; prožeto je snagama i energijama, nastanjeno vidljivim i nevidljivim bićima. Vrhovi planina i uzvisine bili su boravišta bogova. Vrela, rijeke i vode općenito, bile su poznate kao diva, devona (”božanska”). Izvori su bili darovatelji čudotvornih iscjeliteljskih moći. Na tim se mjestima ponekad nalazi “ulaz” u “drugi svijet” koji čuvaju vile, patuljci, a ponekad i neki div.

VILINSKA KRALJICA

BEBO
- vilinska kraljica kraljevstva Faylinn i Iubdanova žena u drevnoj irskoj legendi. Posjećivala je stanovnike Ulstera koji su prema njoj izgledali kao divovi.

BECUMA
- vila koja se udala za kralja Conn Catchatacha prema irskoj legendi. Ta veza je imala lošu kob i zemlja je počela patiti. Stoka nije davala mlijeko, a klasovi kukuruza nisu dozrijevali. Nagovorila je kralja da progna svog sina Arta. On se nakon nekog vremena vratio i pobijedio Becumu u partiji šaha i tada ju prognao iz Tare.

BEDIADARI ili Bidadari («dobri ljudi»)
- malene malezijske vile koje imaju mnogo sličnosti sa europskim rođacima, ukljućujući i ime «dobri ljudi».

VILA S MNOGO LICA

BEN VARREY
- sirena sa otoka Mana koja je uglavnom prijateljski naklonjena otočanima. Upozorava moreplovce na dolazak oluje, a ponekad ih mami da se utope svojim prekrasnim pjevom.

BENDITH Y MAMAU («majčin blagoslov»)
- laskavi Glamorganshireski naziv za ova ružna stvorenja koja su nastala od križanja goblina i vila. Žive pod zemljom u plemenima i mrze ljude. Ubijaju im životinje, kvare alat i kradu krave. Ukrasti će i ljudsko dijete i u zamjenu ostaviti jedno od svoje djece. Da bi se vratilo dijete, potrebna je pomoć vještice. Kada se vrati, dijete se ničega ne sjeća osim vilinske glazbe.

BERCHTE ili Berchta («svjetla» ili «bijela dama»), Butzenbrecht, («darivateljica») i Perchta («isijavanje»)
- njemačka vila koja ima mnogo lica. Jedno od njih je Baba Roga koja se priziva kako bi zločestu djecu prisilila na lijepo ponašanje. Ona je također vještica velikih širokih stopala okrenutih prema van, željeznog nosa, duge sijede kose i malenih sjajnih očiju. Sa sobom nosi preslicu i oslijepit će svakog tko je pokuša poskrivečki promatrati dok se bavi nekim poslom, neki kažu da će svatko pasti u trans tko joj se nađe na putu Dvanaeste noći. Kada se probudi imat će sposobost da prorekne kakav će biti urod te godine.
- Kao Butzenbrecht, najviše posla ima između Božića i Nove godine. Uništava svaki ručni rad koji nije dovršen do Stare godine navečer. U njenu se čast kuće kite sa zimzelenim granama, na Dvanaestu noć (6. siječnja) mora se za nju ostaviti hrana jer inače će ju uzeti sama iz trbuha ljudi. No ima ona i dobru stranu- ako se naprave kolači u obliku papuča, napunit će ih darovima i slatkišima za dobru djecu. Slavlje 6. siječnja je prvobitno bilo slavlje zvano noć Perchtun, budući da je ona također i Perchta, ona uzima duše mrtve djece pod svoju brigu.
- Ona je čuvarica oranica i stoke i svatko tko ne cijeni njen posao biti će kažnjen. Ljudi se oblače kao Perchten, koja predstavlja duha dobrote i plešu po poljima kako bi otjerali zle duhove.
- Berchte se također pojavljuje kao znak smrti. U nekim dijelovima Njemačke, ona je predvodnica Divljeg lova, a prate ju vile i duhovi nekrštene djece, čija je zaštitnica. U proljeće je ljupka djeva duge meke kose sa grančicom glogovog cvijeća u ruci.
- nekad je bila boginja slična ili identična Holdi, božanstvo plodnosti i braka pa je ponekad zovu i Holdaberta, kombinacija imena Holda i Brechte. Gotovo je sigurno da je bila glavno božanstvo ognjišta i doma, te je u pogansko doba imala svoj blagdan Yule. U svakoj su se kući tada na kamenom oltaru palile miomirisne grane zimzeleni da bi je se dozvalo da prorekne budućnost svakog od ukućana.

