Yule i ciklus života

Yule poznat i kao zimski suncostaj ima dvije strane - svijetlu i mračnu. Nalazi se na razmeđu života i smrti jer njime završava mračni dio paganske godine, a počinje svijetli. Yule, između ostalog, označava produljenje dana. Međutim, zimski suncostaj označava i najmračnija noć u cijeloj godini i podsjeća nas na težinu zime, vrijeme kada su stabla ogoljena, tlo hladno, vjetar puše jače nego inače, a kiša i snijeg obasipaju zemlju. U ovo doba godine se čini kao da zemlja spava.

Yule označava početak zime i period najveće hladnoće kada će biti potrebna izdržljivost za preživjeti do prvog nagovještaja proljeća koji se pojavljuje tek za Imbolc (2.2.). Stoga je ovo vrijeme kada je potrebno dobro promotriti dubinu svoje duše i njegovati unutarnji plamen, bio on stvarni ili metaforički, sve do proljeća kada će pomalo utihnuti strah od toga da ga ugasi zimska bura.

Zima osigurava opstanak najjačih, a prije nekoliko dana, upravo pred Yule, izgubila sam još jednog člana obitelji. Na Ostaru mi je preminuo djed, a ovog puta baka. Njezina smrt me ponovno potaknula na razmišljanje o ciklusu života i smrti unutar prirode. Ona je bila slaba, a s dolaskom sve hladnijeg vremena joj je bilo sve teže i teže. U konačnici se pokazala njezina slabost i preminula je skoro pa u snu.

Njezin vječni san je za mene označio početak zime ove godine koja će biti teža nego inače. Yule, kao i Božić, je vrijeme kada se (moja) obitelj skuplja. slavi, pravi zajedno kolače, smije veselim trenucima, ali i plače zbog tužnih, dijeli poklone i ljubav. Ove godine je moja obitelj siromašnija za jednog člana i to za osobu koja je svakog Božića nekim svojim tradicijama obilježavala ovaj blagdan. Više neće moći raditi svoje tradicionalne njoke, niti svojim prekrasnim osmijehom sve druge nasmijati, ili kriomice dati nekoliko slatkiša.

Ali takav je ciklus života. Kolo godine se okreće, a život ga neminovno slijedi.

Yule prije svega slavi ponovno rođenje mladog Boga. Međutim, centralna figura iz paganske perspektive je Božica koja ga rađa. U mitološkom smislu, Božica se za Yule regenerira kao što se i Bog ponovno rađa. Ona se iz aspekta Starice (koji prevladava u trenutku kada ovo pišem) preobražava u prekrasnu mladu Djevu i započinje novu godinu u cvijetu svoje mladosti. Jasno, rođenje je ovdje centralna tema. No, rođenje ne postoji bez smrti. U paganskoj mitologiji, ali i u mitologijama brojnih drugih kultura i vjera, Bog je morao umrijeti da bi se ponovno mogao roditi. U nekom trenutku (koji je doduše mitološki manje precizno određen u paganizmu), i Božica je morala umrijeti kako bi mogla prijeći iz aspekta Starce u aspekt Djeve.

Ponovno se vraćam na dvostruku narav ovog blagdana koji ima i svoju nježnu stranu (rađanje), ali i okrutnu stranu (smrt, hladnoća, zima).

Kulture diljem svijeta su u ovom razdoblju slavile božice-majke i božice plodnosti kao što su Frigg, Holda, Bona Dea, Koliada i tako dalje. Međutim, slavile su se ujedno i mračnije božice kao što je to keltska Cailleach, ili slavenska Baba Jaga. Obje su učestalo prikazivane kao babe (Starice), a nerijetko i karikirane da predstavljaju smrt, utjelovljuju zimu i mrak.

