Istaknuti post

Nazovite vidovnjakinju Soror i tražite pomoć- Privatni mobitel : +385 92 324 1928

S povjerenjem nazovite i riješite svoje probleme, saznajte što budućnost nosi, te kako će se razvijati vaša veza, posao i zdravlje. Najjef...

petak, 17. listopada 2014.

petak, listopad 17, 2014

O sivoj magiji: zašto crna i bijela magija ne postoje



Mudra osoba mi je jednom rekla da ne postoji ni crna ni bijela magija kao što ne postoji ni zelena magija na narančaste točke. Iako vam se drugi primjer sigurno smješniji, sve ove ideje su jednako apsurdne. Kada bi ovdje stala, to naprosto ne bi bilo pošteno pa ću stoga morati elaborirati.
Zaista, pisanje o crnoj/bijeloj/sivoj magiji mi je pravo zadovoljstvo jer postoji previše ljudi koji vjeruju u ovu zabludu. Svjesna sam da većina vas koji ovo čitaju možda smatra ovu tvrdnju drskom, ali se zaista nadam da ćete razumjeti moje stajalište do kraja ovoga posta. :)

Što je magija?

O ovoj sam temi mnogo detaljnije pisala u prijašnjem postu "Magija i wicca" tako da se neću previše zadržavati na ovoj sekciji posta. Ali samo da ukratko ponovimo, gotovo sve postojeće definicije magije kažu istu stvar; magija/magika umijeće uzrokovanja neke promjene ili nekog događaja s određenim ciljem usmjeravanjem energije. 
Sama ideja da magija djeluje ima smisla većini pagana i wiccana jer je sastavni dio paganske ideologije upravo vjerovanje da je sve međusobno povezano i da sve vibrira (a time ima i određenu frekvenciju). Potonje vjerovanje je također nešto što pagane povezuje sa znanstvenicima. U svakom slučaju, ova stanovišta objašnjavaju kako je energiju moguće slati, primati ili kako ona može cirkulirati uopće. Magija je sam proces slanja/primanja energije, a ne energija sama po sebi!!! Pošto je sve povezano, nije problem da ova energija putuje od točke A do točke B. Također, kada praktičar izvodi neki magijski čin, on je svjestan da sve ima svoju frekvenciju. Cilj je ostvariti da dvije, ili više ideja/predmeta vibrira na istoj frekvenciji. Kada se ovo postigne nastaje magija, odnosno dogodi se neka promjena (i praktičarev cilj biva ostvaren). 

Crna i bijela magija

Možda je bolje da se ovoga riješimo prije nego što nastavimo. Očito je da se radi o dvjema suprotnostima, ali ovo treba pojasniti. Mnogi će reći da je bijela magija dobra, a da je crna magija loša, ali su stvari ipak kompliciranije od ovoga.
Za bijelu magiju se također kaže da je "nesebična"; ovo podrazumijeva bilo koju magiju koju se izvodi za nesebične svrhe poput nekih sistema liječenja (ali samo kada se liječenje obavlja uz dozvolu pacijenta!), zaštitne magije, a neki bi čak rekli i ljubavne magije (ali samo ako se ne utječe na ičiju slobodnu volju).
Crna magija bi kontrastno ovome bila "sebična", tj. bilo koja magija koja se izvodi za osobnu korist pojedinca ili grupe. Ovo bi također prema prethodnoj usporedbi uključivalo liječenje koje se obavlja bez dozvole pacijenta, ili bilo koji oblik magije kojim se nekome oduzima slobodna volja, ili pravo odabira. Prokletstva su najčešći primjer "crne magije". 
Kao što sam prije istaknula, magija je sam proces slanja/primanja energije, a ne energija sama po sebi!!! Energija nije ni dobra ni loša; ona je neutralna i prilagodljiva. Nadam se da je jasno po onome što je do sada rečeno da su praktičareva namjera i cilj ono što čine magijski proces "dobrim" ili "lošim". Na neki način onda čovjekova namjera može biti "crna" ili "bijela", ali energije ne može. 
Poviše navedena definicija crne magije ostavlja praktičara u nezgodan položaj jer većina ljudi izvodi magiju kako bi nešto dobila (novac, zdravlje), ili kako bi se riješili nečeg lošeg u životu (lošeg utjecaja, navike itd.). Ovo je isto osoba korist, zar ne? Ali kako itko može ovo smatrati lošim ako ima dobre učinke? Pa nije sve tako crno-bijelo.

Relativnost i siva magija

"Jer ništa nije ni dobro ni zlo, a da ga mišljenje ne čini takvim."

William Shakespeare, "Hamlet", čin 2, prizor 2

Ovaj citat mi je jedan od najdražih na temu ideja dobrog i lošeg. U kratko, on kaže da su ideje dobrog i lošeg (a time i crnog i bijelog) jako relativne. Svaki pojedinac ih može drukčije poimati, a ovisno o namjeri i cilju pojedinca te mnogim vanjskim faktorima van kontrole te osobe, nešto što se čini dobrim može ispasti jako loše, ali isto tako nešto što se doima jako lošim može imati izuzetno dobre posljedice.
Dozvolite mi da vam dam dva primjera kako bi ovo bilo nešto jasnije. Ako su možda malo ekstremniji, nemojte mi to uzeti za zlo; samo pokušavam dočarati osnovnu bit ovoga, a karikiranje u tome jako pomaže.
Zamislite da vas je jedan prijatelj zamolio da obavite nekakvu magiju liječenja na nekom njegovom prijatelju/prijateljici (nazvat ćemo tu osobu X) jer on/ona boluje od neke smrtne bolesti. Kao što smo ustanovili, magija liječenja spada pod "bijelu magiju", zar ne? Dakle što može poći krivo? Pa...mnogo toga. Dakle X da svoj pristanak za liječenje i vi ga/ju izliječite (je li moderna medicina igrala ikakvu ulogu u izlječenju je trenutno nevažno). X je sada živ i zdrav tako da ste učinili dobro djelo, zar ne? Sada zamislite da X ubije neku osobu, ili životinju, ili ako hoćete biti realniji i razraditi problematiku, zamislite da X osnuje tvrtku koja na kraju uništi mnoštvo šuma, privatne živote, našteti životinjama, ili na bilo koji drugi način donese negativnost na svijet. Mogućnosti ima bezbroj. Pitanje je onda jeste li učinili dobro time što ste spasili život koji je učinio toliko štete. Ovo je prilično sivo područje po mome mišljenju.
Evo još jedan primjer.
Zamislite da osoba A odluči napraviti neki "crnomagijski" čin jer mrzi osobu B. A odluči baciti kletvu na osobu B time uzrokujući da se osoba B razboli. Osoba B je sada teško bolesna i leži u krevetu s visokom temperaturom te ne može otići na poslovni sastanak koji će odrediti njegovu/njezinu budućnost. Sada zamislite da B uvijek hvata autobus u 7:30 ujutro kako bi stigao/la na posao na vrijeme. Ovoga posebnog dana, B je kući s visokom temperaturom i nije na tom autobusu. Upravo se toga dana dogodi da se ovaj autobus sudari s nekim drugim vozilom te da većina putnika pogine u ovoj nesreći (ne želim biti pesimistična, ali ovo je ionako samo hipotetski). Bacivši kletvu na osobu B, osoba A joj je zapravo spasila život! Je li onda ovo zaista bila crna magija? Namjera je možda bila loša, ali je ishod zasigurno bio dobar barem iz jedne perspektive.
Što se ovdje onda zapravo događa? Na papiru se ideje "crne" i "bijele" magije čine vrle jednostavnima i izravnima, ali one postaju iznimno komplicirane kada ih se prenese u stvarnost.
Očito se ne može govoriti isključivo o dobrom i lošem. Sve što radimo se može svrstati u moralno sivo područje ovisno iz čije se perspektive gleda, koji je bio prvotni cilj, koja se namjera krila iza postupaka i tako dalje. Samo da dodam malo humora ovome postu, evo kako bi Adam Sandler ovo sročio:
"Chemistry can be a good and bad thing. Chemistry is good when you make love with it. Chemistry is bad when you make crack with it."
Slobodno prevedeno, kemija može biti i dobra i loša stvar.  Kemija je dobra kada se zbiva između dvoje ljudi. Kemija je loša kada se njome pravi krek
Dobro i loše, a time i crno i bijelo, su zaista relativni pojmovi. Kada je nešto relativno, ono se mora razmatrati sukladno, ili proporcionalno s nečim drugim. U konačnici ono mijenja svoje karakteristike ovisno o okolnim faktorima. 

Siva magija i siva područja

Pa ako magija nije ni crna ni bijela, treba biti nešto između, nije li tako? Najlogičniji zaključak bi bio da je ona siva pa je to većina autora koji pišu o ovome i zaključila. Čak i Raymond Buckland piše o ovome u svom djelu The Witch Book i kaže, slobodno prevedeno, da postoji područje između to dvoje [crne i bijele magije] koje nije ni pozitivno ni štetno; ono se naziva "siva" magija. On tvrdi da je magija vezivanja tj. da su bajalice vezivanja odličan primjer sive magije. Ovakve bajalice naprosto obavežu osobu, odnosno spriječe ju da progovori o nečemu što je potencijalno štetno nekom pojedincu ili grupi. Buckland daje sljedeći primjer (slobodno prevodim):

Prije više godina, grupa profesionalnih muškaraca i žena je istraživala i eksperimentirala s ceremonijalnom magijom pokušavajući prizvati jedan od entiteta koji je navodno bio prizvan prije mnogo stoljeća od strane ritualista tog doba. Grupa je radila isključivo s akademskim ciljevima, ali je usprkos tome poznanik jednog od ovih nadrimagičara, nakon što je saznao za ovaj projekt, odlučio zaraditi nešto novca na ovoj informaciji i prodati priču u žuti tisak. Očito ga nije bilo briga kako bi njegovi postupci mogli ozbiljno oštetiti ugled svih onih uključenih u situaciju.
Kada su magičari saznali za njegove namjere, odlučili su ga zaustaviti koristeći se suosjećajnom magijom. Kako bi ovo postigli, napravili su lutku tj. glinenu figuru čovjeka - i održali ritual u kojemu su vezali figuru i zašili joj usta. Slijedom toga je čovjek shvatio da nije sposoban reći ikome ono što je saznao ma koliko se jako trudio. Bajalica nije imala ikakvog drugog efekta na njemu; naprosto ga je učinila nijemim samo po pitanju te određene teme.
Ta bajalica vezivanja je primjer sive magije. Čovjeku se nije naudilo pa se ne radi o crnoj magiji. Sigurno mu se nije pomoglo u  nečemu, pa to nije bila bijela magija. Umjesto toga je bajalica obuhvatila sivo područje između to dvoje.
Ja zapravo vjerujem da je SVA magija siva. Kao što je slučaj sa svim postupcima, magija također ima svoje posljedice. Zaista, sve što učinimo ima neke posljedice (neke ozbiljnije od drugih). Neke od ovih posljedica su van naše kontrole; Kozmos, karma, vanjski faktori ili kako god to nazivali su sigurno upleteni u to, ali bez obzira koje sile upravljale nad ishodima, mi ćemo ponekad igrati pasivnu ulogu, htjeli to ili ne.

Sve što radimo spada u neko moralno sivo područje jer ne možemo nikada u potpunosti kontrolirati naše postupke i njihove ishode. Naprosto postoji previše faktora koji su uključeni u naše živote i koji zabadaju svoje noseve gdje god stignu...njihovo je uplitanje neminovno.

Pretpostavljajući da svi vi koji ovo čitate želite biti "dobri ljudi" (kao što i ja želim), vjerojatno se pitate sljedeće pitanje:



Što ja mogu učiniti onda?

Uz toliko stvari koje utječu na nas i naše postupke, možemo se ponekad osjećati kao da je sve van naše kontrole. Ovo nije u potpunosti točno. Možemo kanalizirati svoje namjere i postupke u određenom smjeru, pa ih čak i preusmjeriti kasnije. Možemo ispravljati svoje greške, ili barem pokušati. Uvijek ću tvrditi da je namjera najvažniji dio magije, ali isto tako i bilo kojeg postupka u našim životima. Od namjere sve počinje; namjera je ishodište svakog postupka. Neki od vas se možda neće složiti s ovim, ali je svatko slobodan imati svoje mišljenje. :)

Kako bih završila u nešto pozitivnijem tonu, poklanjam vam jednu slatku motivacijsku sliku!