BOLESTI I NEPOGODE VILA

Vjerovanje je svuda u svijetu da su prirodne nepogode i bolesti djelo vila i duhova. Smrt i paralize su tako pripisane vilinskim strijelama. Korijen engleske riječi «stroke» («udar») za paralizu je izveden iz «elf stroke» («vilenjački udar»). Vilenjačke strijele mogu izazvati oticanje butina koje postaju crvene i upaljene od reume i artritisa. Prisustvo nevidljivog vilenjačkog skupa uzrokuje paralizu. Grčevi su kazna za uvrede vilama. Tuberkulozu uzrokuje jedenje vilenjačke hrane ili posjećivanje vilinskog brežuljka u noći. Vile uzrokuju grčeve, modrice, osip i uši. Dječja paraliza je znak da je dijete zamjenjeno vilinskim djetetom, jer ako se dijete ostavi bez nadzora, doći će zle vile i zakrenut će mu udove i uzrokovati deformacije. Vile noću kradu konje i pletu im grive u vilenjačke pletenice. Engleske vile mogu ukrasti tvoju sjenu što će uzrokovati polagano nestajanje i smrt. U Norveškoj vilenjački dah uzrokuje plikove po tijelu.
- Vile koje uzrokuju snijeti su učestalije zimi, jer su vjerojatno povezane sa drevnim duhovima koji donose zimu, propadanje, bolest i smrt.
BLODEUWEDD («cvjetno lice»)
- vila načinjena od devet vrsta cvjetova prema welškom mitu. Načinjena je da bi postala nevjesta Llewu, jer mu je njegova majka Arianrhod zabranila da oženi smrtnicu, ali se Blodeuwedd zaljubila u Gronw Pebyra i s njim smislila plan da ubije muža, međutim, čarobnjak Gwydion ga je pronašao i oživio, a Blodeuwedd za kaznu pretvorio u sovu.
- Ta priča je zapravo drevna metafora o zamjeni uloga boginja i bogova u određenom dobu. Llew znači «onaj koji sjaji» i on je ljetni bog sunca, njegova nevjesta Blodeuwedd («cvjetno lice») je cvjetna boginja ljeta. Gronw je «Gospodar jezera», Llewova suprotnost sa jesenskim vodenim obilježjima. Blodeuwedd postaje boginja vještica u obliku sove (neki kažu da je lice sove u obliku cvijeta). Priča o buntovnoj nevjesti se odrazila u priči o Guinevere i Arthuru, o Blathnat i Cuchulain

ZAŠTO SU VILE NESTALE IZ NAŠIH ŽIVOTA? 

U vrijeme ono ljudi bijahu dobri, a vile njime pomagale polja žeti, travu kositi, korov plijeviti, stoku hraniti, kuće graditi. Tuge nije bilo, jer svuda su vile pomagale. Jedno je bilo srce svih ljudi, jedna volja, jedan običaj, jedan zakon. Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri baciše tambure i svirale, pjesma je utihnula. Zlatno doba je prestalo. Tada su i puške zapucale i narodi se zaratili. Od onda nestade vila, i s hrvatskog polja izmakoše nekud u tuđu zemlju.

VILE SUĐENICE

Žene se boje zaspati nakon poroda, premda su umorne, jer 3 ili 7 suđenica dođu, kad se čovjek rodi, dosuđuju mu sudbinu. Uris i Upis upisuju sudbinu, a o bogatstvu odlučuje Vusud okružen divljim zvjerima. Vila Suđenica je i Uresnica, Juresnica, Orisica, Orešnica (jer se vile rado pod orah sabiru). U noći po porodu ženi se nosilo vino, kruh i sol, ostavljalo se Rojenicama na stijeni ili u “suđeničkim jamama”. Možemo ih povezati sa Nornama u nordijskoj mitologiji. One također određuju sudbinu čovjeka, to su tri sestre Urd (najstarija, boginja prošlosti, sudbine), Verdandi (srednja sestra, boginja sadašnjosti, potrebe) i Skud (najmlađa, boginja budućnosti).

LADARICE

Ladarice su pjevale prije nego je začet svijet, ali su ga ostavile kada se svijet promijenio vjerom i nastanile se na zvijezdama. Prema narodnim pričama one hodaju svijetom od Jurjeva do Ivanja. Uz to vjerovanje veže se običaj kada na Ivanje djevojčice Ivančice u grupi od četiri ili osam obilaze sela. Na glavi nose vjenčiće, pjevajući prolaze kroz selo.