Smatram da se u ovom kontekstu mogu malo više posvetiti figuri Babe Jage koja, barem po mom mišljenju, izvrsno utjelovljuje oba aspekta ovog blagdana. Ovisno o predaji i izvoru predaje, ona može biti zlonamjerna, ali i vrlo dobronamjerna. Većina priča o njoj navodi da ona živi u usamljenoj kolibi na najnedostupnijem rubu neke šume. Po nekima je koliba stajala na kokošjim nogama, a prema nekima ju je podupirao kolovrat čime se ističe Baba Jagina uloga predilje niti života i smrti. Kao takva ima moć dati i oduzeti život, kako od zemlje, tako i od ljudi. U mitologiji se redovito ističu njezine ktonične karakteristike i smatra se da je u podzemnom svijetu ona ta koja odlučuje hoće li duše otići u tijelo novorođenog djeteta (čime se ističe njezin dobronamjerni aspekt i motiv rađanja), ili ostati u podzemlju (čime se ističe njezin zlonamjerni aspekt i motiv smrti). Smatra je se i zaštitnikom fontane iz koje izlaze vode Života i Smrti. Njezina sveprisutnosti i misterioznost su istaknuti predajom da ona kroz noćno nebo ne jaše na metli, što je stereotipni prikaz, već u mužaru. Vozi se uz pomoć tučka, a svaki trag svog prolaska nebom i kroz živote onih na koje utječe briše metlom. Mužar i tučak u ovom slučaju predstavljaju kreativnu i destruktivnu silu jer se njime mliju žitarice (destruktivno) od kojih se kasnije pripravlja hrana, ali i lan koji se kasnije koristi za predenje. Svojom metlom može stvoriti i njegovati život, ali ga i obrisati s lica Zemlje samo jednim zamahom. Poanta svega ovoga jeste da sa svakom smrću dolazi i rođenje i da se mora nešto dati/uložiti da bi se nešto drugo dobilo.

Babu Jagu se ne vezuje izričito uz Yule, ali se meni ova asocijacija jednostavno nametnula ove godine. Iz godine u godinu shvaćam koliko su svi paganski sabati zapravo vrlo slojeviti i kompleksni i kako jedan blagdan ne predstavlja samo onu jednu stvar već cijeli splet ideja. Svaki ima svoje nevjerojatno duboke korijene koje se može izučavati godinama. Ali u tome i jest ljepota.

Ove godine razmišljam o Yuleu na znatno drukčiji način i ne vidim ga samo kao još jedno slavlje života nego kao i priznanje smrti kao jednakovrijednog dijela života. Svaka godina treba završiti, pa tako i svaki život. Takav je prirodni ciklus. Zato ću ovaj period provesti u tihoj meditaciji na ovu temu. No, potičem vas da istražite što za vas znači ovaj sabat i u skladu s time ga obilježite.

No, da ne završavam na previše tužnoj noti, želim vam svima sretan i blagoslovljen Yule. A vama koji ove godine u punom sjaju slavite zimski suncostaj (koji usput rečeno pada na 22.12.) želim da vam bude pun veselja, ljubavi, slavlja, gozbi i blagdanske radosti.

Do sljedećeg posta,

Vaša Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com 092 324 1928

Kako mogu prepoznati loš izvor informacija?

Više puta sam primila komentar na blogu u kojemu me se pita za mišljenje o nekoj web stranici, ili knjizi koja se tiče wicce i/ili paganizma. Ovo me motiviralo da napišem post o dilemi kvalitete ne bih li potaknula kritičko mišljenje i svijest o kvaliteti kod svojih suputnika na ovom duhovnom putu, odnosno vas.

Voljela bih naglasiti da ovaj post ne nudi beziznimna pravila za prepoznavanje kvalitetnih izvora informacija jer se svačija ideja kvalitete naposljetku razlikuje. Ipak, želim ponuditi vlastito shvaćanje kvalitetnih wiccanskih i paganskih izvora informacija jer znam da su tuđi savjeti i literarne preporuke bile od iznimne koristi za mene kada i sama nisam znala odakle početi.