Nije nam dodijeljen ni dobar ni loš život. Dodijeljen nam je život. Na nama je da ga učinimo dobrim ili lošim.
Do sljedećeg puta,
nuit @ 10:47 |Komentiraj | Komentari: 0

Vodstvo Božice (Charge of the Goddess) - povijest, izvori i tumačenje

"Mislim da se i dalje sjećam onih davnih davnih dana kada nismo znali odakle one [riječi Vodstva] potječu. One su tada naprosto bile riječi Božice..." - Morgana Sythove (slobodni prijevod iz intervjua)
Prije nekoliko godina sam imala čast upoznati prekrasnu ženu od koje potječe poviše navedeni citat. Spominjem njezino ime jer mi je upravo ona bila poticaj za pisanje o ovoj temi. Nakon što sam (ponovno) pogledala njezin video o istoj temi (kojeg možete pogledati na linku poviše, ali i odmah ispod ovog paragrafa), odlučila sam da želim napisati post na temu Vodstva Božice (kako sam ja prevela engleski pojam Charge of the Goddess). Smatram da je ovaj tekst izuzetno važan jer je, osim što je prekrasan komad poezije, ujedno i inspirativni dio wiccanske liturgije. On je zapravo jedini primjerak wiccanske liturgije koji postoji. Iako možda "liturgija" nije prava riječ, najprikladnija je koju sam mogla naći. Liturgija podrazumijeva da se radi o tekstu koji su uvijek koristi u istom obliku svugdje. Ovo nije u potpunosti istinito kada je u pitanju Vodstvo Božice (Charge of the Goddess) jer su tijekom vremena nastale brojne varijacije na temu. Koveni i pojedinci ga i dan danas adaptiraju prema svojim potrebama. U ovom se smislu Vodstvo neprestano mijenja, iako njegovi temelji ostaju nepromijenjeni. Rezultat je mnoštvo adaptacija ovoga teksta; neke kraće, neke duže, a neke znatno drukčije od starijih verzija. Zbog ovoga se planiram baviti isključivo temeljima koji su zajednički svim adaptacijama. 
Morgana citira mnogo prekrasnih knjiga koje sam ja uzela kao polazište (uz druge izvore koje možete naći u samom tekstu). Ponoviti ću neke glavne točke videa u postu te nekoliko citata kako bi bilo lakše pratiti i uspoređivati, ali u slučaju da želite čuti recitaciju Vodstva na engleskom u više verzija, predlažem da pogledate video i čujete neke informacije od osobe koja je mnogo iskusnija i mudrija od mene. :)
Dakle počnimo od toga da definiramo što Vodstvo Božice uopće jest.

Osnove

Za one koji nisu upoznati s Vodstvom Božice (eng. Charge of the Goddess, koje ću ponegdje u tekstu nazivati samo "Vodstvo"), vrijedi istaknuti neke osnovne podatke.
Vodstvo Božice je zapravo pjesma (iako se u kasnijim verzijama pretvorila u prozaično djelo) koje se pripisuje Doreen Valiente (Visokoj svećenica Geralda Gardnera te važnoj spisateljici u paganskim i wiccanskim krugovima). Ovaj problem atribucije ću kasnije detaljno razložiti no za sada bih ostavila stvari na ovome da ne kompliciram previše.
Tekst inače recitira Visoka svećenica u wiccanskim ritualima za vrijeme Rituala otvaranja, ili još preciznije za vrijeme obreda Spuštanja Mjeseca koji je sastavni dio Rituala otvaranja. Čin "spuštanja Mjeseca" je čin invociranja Božice u tijelo Visoke svećenice. U osnovi ga započinje Visoki svećenik i nastavlja Visoka svećenica koja govori u ime Božice recitirajući Vodstvo Božice (ili pak sama Božica može progovoriti kroz nju). Ukratko, ako u ovom trenutku rituala Božica ne progovori kroz svećenicu, onda ona počinje recitirati ovaj tekst. Možete pročitati puni ritual u poviše navedenom linku naprosto kako biste se upoznali s kontekstom pošto ću se u ovom postu isključivo baviti Vodstvom Božice.
Vodstvo se može koristiti u bilo kojem grupnom/kovenskom/ individualnom ritualu ako se odluči da će se Božicu invocirati na ovaj način. Ipak, ovaj je tekst najprikladniji za ezbate (jer se tada slavi puni Mjesec, a Vodstvo je ipak dio rituala Spuštanja Mjeseca). Ritual kojim ću se ja baviti u ovom postu je namijenjen za grupne radove (pošto je i cijeli ritual Spuštanja Mjeseca napisan za grupni rad), no ovo ne znači da ga nije moguće prilagoditi za individualnu praksu, ili da nije moguće uzvati božanstvo samostalno. Naprosto su metode drukčije i raznolike te bi bila potrebna cijela knjiga da se obradi ova tema. Stoga ću se ovdje striktno držati Vodstva Božice. :) 

Napomene vezane uz prevođenje

Svi tekstovi koje ću navoditi u postu su originalno bili napisani na engleskom. Kako bih vama, dragi čitatelji, olakšala situaciju, prevela sam ih svih na hrvatski. Dakle radi se o mojim slobodnim prijevodima koji nipošto nisu savršeni. Rado ću prihvatiti sve sugestije i primjedbe ako će se njima moči poboljšati kvaliteta prijevoda.
Moj odabir prijevoda pojma Charge of the Goddess je nešto kompleksnija temu koju bih htjela obrazložiti. Naime, jedina literatura koja se dotakla ovog pojma do sada, a da je napisana na hrvatskom, jest knjiga Paganizam u teoriji i praksi od Iolara. Autor u njoj ne navodi ovaj ritual engleskim imenom. On daje vlastitu adaptaciju teksta Charge of the Goddess koju naziva "Zaziv Božice" i koja je znatno izmijenjena naspram originala (naravno, ovo nije ništa loše). On ipak navodi ritual Spuštanja Mjeseca (Drawing down the Moon) upravo pod ovim imenom te ga kategorizira kao uziv (što on suštinski jest jer se njime uziva Božicu u tijelo Visoke svećenice). On također razlikuje uziv od priziva jer uzivom božanstvo ulazi u tijelo osobe dok tijekom priziva ono naprosto biva pozvano u sveti prostor da prisustvuje ritualu. Dakle, on smatra da je obred Spuštanja Mjeseca uziv, a za tekst Charge of the Goddess rabi pojam "zaziv". 
Ja smatram da je korištenje pojma "zaziv" za ovaj tekst nedovoljno precizno i da ne izražava njegovu posebnost. Naime, postoji mnoštvo zaziva i drugih sličnih tekstova, ali Charge of the Goddess je postao općeprihvaćen liturgijski tekst u paganizmu i wicci koji se po tom pitanju istaknuo iznad svih ostalih zaziva. Ne tvrdim da je termin "Zaziv Božice" loš prijevod pojma "Charge of the Goddess" već smatram da tekst zaslužuje poseban naziv koji će odražavati njegovu bit (pošto je "zaziv" previše općeniti pojam po mom skromnom mišljenju).
Moj prijedlog prijevoda engleskog pojma "Charge of the Goddess" je "Vodstvo Božice". Kao što ćete imati priliku i sami vidjeti (tj. pročitati), ovaj tekst je u suštini niz uputa i savjeta koje Božica daje svim paganima i praktičarima vještičarstva. Sam engleski pojam "charge" se također u nekim kontekstima može prevesti kao uputa, instrukcija, vodstvo, ili u slučaju glagolske forme kao davanje uputa, vođenje, davanje instrukcija. Postoje i mnogi drugi pojmovi koji bi mogli korespondirati riječi "charge", ali oni nose drukčije konotacije koje ja smatram neprikladnima. Namjeravam napisati cijeli post posvećen upravo ovome kako bih detaljno obrazložila ovu problematiku pa se nadam da će ovo za sada biti dostatno objašnjenje. 
Stoga ću nadalje koristiti pojam "Vodstvo Božice" kako bih se referirala na engleski pojam "Charge of the Goddess". 
U postu ćete svakako naći i originalne engleske verzije, ali i njihove hrvatske prijevode odmah uz njih kako biste mogli što kvalitetnije i sami praviti usporedbe.
Prije nego što počnem komplicirati dalje s analizama i povijesnim podacima, htjela bih vam navesti jednu uobičajenu verziju Vodstva Božice koju su adaptirali Janet i Stewart Farrar u svojoj knjizi Eight Sabbats for Witches (str. 42-43):
Engleska verzija:
With this, Drawing Down the Moon is complete; the next stage is the Charge." The High Priestess lays down the wand and scourge on the altar, and she and the High Priest face the coven, with him on her left. The High Priest says:
"Listen to the words of the Great Mother, she uho of old was also called among men Artemis, Astarte, Athene, Dione, Melusine, Aphrodite, Cerridwen, Dana, Arianrhod, Isis, Bride, and by many other names. 
The High Priestess says: 
"Whenever ye have need of anything, once in the month, and better it be when the Moon is full, then shall ye assemble in some secret place and adore the spirit of me, Who am Queen of all witches. There shall ye assemble, ye who are fain to learn all sorcery, yet have not won its deepest secrets; to these I will teach things that are yet unknown. And ye shall be free from all slavery, and as a sign that ye be really free, ye shall be naked in your rites. And ye shall dance, sing, feast, make music and love all in my praise. For Mine is the ecstasy of the spirit and mine also is joy on Earth, for my law is love unto all beings. Keep pure your highest ideal, strive ever towards it; let naught stop you or turn you aside. For mine is the secret door which opens upon the Land of Youth, and Mine is the cup of the wine of life, and the Cauldron of Cerridwen, which is the Holy Grail of immortality. I am the gracious Goddess, who gives the gift of joy unto the heart of Man. Upon Earth, I give the knowledge of the spirit eternal; and beyond death, I give peace, and freedom, and reunion with those who have gone before. Nor do I demand sacrifice; for behold, I am the Mother of all living, and my love is poured out upon the Earth."
The High Priest says: 
"Hear ye the words of the Star Goddess, she in the dust of whose feet are the hosts of heaven, and whose body encircles the Universe."
The High Priestess says: 
"I who am the beauty of the green Earth, and the white Moon among the stars, and the mystery of the waters, and the desire in the heart of man, call unto thy soul. Arise, and come unto me. For I am the soul of nature, who gives life unto the universe. From me all things proceed, and unto me all things must return: and before my face, beloved of Gods and of men, let thine innermost divine self be enfolded in the rapture of the infinite. Let my worship be within the heart that rejoiceth; for behold, all acts of love and pleasure are my rituals. And therefore let there be beauty and strength, power and compassion, honour and humility, mirth and reverence within you. And thou who thinkest to seek for me, know thy seeking and yearning shall avail thee not unless thou knowest the mystery, that if that which thou seekest thou findest not within thee, thou wilt never find it without thee. For behold, I have been with thee from the very beginning; and I am that which is attained at the end of desire."
Hrvatski prijevod:
Ovim je obred Spuštanja Mjeseca završen; sljedeći stadij je Vodstvo. Visoka svećenica odlaže štap i bič na oltar te se ona i Visoki svećenik okrenu kovenu, on stojeći s njezine lijeve strane. Visoki svećenik kaže:  
"Čujte riječi Moćne Majke, nju koju se od davnih vremena nazivalo među ljudima Artemida, Astarte, Atena, Dijana, Melusina, Afrodita, Cerridwen, Dana, Arianrhod, Izida, Brid i mnogim drugim imenima." 
Visoka svećenica govori: 
"Kadgod imate potrebu za nečim, jednom mjesečno i bolje ako je Mjesec pun, onda ćete se sastati na nekom tajnom mjestu i obožavati dušu mene koja sam Kraljica svih vještica. Tu ćete se sastati, vi koji biste rado naučili sve čarolije, ali niste još usvojili njihove najdublje tajne; vas ću učiti stvari koje su još neznane. I biti ćete slobodni od ropstva; i kao znak da ste zaista slobodni, biti ćete nagi u svojim ritualima; i plesat ćete, pjevati, imati gozbe, praviti glazbu i ljubovati, sve u moju slavu. Jer moja je ekstaza duha, i moja je također sreća na zemlji; jer moj je zakon ljubav prema svim bićima. Održavajte čistim vaš najviši ideal; težite uvijek k njemu; neka vas ništa ne zaustavi niti vas skrene s puta. Jer moja su tajna vrata koja otvaraju put Zemlji Mladosti, i moj je kalež pun vina života a ujedno i Kotao božice Cerridwen, koji je Sveti Gral besmrtnosti. Ja sam milostiva Božica, koja podaruje dar sreće čovjekovu srcu. Na zemlji, ja dajem spoznaju vječnosti duše; a iza smrti, ja dajem mir i slobodu te susret s onima koji su otišli prije. Niti ne zahtijevam žrtvu, jer vidite, ja sam Majka svega što živi, i moja se ljubav prelijeva po tlu." 
Visoki svećenik kaže:  
"Čujte riječi Zvjezdane Božice, ona u čijem prahu stopala se nalaze vojske nebeske i čije tijelo obuhvaća Svemir." 
Visoka svećenica kaže: 
"Ja koja sam ljepota zelene zemlje i bijelog Mjeseca među zvijezdama i misterija voda i žudnja ljudskih srca, zovite me u svoju dušu. Ustanite i dođite k meni. Jer ja sam duša prirode, koja podaruje život univerzumu. Od mene sve stvari potječu, i k meni se sve mora vratiti; i pred mojim licem, voljenim od Bogova i ljudi, dozvoli da tvoje najskrovitije božansko biće bude ogrnuto ekstazom beskrajnog. Neka moje štovanje bude u srcu koje slavi; jer vidite, sva djela ljubavi i užitka su moji rituali. Stoga neka bude ljubavi i snage, moći i suosjećanja, časti i poniznosti, radosti i naklonosti u vama. I vi koji me namjeravate tražiti, znajte da vam vaše traganje i čežnja neće koristiti ako ne poznajete misterij; ako unutar sebe ne nađete ono što tražite, nećete nikada to naći ni izvan sebe. Jer vidite, ja sam bila s vama od početka, i ja sam ono što se dostiže na kraju htijenja."
Ako želite čuti samu Janet Farrar kako recitira Vodstvo (kao i neke zanimljive komentare na ovu temu od strane nje i Gavina Bonea), predlažem da pogledate sljedeći video. :)
Osobno mi je jako ugodna Farrarova adaptacija Vodstva, no ovaj post ne bi bio potpun bez da navedem još nekoliko inačica te kažem nešto o povijesnoj pozadini i funkcijama Vodstva.