VILINSKO KOLO

Vile obično hodaju same, ali kad plešu u kolu ih je 10. Ostaju tada za njima tragovi od kopita, a onoga koji ih vidi dok plešu, mogu pretvoriti u drvo, stijenu ili ga odvedu u šumu. Prema slavonskim pričama u vilinskom kolu. Prema toj priči gljive rastu gdje su vile jednom plesale. Na vilinsko kolo s gljivama ne smije čovječja noga stupiti, jer tome čovjeku bi vile odmah učinile zlo. Vilina gljiva u narodu se zove “vilovnjača”, pa i izvan Slavonije vjeruje se da ona raste “na vilinu kolu”.

VILINSKA PJESMA

U međimurskome se kraju pripovjeda, kako vilinska pjesma zamami djevojku, da i ona postane vila. Pjevaju kao da pčele zuje milozvučno, ali im se riječi ne razabiru. U Dalmaciji gdje su vjetrovi jaki, narod je osluškivao buru i toj pjesmi vjetra čuo vilinske glasove. “Kad burom zapjeni more, u morskom dimu eno vila, koje hitrom nogom stružu vodenu površinu; eno ih na obali, gdje divlje tance izvode i kletve izmeću. Primakne li se tko njima brodom, kad pri buri pjevaju, one će brod izvrnuti.” Čakavska pjesma kaže: “Bura im je zibarica bila”.
Kažu neki, da su vilinske pjesme slične poskočicama, ali da im se riječi nikako ne mogu razumijeti. Razumiju ih samo odabrani. Ta nerazgovjetna pjesma uspoređuje se s vjetrom. U mukloj pjesmi vjetra čuli su glas koji najavljuje stvari ljudima nepoznate. Prema tome vile bi bile i proročice. Latinki naziv za vilu (fatae) znači proročica.

VILINSKI STANOVI

Vilama je stan Mosor, Prolog, Biokovo, Velebit, Crljene stine više Brista, omiška klisura, odmorište im je otok Jabuka koji je i vrt velebitskih vila. Neke vile su obitavale kraj Samobora u jednoj pećini blizu puta za Palačnik, nalazile su se i u Rudarskoj dragi. Kod Stubice se u viru Koritnjaku navečer kupaju u kamenom koritu. Postoji legenda o začaranim vilama koje su obitavale južnije od Stapine, na Tulovim gredama. Žive one na zvijezdama i u oblacima, pa su vile i Vlašići, tj. Lazarice, Hlastarice, Stražejući, a to je 7 vila LADARICA koje okolo hode od Jurjeva do Ivanja.
Vile su po svom postanku meteorna, bića u oblaku. Vili je oblak zaklon, stan i igralište. Vila je duh, koji upravlja oblakom, vodi ga. Prema tome vila je povezana sa gromom, munjom i oblacima. Hrast je posvećen bogu Gromovniku (Perunu) pa se vile često ukazuju i kraj starih hrastova.
Planinske vile zalaze i u pećine, pretvarajući se u zmije. Vodene vile žive po rijekama ili u moru. Neke od njih, kao sirene, pola su žensko, pola riba. Katkad se pretvaraju u labuda, ili imaju žensko tijelo a noge labuđe. Na slapovima žive Vilske devke. Voda tu ne šumi, bistra je, ali se u njoj ne vidi ništa samo se može čuti pjesma. U toj ujezerenoj vodi usred slapa se nitko nikada ne utopi. Šumska dekla je kosmata žena koja uvijek traži toplinu pa se zavlači među stoku u torovima, među pastire kad spavaju na sjeniku, nije zloćudna.