Beletristika, serije i filmovi nisu pouzdani

Bilo mi je zanimljivo primijetiti koliko ljudi koristi beletristiku, filmove i serije tobože kao "izvore" informacija o wicci i paganizmu. Jasno, oni među njima koji se zaista tiču ove tematike mogu i često jesu utemeljeni u istini, ali, kako bi se reklo u narodu, vrag se uvijek krije u detaljima. Iako njihova podloga jest utemeljena, cijela priča koja se gradila na njoj je češće izmišljena, prenapuhana, previše fantastična, ili jednostavno neistinita. Da nije takva, ta knjiga se ne bi uspjela prodati, a film/serija ne bi postigli popularnost. Ovo nisu stručni izvori - oni ne nude konkretne, praktične informacije ni objašnjenja. U najboljem slučaju mogu poslužiti kao inspiracija za nešto, a u najgorem mogu osobu uvjeriti u potpune gluposti što će joj u konačnici štetiti u duhovnom razvoju.

U više navrata sam pitala ljude koji su mi prišli s praktičnim upitima o wicci koje su do sada knjige na ovu temu čitali. Ovo bih uvijek pitala naprosto da dobijem bolji osjećaj za njihovo teoretsko znanje jer smatram da je ono temelj za praksu i da stoga treba biti dobro izgrađeno. Dosta puta sam kao odgovor dobila nekoliko knjiga Paula Coelha (preciznije Bridu, ili Vješticu iz Portobella). Čitala sam ove knjige i simpatične su, ali nipošto ne mogu poslužiti kao ozbiljan izvor informacija o wicci i paganizmu. Isto vrijedi za filmove (npr. Wicker Man, Bewitched ili The Craft, pa i Harry Potter) i serije, kojih se nakupilo tijekom zadnjih nekoliko desetljeća - Sabrina mala vještica, Charmed, Buffy ubojica vampira, Merlin i tako dalje.

Dakle, beletristika, filmovi i serije mogu biti ugodni za pogledati povremeno, mogu poslužiti kao inspiracija, potaknuti znatiželju i slično, ali ne mogu biti, nisu i nikada neće biti stručni izvori informacija o wicci i paganizmu.

Prepoznavanje kvalitetnih knjiga

Kada govorim o kvalitetnim knjigama, mislim na kvalitetne stručne izvore. Beletristika može biti kvalitetno napisana, ali po količini informacija ne može parirati stručnoj literaturi.

Postoji na pregršt knjiga na tržištu o wicci i paganizmu, pa i široj tematici (okultizmu, duhovnosti itd.). Glavno pitanje ovdje je kako prepoznati među svim tim knjigama one kvalitetne?

Zapravo ne postoji jedno shvaćanje kvalitetne knjige jer će svatko pod kvalitetnim smatrati nešto drugo. Stoga ću vas u ovom podnaslovu provesti kroz vlastiti sistem prepoznavanja kvalitetne knjige, odnosno kroz proces eliminiranja onih nekvalitetnih.

Kada sam počela proučavati wiccu i paganizam, imala sam sreće da sam se našla u virtualnom krugu ljudi koji su se već mnogo godina ozbiljno bavili time i koji su pročitali mnoštvo knjiga ove tematike. Preporuke za knjige su mi dolazile sa svih strana, kao i osvrti na njih kako bih znala koja knjiga je dobra za što. Važno je zapamtiti da nijedna knjiga nije savršena i neće pružiti sve informacije koje su vam potrebne. Ipak, svaka knjiga ima neki svoj forte, a isto tako može imati i velike mane koje trebamo osvijestiti ako ćemo iz svake knjige izvući ono najbolje. Zato je važno razviti kritično mišljenje prema literaturi, a to se najbolje čini čitanjem, čitanjem i daljnjim čitanjem kako biste s vremenom shvatili što se u određenim knjigama poklapa, što odskače (i zbog čega odskače), kakav vam se stil pisanja sviđa, koje preporuke zaista imaju smisla i koje zaista uspijevate primijeniti u vlastitom životu, a koje vam nisu nimalo koristile. Pošto je to meni puno pomoglo na početku, i na ovom blogu sam napravila popis od 15ak knjiga koje preporučam za početnike. Ove knjige sam preporučila jer su meni bilo iznimno korisne (ali to ne znači da će se svima svidjeti), jer su formirale moju duhovnu praksu na bolje i jer odgovaraju mom viđenju kvalitete o kojemu ću nastaviti pričati u ovom postu. Taj popis knjiga možete naći u sekciji "Literatura". Ali nastavimo dalje s nekim praktičnijim, aktivnijim savjetima.

