Zašto se koristi tamjan - skidanje uroka, magije i tjeranje negativne energije

Tamjan i sve što treba znati o njemu 

Jedan  od najstarijih mirisa svakako je miris tamjana. Drvo Boswellia, koje raste diljem Afrike i Azije, proizvodi smolu koja nam samim paljenjem daje ovaj aromatični miris.

Paljenje tamjana uglavnom poznajemo iz crkvenih obreda, međutim, ova praksa seže duboko u povijest. Pisani tekst u kojem se tamjan najviše spominje zasigurno je starozavjetna Biblija. A još prije 5000 godina, vrijednost tamjana dosezala je vrijednost zlata.

Put tamjana

Kao što je u 1. stoljeću „put svile“ povezivao Europu i Daleki Istok, tako je još davno prije „put tamjana“ povezivao Južnu Arabiju i Sredozemlje. Taj put ujedno je jedan od najstarijih trgovačkih putova na svijetu. Pretpostavlja se da je korišten još u 10. stoljeću prije Krista, dok puni procvat doživljava u 8. stoljeću pr. Krista.

Protezao se iz tzv. zemlje tamjana u današnjem Omanu preko pustinje, do drevnog grada Petre u današnjem Jordanu, gdje se dalje granao na dva smjera. Jedan smjer vodio je do luke u Gazi, a drugi do Damaska u današnjoj Siriji. Navedeni podaci govore nam da je tamjan u dalekoj povijesti imao poprilično široku primjenu.

Na Mediteranu, na Bliskom i Dalekom Istoku upotrebljavao se za osvježivanje prostorija, masaže, kozmetiku, religijske obrede, ali i kod liječenja raznih bolesti. Pretpostavlja se da su stari Rimljani na prijelazu u novu eru trošili oko 1.500 tona tamjana godišnje. Ovo je ujedno i jedan od razloga zbog kojih se često upotrebljavao izraz Arabia felix, što u prijevodu znači  “Sretna” Arabija.       

Upotreba tamjana u medicini

Kroz cijelu povijest čovječanstva, tamjan je upotrebljavan prilikom liječenja raznih bolesti, te pritom nisu primijećene nikakve bitnije nuspojave. Toksikološka istraživanja u novije vrijeme također su pokazala da su ekstrakti tamjana sigurni, kako za vanjsku tako i za unutarnju uporabu.

Aktivni sastojci ove biljke su monoterpeni, diterpeni, seskviterpeni ugljikovodici i bosvelijske kiseline. Smatra se da upravo zbog bosvelijske kiseline, biljku tamjan odlikuju antiupalna i analgetička svojstva. Drevna ga ayurveda stoljećima koristi za liječenje artritisa, a njegovo antiupalno svojstvo također pomaže kod Chronove bolesti, cisti, te poboljšava cirkulaciju kod žila ozlijeđenih upalom. Utjecaj tamjana pokazao se djelotvornim i kod tumora na mozgu te nekoliko vrsta karcinoma.                   

U aromaterapiji, tamjan se koristi za ublažavanje i liječenje depresije, histerije, stresa i napetosti.

Zapaljena tamjanova smola obično ima dosta intenzivan miris, pa kod određenih osoba može izazvati neugodu. U ovom slučaju preporučuje se više aromaterapeutski pristup u obliku masaža uljem, kupki, inhaliranjem itd. Smatra se da inhaliranjem ili jednostavnim udisanjem ulja tamjana možemo ublažiti probleme s disanjem kao što su:alergije, astma, bronhitis, sinusitis, prehlade itd. Za ovaj pokus dovoljno je nakapati tamjanovo ulje na dlan, te tijekom dana nekoliko puta udisati.                               

Stanovnici Omana, odakle – pretpostavlja se – dolazi najkvalitetniji tamjan, imaju običaj rastopiti tamjan u vodi, te nakon toga popiti vodu. Navode da na ovaj način ″Luban″, kako ga oni nazivaju, djeluje blagotvorno na niz tegoba uključujući želučane i dišne smetnje. Još jedan običaj stanovnika Bliskog istoka žvakanje je tamjana radi zdravlja zubi i usne šupljine. Zbog svojih antimikrobnih svojstava, vjeruje se da tamjan sprečava infekcije.

 

Mistika tamjana

U crkvenim se obredima tamjan upotrebljavao za raskuživanje i kao zaštita od zlih duhova, međutim povezanost tamjana s religijskim obredima ne odnosi se samo na kršćansku tradiciju. Mnoge drevne religije smatrale su ga vrlo važnim te su ga redovito upotrebljavale u svojim obredima.