CRNE I BIJELE VILE

“Vuci viju, a gavrani grču, vile viču iz stećica stijena.”
Vila vidarica ujutro vraća vid koji noću uzima mrka vila brodarica. Prema kajkavskoj priči, koju je zabilježio M. Kračmanov Valjavec, “Narodne prip.”, Varaždinu 1858.godine, odmah se ljudima i životinjama “namažu oči zorinom rosom, namah progledaju”, a za tu zorinu rosu znaju sam o vile. Između Cetine i Neretve, u vilovitom Primorju oko Makarske, narod priča o zlim crnim vilama koje na ljude bacaju kamenje. Vjerovanje u postojanje bijelih i crnih vila najizraženije je u primorskom kraju. Crne vile se u narodnim pričama rijetko opisuju, a za bijelu kažu da je u svilenu odjeću obučena, trepte joj zlatne kose, rumena je kao jabuka, visoka, hitra hodom i letom, prelijepa je samo što ima magareće noge. Ovo vjerovanje u magareće noge vila nije izvorno pogansko, nego se u njemu vidi utjecaj prodora kršćanstva u primorske krajeve koje je htjelo da se davna vila nagrdi. Isto je tako noviji i pojam o crnoj vili strogo odvojenoj od bijele vile. Naravno vila je ponekad zlobna i crna, ali prema prvom, neznabožačkom mitu niti jedna vila nije postojano crna i zlobna. Priče o vilama rumenim kao jabuke primorske tradicije su zanimljive jer često je spominjana vilina bljedoća. Ta bljedoća bi se mogla odnositi na olujne noćne oblake. U primorskoj tradiciji je česta slika jutarnjih oblaka koji obavijaju gorske visoke šume gdje vile idu kroz gustu goru, pa im se zlatne kose o grane zapleću.
U Bugarskoj imamo “samovilu” u sjevernim krajevima tj. “samodivu” u južnim krajevima zemlje. Ta vila nije crne kose već je crne ćudi. Dojuriti će zrakom ili dojahati na jelenu, zmijama naoružana: žuta joj je guja bič, a uzda zmija ljuta.

Vaša Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

HRVATSKA: VILE, VILENICE I VILENJACI

Mnogi od nas znaju više toga o grčkoj, rimskoj, egipatskoj pa čak i vikinškoj mitologiji nego našoj vlastitoj. Za to je djelomično kriv stav Crkve koji je kroz povijest bio uglavnom negativan prema mitološkim bićima, blagdanima i običajima iz slavenske (a time i hrvatske) mitologije. S druge strane tu je utjecaj Hollywooda te filmova i serija koji promoviraju i populariziraju određene, javnosti najzanimljivije, mitologije i religije.

Mit o vilama zajednički je mnogim slavenskim narodima, uključujući i hrvatski narod te je jedan od najraširenijih i najstarijih mitova. Prve podatke o vilama na našim prostorima dobivamo od Prokopija iz Cezareje (6. st.) koji kaže da Slaveni „poštuju rijeke i nimfe, kao i druge demone, i svima prinose žrtve, a tom prilikom i gataju.“

Iako u Tolkienovom Gospodaru Prstenova postoje i vile (točnije ‘vilenjakinje’) i vilenjaci, u hrvatskoj mitologiji kao natprirodna bića postoje samo vile, tajanstvene žene koje žive u prirodi, uglavnom po gorama, uz jezera i potoke ili u njima, pored izvora ili u zemlji u posebnim pećinama i jamama. Vile nalikuju ljudskim ženama, diči ih posebna ljepota i, za razliku od Zvončice, nemaju krila. Visoke su i vitke, imaju bujnu kosu koja je ili raspuštena ili spletena u pletenice. Nose bijelu odjeću, a ponekad na glavi imaju zlatnu krunu, zlatnu zvijezdu ili zimzelen vijenac.

U nekim pričama vile imaju nekoliko fizičkih mana. U jednoj verziji im kosa užasno smrdi, a u drugoj verziji umjesto ljudskih stopala imaju mačje šape, konjska kopita ili kopita mazge i magarca te kozje ili goveđe noge koje onda dobro skrivaju. Možda je to razlog zašto vile jako vole konje. Ako nekome konj ostane izvan staje preko noći, igraju se s njim do zore i spletu mu grivu u pletenice. Čini se da je tog mita bila svjesna i Ivana Brlić Mažuranić koja ga je iskoristila u svojoj knjizi Priče iz Davnina (1971) u priči o vili Kosjenki.

„Učinilo se Kosjenki vrlo divotno jašiti ovako kao vihor po noći na konjicu. A baš ona bijaše uhvatila najživljega vranca: malenoga, a ljutoga kao vatra. Trči vranac sve uokrug sa drugim konjima, a najbrži je od sviju. Sve po njemu pjena prska. Ali Kosjenki se htjelo još bržeg jahanja. Sagne se ona i uštipne vranca za desno uho. Poplaši se vranac, digne se na stražnje noge, a onda poleti ravno preda se, ostavi druge konje, ostavi livade i odnese kao vihor Kosjenku u daleki svijet. Mililo se Kosjenki ovo strelovito jahanje.“

Vile su uglavnom dobre ili neutralne, ali oko njih treba biti oprezan jer ih je lako naljutiti. Pomažu ljudima tako da im daju korisne stvari, pastirima znaju čuvati stado dok spava, liječe ljude travama ili ih uče koje trave imaju ljekovita svojstva. Zalutalom putniku pokazuju put, jačaju vojnike i uspavljuju dijete koje plače u kolijevci. Ponekad vile postave uvjet da osoba kojoj su dale dar ne smije pogledati dar dok ne dođe kući. Ako osoba poklekne i pogleda, dar se pretvori u ugljen, ljusku od jajeta i slično. Djetelina s četiri lista poznata je u Slavoniji kao vilinska trava i osobi koja je nađe donijet će sreću i bogatstvo, ali i veliku nesreću ako djetelinu baci u vatru.