Kada tražim knjigu na temu wicce, ili paganizma (ili bilo koju knjigu stručne literature), prvo pogledam sadržaj. Ako naslovi poglavlja odgovaraju onome što tražim od te knjige, onda je nastavljam proučavati. Naravno, ono što tražim uvijek varira. Na početku sam tražila smislene preglede koji će prekriti pomalo od svega - povijest paganizma, sabate i druga slavlja, običaje, rituale, magiju itd. Kada pročitate određeni broj knjiga takve vrste, onda pomalo shvatite što vas najviše zanima i krećete dalje u tom smjeru. Tada tražite knjige uže tematike koje obično postaju sve stručnije i stručnije kako ulazite sve dublje u to područje. Ali ove daljnje knjige nisu problematične za naći jer ćete u toj fazi već znati razlikovati ono što je kvalitetno od onog što je nekvalitetno. Važno je na samom početku, kada tražite svojevrsne preglede, znati razabrati kvalitetnu knjigu u moru njih.

Ljudi imaju naviku, kada tek uđu u svijet wicce i paganizma, tražiti one knjiga koje koje imaju impresivne naslove, ali to ne znači da morate isključiti one koje imaju sasvim uobičajene naslove kao što je "Uvod u _____", ili naprosto "Wicca/Paganizam". Dajte priliku svakoj knjizi bez obzira na njezinu vanjštinu.

Kada listam neku knjigu u knjižari, ili proučavam sažeti primjerak na internetu (kao što se zna naći na Google Books, primjerice), uvijek prvo pogledam poglavlje u vezi magije ukoliko postoji (a najčešće postoji). Nedavni trend svođenja wicce i paganizma na izvođenje magije mi nije nimalo simpatičan jer se onda u potpunosti zanemaruje onaj devocijski aspekt koji je također bitan. Magija je u ovoj cijeloj priči samo jedan (proizvoljni) element paganizma/wicce. Nadalje, ako vidim da autor knjige više fokusa stavlja na iznošenje "recepata" za bajalice i čarolije, a manje na magijski proces (koji se bazira na vlastoručnom pisanju i planiranju magijskog rada), automatski eliminiram tu knjigu. Naravno, ovo ne znači da neki autori neće dati pokoji ogledni primjerak koji zaista dobro dođe na početku, ali bilo koja osoba koja se bavi magijom treba znati da će magija biti onoliko potentna koliko se u nju uloži energija. Ako je osoba samo uzela knjigu i pročitala iz nje nešto što je netko drugi napisao, količina uloženog truda je ravna nuli.

Upravo iz poviše navedenog razloga bih svima savjetovala da, barem na početku, izbjegavaju knjige bajalica (eng. spell books) i knjige slične njima koje sve serviraju na srebrnom pladnju. Takve knjige nose nazive poput "50 ljubavnih čarolija koje će vam promijeniti život", "Kako magijom doći do novca", "Mala knjiga čarolija" i slično. One se trebaju nalaziti na policama za samopomoć jer tome i služe. One neće djelovati, ali će utješiti one kojima su potrebne u tom trenutku. One zapravo daju lažnu nadu i razvijaju negativne stereotipe o paganima i wiccanima. Ovo posljednje kažem jer potiču mišljenje (i praksu) da wiccani, pagani i vještice izvode magiju iz sebičnih razloga i pritom u potpunosti zanemaruju etičku dimenziju svoje duhovnosti. Što više ljudi čita takve knjige, to će ih više zaista početi zanemarivati moralne vrijednosti i raditi samo kako bi sebi pomogli bez obzira na posljedice. Uz sve ovo, sama činjenica da se ovakve knjige može naći na svakom uglu, od knjižara, do trafika i supermarketa, ne ulijeva puno povjerenja (iako sam u više navrata našla jako kvalitetne knjiga u trafikama, ali u globalu budu lošije kvalitete).