Tako se u 5. stoljeću prije Krista, iz Babilona u Izrael najviše uvozio upravotamjan, za potrebe drevnih izraelskih hramova. Stari Egipćani, osim što su ga upotrebljavali za religijske rituale, koristili su ga i kod balzamiranja mumija. Zbog svoje široke upotrebe prilikom štovanja kraljeva i božanstava, kršćanska je crkva određen period vremena zazirala od ovog običaja, jer su ga smatrali poganskim.

Tek u 7. stoljeću poslije Krista tamjan se počinje uvoditi u crkvenim obredima, ali službeno se kao praksa uvodi u 16. stoljeću.

Tamjan se vrlo često javlja u mnogim mističnim spisima kao lijek, dio određenog rituala ili kao prispodoba. Samo u Bibliji spominje se oko 80-ak puta, a dosta se često spominje i u Kuranu.      

Mirisi djeluju na našu psihu na raznolik i zanimljiv način. Međutim, miris tamjana, složit ćemo se, ima neku posebnu mistiku u sebi. Smiruje naša osjetila i kao da nas vuče u našu unutarnju suštinu, tamo gdje smo odavno prestali boraviti. Oni koji se bave određenom spiritualnom praksom uvidjet će da uz miris tamjana njihova iskustva postaju mnogo dublja i profinjenija.

Ako pak niste poklonik ovakvih praksi, paljenje tamjana u vlastitom domu pomoći će vam da zaboravite stresan i napet dan.

Za ovu praksu potrebna vam je tamjanica, nekoliko zrna tamjana i lučica. Miris tamjana stvorit će ugodan ambijent i omogućiti da se vaša čula opuste te da se osjećate smireno i zaštićeno od negativnih utjecaja. 

Vaša,

Soror PIAL


Sve informacije možete dobiti na e mail: mistikaokultizam@gmail.com ili na privatni mobitel 
092 324 1928 od 17 do 21 sat svakog dana
Ova stranica služi isključivo za zabavu

Liječenje bolesti ritualima i magijom

Izliječiti čovjeka možete na jednostavan način, baziran  je na vjekovima provjerenoj praksi. Naime,  bolest može biti prenesena sa pacijenta na biljku. 

Kod bolesne osobe treba uzeti manju količinu njegove izlučevine: gnoja, urina, pljuvačke, znoja, sekreta. Pomiješati sa zemljom i staviti u običnu (manju) teglu za cvijeće. Zatim u nju treba zasaditi 2-3 sjemena ili lukovicu biljke koja nosi planetarni znak koji se poklapa  sa znakom bolesti i sačekati dok se pojave izdanci visoki nekoliko cantimetara. 

Potom, pažljivo, zajedno sa korijenom izvaditi biljku i spaliti je ako je oboljenje povezano sa lučenjem krvi, gnoja, znoja ili sluzi. 
U svim ostalim slučajevima, biljka se baca u rijeku, niz vodu. Poslje toga, bolest prolazi. 

Važno je zasaditi biljku u vrijeme kada je Mjesec u opadanju. To je razdoblje između punog i mladog Mjeseca. U prirodi i u ljudskom organizmu u ovom razdoblju, javlja se tendencija ka pročišćenju.
Mjesec u opadanju isušuje, smanjuje, te potencira aktivnost i potrošnju energije. Biljka se ne sadi u subotu, nedjelju i rođendan bolesnika. 

Uništiti biljku takođe treba za vrijeme kada je Mjesec u opadanju. 
Biljka se ne sadi u obliku pelcera ili korijena (osim hrena), jer tako biljka može da ugine, što nije dobro za bolesnika već u obliku sjemena ili lukovice. Ako sjeme ne proklija, nema nikakve opasnosti po bolesnika, već se postupak ponavlja. 



Da bi se izlečili od bolesti uz pomoć biljke uzgojene u tegli, nužno je poznavati planete,  koje vladaju bolešću i pronaći odgovarajuću biljku. 

BOLESTI Mjeseca: reumatizam, giht, grčevi, gnojne rane, menstrualni poremećaji, uši, svrab, lišaj, epilepsija, mjesečarenje, depresija, melanholija, pijanstvo. 