Što se događa tijekom Vodstva?

Najjednostavnije rečeno, Božica biva uzvana u tijelo Visoke svećenice. Vodstvo samo po sebi nije uziv (to bi bio cijeli ritual Spuštanja Mjeseca); on je trenutak u kojemu Božica progovara kroz Visoku svećenicu, odnosno kada Visoka svećenica govori u ime Božice.
Invociranje tj. uzivanje se ne bi trebalo miješati s opsjednućem i sličnim fenomenima jer su opsjednuća izvršena pod prisilom dok u invokacijama praktičar dobrovoljno poziva entitet (u ovom slučaju Božicu) da nakratko bude njegov/njezin mentalni i duhovni "sustanar". Mnogo pagana vjeruje da su invokacije središte svakog rituala, ali i njihov vrhunac.
Uzivanje božanstva u ljudsko tijelo se nekima možda čini vrlo egoistično, no ono se takvim ne percipira u paganizmu jer pagani vjeruju da su Bog i Božica već dio nas (kao što smo i mi dio njih). U ovom smo smislu svi bogovi/božice na svoj način. Čin invociranja podrazumijeva samo proširivanje svog bića kako bi se prihvatilo malo više energije.
Tijekom invokacije je važno zapamtiti da osoba treba biti iskrena sama sa sobom, ali i s ostalim praktičarima. Trebate poznavati svoje granice i sposobnosti te biti sposobno vladati sami nad sobom kako ego ne bi zavladao vama. Ego vas samo može usporiti u napretku i oštetiti bilo koje pokušaje invokacija. Zbog ovoga osoba treba osloboditi svoj ego i prestati biti sputana kompleksima. Ovaj manjak sputanosti ne znači da se trebate početi izvoditi raznorazne grozote već da trebate biti opušteni i otvoreni; trebate biti spremni dozvoliti božanstvu koje uzivate da uzrokuje prirodne reakcije i emocije. Također trebate biti voljni prikladno ih izraziti. 
Kada se uziva božanstvo, postoje tri moguća ishoda:
  1. Ne uspijete ga/ju uzvati (ovoga se ne treba sramiti; možda nemate dovoljno snage u tom trenutku, ili niste ustanovili dovoljno jaku vezu s božanstvom, mogu postojati i drugi faktori koji su se umiješali, ali što god da utjecalo, ovo nište ništa loše niti sramotno! Dapače, vrlo je prirodno i normalno. Pagani također vjeruju da božanstvo samo zna najbolje je li osoba spremna i kada je spremna za ovakvo iskustvo. Ono također zna kako i kada se može manifestirati). 
  2. Božanstvo se uspješno uzove, ali ne iskazuje svoju prisutnost izraženo već na suptilnije načine (vi ih onda osjećate te se njihova prisutnost može zamijetiti u vašem jeziku i/ili govoru tijelu, no niste preplavljeni njima). Obično se praktičar prisjeća cijelog ovog iskustva kao pozitivnog te ga pamti jednako kao što ga pameti i svi ostali učesnici u ritualu.
  3. Božanstvo se uspješno uzove i u potpunosti preplavi praktičara time potiskujući sve uobičajene karakteristike govora i pokreta tijela osobe (a ponekad čak i cijelu osobnost). Postoje trenuci kada se može činiti ostalim učesnicima kao je osoba čak i fizički promijenila svoj izgled (npr. kao da se fizionomija lica promijenila). Ako se dogodi ovakvo iskustvo, praktičar ga se obično ne sjeća, ali se ništa loše ne može dogoditi ako je osoba iskrena pri uzivanju, ako ima dobre namjere te ako je svjesna koga/što uziva u sebe.
Kako bi sebi pomogla postići stanje transa koje je potrebno za uzivanje Božice, Visoka svećenica može koristiti različite pomoćne metode. Ona može, na primjer, vizualizirati različite prizore. Kod ceremonije Spuštanja mjeseca je prikladno da se vizualizira Mjesec koji je spušta s neba na Zemlju i pluta iznad njezine glave. On može onda poprimiti oblik same Božice, istupiti pred svećenicu i potom se stopiti s njom. Ovakve vrste direktnih/doslovnih vizualizacija nekima mogu biti od velike pomoći.
Jedna nešto manje direktna metoda potječe iz šamanske prakse te nije uobičajena kod Spuštanja Mjeseca. Ona uključuje stavljanje maske koja predstavlja Božicu na lice svećenice. "Oblačenje" tuđeg lica (ali i odjeće) je očito vrlo jako emocionalni i simbolički čin. U samom postupku se nosioc maske predaje nekoj drugoj osobnosti; oni potiskuju vlastitu ličnost kako bi napravili mjesta za jednu drugu, magijsku, mističnu ličnost koja je sjedinjena s energijom kozmosa. Ovaj čin također može pomoći s problemima s egom i kompleksima.
No što rade ostali članovi kovena/učesnici u ritualu dok Visoki svećenik i Visoka svećenica obavljaju ritual Spuštanja Mjeseca? 
Njihova je uloga u ovom dijelu da ritualu da pomognu svećeniku i svećenici kako god mogu. Oni mogu pojati, plesati, svirati glazbala, ili čak biti potpuno tihi ovisno o dogovorima. Kako bi Visoka svećenica trebala ući u stanje transa, obično se radi sve ono što se i obično radi za induciranje transa (naravno, ako svećenica smatra da će joj to pomoći). U ovom je slučaju prikladno pojanje, udaranje bubnjeva i drugi repetitivni zvukovi. Važno je da se ritam održi ravnomjernim i nepromijenjenim jer upravo ovakvi postojani ritmovi uzrokuju trans dok oni koji se ubrzavaju služe za podizanje energije i na kraju krajeva kanaliziranje te energije ka nekom cilju (a to nije svrha ovog rituala).

Zašto uopće uzvati božanstvo?

Ako kanaliziranje energije nije cilj (kao što je obično u ritualima), onda što jest funkcija uzivanja božanstva (tj. Božice u ovom slučaju)? Praktičari mogu uzivati iz više razloga pa evo nekoliko:
  • Invociranje božanstva,sjedinjavanje s njim (ili njom) te postizanje stanje transa u tom procesu je samo po sebi hvalevrijedan uspjeh. Ovo je vrlo moćno iskustvo koje može biti jako pozitivno. Ovo je već dovoljan razlog, ali skupa s ovih iskustvom dolazi i porast samopouzdanja, hrabrosti, osobne moći i karizme. Sve ovo može pomoći pojedincu u daljnjim ritualima/magijskim radovima.
  • Osoba može htjeti uzvati božanstvo kako bi dobila savjete, ili upute. Čin uzivanja onda postaje čin vidovitosti koji može koristiti i u ritualima, ali i u svakodnevnom životu.
  • Kada je neko božanstvo uzvano, osoba u čijem je tijelu može zračiti golemim količinama energije koje potječu iz božanske moći. To je najčišći oblik kozmičke energije koju se može koristiti za liječenje, ili blagoslivljanje. Božanstvo također može samostalno odlučiti da progovori kroz osobu pa time osobno da blagoslov ili mudri savjet. 
  • Energija koju božanstvo da osobi u čijem je tijelu automatski postaje dio kruga i svih unutar njega. Ova energija može pomoći praktičarima u kasnijim magijskim radovima, ili naprosto kako bi se ostvarili bolji rezultati u ritualu (ovo uključuje lakše podizanje i kanaliziranje energije).

Upozorenje

Iako postoji mnogo pozitivnih strana uzivanju nekog božanstva, i dalje treba biti veoma oprezan jer ne možete uzvati nasumični entitet o kojemu ne znate ništa. Trebate biti svjesni koga/što uzivate. Ne znajući koga/što pozivate u krug te u tijelo neke osobe može učiniti mnogo štete. Ovo se može usporediti s pozivanjem stranca u vašu kuću. Zašto biste u svoj dom pozvali nekoga o kome ne znate ništa i tko može biti potencijalno opasan? Zbog ovoga je potrebno prethodno dobro istražiti božanstvo/entitet kojeg planirate uzvati te se upoznati s njihovim ličnostima.
Navedeno upozorenje ne vrijedi toliko za Vodstvo Božice jer pagani obično uzivaju arhetipnu Božicu (koju se često naziva Božicom Majkom) prije nego božanstva raznih panteona. Potonja je praksa više uobičajena u individualnim ritualima. No, reći ću nešto više o arhetipnoj Božici nešto kasnije. U međuvremenu ću ispuniti svoje obećanje i reći ponešto o povijesti Vodstva Božice. :)

Povijest Vodstva Božice

Spuštanje Mjeseca

Za ritual Spuštanja Mjeseca, čiji je centralni dio Vodstvo Božice u modernoj praksi, se tvrdi da potječe još iz antičke Grčke, a po nekima možda čak i ranije (od Etruščana). Poznato je da su vještice iz Tesalije (grčka oblast) nekoć davno "spuštale Mjesec" kako bi dobile razne erotske moći. Mjesec bi se vizualizirao kao blijedožut, ili krvavo crven. Vjerovalo se da je on za vrijeme ovog spuštanja lučio mjesečev sok koji bi padao po biljkama i talismanima u obliku rose te im davao magijske moći. Ovaj se sok potom skupljao i koristio u napicima. Ovaj se ritual neko vrijeme smatrao toliko moćnim (a možda malo i previše moćnim) te je bio zabranjen. Svi oni koji su bili uhvaćeni kako ga izvode su bili strogo kažnjeni. Rimski pjesnik Stacije ovaj ritual naziva "tesalskim zločincem" u svom djelu Thebaïs.

