Samhain ili kraj ljeta, u današnje vrijeme poznat kao 'Noć vještica' ili Halloween, proslavlja se širom svijeta 31. listopada
Kod drevnih Kelta to je bio početak novogodišnje svetkovine, dok se u kršćanstvu obilježava kao Dan mrtvih, Svi sveti ili Zadušnice. Riječ 'Halloween' potiče od engleskog naziva “All Hallows Eve”, koja označava večer prije Dana mrtvih, a glavni simboli Noći vještica su bundeve, upaljene baklje i maškare. Dok trgovci zadovoljno trljaju ruke zbog ekstremne zarade koju donosi prodaja kostima, ezoteričari se pripremaju za važne obrede.Buđenje boga mrtvih
Ovaj praznik potiče iz vremena prije Krista. Kelti, drevni poganski narod s područja današnje Irske, Velike Britanije i sjeverne Francuske, obožavao je prirodu i štovao svoja božanstva. Najveća svetkovina odigravala se 1. studenog kada se obilježavao početak Nove godine, kraj sezone sunca i nastupanje perioda mraka. Međutim, dan prije toga, 31. listopada, kada je, kako su smatrali druidi, keltski svećenici, granica između ovog i onog svijeta najlabavija, izvodio se važan ritual. U to vrijeme je, kako se vjerovalo, ustajao Šaman (Shamhain), bog mrtvih, koji je odlučivao o sudbini duša umrlih u prethodnoj godini.
Po keltskoj legendi one obitavaju u tijelima raznih životinja, a po naređenju Šamana, mogu prijeći na viši nivo – u kraljevstvo nebesko ili da se vrate u ljudska tijela. Da se to ne bi dogodilo, druidi su u noći 31. listopada odlazili u svetu hrastovu šumu i izvodili rituale u čast Šamana: prinosili mu žrtve – životinje, hranu ili piće, i palili vatre. Za to vrijeme, svi u selu gasili su svoja ognjišta da bi kuće ostale u mraku. Ujutro se u svaki dom donosio žar iz svete hrastove šume, simbol novog sunca koje će ljude grijati tokom zime, ali i čuvati od zlih duhova i duša pokojnika. Kada bi umilostivili mrtve, započinjale su trodnevne svetkovine u čast Nove godine.
Međutim, 1. studeni nisu proslavljali samo Kelti, već i stari Rimljani i to kao dan Pomone, boginje voća. Tokom ceremonije, jabuke i orasi, kao jesenje voće, imali su centralnu ulogu u ritualima jer se slavilo u čast prirode i trebalo je zahvaliti se bogovima na plodovima i umilostiviti ih za novu godinu. Usprkos prihvaćanju kršćanstva, misionari nisu uspijevali iskorijeniti neke poganske običaje, pa je crkva je u 7. stoljeću pronašla solomonsko rješenje: 1. studeni proglašen je praznikom Svi sveti, dok je od 11. stoljeća i 2. studeni praznik – Zadušnice ili Dan mrtvih, kada se priziva sjećanje na sve pokojnike. U cijelom kršćanskom svijetu, običaj je da se tada pale svijeće za dušu umrlih da bi im svjetlost obasjala put kojim se trebaju kretati na onom svijetu.
Mistična zajednica s pokojnicima
Kada su irski doseljenici stigli u Ameriku, nisu zaboravili svoje svetkovine, koje su, doduše, vremenom malo modificirane. Za Noć vještica zamračivali su kuće, palili vatre, maskirali se u kože životinja i prinosili jesenje plodove duhovima pokojnika da bi ih umilostivili, ali i zavarali da se ne bi dogodilo da im zarobe dušu. Kako se u opsjednutost duhovima sve manje vjerovalo, tako se i ceremonija na festivalu mijenjala a prerušavanje u duhove, gobline i vještice postalo je dio rituala. Na taj način živi stupaju u 'mističnu zajednicu s mrtvima', podržavajući njihovo noćno tumaranje. Ali, otkud bundeva, u toj priči?
Kako je Jack prevario vraga
Prema keltskoj legendi, Jack-o'-lantern bio je škrti kovač, notorni pijanac i varalica koji je uspio prevariti i samog vraga. Ponudio mu je dušu u zamjenu za piće, a kada se vrag pretvorio u novčić, Džek ga je stavio u džep u kojem je bio križ i tako ga zarobio. Obećao je da će ga pustiti ako sklope pakt pod njegovim uvjetima, na što je Nečastivi pristao.
Kada je umro, Jack zbog pakta s vragom nije otišao u raj, ali ni u pakao. Naime, nakon njihovog dogovora, vrag je donio Jacku komad žara koji će mu osvijetliti put u vječnom mraku, a da bi što duže gorjela, stavio ju je u izdubljenu bijelu repu. Tako je nastala Jackova lampa, koja je postala neizostavan dio rituala u Noći vještica. Njen zadatak je da osvijetli tamu i otjera zlo. Kasnije je repa zamijenjena bundevom koja u to vrijeme sazrijeva, a i lakše se može izdubiti.
Vračanje za suđenu osobu
U Škotskoj su se na Noć vještica mladi okupljali ne bi li odredili tko će se s kim vjenčati i kojim redoslijedom. Određivali su ime budućeg supružnika, boju njegove kose i zanimanje. Pretpostavljalo se da će se utvara budućeg supružnika pojaviti ako se kukuruz prosije tri puta. Djevojke su tog dana točno u ponoć odlazile na njivu da siju konoplju i govorile: 'Ja sijem konoplju, a moj budući suprug neka dođe da je kosi!'. Nakon toga bi pogledale preko lijevog ramena i vidjele bi svog budućega. Također, nezaobilazan je ritual s jabukama: djevojke ih ljušte, ali u jednom potezu, i zatim koru bacaju preko ramena.
Iz oblika kore koja padne na zemlju nazire se prvo slovo imena budućeg muža. Negdje oko ponoći, u potpuno zamračenoj sobi upali se svijeća i stavi ispred ogledala. Vjeruje se da se poslije upornog gledanja, u ogledalo, pored djevojke pojavljuje i slika budućeg.
Vaša,
Soror PIAL