Doduše, ponekad znaju ukrasti dijete koje im se posebno svidi (najčešće lijepo i darovito dijete) i odgajati ga kao svoje. Ponekad ukradu dijete i umjesto njega podmetnu svoje dijete. Iako nema vilenjaka, vile vole zavoditi ljudske mladiće i s njima imati potomstvo. Muškarci koji su na neki način povezani s vilama nazivaju se vilenjacima, vilovnjacima ili vilenicima, ali oni su definitivno ljudskog porijekla. Ako netko zatekne vile dok se češljaju na bunaru, odnesu ga sa sobom. Vole se osvećivati ljudima ako prekrše zakletvu koju su im dali ili ako ne prihvate vilinsko prijateljstvo. Oni koji prihvate vilinsko prijateljstvo često postanu vidoviti ili postanu vični vidari.

Osim djece, vile znaju otimati i odrasle. U Novigradu je zabilježen mit koji kaže da vile znaju oteti čovjeka i dati mu znanje proricanja. To učine tako da ga odvedu na planinu gdje žive. Inicijacija čovjeka odvija se pored starog drveta koje je čest inicijacijski simbol u mnogim mitologijama.

U južnim krajevima Hrvatske vjerovalo se da se vile hrane medom, janjcima, malim praščićima ili jedu mast. Iz panonskih predjela stiže glas da su jele mrvice koje su ostale na stolu nakon što su ljudi pojeli objed. Vile ne piju vodu niotkuda osim iz čistih izvora. Ponekad se smatralo da se njihova moć nalazi u zlatnom pojasu ili marami koje imaju na sebi i ako im se to oduzme, gube svoju moć. Ta je moć bila velika, a to najbolje opisuje legenda koja kaže da su Arenu u Puli izgradile upravo vile i to u jednoj noći. Uzimale su kamen s Učke i slagale su kamenje u krug. No vile su, u ovoj verziji, bića noći i kad su čule prvog pijetla morale su prestati raditi. Zbog toga je Arena ostala nedovršena.

Suđenice (sudbine, sujenice, rođenice) također su neka vrsta vilinskih bića koja određuju čovjekovu sudbinu u trenutku rođenja. Uglavnom se pojavljuju tri suđenice koje nakon rođenja dogovaraju djetetovu sudbinu, a bit će onako kako kaže posljednja suđenica. Ljudima su nevidljive osim ako neka osoba nema kod sebe cvijet paprati, a rodilja ih može čuti ako probdije cijelu noć. U nekim je krajevima postojao običaj ostavljanja hrane na stolu koju bi suđenice onda pojele te bi nakon toga bile blage i dobronamjerne u proricanju sudbine djeteta.

Žene koje su tvrdile da su posebno vične u liječenju i da su ih tome naučile vile, nazivale su sevilenicama. Postoji slučaj koji datira iz 1660. godine kada je pristigla obavijest „kapetanu Janjine u Dubrovačkoj Republici, Ivanu Gučetiću, da u njegovoj kapetaniji imade vilenica i vještica (streghe)“. Kapetan je naredio da se dovede jedna od tih vilenica jer ga je zanimalo što vilenice znaju raditi. Vilenica mu je odgovorila da zna liječiti i da ju je tome naučila Tetka Vila koja joj se pojavljivala u bijeloj halji, u obliku redovnice. Također je tvrdila da zna prepoznati kome je naudila vještica te hoće li ta osoba ozdraviti ili ne. Iz ovog je iskaza očito miješanje starije mitologije o vilama s novijim kršćanskim elementima koji su kasnije došli na hrvatsko tlo. Lik vilenice bio je uobičajen u Dalmaciji, a osim liječenja, mogle su poništavati i tuđe čarolije.