No moderne vještice shvaćaju ritual Spuštanja Mjeseca znatno drukčije. Razlog ovome nisu samo drukčiji izvor tog i modernog obreda već i činjenica da moderne vještice nisu toliko u skladu s prirodom, Mjesecom i Božicom onoliko koliko bi htjele (ili koliko su njihovi preci bili). Zbog ovoga moderne vještice ne izvode ovaj ritual zbog stjecanja erotskih moći (kao što je bio slučaj u Tesaliji), već kako bi ponovno ostvarile kontakt s Božanskim, sa ženskim energijama, ili se sjedinile s Božicom Majkom. 
Naslovna stranica prvog
izdanja iz 1899.g.
Moderni obred Spuštanja Mjeseca nema gotovo nikakve veze s ovim drevnim običajem. Vjeruje se da on potječe od mnogo mlađeg izvora; knjige po imenu Aradia, Gospel of the Witches (slob. prev. Aradija, evanđelje vještica) koju je napisao Charles Godfrey Leland 1899. godine. Ovaj je tekst bio prihvaćen u gardnerijsku i aleksandrijsku tradiciju wicce te se uskoro asimilirao u wiccanske rituale. Priče iznesene u ovoj knjizi navodno potječu od jedne talijanske vještice koja je živjela u devetnaestom stoljeću. Ona je prepričala svoja vlastita iskustva Lelandu koji ih je potom objavio u ovoj knjizi i time podijelio s ostatkom vještičjeg svijeta.
Većina verzija Vodstva Božice imaju očite sličnosti sa segmentom Lelandove knjige, ponajprije prvim poglavljem koje nosi naziv "How Diana Gave Birth to Aradia (Herodias)" (slob. prev. Kako je Dijana rodila Aradiju). Leland ovdje opisuje rimski ritual koji jako nalikuje obredu Spuštanja Mjeseca te Vodstvo Božice. Kako je Stewart Farrar kasnije istaknuo u svom djelu What Witches Do, naprosto je nemoguće uočiti sličnosti. Dio ovog poglavlja (koji je najviše utjecao na Vodstvo) glasi:
Now when Aradia had been taught, taught to work all witchcraft, how to destroy the evil race (of oppressors), she (imparted it to her pupils) and said unto them:
          When I shall have departed from this world,
          Whenever ye have need of anything,
          Once in the month, and when the moon is full,
          Ye shall assemble in some desert place,
          Or in a forest all together join
          To adore the potent spirit of your queen,
          My mother, great Diana. She who fain
          Would learn all sorcery yet has not won
          Its deepest secrets, them my mother will
          Teach her, in truth all things as yet unknown.
          And ye shall all be freed from slavery,
          And so ye shall be free in everything;
          And as the sign that ye are truly free,
          Ye shall be naked in your rites, both men
          And women also: this shall last until
          The last of your oppressors shall be dead;
          And ye shall make the game of Benevento,
          Extinguishing the lights, and after that
          Shall hold your supper thus

Hrvatski prijevod:

Onda kada je Aradija bila naučena, naučena kako raditi sve čari, kako uništiti zlu rasu (ugnjetavača), ona je (saopćila to svojim učenicima) i rekla im: 
Kada ja otiđem s ovog svijeta,
Kadgod budete imali potrebu za nečim,
Jednom mjesečno i kada je Mjesec pun,
Vi ćete se sastati na nekom tajnom mjestu,
Ili u šumi se svi skupa združiti
Da obožavate snažnu dušu vaše kraljice,
Moje majke, moćne Dijane. One koje bi rado
Naučile sve čari ali nisu još usvojile
Njihove najdublje tajne, njih će moja majka
Naučiti ih, uistinu sve stvari koje su još neznane.
I biti ćete oslobođeni od ropstva,
I tako ćete biti slobodnu u svemu;
I kao znak da ste zaista slobodni,
Biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci
I žene također: ovo će trajati dok
Posljednji od vaših ugnjetavača ne bude mrtav;
I vi ćete ismijavati Beneventa,
Gaseći svjetla, i nakon toga
Ćete održati večeru ovako...


Vodstvo Božice (eng. Charge of the Goddess)

Kao što ste mogli i sami zaključiti, prije navedeno Vodstvo iz knjige Eight Sabbats for Witches nije "originalna" verzija, ali jest postala jednako jako popularna, široko rasprostranjena i korištena verzija. Teško je uopće odrediti što bi bila originalna verzija jer je Vodstvo bilo toliko puta prilagođeno, prepisano, skraćivano, produljeno i zapravo okrenuto naopačke tijekom vremena. Također, razlog zbog kojeg sam spomenula "problem atribucije" pri početku post jest taj što, iako se Vodstvo pripisuje Doreen Valiente, ona ga nije u potpunosti napisala. Naime, u njezinoj verziji Vodstva (kao i u drugim ranijim verzijama) se može naći dosta inspiracija i direktnih citata iz raznih drugih tekstova. Ovo ukazuje na to da ne postoji jedan jedini autor teksta već više prinosnika.



Jedna od Gardnerovih najranijih
Knjiga sjenki
Najranija verzija Vodstva Božice se može naći u Knjizi sjenki Geralda Gardnera i potječe iz 1949. godine (iako je on knjigu pisao znatno duže tj. od 1949. do 1961.). U knjizi postoji i cijelo poglavlje posvećeno Vodstvu koje nosi naziv "The Charge: 'Lift Up the Veil'" (slob. prev. Vodstvo: 'podizanje vela'). Vodstvo koje je izneseno u ovom poglavlju se također naziva po naslovu poglavlja Leviter Veslis (latinski za "podizanje vela"). Gardner kaže sljedeće:

Magus: "Listen to the words of the Great mother, who of old was also called among men Artemis, Astarte, Dione, Melusine, Aphrodite, Cerridwen, Diana, Arianrhod, Bride, and by many other names." 
High Priestess: "At mine Altars the youth of Lacedaemon in Sparta made due sacrifice. Whenever ye have need of anything, once in the month, and better it be when the moon is full, ye shall assemble in some secret place and adore the spirit of Me who am Queen of all Witcheries and magics. There ye shall assemble, ye who are fain to learn all sorcery, yet have not won its deepest secrets. To these will I teach things that are yet unknown. And ye shall be free from slavery, and as a sign that ye be really free, ye shall be naked in your rites, both men and women, and ye shall dance, sing, feast, make music, and love, all in my praise. There is a Secret Door that I have made to establish the way to taste even on earth the elixir of immortality. Say, 'Let ecstasy be mine, and joy on earth even to me, To Me,' For I am a gracious Goddess. I give unimaginable joys on earth, certainty, not faith, while in life! And upon death, peace unutterable, rest, and ecstasy, nor do I demand aught in sacrifice." 
Magus: "Hear ye the words of the Star Goddess." 
High Priestess: "I love you: I yearn for you: pale or purple, veiled or voluptuous. I who am all pleasure, and purple and drunkenness of the innermost senses, desire you. Put on the wings, arouse the coiled splendor within you. Come unto me, for I am the flame that burns in the heart of every man, and the core of every Star. Let it be your inmost divine self who art lost in the constant rapture of infinite joy. Let the rituals be rightly performed with joy and beauty. Remember that all acts of love and pleasure are my rituals. So let there be beauty and strength, leaping laughter, force and fire by within you. And if thou sayest, 'I have journeyed unto thee, and it availed me not,' rather shalt thou say, 'I called upon thee, and I waited patiently, and Lo, thou wast with me from the beginning,' for they that ever desired me shall ever attain me, even to the end of all desire. 
This much of the rites must ever be performed to prepare for any initiation, whether of one degree or of all three.
Hrvatski prijevod: 

Mag: "Čujte riječi Moćne Majke, koju se od davnih vremena nazivalo među ljudima Artemida, Astarte, Dijana, Melusina, Afrodita, Cerridwen, Dana, Arianrhod, Brid i mnogim drugim imenima."  
Visoka svećenica: "Na mojim je oltarima mladost Lakademona u Sparti prinosila dužne žrtve. Kadgod imate potrebu za nečim, jednom mjesečno i bolje ako je Mjesec pun, sastati ćete se na nekom tajnom mjestu i obožavati dušu Mene koja sam Kraljica svih Čaranja i magija. Tu ćete se sastati, vi koji biste rado naučili sve čarolije, ali niste usvojili njihove najdublje tajne. Vas ću učiti stvari koje su još neznane. I biti ćete slobodni od ropstva, i kao znak da ste zaista slobodni, biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci i žene, i plesat ćete, pjevati, imati gozbe, praviti glazbu i ljubovati, sve u moju slavu. Postoje Tajna Vrata koja sam stvorila da utemeljim put za kušanje eliksira besmrtnosti čak i na zemlji. Recite "Neka ekstaza bude moja, i sreća na zemlji podjednako moja, Moja!" Jer ja sam milostiva Božica. Ja darujem nezamislivu radost na zemlji, izvjesnost, ne vjeru za života! Te po smrti, mir neizrecivi, odmor i ekstazu, niti ne zahtijevam žrtvu." 
Mag: "Čujte riječi Zvjezdane Božice." 
Visoka svećenica: "Volim te: čeznem za tobom: blijeda ili erotska, prikrivena ili strastvena. Ja koja sam sav užitak, erotičnost i pijanstvo najintimnijih osjetila te želim. Odjeni krila, uzbudi namotanu krasotu unutar sebe. Dođite k meni, jer ja sam plamen koji gori u srcu svakog čovjeka te srž svake Zvijezde. Dozvoli da tvoje najskrovitije božansko biće bude izgubljeno u stalnoj ekstazi beskrajne sreće. Neka rituali budu pravilno izvedeni u ljubavi i ljepoti. Zapamtite da su sva djela ljubavi i užitka su moji rituali. Stoga neka bude ljepote i snage, živahnog smijeha, sile i vatre unutar vas. Umjesto da kažete: "Ja sam putovala k tebi i to mi nije koristilo", vi ćete reći. "Pozvala sam te i čekala sam strpljivo i gle, ti si bila sa mnom od početka" jer oni koji me ikada požele će me uvijek dosegnuti čak i nakon svog htijenja." 
Ovoliko se rituala ikada treba izvesti za pripremu bilo koje inicijacije, bilo jednog stupnja ili svih triju.
Ovo je dakle bila prva verzija Vodstva. Sve kasnije verziju se mogu djelomično pripisati Doreen Valiente koja je tekst nanovo napisala (tj. preradila) nakon što je bila inicirana u Gardnerov koven.