Još jedna vrsta literature koju nikako ne volim su kompleti za početnike u kojima uz knjigu dobijete i "sve što će vam trebati za početak". Ovo može biti simpatično, ali ako netko uz knjigu treba prodavati gomilu opreme ne bi li je maknuo s polica, to je već sumnjivo. Također, teško mi je povjerovati da u maloj (vrlo tankoj) plastičnoj vrećici možete dobiti sve što će vam trebati za početak. Ovakve knjige su, po mom mišljenju, namijenjene za one koji ne shvaćaju paganizam ni wiccu ozbiljno nego žele za vrlo malo novca udovoljiti nekom privremenom hiru. 

Pošto je u zadnjih nekoliko desetljeća porasla popularnost wicce i paganizma među tinejđerima, sve više knjiga se piše upravo za njih. Najpoznatija među njima su Teen Witch i To Ride a Silver Broomstick od Silver Ravenwolf (zanimljivost: potonja je među najprodavanijima knjigama izdavačke kuće Lewellyn Publishing). Mnogo ljudi ima negativne stavove prema ovoj autorici iz raznoraznih razloga, ali u to neću ulaziti. No, neke zamjerku nekim njenim knjigama, pa i svim drugim knjigama koje su napisane za tinejđere moram iznijeti. Kao prvo, često djeluju neozbiljno zbog stila pisanja i primjera koji se iznose. Kao drugo, uz pojednostavljeni jezik također iznose pojednostavljenu filozofiju/povijest/teologiju wicce i paganizma što čitateljima nikako ne ide u prilog bez obzira na dob. Ukratko, iako autori ovih knjiga uspiju ostvariti svoju namjeru pojednostavljivanja i približavanja tematike svojim čitateljima, to mogu učiniti nauštrb informacijama. Zbog ovoga je potreban veliki oprez s ovim i svim drugim "početničkim" knjigama. U sekciji "Literatura" sam navela one početničke knjige za koje smatram da sažeto i jasno iznose informacije, ali pritom ne izostavljaju važne podatke i ne banaliziraju stvari. To ne znači da su one najbolje knjige za svačiji početak, ali smatram da se lijepo nadopunjuju i da svatko može izgraditi snažne temelje u wicci i paganizmu ako počne s čitanjem te selekcije knjiga.

Nadalje, kad se nalazim u prilici na prolistam knjigu, nakon što sam pogledala poglavlje o magiji, odmah okrećem na poglavlje o povijesti. Sva sreća da imam već neko pozadinsko znanje o ovome pa mi nije teško procijeniti valja li knjiga ili ne na temelju povijesnih činjenica koje iznosi. Generalno govoreći, autor koji u svoju knjigu uključuje povijesno poglavlje, a ne vlada povijesnim činjenicama je po mom mišljenju autor kojeg se ne treba čitati. Savjetujem vam da uvijek provjerite barem neke osnovne godine i imena iz ovog poglavlja ako ste u mogućnosti to učiniti. Možete zaviriti u druge provjerene knjige ove tematike, ili jednostavno upotrijebiti Google dok sami ne steknete dovoljno znanja da procijenite ispravnost iznesenih povijesnih činjenica.