Reforma Crkve, žestoka protestantska kritika stanja u kršćanskom svijetu toga vremena i Tridentski sabor (1545-1563) pokrenuli su procese koji su snažno utjecali na Europu. Naime, osim reforme Crkve došlo je i do „reforme narodne kulture“ kad se vilenice stavljaju u negativan kontekst iako prethodno nisu plijenile preveliku pažnju u crkvenim krugovima. U 17. stoljeću vilenice su izjednačene s vješticama što je značilo da su bile jednako podložne progonu. Praksi progona ženskih osoba optuženih za posjedovanje nadnaravnih moći stala je na kraj Marija Terezija 1756. godine, a dvije godine poslije, sudovima u Hrvatskoj i Slavoniji zabranjuje se voditi bilo kakve procese protiv vještica, vilenica i čaranja bez izravne caričine dozvole.

Motiv vile zadržao se u Hrvatskoj, a često je prisutan u umjetnosti i književnosti renesanse, neoklasicizma i romantizma. Vile su recimo česti motiv u mnogim slikama Vlaha Bukovca. Na njegovoj slici Hrvatski preporod (1895) iznad Gundulića koji sjedi roje se vile, a jedna ga je vila i zagrlila. Vile nose bijele haljine jer je bijela boja najčešće povezivana s vilama, ali istovremeno je i simbol djevičanstva i čistoće i na glavi im se nalaze ukrasi slični tijarama. Vile se mogu primijetiti i u možda najpoznatijoj Bukovčevoj slici, “Gundulićev san”. Hanibal Lucić napisao je pjesmu Jur nijedna na svit vila (16. stoljeće) u kojoj upravo opisuje njezinu nadnaravnu ljepotu i zeleni vijenac na glavi. U recentnijim vremenima, lik vile ponovo plijeni pažnju kao dio kulturne baštine i česta je tema etnoloških istraživanja.

Vaša , 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Vještičja apoteka- liječenje pripravcima 2. dio.

Ozljede, nagnječenja, opekline, rane

Djeca su vrlo aktivna i vole eksperimentirati pa se zato često ozljeđuju. Lakše rane i ozljede svakodnevna su pojava i mogu se kod kuće liječiti dobrim izborom djelotvornih ljekovitih biljaka.

Arnika/Gorska moravka

Cvjetovi arnike sprječavaju upale, ubijaju bakterije i potiču zacjeljivanje rana. Njezina vanjska primjena preporučuje se pri kožnim upalama, ranama, furunkulima i ubodima insekata.

Oprez: Ne primjenjivati u slučaju alergije na glavičoke. Tinktura arnike, tj.njezina primjena na oštećenoj koži može izazvati ekceme. Stoga je ne valja uzimati nerazrijeđenu.

Mogućnosti primjene:

• gotovi pripravci (mast, gel, tinktura)
• cvjetovi arnike: 1 čajnu žličicu cvjetova preliti s 1,5 dl vrele vode, ostaviti da odstoji 10 minuta i upotrijebiti ohlađeno za obloge više puta.

Crni gavez

Biljka i korijen crnog gaveza djeluju protiv upala, potiču prokrvljenost i ubrzavaju povlačenje oteklina. Njihova se vanjska primjena savjetuje pri unutarnjim ozljedama, uganućima i istegnućima.

Mogućnosti primjene:

1. gotovi pripravci (mast)
2. primjenjivati samo izvana

Gospina trava/Trava Sv. Ivana

Uljni pripravci od gospine trave sprječavaju upale i potiču zacjeljivanje rana. Savjetuje se njihova vanjska primjena pri ozljedama, opeklinama i oparinama.

Mogućnosti primjene:

gotovi pripravci

Hamamelis

Listovi i kora grma hamamelisa djeluju tako da sprječavaju upalu i stežu tkivo. Njihova se vanjska primjena preporučuje pri kožnim upalama i za zacjeljivanje rana.

Mogućnosti primjene:

• gotovi pripravci (mast, otopina)
• listovi hamamelisa ili kore: 2 žlice listova ili 2 čajne žličice kore zakuhati s 2,5 dl vode, ostaviti da odstoji 15 minuta i upotrebljavati ohlađeno za obloge.

Neven

Cvjetovi nevena sprječavaju upale, potiču zacjeljivanje rana te ubijaju viruse i bakterije. Savjetuje se vanjska primjena za zacjeljivanje rana. Klinička studija pokazala je dobre rezultate pri opeklinama i oparinama.

Mogućnosti primjene:

1. gotovi pripravci (mast)
2. čajne vrećice
3. cvjetovi nevena: 1 čajnu žličicu cvjetova pomiješati s ½ litre hladne vode, kratko zakuhati i ohlađeno upotrebljavati za obloge
4. za čiščenje rana: 1 čajnu žličicu cvjetova bez čaške preliti s 1,5 dl vrele vode, ostaviti da odstoji 10 minuta i ohladiti.