Marsa: bolesti ušiju, pluća, jetre, prehlade, hemoroidi, išijas, migrena, nezarastajuće rane, unutrašnja krvarenja, žutica, dizenterija, proljevi, zatvori, gangrena 

Merkura: bolesti mozga, nesvjestica, vrtoglavica, mucanje, nerazumni strahovi, stomatološki čirevi, čirevi na koži, akne, bubuljice, fistule 

Jupitera: kardiovaskularne, gastrointestinalne bolesti, bolesti pankreasa, slezene, hipertenzija, angina, očne bolesti, trovanja, muskulatorne bolesti,  bolesti lokomotornog sustava

Venere: spolne bolesti, urinarne infekcije, seksualna perverznost 

Saturna: bolesti endokrinog i limfnog sistema, onkološka oboljenje, neplodnost, lupus, psorijaza, multipla skleroza, demencija, prelomi, ekcem.

Sunca: opekotine, promrzline, teške infekcije, gripa, teška oštećenja srca i očiju, paraliza (kao posljedica trauma i moždanog udara), toplotni i hladni neurodermatitisi, neuroza, toplotni udari, loš metabolizam (uključujući pretilost). 



BILJKE Mjeseca: anemona, astra, veronika, iris, kamelija, kupus, mrkva, krastavac, fuksija 

Marsa: artičoka, bosiljak, kopriva, poriluk, rotkvica, rotkva, cikla, hren, bijeli luk. 

Merkur: anis, valerijana, ladolež, dalija, grašak, djetelina, paradajz, cikorija. 

Jupitera: suncokret, jasmin, kres-salata, sezam, limun, nana, maslačak, božur, ruža, ružmarin, pšenica. 

Venere: begonija, karanfil, geranijum, gladiola, lala, hajdučka trava, grah. 

Saturna: ružmarin, krompir, celer, mirođija. 

Sunca: vrba, zumbul, kantarion, neven, suncokret, kukuruz, majčina dušica, kadulja. 

Događa se da se bolest ne može definirati i pripisati  jednoj ili drugoj planeti. Primjerice, virusni hepatitis sa jedne strane je bolest jetre (Mars), a sa druge infektivna bolest (Sunce). U ovakvim slučajevima, treba koristiti obije biljke, ali saditi ih u različite saksije, ali obavezno u isti dan.

Vaša, 

Soror PIAL

Kontakt mobitel : +385 92 324 1928 svakog dana od 17 do 21 sat.

  Ova stranica služi isključivo za zabavu  

DA LI STE ŽRTVA CRNE MAGIJE?

Nauka još nije potvrdila njeno postojanje, ali sila magije se ne osporava. Energija je neuništiva i može mijenjati oblik. Od senzibiliteta pojedinca ovisi da li je podložan akumulaciji neželjene energije.

Svakome se dešavalo da se u određenom krugu ljudi ne oseća prijatno. To je ono kad nas zapljusne val loših vibracija jer nam neko, iz samo njemu njemu znanih razloga, ne želi dobro. On nas svojom energijom "truje".

Po istom principu djeluje i magija, s tom razlikom što se ovdje sprovode određeni rituali i time se negativnom protoku energije daje na snazi, jer se ulaže određeni napor da se nekome konkretno nanese zlo ili preobrati mišljenje.

Ova tradicija poznata je vjekovima i postoje primjeri koji dokazuju njeno postojanje. Ipak, mozak pribjegava logičkom zaključivanju i nauka poistovjećuje ovaj fenomen sa medicinskim dijagnozama kao što su anksioznost, depresija i psihoza.

Podudarnost je očigledna, ali postoje za sada neobjašnjive pojedinosti. Vjeruje se da su simptomi pod utjecajem "zlih sila" slijedeći:

• Gubitak apetita ili velika oscilacija u telesnoj težini
• Bolovi u određenom dijelu tijela bez medicinskog objašnjenja
• Osjećaj bezrazložnog straha
• Poremećaj menstrualnog ciklusa kod žena
• Letargija i depresija
• Izostanak empatije ili opsesivnost
• Poremećaj sna i košmari
• Osobi svi prijatelji, partner i dragi ljudi "okreću leđa"
• Sve čega se osoba lati ne ide joj od ruke
• Svaki pokušaj socijalizacije ili emotivnog vezivanja se završi i prije nego što i krene...

Vaša, 

Soror PIAL

Kontakt mobitel : +385 92 324 1928 svakog dana od 17 do 21 sat.