Prva je tiskana verzija Vodstva izašla 1954. godine u knjizi Witchcraft Today od Geralda Gardnera. Kao što je slučaj i s prvom verzijom, Vodstvo se ni ovdje ne veže uz obred Spuštanja Mjeseca. Samo je rečeno da se tekst recitira prije inicijacije iako je očito već od prve rečenice da je tekst namijenjen da bude poziv Moćnoj Majci. U knjizi Witchcraft Today, Gerald Gardner kaže sljedeće:

The goddess of the witch cult is obviously the Great Mother, the giver of life, incarnate love. She rules spring pleasure, feasting and all the delights at a later time with other goddesses and has special affinity with the moon. 
Before an initiation a charge is read beginning: Listen to the words of the Great Mother, who of old was also called among men Artemis, Astarte, Dione, Melusine, Aphrodite and many other names. At mine altars the youth of Lacedaemon made due sacrifice. Once in the month, and better it be when the moon is full, meet in some secret place and adore me, who am queen of all the magics...
For I am a gracious goddess, I give joy on earth, certainty, not faith, while in life; and upon death, peace unutterable, rest and the ecstasy of the goddess. Nor do I demand aught in sacrifice...
The charge I think came from the time when Romans or strangers came in; it explains a little which would not be known to all in the old days, and identifies the goddess with goddesses of other lands. I think a similar charge was a feature of the ancient mysteries.
I am forbidden to give any more...
Hrvatski prijevod:

Božica vještičjeg kulta je očito Moćna Majka, davateljica života, utjelovljenje ljubavi. Ona vlada proljetnim radostima, gošćenjem i svim užicima kasnijeg doba zajedno s drugim božicama te ima posebnu sklonost prema Mjesecu.  
Prije inicijacije se čita vodstvo koje počinje: Čujte riječi Moćne Majke, koju se od davnih vremena nazivalo među ljudima Artemida, Astarte, Dijana, Melusina, Afrodita i mnogim drugim imenima. Na mojim je oltarima mladost Lakademona u Sparti prinosila dužne žrtve. Jednom mjesečno i bolje ako je Mjesec pun, sastanite se na nekom tajnom mjestu i obožavajte mene koja sam kraljica svih magija... 
Jer ja sam milostiva Božica, ja podarujem sreću na zemlji, izvjesnost, ne vjeru za života; i po smrti, mir neizrecivi, odmor i ekstazu božice. Niti ne zahtijevam išta kao žrtvu... 
Vodstvo, mislim, potječe iz doba kada su Rimljani ili stranci ušli; ono objašnjava dio onoga što ne bi uopće bilo poznato u starim vremenima te poistovjećuje božicu s božicama drugih zemalja. Mislim da je slično vodstvo bio element drevnih misterija. 
Zabranjeno mi je navesti išta više...
Očito je da Gerald Gardner tvrdi kako Vodstvo dolazi još iz rimske ere te da ga se koristilo u drevnim ritualima i misterijima. Ovo je zanimljiva zamisao, ali ju je do sada opovrgnulo više autora, uključujući Stewarta Farrara.



Slika Doreen Valiente (lijevo),
Stewarta Farrara (u sredini) i Janet
Farrar (desno)
Godine 1971. je Stewart Farrar pisao o Vodstvu u svojoj knjizi What Witches Do. Ovo je bio prvi put da je netko istaknuo da je velik dio Gardnerovog Vodstva preuzet iz/inspiriran Lelandovom Aradijom iz 1899. godine.

Vraćajući se Doreen Valiente, vrijedi istaknuti da je ona najviše od svih adaptirala Vodstvo kako bi bilo u skladu s wiccanskom praksom. Godine 1898. je ona napisala knjigu po imenu The Rebirth of Witchcraft u kojoj otvoreno govori u procesu prerađivanja Vodstva i kako je uopće došlo do ovoga. Ona kaže:

"Gerald's [i.e. Gerald Gardner] reaction was. 'Well, if you think you can do any better, go ahead.' I accepted the challenge and set out to rewrite the Book of Shadows cutting out the Crowleyality, as much as I could . . . I felt the words from Aradia were qualified in this respect, so I retained them as the base of my new version of the Charge, which I originally wrote in verse as follows:
          Mother, Darksome and Divine,
          Mine the Scourge and Mine the Kiss,
          The Five-point Star of Love and Bliss;
          Here I charge ye in this Sign.

          Bow before my Spirit bright
          Aphrodite, Arianrhod,
          Lover of the Horned God,
          Queen of Witchery and Night.

          Diana, Brigid, Melusine,
          Am I named of old by men,
          Artemis and Cerridwen,
          Hell's dark mistress, Heaven's Queen.

          Ye who ask of me a boon,
          Meet ye in some hidden shade,
          Lead my dance in greenwood glade
          By the light of the full moon.

          Dance about mine altar stone,
          Work my holy magistry,
          Ye who are fain of sorcery,
          I bring ye secrets yet unknown.

          No more shall ye know slavery
          who tread my round the Sabbat night.
          Come ye all naked to the rite
          In sign that ye are truly free.

          Keep ye my mysteries in mirth,
          <
nuit @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 0

Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)



Vještice koje jašu metle - krajnji stereotip, zar ne? Ljudi su vidjeli ovu sliku toliko puta da su je naprosto prihvatili bez razmišljanja o povijesnoj pozadini, ili istinitosti ovog mita. Uz to je zahvaljujući pop kulturi ovaj prizor postao sinonim za vještice. A da budem iskrena, ovo mi čak ni ne smeta, zapravo mi je čak i simpatično. Usprkos ovome, smatram da bi se povijesna i religijska pozadina metle i njezina duboka povezanost s paganizmom i vještičarstvom trebala pojasniti.
Metlu sam spomenula u nekoliko prijašnjih postova, uključujući onaj o ritualnom priboru te unutar teme združenja (eng. Handfasting) koju se može naći u postu o obredima prijelaza.
U ovom ću postu nastojati objasniti kakve uloge metla igra u paganizmu i vještičarstvu (ipak je ovo paganski/wiccanski blog), objasniti njezinu simboliku te uporabu u modernoj ritualnoj praksi. No ponajviše ću se direktno baviti mitom vještičjeg leta.

Terminologija: metla / besom

Žutilovka (eng. broom plant,
lat. cytisus scoparius)
Još jedan popularni naziv za metlu (pretežito u engleskom jeziku) je besom (čita se /'bi:zm/). Ovaj se termin u početku koristio za označavanje bilo kojeg predmeta koji služi za metenje. Engleski naziv za metlu je broomstick. Etimologija te riječi potječe od škotske biljke žutilovke koja se na engleskom zove broom plant (lat. cytisus scoparius). Hrvatski glagol mesti vjerojatno dolazi od praslavenskog glagola mesti koji znači "metati/bacati". Od žutilovke se uglavnom radila drška metle dok su četku sačinjavale grančice i/ili zelenilo koje se vezivalo na jedan kraj drške. Besom se razlikuje u materijalu od metle jer upotrebna žutilovke nije bila obavezna; za metlu se moglo iskoristiti vrijesak, ili brezu, a za četku slama, sušeno bilje, ili bilo kakve grančice. Prema nekima, tradicionalni besom danas treba imati dršku od lijeske (a ponekad je prihvatljiv i jasen), a četku od brezinih grana koje su vezane za dršku vrbinim granama. Metlu se može ukrasiti lišćem i cvijećem, a često i drugim predmetima poput kristala, simbola, vrpca (iako su posljednja tri ušla u praksu tek nedavno). Naravno, pošto su obična metla i besom bili slični po izgledu i upotrebljavati za iste svrhe, njihove razlike su s vremenom postale nejasne pa su se ova dva termina počela koristiti naizmjenično. 
Neću u detalje govoriti kako se moderne metle izrađuju, ali ću pokušati objasniti u kratkim crtama. Praktičar bi trebao otići u šumu i naći materijale za izradu samostalno. Nakon što je pronašao odgovarajuće drveće/grane/grmlje, praktičar im se prvo treba zahvaliti na njihovom daru i tek onda može odsjeći granu koja mu treba. Kao zahvalu se obično ostavlja neki maleni kristal, kovanica, kamen, ili bilo što drugo od značaja praktičaru. Vrlo je jednostavno napraviti metlu kao takvu. Jednostavne upute možete naći ovdje. Nakon što je metla napravljena, treba ju se prvo pročistiti i posvetiti prije nego što ju se može upotrijebiti u krugu. Vrlo "vještolika" tradicija uključuje ostavljanje metle da ispusti višak energije na raskrižju (često na noć punog Mjeseca). Naravno, ovo je sve danas postalo neobvezno zbog mnoštva hobby dućana, trgovina i eBaya koji prodaju metle (i mnoge druge predmete) po prilično niskim cijenama. Kako god da bilo, ja vam svakako preporučujem da radite vlastito oruđe kada god možete jer će ovo unijeti mnogo više energije u samu alatku (a time i u ritual).

Simbolizam i praznovjerje

Metlu se obično veže uz žene i domaćinstvo (pošto su žene uglavnom one koje obavljaju sve kućanske poslove). Povezanost između žena i njihovih ljubljenih metli je bila toliko jaka u jednom trenutku da se na metle gledalo kao na simbol žena; domaćice su ih ostavljale naslonjene na vrata kuće kada bi izašle (na taj su način štitile ulaz), ili ih pak gurale kroz dimnjak tako da se vide izvana ako su živjele u kolibi. Od tu potječe i mit o tome da vještice lete kroz dimnjak vani, a prvi je put spomenut u knjizi Flagellum Maleficarum koju je napisao Petrus Mramor 1460. godine.
Francesco Parmigianino -
A Witch Riding on a Phallus
(cca. 1530.g.)
No, simbolika metle je mnogo dublja od ovoga. Ona je u osnovi simbol plodnosti u kojemu drška predstavlja falus, a četka stidnicu. Spajanje ovih dvaju dijelova je očita metafora za spolno sjedinjavanje i plodnost uopće. Zbog ovoga su se metle često koristile tijekom vjenčanja (iako je ovaj običaj ostao i do dana današnjeg čak i u nekim nepaganskim zajednicama). O ovome ću reći još nešto kasnije, no za sada bih se voljela držati simbolike metle. Njezina je seksualna simbolika igrala te i dalje igra veliku ulogu u paganskim ritualima. Plodnost se slavila jer su se pagani oslanjali na plodnost zemlje kako bi preživjeli, ali i jer su na taj način slavili i svoju plodnost i života uopće. Metla je odlično utjelovljivala ove osnovne zahvalnosti. Falički simbolizam metle je i više nego očit u jednom gravuri manirističkog slikara Parmigianina u kojoj je prikazana kako doslovno jaše jedan veliki falus. 
Francisco de Goya -
Pretty Teacher (1797.g.)
Htjela bih odmah pri početku posta napomenuti da su najstariji opisi i prikaz vještica koja jašu na metlama znatno drukčiji od onih na koje smo mi danas naviknuti. Naime, četka metle je trebala biti sprijeda tj. ispred vještice (kao što je prikazano na Goyinoj grafici). Hollywood je ovo obrnuo vjerojatno iz estetskih razloga. Naprosto je ovakav sistem bio logičniji jer četka predstavlja ženski spolni organ i razumski je trebala stajati bliže spolovilu. Također, drugi izvori navode da metle nisu bili jedini predmeti koje su vještice jahale. Zanimljiva varijacija na temu su konjići (eng. hobby horses). Radi se o igrački koja je u osnovi štap, ali ima kotačiće na jednom kraju, a (najčešće plišanu ili drvenu) imitaciju konjske glave na drugom. Naravno, konjska glava je u ovom slučaju ekvivalenta četke na metli (barem vizualno). Pošto je konjska glava uvijek stajala sprijeda, isti je običaj prešao i na četku. Ovakav način držanja metle je vjerojatno bio i mnogo praktičniji zbog ravnoteže.
Doreen Valiente ističe nešto što je iz lingvističke perspektive jako zanimljivo. Ova seksualna simbolika metle se odrazila na engleski jezik u kojemu se pojam "broom" (metla) koristio kao sinonim za ženski spolni organ. Nepotrebno je uopće govoriti da je termin "broom handle" (drška metle) označavao dildo. Izraz "to have a brush" (doslovno prevedeno "očetkati se") je logički značio "imati spolni odnos".
Dok smo još na temi seksa, metlu bi se također moglo povezati sa seksualnim položajima u kojima je žena na muškarcu (to jest, ako se metlu uzme primarno kao falički simbol). Ove se položaje cijeni u paganizmu jer se smatra da pružaju moć i kontrolu ženama. Iz istog razloga nisu omiljeni u kršćanstvu (de facto, Adamova prva žena, Lilit, je odbijala biti ispod supruga tijekom seksualnog čina; inzistirala je na tome da bude poviše i odbijala samo ležati na leđima. Zbog ovoga ju je Bog prokleo i stvorio Evu koja je bila dobra, poslušna žena).
Naravno, nije sva simbolika seksualne prirode. Metlu se može povezati s vjenčanjima i plodnošću ikakve vrste, kao što sam prethodno objasnila. Mnogo simbolike se pretvorilo u praznovjerje pa tako u nekim zemljama postoji vjerovanje da će osoba imati nesreću ako prekorači metlu, ili ako joj ispadne iz ruku. Također se vjeruje da je nesretno donijeti staru metlu u novu kuću (pošto je metla simbol čišćenja prašine i drugih prljavština, kako na fizičkoj, tako na mentalnoj i emocionalnoj razini). U nekim se područjima također vjeruje da će neudana žena, ako prekorači metlu, imati vanbračno dijete.
Pošto je metla simbol čišćenja, često ju se koristilo kao vrstu talismana protiv zlih duhova. Ako je ovo bio slučaj, onda bi ju se objesilo iznad vrata kuće (u hodniku) s četkom okrenutom put vrata.
Neki povezuju metlu s pojmom arbor mundi (Drvo Svijeta) poput germanskog Yggdrasila (možete ovaj pojam pogledati u pojmovniku). Četka metle bi u ovoj situaciji trebala predstavljati duboko korijenje ovog drveta.
Naravno, postoji još mnogo mitova i praznovjerja koje se vezuje uz metlu, njihove magične moći i vještice. Najpoznatiji mit je zasigurno onaj o vještičjem letu na metlama kako bi došle do odredišta za sabat.