Borovnica

Za ublažavanje akutnih proljeva preporučuje se uzimanje osušenih zrelih borovnica.

Kamilica

Cvjetovi kamilice posebno su prikladni za primjenu pri grčevima u području želuca i crijeva. Savjetuje se njezina unutarnja primjena pri grčevima i upalama u probavnom traktu.

Kim/Kumin

Pri probavnim tegobama, bolnim grčevima u želucu i crijevima, nadutosti i težini u želucu, kim i kimovo ulje ublažavaju tegobe. Preporuka za njihovu primjenu temelji se više na iskustvu nego na znanstvenim studijama.

Maslačak

Korijen i zelen maslačka prikladni su za liječenje probavnih smetnji, nedostatka teka, poremečaja rada žuči te poticanje izlučivanja mokraće i ponovno uspostavljanje jetrene i žućne funkcije. Biljka se preporučuje za pojačanje mokrenja i sprječavanje bubrežnih kamenaca.

Obični bijeli sljez

Korijen običnog bijelog sljeza preporučuje se radi liječenja lakih upala želučane sluznice. Sluzne tvari koje sadrži tvore sloj i u ždrijelu i u želucu. On štiti želučanu sluznicu od agresivne želučane kiseline.

Paprena metvica

Ulje i listovi paprene metvice prikladni su za ublažavanje raznih probavnih poremećaja. Preporučuje se unutarnja uporaba čaja od metvice pri grčevima u gornjem probavnom traktu i žučovodu te u slučaju osjetljivog debelog crijeva.

Sena

Pri povremenom zatvoru se savjetuje kratkotrajna uporaba listova sene. Sredstva za čišćenje ne smiju se uzimati dulje razdoblje bez liječničkog savjeta!

Sikavica

Savjetuje se pripravke od plodova sikavice/ običnog osloboda uzimati za liječenje toksičnih oštećenja jetre i za potpomaganje terapije pri korničnim upalama jetre i ciroze. Te primjene dobro su potrkijepljene brojnim znanstvenim studijama.

Stolisnik/Hajdučka trava

Lijekovi od cvjetova stolisnika potiču rad žučovoda i pomažu pri gubitku teka, nadutosti, grčevima i proljevu. Preporučuje se primjena njezinih cvjetova i zeleni.

Vražja kandža

Korijen južnoafričke vražje kandže djeluje tako da sprječava upalu i umiruje bol. Savjetuje se unutarnja uporaba ne samo pri artrozi i reumatskim tegobama nego i pri gubitku teka.

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Vještičja apoteka - liječenje pripravcima 1. dio

Krumpir

Pire krumpir bez soli ili s vrlo malo soli i malo masnoće predstavlja dijetalni obrok kojeg podnose i najteži bolesnici, obrok koji je lako probavljiv te direktno djeluje na peristaltiku, kao i na višak želučane kiseline koju upija i odvodi iz želuca. Kod gastritisa, glikozurije, bolesti kože i ekcema, pire od krumpira predstavlja lijek. U ishrani dijabetičara krumpir predstavlja osnovu za pripremu pojedinih jela te namirnicu koja povoljno utječe na metabolizam.

Krumpir pojedinim dijabetičarima predstavlja jedinu hranu koju mogu uzimati. Oblozi od krumpira koji se pripremaju na razne načine staro su oprobano pučko sredstvo u liječenju. U kozmetici krumpir ima svojstvo upijanja raznih štetnih tvari iz kože, kao i ljekovito svojstvo umirivanja bolova nadražene kože. U kozmetici lica i tijela kod raznih kožnih nečistoća kao što su ekcemi, lišajevi, kod oštećenja kao što su ispucala koža, žuljevi, divlje meso, opekotine, udarci, ugrizi, također se koristi krumpir.

Visokovrijedni sastojci u krumpiru i njegova laka probavljivost povoljno utječu na liječenje:

• jetre, djelujući na pročišćavanje jetre
• neredovite probave
• srčanih oboljenja

Ljuska ili kora od krumpira dobro je sredstvo za čišćenje cijelog organizma te se kod težih bolesti pije čaj od krumpirovih ljusaka. Na zapadu postoji tradicija liječenja tumora s čajem od kore od krumpira.