Još neke mane koje sam primijetila u knjigama osrednje/loše kvalitete jesu licemjernost i nedorečenost. Licemjernost je najčešće vidljiva u kritiziranju drugih religija/vjera/duhovnosti na temelju njihovih diskriminirajućih djela u prošlosti ili sadašnjosti dok se istovremeno upravo njih blati i propovijeda snošljivost i ljubav prema drugima. Nedorečenost je jednako loša mana jer se odražava u šturim informacijama kojima nedostaju objašnjenja. Previše knjiga jednostavno kažu "napravite ovo" i "napravite ovo ovako upravo u tom trenutku" bez da objasne zašto se nešto radi, zašto se radi na taj način i upravo u tom trenutku. Iz ovog razloga, primjerice, izrazito cijenim knjigu Elements of Ritual od Deboreh Lipp - ovo je prva knjiga na koju sam naišla da mi je zaista objasnila zašto se neke stvari rade onako kako se rade u ritualu.

Zajednička mana svih ovakvih knjiga jest to što im nedostaje ozbiljnosti i dubine i/ili opsega. Odnosno, ako tražite knjigu za početak, moj savjet je da idete više u opseg kako biste dobili pomalo informacija o svakom aspektu paganizma/wicce i time spoznali što vas najviše privlači. Naravno, odlično je ako knjiga, uz opseg, uspije ući i u dubinu tematike. No, kada već saznate što vas zanima, preporučam da ciljate prema tematskoj dubini, a ne opsegu kako biste produbili vlastito znanje o toj tematici i razvili kvalitetniju praksu. Ali knjiga u svakom slučaju treba biti ozbiljna! To ne znači da se u njoj ne može naći nijedna dosjetka, smiješna anegdota i slično (jer mnogo kvalitetnih autora koje sam čitala ima ovaj stil pisanja), već samo da knjiga treba biti objektivna (dozvoljeni su subjektivni komentari i iskustva u određenim dozama), da iznosi upozorenja po potrebi, da ističe važnost i ozbiljnost paganske/wiccanske duhovne prakse, odnosno da ih ne promovira kao što bi se činilo u tridesetsekundnoj televizijskoj/radijskoj reklami (čujete li one pretjerano entuzijastične, lažne glasove od kojih vas gotovo bole uši?).

Oprez s internetom

Posljednja i možda najveća opasnost u traženju izvora o wicci i paganizmu jest internet. U knjigama se može naći gomila gluposti, a zamislite tek kako je s internetom na kojemu se svakodnevno objavljuje mnogo više članaka, skripti, "knjiga" i slično koji nisu prošli ruke ni urednika ni lektora. Nisam mogla vjerovati i kakve sam gluposti našla među aplikacijama za mobitele! Zaista treba biti oprezan kada su u pitanju virtualni izvori informacija jer svatko danas može napisati nešto bez ikakve garancije kvalitete.

Moja preporuka je da internet uopće ne koristite kao izvor osim ako nije baš nužno i ako izvor kojeg ste našli nije od iznimne kvalitete! Ovo vrijedi i za moj blog. Internet može poslužiti za podsjetiti se neke informacije, provjeriti i usporediti određene činjenice i istražiti različita viđenja neke teme, ali se nikako ne smije uzeti za glavni izvor informacija.

Vrlo važno upozorenje koje mogu dati u vezi interneta jest da ne nasjedate na stranice koje nude virtualne tečajeve wicce/vještičarstva/paganizma, a još manje na one koje tvrde da će vas inicirati, pročistiti, posvetiti ili ne znam ni ja što za "simboličnu cijenu". Ubrzani tečajevi svećenstva i male škole vještičarstva...gluposti.

Ipak, ako već gledate web stranice, predlažem da se vodite istim savjetima koje sam navela u prošlim podnaslovima. Uz to vam intuicija također može jako puno značiti. Ako naslutite da nešto nije u redu s tom stranicom, samo idite dalje.