"Red letenja" - povijesna strana mita

Usprkos popularnim vjerovanjima i protivno većini slika, grafika, crkvenih tekstova i narodnih priča, vještice zaista nisu letjele na metlama. Ovaj je mit postao općeprihvaćen u moderno doba, a kao posljedica se vještice gotovo odmah asocira s metlama. Zanimljivi podatak je da ovi mitovi ne spominju vještičji let samo na metlama, već i na viljuškama, lopatama, motkama i velikom broju životinja. Čin letenja na metli se u literaturi naziva transvekcija (eng. transvection). 
Ulrich Molitor - De Lamiis
(1489.g.)
Vjeruje se da je najraniji likovni prikaz ovog mita gravura Ulricha Molitora koja nosi naziv De Lamiis u kojoj su tri vještice sa životinjskim glavama umjesto ljudskih prikazane kako lete na običnoj grani (ne metli!). Ove glave daju još jedan nadnaravni element cijeloj sceni. Raniji prikazi nisu baš mogli postojati jer je najranije priznanje leta na metli dao 1453.g. Guillaume Edelin koji je bio župnik crkve St Germain-en-Laye blizu Pariza (uočite da se radi o muškarcu!). Najraniji spomen vještičjeg leta uopće se može naći u pjesmi "Le Champion des Dames" francuskog autora Martina le Franca iz 1440. godine.
Trebam također napomenuti da je mit o letenju postojao među građanstvom i prije ovog priznanja i pjesme iako se ponešto razlikovala u formi. Već se u 14. stoljeću spominje manija plesa koja se širi Europom. Simptomi ove manije su uključivali plesanje do besvijesti, pjenjenje iz usta, govorenje u jezicima itd. Naravno, ovo se nije dogodilo tek tako; morao je postojati uzrok. Naravno, postoji razlog i da, može ga se povezati s vještičjim letom. Dozvolite mi da ovo pojasnim. :)

Ergot - smrt ili ekstaza?


Sve do 15. stoljeća (kada su počeli progoni vještica), većina je ljudi jela raženi kruh, a ne pšenični kao što smo mi danas naviknuti. Glavni problem raži je bio taj što je mogla lako biti zaražena bolešću (tj. gljivicama) koju danas poznajemo kao ergot. Raž se također mnogo lakše uzgajala od pšenice pa ju je stoga bilo lakše i jeftinije kupiti. Ali čak i ako niste jeli raž u ovo doba niste mogli biti sigurni u svoje zdravlje jer je ergot lako mogao napasti i druge vrste žita (uključujući pšenicu). Bolest koju je ova gljiva uzrokovala se danas naziva ergotizam. Uzrok bolesti je otkriven tek 1670. godine, čemu možemo zahvaliti francuskom  liječniku po imenu Thuillier. Upravo su ergotizam i njegove halucinogene posljedice uzrokovale prije spomenutu plesnu maniju. 
Jean Francois Badoureau - Hysterical
Epilepsy (cca. 1876.g.)
Ovdje možete pročitati detaljnu povijest ergota, no ja ću cijelu priču skratiti malo. Ukratko, ova je gljivica funkcionirala tako da bi zamijenila zrne žita na određenoj biljci. Kod raži se dogodilo da je boja zaraženog zrna bila slična boji zdravog zrna, a bolest je uz to bila jako rasprostranjena pa ljudi uopće nisu uočavali ovu razliku. Dakako, nije ljudima trebalo mnogo vremena da shvate simptome bolesti i da nauče njima manipulirati. Ergot je u velikim količinama bio smrtonosan (prilično očit simptom), no ljudi su otkrili da u malim dozama i ako se pravilno konzumira ergot uzrokuje jake halucijancije pa su ga počeli koristiti kao drogu. Čak je i kad ga se u malim količinama konzumiralo oralno mogao uzrokovati smrt. Ali, ljudi su voljeli eksperimentirati s drogama još u to vrijeme (kao što i danas vole) pa su uskoro shvatili da sve negativne posljedice poput mučnine, povraćanja iritacije kože i, u najgorem slučaju smrt, nestaju ako ga se konzumira kroz kožu. Neke druge negativne posljedice uključuju grčenje (zbog čega se ergotizam često povezuje s opsjednutošću demonima i sličnim fenomenima), ili čak simptome gangrene. Dakle konzumiranjem ergota kroz kožu se osoba mogla nuspojava vrlo lako riješiti, bez oduzimanje halucinogenom učinka.
Stjecajem prirodnih okolnosti su pazusi i ženske genitalije dva dijela ljudskog tijela koji su najosjetljiviji na ovu drogu (neki uključuju tabane i čelo). Pazuh je bio posebno receptivan zbog velikog broja znojnih žlijezda koje se tu nalaze, a ženske genitalije zbog žlijezda sluznica. Kada bi se droga primijenila na ove dijelove tijela, kroz žlijezde bi ušla u krvotok i "obavila svoj posao".
Žene su bile posebno osjetljive na ovu drogu upravo zbog poviše navedenog razloga. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se gotovo nikada nisu prikazivali kao vještice niti bivali suđeni za vještičarstvo. Očito, ženama je bilo praktično nanijeti ovu drogu na genitalije koristeći se nekim pomagalom koje je obično bila - drška metle! Dakle zamislite ženu koja nanosi na ovaj način drogu na svoje genitalije; zar vas malo ne podsjeća na brojne prikaze vještica u letu?
Naravno, ergot se nije mogao aplicirati trljanjem obične raži o osjetljive dijelove tijela. Kao i svaku drogu ga je bilo potrebno preraditi. Ovako su nastale masti za letenje (u hrvatskim zapisima također poznate pod nazivima "vilonjska mast" ili "vještičja mast").

Vještičja mast

Vještice se najčešće prikazuju kako jašu metle, ili kako se mažu nečim (ili čak kako ih netko drugi maže nečim). Pretpostavljalo se da su mazale tzv. vještičju mast na sebe koja im je omogućavala let do sastajališta svoga kovena. Narodne priče (a ponekad čak i crkveni dokumenti) tvrde da je glavni sastojak ove masti bila zapravo mast koja se dobivala kuhanje nekrštene djece, što nije bilo ni blizu istine. Ako se išta koristilo, to je onda bila svinjska mast koja se i dan danas koristi kao baza/nositelj većine masti, a često se koristi i u kulinarstvu.

Ostali sastojci su uglavnom bile halucinogene biljke poput onih iz roda aconitum (npr. jedić), roda conium (npr. kukuta), ili poput velebilja (također poznata kao bunika). Neki izvori na ovaj popis dodaju i tatulu (lat. Datura stramonium) te mandragoru. Naravno, ne smijemo zaboraviti i ergot. Postoji mnogo navodnih recepata za ovu mast. Navedene recepte možete naći u knjizi Raymonda Bucklanda The Witch Book.

Upozorenje: Ne preporuča se isprobavanje recepata ni njihova primjena. Sastojci su opasni i mogu uzrokovati ozbiljne nuspojave. Navedeni podaci su namijenjeni isključivo za informacijske svrhe.

Jedan recepte iz Gardnerove Knjige sjenki glasi:

  • 100g masti
  • 5g hašiša
  • jedna šaka cvjetova konoplje
  • jedna šaka cvjetova maka
  • prstohvat korijena kukureka (u prahu)
  • prstohvat smrvljenih suncokretovih sjemenki (isto u prahu)
Upute kažu: "Treba se utrljati u kožu iza ušiju, na vratu duž crta karotidnih arterija, u pazuhe, lijevo od simpatičkog živca, na stražnju stranu koljena,, na tabane i na pregibe ruku."
Drugi recept preporuča sljedeće sastojke:
  • 3g "anamtola" (eng. annamthol)*
  • 50g ekstrakta opijuma
  • 30g ekstrakta betela
  • 6g biljke Potentilla arenaria
  • 15g bunike
  • 15g velebilja
  • 15g običnog kukuta
  • 250g indijske konoplje (Cannabis Indica)
  • 5g kantaridina
  • gumasta sluz tragant
  • šećera u prahu
*anamtol je čvrsti talog (uljana tekućina) koji se dobiva destilacijom ricinusovog ulja; ako se nastavi proces zagrijavanja, dobije se kristalna masa.
Sastojke bi se trebalo izmiješati s uljem (npr. čistim maslinovim) ili s kremom (npr. lanolinskom). Smjesa se smije nanositi samo izvanka!
Nešto moderniji recept glasi:
  • 1 posuda kreme za ruke
  • 1 žličica biljnog ulja
  • 2 žličice bunike
  • 3 kapljice tekućeg deterdženta
  • 2 žličice soka jedića
Ove se sastojke može potom izmiješati s mirisom po izboru korisnika.
Moram napomenuti još jednom da su ovi recepti namijenjeni ISKLJUČIVO za informativne svrhe te da bilo tko tko ih proba snosi posljedice vlastitog djelovanja. Ja ne mogu garantirati da je ijedan od ovih recepata siguran.
No, da se vratim na temu, Gerald Gardner vjeruje da su se ove masti koristile za zadržavanje topline. Ovo je bilo potrebno jer se smatra da su vještice svoje obrede izvodile nage pa su stoga trebale zadržati tjelesnu toplinu dok ne stignu do sastajališta (ali i tijekom obavljanja samog rituala). 
Čini mi se da su prije navedeni razlozi uvjerljiviji. Doista, halucinacije koje su uzrokovale ove halucinogene biljke su bile opisane poput letenja tj. senzacije leta, osjećaja da ekstremiteti plutaju (a ponekad čak i cijelo tijelo). Hajdemo onda još nešto reći o ovoj senzaciji letenja i nekim njenim metaforičkim interpretacijama.

Jesu li vještice zaista letjele?