Zapadna pučka medicina rabi krumpir za liječenje: bolesti kože, želuca, cistitisa, gihta, grčeva, opeklina, promrzlina, prostatitisa, reumatskih bolova, sunčanih pjega, tumora, protiv crva, u preventivi, u kozmetici. Oblozi od krumpirova soka primjenjuju se kod reume i gihta i u liječenju kožnih oboljenja. U narodu postoji tradicija da se krumpirovom ljuskom liječe tumori u tijelu, te da se sirovi krumpir stavlja iza uha u liječenju delirija.

Krastavac

Diuretično djelovanje krastavca od velike je važnosti u pojedinim dijetoterapijama jer uz malu energetsku vrijednost, a s bogatstvom mineralnih soli i ostalih ljekovitih sastojaka, djeluje povoljno na srce i bubrege, a u dijetama za mršavljenje predstvalja pravi lijek.

1. Čisti krv i kožu od kiselih sastojaka.
2. Rastvara mokraćnu kiselinu, što je jako važno kod kamenaca u bubregu ili mjehuru ukoliko su kamenci nastali radi mokraćne kiseline.
3. Povoljno utječe na smanjenje sadržaja šećera u krvi.
4. Priordni je kozmetički preparat za njegu lica i tijela, daleko najbolje sredstvo za otklanjanje brojnih nečistoća kože i ublažavanje oboljenja kože.

Svježi sok krastavca liječi:

• kožne bolesti na glavi, licu i rukama, lišajeve, sunčane pjege, sujedice, akne, te upalu kože, opekotine i dekubitus.
• kroničnu začepljenost i lijenost crijeva.
• pomaže ženama u klimakteriju.
• kod navale krvi.

Kod zapaljenja kože, sujedice i raznih nečistoća mažu se sokom od krastavca oboljela mjesta više puta na dan, a kad se sok osuši namažu se maslinovim uljem.

Isti postupak koristi se kod ugriza insekata, svraba i kožnih osipa.

Kod ozeblina stavlja se na ploške narezani i osušeni krastavac na bolno mjesto, ali se prethodno malo namoći u vodi.

Istučene sjemenke krastavaca kratko vrijeme močene u vodi, dobro su ljekovito sredstvo za liječenje upale mjehura te poremećaja rada probavnog sustava, kod kožnih osipa, ekcema, čireva te hemeroida.

Sok od lista krastavca je sredstvo koje tjera na povraćanje i pomaže kod probavnih teškoća kod djece. Korijen krastavca potiče izlučivanje mokraće.

Zapadna pučka medicina krastavac rabi za liječenje: kožnih bolesti, dijabetesa, reume, protiv nametnika, za zaštitu od sunca u kozmetici, za čišćenje kožnih nečistoća, za pojačano izlučivanje mokraće i tekućine iz tijela, bolesti urinarnog trakta i želuca.

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Stara vjerovanja o povezanosti Mjeseca i bilja

Mnoge stare narodne izreke i iskustva o utjecaju Mjeseca i njegovih mijena i drugih planeta na rast i uspijevanje kultura u poljoprivredi prenoslili su se kao usmena predaja sa koljena na koljeno. Seljaci su vjerovali u njih, vjerojatno zato što su sa njima imali dobrog iskustva. većina se sačuvala do današnjih dana, najviše u planinskim krajevima. Naći ćete ih u starim poljoprivrednim kalendarima, gdje su uz svaki datum stavljene oznake dvanaest planeta i mjesečeve mijene. Po njima su ljudi sijali, sadili, okopavali i sakupljali plodove.

Kao primjer dat ćemo neka prastara seoska vjerovanja koja se odnose na biljke u vrtu.
- sve biljke koje moraju da budu prekrivene zemljom da ne bi pozelenile (krompir, mrkva) treba se sijati i saditi kada je posljednja mjesečeva mijena.
- Grašak se sije kada je posljednja četvrt, da bi bio pun i zdrav.
- Pasulj treba saditi kada je mld mjesec.
- krompir se ne sadi kada je mlad mjesec, jer bi se sav pretvorio u zelenilo, već kada je posljednja četvrt, da bi tjerao u zemlju.
- Ako se kupus sadi kada je mladi mjesec, bit će ga dovoljno i za ljude i za prasce.
- Jabuke se sade kada je mladi mjesec
- Tada se sade i živice i grmlje
- Vinovu lozu treba orezivati po mladom mjesecu
- Ruže koje trebaju cvjetati do kasne jeseni treba orezati u Travnju, kada je pun mjesec. Pupoljke treba odlomiti ili odrezati u Svibnju, opet kad je pun mjesec.

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928