Ženska ljubav - Božica Mokoš

Davno u prošlosti, u dalekoj u budućnosti, u trenutku prije početka, nakon kraja, tamo gdje vrijeme i prostor ne postoje, bila je jedna teška golema tišina.
U njoj su se sve boje i oblici izgubili u crnom mraku.
Duboka vječna nepokretnost i ništa bili su jedno.
Zemljana božica Mokoš od tisuću imena, majka svih, uzdahnula je.
Zvuk njezinog daha ugodno je odjekivao njenim ušima, kao da je nešto zaboravila i kao da se nečeg sjetila.
Čula je ljetne i proljetne mirisne povjetarce, čula je jesenske i zimske prgave vjetrove, sinove Striborove, kako pričaju s visokom zelenom konopljom i urlaju dubokom,
širokom dolinom.
Čula je zvuk šume i udaranje mora, glasove koji pozivaju na kreaciju.
I tako je zemljana božica Mokoš, od tisuću imena, majka svih, skupila svoje usne i zazviždala Striboru.
Zatim se polako, glatko i savršeno senzualno ustala sa svog bezvremenskog kreveta, iz svog beskonačnog odmora i uhvatila rukama vjetar.
Pustila ga je da struji kroz njezinu valovitu kosu, kroz volane na njenoj suknji, zadržala ga je u toplim tajnim mjestima svoga tijela.
Plesala je.
Plesala je nježno i bijesno, u ritmu zraka, kroz pokret vode.
Plesala je čistom preciznošću.
Plesala je slavno.
Plesala je ljubav i radost stvaranja.
Plesala je i plesala.
Iz luka njezine noge iskočili su krugovi vremena, a iz krivulje njezine kralježnice krenule su spirale života.
Dan i noć.
Crno i bijelo.
Rođenje, smrt, preporod.
Ekstaza je rasla, ritam je ubrzavao, divlji vjetrovi su puhali, trbuh joj se zaokružio, oceani su tekli, porasle su i planine.
Zabacila je kosu iza sebe i raširila ruke, život je vrvio svuda oko nje u skladu, kreacija je sada plesala u njezinu savršenom vremenu.
Nasmiješila mi se i pozvala me na ples.
Znala sam, stigao je trenutak u kojem moram da izgubim svoje otiske, sve što imam, samo kako bih plesala s njom, mojom velikom majkom.
Pristala sam.
Izgubila sam oblik i stare paradigme.
Izgubila sam sve svoje maske u plesu.
Sramotu sam isto izgubila.
Krivnju također.
Izgubila sam sve svoje kostime, titule i gramatiku.
Izgubila sam ime, vrijeme, čekanje i kalendar.
Želje i sigurnosti su isto nestali u plesu.
I demoni su nestali.
Izgubila sam sve što je bilo, sve što sam nepotrebno čekala, sve za čime čeznem i zbog čega hodam, izgubila sam sve, i svoje strahove, destrukcije, strah od smrti,
strah od života, strah od gubitka.
Izgubila sam tlo pod nogama i prostor.
Sve sam ostavila uz nepoznatu cestu i tako gola sam nastavila da plešem s njom.
Na kraju plesa pronašla sam sebe, preporod.
Legla sam gola u blato, pogledala u zvijezde i pustila korijenje.

Vaša,

Soror PIAL

Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel + 385 92 324 1928 od 17 do 21 sat svakog radnog dana, te subotom i nedjeljom od 10 do 21 sat