Odgovor na ovo pitanje bi glasio: "Ne, barem ne fizički". Letenje je, kao što smo ustanovili, bila posljedica halucinacije koje su bile uzrokovane brojnim halucinogenim biljkama (koje su bile ukombinirane u razne masti te namazane na određene dijelove tijela). Prve priče vezane uz letenje se mogu naći još početkom 15. stoljeća. Ove priče ne govore ništa od konzumaciji droga, već pričaju o snovima u kojima je sanjar letio. Prepričavanje dojmova sljedećeg jutra su obično uključivala opise sastanaka na udaljenim mjestima. 
Interpretacija u kojoj je metla astralno vozilo, a masti katalizatori je također bitna teorija. Još jednom mora ponoviti da ovo ne znači da su vještice zaista letjele, no astralna putovanja su uključena u ovu teoriju. Astralno putovanje označava promjenu stanja svijesti za koju se obično vjeruje da može odvesti praktičara u druga stanja bivanja/druge stvarnosti/dimenzije. 
Astralna putovanja i tehnike ekstaze su bili prisutni i u šamanskoj praksi koji tobože prethode one prakse o kojima smo do sada pričali. Opće je poznato da šamani nisu koristili metle kako bi dostigli ove trenutke ekstaze, već su jahali konjiće (tzv. hobby horses, kao što su i vještice po nekim pričama). Jahanje konja je samo po sebi simbol snage, izdržljivosti i opstanka. Šamani su bili mudraci čija je primarna uloga u društvu bila putovanje u druge svjetove (u ovom slučaju na metaforičkom konju) te donošenje informacija i vijesti. Kao što je rekao Mircea Eliade, stručnjak o šamanizmu, ovo je bilo simbolično jahanje koje je predstavljalo napuštanje tijela; šamanovu "mističnu smrt". Još jedan primjer ovakvih teriomorfnih (u obliku životinja) vozila se može naći u ritualima altajskih šamana. Jedan od ovih rituala uključuje figuru guske (svojevrsnog strašila) koju bi se postavilo pred šamanov šator (jurt). Šaman bi trebao zajahati ovu gusku, mahati rukama kao da leti  i pjevati određene pjesme o letu. Ovaj je čin sam po sebi bio tehnika ekstaze i time vrlo sličan vještičjem "letu". Vrijedi naglasiti da šamani nisu koristili ikakve oblika masti tijekom ovih rituala. Dio šamanske tradicije je konzumiranje pejotla (vrsta kaktusa koji također ima psihoaktivne učinke). 
Gwydion, još jedna zanimljiva figura na području magije, paganizma i sličnih tema, tvrdi da ovi prikazi vještica u letu dokazuju "očigledno nerazumijevanje magijsko-poetske šifre koja ukazuje na šamansku ekstazu i vizionarski let duha". Takvi "letovi" (ili bolje rečeno plesovi i rituali) su bile metode kojima se stupalo u kontakt s božanskim te kojima se dostizalo ekstazu i trans.
Još jedna interpretacija leta se čini nešto više doslovnom i ritualističkom. Prema nekim pripovijetkama, vještice su znale činiti obrede plodnosti u kojima su jahale metle kao konje te plesale, pjevale i slavile plodnost uopće. Moguće je da je sve ovo skakanje u zrak i plesanje bilo zamijenjeno za let u nekom povijesnom trenutku ili s vremenom ili pak da su se vještice, pod utjecajem navedenih droga, osjećale kao da lete dok su izvodile ove obrede. Ovo nas dovodi do sljedećeg naslova.

Obredi plodnosti

Kao što sam već rekla, vještice i pagani oduvijek slave plodnost, bila ona ljudska ili zemljina. Postoje priče u kojima vještice odlaze u polje i ekstatično plešu na svojim metlama/ konjićima/raznim drugim predmetima te skaču u zrak. Vjerovalo se da će urod narasti onoliko visoko koliko se može skočiti. Time se može zaključiti da je ovo očito bio oblike neke suosjećajne/imitativne magije. 
Douglas Hill predlaže da je ovo također jedan od prije spomenutih oblika psihonavigacije i tehnika ekstaze.

Uporaba metle u ritualima

Najstarija uporaba metle u ritualima je bila za čišćenje ritualnog prostora. Metle se i dan danas koriste u ovu svrhu, ali se na njih više gleda kao na oruđe namijenjeno za energetsko čišćenje nego za zbiljsko fizičko čišćenje. Unutar paganske zajednice su postale simbol čišćenja, istjerivanja, odstranjivanje staroga (koje je često i "prljavo") te stvaranje mjesta za sve novo (koje se obično percipira kao "čisto"). Zbog ovoga mnoge vještice pripremaju svoj obredni prostor tako da ga prvo pometu metlom, ili pak tako da označe krug tako da šetaju po njegovom obodu s metlom u rukama (tako da je četka okrenuta prema podu; zapravo se krug samo naznačava pa metla uopće ne mora ni dotaknuti pod već može samo prolaziti malo iznad njega). Dok se ovo radi, obično se obavlja i jedna vizualizacija u kojoj praktičar zamišlja da metla za sobom ostavlja bijelo/plavo svjetlo na tlu (u obliku crte) kako ju se povlači po krugu. Smatram da ovaj kratki video jako lijepo opisuje primjenu metle pa vam preporučam da ga pogledate. :)
Dakle, u ovom scenariju čišćenja kruga, metla zapravo igra ulogu athaméa (koji se obično koristi za označavanje kruga). Metla ga može zamijeniti u još jednoj situaciji; pri ulaženju/izlaženju iz kruga. Ponekad se može dogoditi da netko treba izaći iz kruga nakon što je već konstruiran (a potom se i vratiti u njega). Ova osoba ne može naprosto izaći je to može stvoriti energetsku neuravnoteženost. Kada bi koristila athamé, osoba ti nacrtala vrata na obodu kruga te, nakon što bi izašla iz kruga, ponovno ih nacrtala (ali obratno, kao da ih želi "zakopčati" athaméom). Kada se koristi metla, potrebno je samo "pomesti" maleni dio one svjetleće plave/bijele crte koju se zamišljalo tijekom stvaranja kruga te je ponovno ucrtati metlom. Naravno, ovaj se proces treba ponoviti kada osobe opet želi ući u krug.
Kao što se metlu nekoć koristilo kao simbol zaštite u kućanstvu, tako ju se može koristiti s ovom svrhom i u ritualima (dakle kako bi se istjeralo bilo kakve negativne energije ili entitete).
Kako je metla ujedno i simbol plodnosti, često ju se koriti pri vjenčanjima tj. združenjima (eng. Handfastings). Ova se ceremonija ubraja među obrede prijelaza koji označavaju trenutke važnih promjena u životu pojedinca. U ovom se slučaju radi o novom početku s voljenim partnerom. Kako bi se simboliziralo ovo združenje, mladi par obično preskoči metlu (često se držeći za ruke). Neki na ovaj čin sam po sebi gledaju kao na ritual plodnosti jer preskačući metlu par praktički moli da brak bude plodan (tj. da dobiju djecu). Ovaj je običaj preživio sve do danas (čak i van paganske zajednice). Na primjer, mladi parovi u Walesu često ulaze u novu kuću preskačući metlu koja stoji na pragu (no ne smiju ju dotaknuti jer se inače brak neće smatrati važećim). Obrnuto od združenja (eng. Handfasting) je razdruženje (eng. Handparting). Brak se u paganizmu ne smatra neponištivim (zapravo, par se zavjetuje ostati skupa dok se god vole, a ne "dok ih smrt ne rastavi"). Kako bi se brak poništio, par naprosto treba unatrag prekoračiti/preskočiti metlu.
U današnje je doba nekoć primarna funkcija metle za utrljavanje masti na kožu davno zaboravljen jer su otkrivene mnogo sigurnije i jednostavnije metode ulaženja u trans. Trebam naglasiti da je korištenje droga u današnjoj paganskoj praksi vrlo rijetka pojava, iako je upotreba droga bila prisutna u mnogim kulturama i dobima čovječanstva kako bi se dostigla prosvijetljena stanja i kako bi se praktičaru pomoglo na putu do božanskog. Stoga se ne morate brinuti da će vas itko prisiljavati konzumirati ikakve droge na ritualima; nitko nikoga ne prisiljava na ništa!
Kada bih htjela sažeti ovaj cijeli post i odgovoriti na pitanje koje sam postavila kao njegov naslov, rekla bih sljedeće: vještice zaista ne mogu letjeti. Iako su neki percipirali njihove aktivnosti kao letenje, što se vjerojatno dogodilo u stvarnosti jest da su se vještice okupile slaviti jedan od festivala (koji je obično bio fokusiran na plodnost) tijekom noći punog Mjeseca usred nekog polja. One su bacile krug, namazale mast na dršku metle ili konjića te jahale taj predmet dok im psihoaktivne tvari nisu ušle u krvotok. Nakon što su ušle u ekstatički stadij, one su plesale i pjevale i podizale energiju rituala do vrhunca te, u ovom procesu, dosegle duhovno uzdignuće i astralno putovanje. 
I to bi vam bilo to. Možda ste naučili nešto novo i zanimljivo iz ovog posta. Ja svakako jesam dok sam istraživala ovu temu. :)
nuit @ 10:35 |Komentiraj | Komentari: 0
U skladu s značenjem ovo izraza, želim vam svima beskonačnu sreću te vam se zahvaljujem što se posjetili moj blog. :)

Izraz "Blagoslovljeni bili" (eng. Blessed be) je najčešće upotrijebljeni izraz u neopaganskom i wiccanskom društvu. Često se upotrebljava kao pozdrav u ovim paganskim krugovima te među vješticama također.
Sam izraz bi vam mogao biti poznat i iz drugim duhovnih pravaca jer ih mnogo prihvaća pojam blagoslova, blagoslivljanja i sličnih ideja u svoje prakse. No što čini srž ovih riječi i izraza?
Blagoslov se definira kao čin odobravanja, (u biblijskom smislu) zazivanje nad nekim za moć plodnosti / života / materijalno obilje / društveni položaj, ili pak u kršćanskoj tradiciji kao čin kojeg obavlja posvećena osoba (svećenik) kojim se po zazivu Božjem, blagoslovljenoj osobi želi Božja zaštita na poseban način. Gledajući samo etimologiju, korijen riječi "blagoslov" se može naći u spoju riječi "blag" i "slovo". "Blag", u ovom slučaju znači "koji je dobre naravi/dobroćudan/mio/ugodan", a riječ "slovo" se odnosi na prigodni govor ili neki znak (obično se misli na pismeni).
Engleska verzija izraza glasi: Blessed be (/ˈblesɪd biː/) čija se osnova nalazi u riječi bless. Ona potječe od staroengleske riječi bletsian (koja se također piše bledsian) koja znači "posvetiti, učiniti svetim, zahvaliti se". Koristilo ju se u staroengleskim Biblijama za prijevod dvaju glagola: latinskog benedicere te grčkog eulogein koji znače "govoriti dobro o nečemu, slaviti/hvaliti". Ova su se dva glagola de facto koristila za prevođenje hebrejskog glagola brk koji znači "saviti (koljeno), štovati, slaviti, zazivati blagoslove". Čini se da je došlo do krive etimologije riječi jer ju se s vremenom poistovjetilo s engleskom riječju bliss (u prijevodu blaženstvo, uočite da se razlikuju samo u jednom slovu) s kojom zaista nema nikakve veze. Zbog ove je poveznice riječ bless uskoro počela značiti "proglasiti/učiniti nekoga/nešto sretnim". Engleska imenica blessing dolazi od staroengleske riječi bletsunga (ili bledsunge) koju se može prevesti kao dar Božji. U 12. je stoljeću pridjev blessed (izgovara se /ˈblesɪd/, u prijevodu znači "blagoslovljen" i tvori središte izraza kojim ćemo se danas baviti) značio "izrazito sretan" ili "posvećen" kao što sam natuknula u prvom paragrafu ovoga posta.
A sad kad smo završili s ovim dosadnim etimološkim dijelom posta (kojeg iz nekog razloga osobno toliko volim), vrijeme je da prijeđemo dalje na one najzabavnije dijelove! :D
Možda se pitate sljedeća pitanja:

"Kada je prikladno reći 'Blagoslovljeni bili' nekome?"

Ovaj je izraz postao ključni dio paganskih obreda, ali i svakodnevnice pagana diljem svijeta. U novije je vrijeme postao pozdrav kojeg se koristi jednako kao što biste koristili i izraze "dobar dan" ili "doviđenja". Neki su mišljenja da je ovo neprikladno te da se ovakvi izrazi trebaju rezervirati isključivo za rad unutar kruga, no ovo je individualno. Generalno govoreći, nitko se ne bi trebao uvrijediti ako ih pozdravite na ovakav način. 
Također, čak i ako vi sami niste paganin i ovo zaželite nekom paganinu, vaša će želja biti jednako srdačno prihvaćena. Dakle, ovaj izraz nije rezerviran isključivo paganima za upotrebu. :)
Mogli biste naići na kraticu ovog izraza koja glasi "BB" koju se često koristi na internetu. Ona također može biti skraćena i za engleski izraz "Bright(est) blessing(s)" (u prijevodu radosni/najradosniji blagoslovi") kojeg se koristi kao istoznačnicu izraza "blagoslovljeni bili" iako je mnogo mlađeg porijekla i ne dolazi od istog izvora.
U ritualima izraz "blagoslovljeni bili" igra uvodnu ulogu, ili se pak koristi u zaključcima (često za različite invokacije/evokacije). Često ga se koristi kako bi se otvorio, odnosno zatvorio grupni ritual čime se zapravo implicira davanje blagoslova i najljepših želja svim sudionicima u krugu. Kada smo se već dotakli teme rituala, smatram da je vrijeme da kažem nešto o povijesti ovog izraza.