   Ova stranica služi isključivo za zabavu 

ČESTOSLAVICA (Veronica officinalis)

Kada su svojedobno Rimljani zauzeli zemlju, koju su nastanjivali Germani, saznali su od starosjedilaca za ljekovitu biljku, čestoslavicu, koju su Germani iznad svega cijenili. Nazivana je "temeljnim lijekom za sve ozljede" i još ju danas u narodu nazivaju "lijekom za sve". I Rimljani su se, što sam čitala u jednom starom bilinaru, uvjerili u njezinu veliku ljekovitu moć. Kada su htjeli iskazati posebnu čast nekom znancu ili prijatelju, govorili su da ima toliko dobrih osobina kao visoko cijenjena čestoslavica. Čestoslavica, koja se u narodu zove još i: bobak, bobovnjak, runje, potočnik, razgon, voli suha tla i raste u šumama na iskrčenim mjestima, uz živice, ograde, grmlje, u jarcima, na putevima i šumovitim obroncima. Ima dlakavu, po tlu poleglu stabljiku s malim pilastim, srebrnkastim, svjetlucavim listovima, koji prelaze u uspravne svjetloplave do ljubičaste grozdaste cvatove. Listovi na dodir lako otpadaju i otuda i ime "muška vjernost". Vrijeme cvjetanja: od svibnja do kolovoza. Skupljamo cvjetove. Najljekovitije su one biljke koje rastu pod hrastovima i na obroncima šuma. Od naših pradjedova predajom naslijeđena ljekovita biljka je omiljeni dodatak čajevima za čišćenje krvi i pomaže zajedno sa svježim vrhovima koprive u liječenju kroničnih ekcema. Posebno čestoslavicu preporučujem kod dosadnoga staračkoga svrbeža. Slabe i osjetljive osobe podnose ju jako dobro kao sredstvo za želudac, djeluje blago i pospješuje probavu. Otklanja katar želuca i crijevne smetnje. Posebno bih još upozorila na to da je čestoslavica neobično ljekovita kod nervoze izazvane psihičkom premorenošću. Šalica čaja uvečer prije spavanja svojim umirujućim djelovanjem učini pravo čudo. On doprinosi dobrom pamćenju i otklanja vrtoglavicu. Pomiješan s korijenom celera pomaže kod živčanih bolesti kao i melankolije. Čak i u slučajevima žutice, pijeska u mokraći, kostobolnih i reumatskih bolova u udovima znatno pomaže. Prava je čuda učinila čestoslavica u zastarjelom, zasušenom bronhalnom kataru. Kao čaj za prsa koristimo mješavinu sastavljenu od jednakih dijelova plućnjaka, podbjela, trputca i čestoslavice, zaslađen s malo meda ili oparimo bilje vrelom vodom u kojoj smo otopili kandisov' šećer. Kod žutice, te oboljenja jetre i slezene preporučujem sljedeću čajnu mješavinu: 50 g maslačkova korijenja, 25 g cvjetova vodopije, 25 g lazarkinje i 50 g čestoslavice. Bilje valja dobro izmiješati. Tijekom dana popijemo u gutljajima dvije šalice nezaslađena čaja (na 1/4 litre vode stavljamo punu čajnu žličicu bilja). Od biljke u cvatu možemo pripraviti i svježi sok koji preporučujem kod liječenja kroničnih kožnih oboljenja, prije svega ekcema. Od toga pripravka uzimamo dnevno 2-3 puta po jednu punu čajnu žličicu. Čestoslavica je u starim bilinarima hvaljena i kao biljka za liječenje rana zato je preporučujem kod upaljenih i teško izlječivih rana, posebno u blizini gnjata. Rane najprije isperemo u čajnom uvarku, zatim stavimo tijekom noći oblog, koji smo nakvasili u svježe pripravljenom čaju i toplo zavijemo. Reumatičari i kostobolni neka pokušaju s djelotvornom tinkturom od čestoslavice koju mogu sami pripraviti. Tu tinkturu izvana utrljamo, ili pijemo 3 puta na dan po 15 kapi s malo vode ili čaja. Pijte obvezatno svake godine neko vrijeme čaj od svježe ubrane čestoslavice! Ne samo da sprečava ovapnjenje krvnih žila, nego pročišćujući krv, daje tijelu novu gipkost. Zato vas molim: Uzmite taj savjet k srcu!
NAČINI UPORABE 
Priprema čaja: Stavimo punu čajnu žličicu bilja u 1/4 litre vode, samo oparimo, kratko ostavimo stajati.
Svježi sok: Svježe cvjetove operemo i vlažne istisnemo u sokovniku. Napunimo u bočice i pohranimo u hladnjaku. 
Tinktura: Pune šake sitno nasjeckanog bilja u cvatu stavimo u 1 litru 38-40 % žitne rakije i ostavimo na suncu ili blizu izvora topline. 
Mješavina čaja: Uzmemo punu čajnu žličicu na 1/4 litre vode, samo oparimo i pustimo da kratko odstoji.

 TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928