Na kraju krajeva će iskustvo učiniti svoje. Ako ustrajate i čitate raznovrsne izvore, s vremenom ćete naučiti već na prvi pogled prepoznati ono što ne valja, ili što vam ne odgovara. Svakako se nadam da ćete razviti vlastite stavove i naučiti kritizirati i preispitivati ono što čitate. Nikada ne uzimajte nešto zdravo za gotovo, budite znatiželjni, motivirani i istražujte dalje!

Vasa, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Ritual sa svijećama

Zbog nedovoljnog znanja o smrti ili zbog straha od umiranja, neke se duše protive napuštanju ovog plana, te tako postaju granični dusi koji lebde između ovog i onog svijeta. Ako ostanu unutar uvjetovanosti njihove zemaljske okoline oni bivaju okarakterisani kao „opsjednuti“ i u tom slučaju iskusna vještica ili okultista može prići ritualu „istjerivanja“.
U svrhu „istjerivanja“ upalite bijelu svijeću. Ako okultista zna da je granični duh sam odgovoran za opsjednuće, može uputiti molbu Azrailu, da sakupi lutajuće duše i uputi ih na drugu stranu. Naime, to je jedna od dužnosti ovog meleka koji je u starom Egiptu bio poznat kao Anubis, bok-šakal i „onaj koji otvara put u smrt“.

Ritual sa melekom Azrailom

U liječenju „običnih“ bolesti svakako će pomoći čari svijeća. No, u slučaju da je bolest karmički uvjetovana, ne možete ništa učiniti. U tom slučaju energiju svjetlosti možete usmjeriti na pomoć pokojniku. Pomozite mu da prijelaz na drugi svijet bude mirniji i bezbolniji. Pri tome upotrijebite bijele ili bezbojne svijeće. Neka po mogućnosti budu kvalitetnije, dakle sa izvjesnom dozom pčelinjeg voska u sebi.
Prije ceremonije se smirite i mislite na pokojnika, nasmijanog i sretnog. Upalite svijeće i recite: Ja palim ovu svijeću za .... kako bi mogao prijeći sa Ove na Drugu stranu. Ja ga pamtim kakav je bio za života u krugu prijatelja i familije.“ Učinite zatim pauzu od par trenutaka da bi se sjetili njegovog života na Zemlji. Zatim recite: „palim ovu svijeću da bi ....mogao biti ponesen na krilima tamnog meleka Azraila, Lorda Smrti. Neka njegovoj duši bude omogućeno da prijeđe preko Stixa da bi se odmorila na mirnom i sunčanom mjestu. Neka njegova duša nađe prolaz između ovoga i onoga svijeta i neka nađe mir i sreću. Neka provedeno vrijeme u zemlji Svjetla bude korisno za nju, tako da može naučiti lekcije za povratak na Zemlju, sljedeću stanicu na njenom putu prema Bogu. Neka on bude mrian, jer njegovi bližnji upravljaju svoje misli pune ljubavi prema njemu. Mir duši njegovoj. Kaf Nun Kun!“

Jedna od varijacija čaranja svijećama može biti upotrebljena i za astralno putovanje. Okultna tradicija nas uči da fizičko tijelo ima eteričkog i astralnog dvojnika koji ga može napustiti i brzinom svjetlosti putovati u bilo koji kutak ovog svijeta i boraviti na bilo kojem planu egzistencije. 
Upalite svijeću sat vremena prije počinka i obratite se meleku Azarielu, vladaru misterioznog Neptuna, vladaru ljudskog unutarnjeg svijeta i astralnog plana.

"Gospodine Azariele, vladaru astralne realnosti s onu stranu zvijezda, pokaži mi u mojim snovima mjesto koje želim posjetiti mojim astralnim tijelom".

Napišite na čist list papira mjesto koje želite posjetiti i budite sigurni da ćete sanjati upravo to mjesto i događaje koji se upravo tamo odigravaju. List papira mora biti čitavu noć u uglu nasuprot vašem mjestu spavanja, kraj upaljene svijeće. Nakon buđenja zahvalite meleku i ugasite svijeću.


Vaša 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928