"Odakle ovaj izraz potječe?"

Obično se smatra da potječe od rituala zvanog Spuštanje Mjeseca (eng. Drawing down the Moon) u kojemu Visoki svećenik zaziva Božicu u tijelo Visoke svećenice (pošto je prikladno da žena bude predstavnike Božice). O ovome sam ritualu detaljno govorila u prijašnjem postu o ritualu otvaranja, no reći ću još ponešto i ovdje.
U prvom dijelu rituala Spuštanja Mjeseca se nalazi manji ritual koji nosi naziv "peterostruki poljubac" (eng. Fivefold kiss). Ovo je zapravo pravi izvor izraza "Blagoslovljeni bili". Ritual sam po sebi služi kao simbolično štovanje, ili poštivanje Božice od strane Boga (iako može biti i obratno, no ovo je uobičajeno). Radi se o ritualnim poljupcima (ili sličnom simboličnog čina) pet dijelova tijela (zapravo deset pošto ih je većina u parovima). Ritual je opisan jako detaljno u prekrasnoj knjizi Janet i Stewart Farrar zvanoj The Witches' Bible (prijašnju verziju se može naći na internetu pod imenom Eight Sabbats for Witches), no ritual glasi otprilike ovako:
    Visoka svećenica stoji u
    Oziris pozi taman prije
    peterostrukog poljupca
  • Visoka svećenica stane leđima okrenuta oltaru, u desnoj ruci drži štap, a u lijevoj bič (ruke su prekrižene u tzv. pozi Ozirisa)
  • Visoki svećenik klekne pred Visoku svećenicu
  • Visoki svećenik ljubi redom Visoku svećenicu na sljedećim mjestima: desno stopalo, lijevo stopalo, desno pa lijevo koljeno, maternicu, desnu pa lijevu dojku i usne. Kada je on poljubi na području maternice, ona raširi ruke u pozi dobrodošlice (naprosto raširene ruke kao da ćete nekoga zagrliti). Jasno mi je da je ovaj dio dosta škakljiv za neke, ali ne brinite, uvijek možete smisliti drugu varijantu, npr. da umjesto direktnog poljupca, Visoki svećenik poljubi svoju ruku i onda je lagano prinese mjestu kojeg treba poljubiti (obično koristi samo kažiprst i srednji prst), ili može pak samo rukama lebdjeti iznad tog dijela tijela držeći ih gesti blagoslova. Ovako se i dalje vrši prijenos energije, a praktičari se mogu osjećati ugodnije. Ako niste upoznati s ovom terminologijom poza i gesta, možete sve potrebne informacije naći u ovom postu.
  • Dok Visoki svećenik ljubi spomenuta mjesta, nakon svake "skupine" (stopala, koljena, maternica, grudi, usne) izgovara sljedeće rečenice:
"Blagoslovljene bile Tvoje noge koje su Te dovele ovim putem."
"Blagoslovljena bila Tvoja koljena koja će klečati pred svetim oltarom."
"Blagoslovljena bila Tvoja maternica bez koje mi ne bismo postojali."
"Blagoslovljene bile Tvoje grudi koje su stvorene od ljepote."
"Blagoslovljene bile Tvoje usne koje će izgovarati Sveta Imena."
(Napomena: na Imbolc kada Visoka svećenica daje Visokom svećeniku poljubac, treba reći "falus" umjesto "maternica" i treba zamijeniti "stvorene od ljepote" sa "stvorene od snage".)
Nakon ovog dijela rituala slijedi Spuštanja Mjeseca i druge kraće ceremonije o kojima možete više pročitati u prije spomenutom postu o ritualu otvaranja. No da se vratimo na glavu temu ovoga posta, zasigurno ste primijetili da se riječi "Blagoslovljeni bili" (u različitim varijantama) spominju pet puta samo u ovom kratkom ritualu. Ukratko, kada netko kaže "Blagoslovljeni bili", to implicira cijeli ovaj ritual. Naravno, to ne znači da se on izveo samim izgovorom ovih riječi već da su se samo blagoslovili ovi dijelovi tijela. Naime, navedeni dijelovi tijela predstavljaju cijelu osobu (dakle njihovo  fizičko i duhovno tijelo), ali i simboliku i implikacije koje ovi dijelovi tijela imaju (npr. maternica predstavlja plodnost pa time osoba podaruje plodnost osobi kada blagoslivlja ovaj dio tijela itd.). U slučaju da imate još neka pitanja vezane uz peterostruki poljubac, smatram da ćete naći odgovore na njih u ovome kratkom videu. 
Može se reći da su ritual Spuštanja Mjeseca, a time i obred peterostrukog poljupca uobičajeni dijelovi svakog grupnog rituala a time je i sam izraz "Blagoslovljeni bili" dio gotovo svakog rituala. No, nije nužno potrebno izvesti ove rituale kako bi se izgovorile ove riječi. Jednako se lako može njima zaželjeti dobrodošlica ostalim članovima grupe u krug. Također se može (i usput, ovo je jako uobičajeno) završiti zazivanje četvrti ili bilo kakvu drugu invokaciju ili evokaciju ovim izrazom. Ukratko, može ga se koristiti umjesto izraza "dobar dan/dobrodošli" i "doviđenja". 

Gerald Gardner i peterostruki poljubac


Neki tvrde da je Gerald Gardner zapravo bio prvi koji je upotrijebio izraz "Blagoslovljeni bili" u svome (navodno) fikcionalnom djelu High Magic's Aid. Ono je zapravo bila prva objavljena knjiga koja je otvoreno opisivala paganski ritual. Pošto su vještičarstvo i njemu slične prakse bile gotovo ilegalne u to doba (a uz to su postojale i mnoge druge restrikcije), knjiga je bila objavljena pod krinkom romana. No, ona je bila zasnovana na Gardnerovom osobnom iskustvu sa svojim tadašnjim kovenom. Također, nemojte se iznenaditi ako ne vidite Gardnerovo ime na naslovnici. Kao što sam istaknula, prilike tog doba nisu baš njemu išle u prilog pa je upotrijebio pseudonim Scire kako bi zaštitio sebe i svoju privatnost. 

On u knjizi opisuje peterostruki poljubac sljedećim riječima:
"Suddenly he was pulled to a stop, at the south side of the altar, where he stood swaying, his head reeling. Morven struck eleven strokes on a little bell, then knelt at his feet, saying: "In other religions, the postulant kneels as the priests claim supreme power. But in the art magical, we are taught to be humble, so we say
(kissing his feet): Blessed be thy feet that have brought thee in these ways.
(kissing knees) Blessed be thy knees that shall kneel at the sacred altar.
(kissing phallus) Blessed be the organ of generation, without which we would not be.
(kissing breasts) Blessed be thy breasts, formed in beauty and in strength.
(kissing lips) Blessed be thy lips, which shall utter the sacred names.
"
Slobodni prijevod: Odjednom ga je nešto zaustavilo na sjevernoj strani oltara gdje se ostao njihati vrteći glavom. Morven je zazvonio jedanaest puta zvoncem te mu kleknuo pred noge govoreći: "U drugim vjerama novaci trebaju klečati pred svećenicima koji imaju vrhovnu moć. No u magijskom umijeću smo naučeni da trebamo biti ponizni. Stoga kažemo:
(ljubeći mu stopala) Blagoslovljene bile tvoje noge koje su te dovele ovim putem.
(ljubeći mu koljena) Blagoslovljena bila tvoja koljena koja će klečati pred svetim oltarom.
(ljubeći falus) Blagoslovljena bila tvoja maternica bez koje mi ne bismo postojali.
(ljubeći prsa) Blagoslovljene bile tvoje grudi koje su stvorene od ljepote.
(ljubeći usta) Blagoslovljene bile tvoje usne koje će izgovarati Sveta Imena.
Zamolila bih sve čitatelje koji nisu upoznati s paganskim ritualima da ništa ne vade iz konteksta. Možete pročitati cijeli roman na poveznici koja je poviše navedena. Ovaj citat možete naći na 183. stranici. 
Uz ove primjere, izraz se uspio uvući u još jednu zanimljivu priču, odnosno mit:

Legenda o silasku Božice

Perzefona i Had: tondo 
atičkog crvenofiguralnog kiliksa
cca. 440.–430.g.pr.Kr.
U središtu legende se nalazi simbolično spuštanje Božice u podzemni svijet koji predstavlja smrt). Priče poput ove postoje u grčkoj (mit o Demetri i Kori), egipatskoj (Izida i Oziris) i nordijskoj mitologiji (Odinovo vješanje s Yggrasila i gledanje u dubine bunara Wyrd/Urd) te u šamanskoj praksi (gdje lik Čuvara misterija igra važnu ulogu jer on treba pustiti pojedinca da prođe dalje i suoči se sa smrću). Ovi mitovi ne predstavljaju pravu smrt već suočavanje pojedinca sa strahom od smrti (kojeg se treba savladati). Može ih se također povezati i sa psihologijom Carla Junga i konceptima Anime/Animusa (koji su predstavljeni figurama nalik Čuvaru misterija) te Sjenke (sama smrt). 
Legenda o silasku Božice (eng. the Legend of the Descent of the Goddess) se izigrava za vrijeme inicijacija drugog stupnja u gardnerijskoj i aleksandrijskoj tradiciji wicce. Tijekom ovih "obrednih predstava", uloge su podijeljene na način da Visoki svećenik obično igra ulogu Smrti, Visoka svećenica igra ulogu Božice, a ostali se likovi odaberu po dogovoru (iako ovo nisu fiksna pravila). Također treba postojati i narator koji govori sve ono što nije u navodnicima. Na engleskome priča glasi: 
Now our Lady the Goddess has never loved, but she would solve all the mysteries, even the mystery of Death: And so she journeyed to the Underworld. The Guardians of the portals challenged her: 
“Strip of thy garments, lay aside thy jewels; for naught mayest thou bring with thee into this our land.” 
So she laid down her garments and her jewels, and was bound, as are all who enter the Realms of Death, the Mighty One. Such was her beauty that Death himself knelt and kissed her feet, saying: 
“Blessed be thy feet, that have brought thee in these ways. Abide with me; but let me place my cold hand on thy heart.” 
She replied: “I love thee not. Why dost thou cause all things that I love and take delight in to fade and die?” 
“Lady,” replied Death, “’tis age and fate, against which I am helpless. Age causes all things to wither; but when men die at the end of time, I give them rest and peace, and strength so that they may return. But thou! Thou art lovely. Return not; abide with me!” 
But she answered: “I love thee not.” 
Then said Death: “An thou receivest not my hand on thy heart, thou must receive Death’s scourge.” 
“It is fate—better so,” she said. And she knelt and Death scourged her tenderly. And she cried, “I feel the pangs of love.” 
And Death said, “Blessed Be!” and gave her the Fivefold Kiss, saying:“Thus only mayest thou attain to joy and knowledge.” 
And he taught her all the mysteries, and they loved and were one, and he taught her all the Magics. For there are three great events in the life of man: Love, Death, and Resurrection in the new body; and Magic controls them all. For to fulfil love you must return again at the same time and place as the loved one, and you must remember and love them again. But to be reborn you must die and be ready for a new body; and to die you must be born; and without love you may not be born; and this is all the Magics.
U slobodnom prijevodu:
Naša Gospa Božica do sada još ne ljubi nikoga, no ona htjede objasniti sve misterije, čak i misterij Smrti; stoga ona otputuje u podzemni svijet. Čuvari portala ju izazvaše:
"Razodjeni se, ostavi po strani svoj nakit; jer ništa ne smiješ ponijeti sa sobom u ovu našu zemlju"
I zaista, ona se razodjene, ostavi po strani svoj nakit te bijaše vezana, kao i svi koji ulaze u Kraljevstvo Smrti, Svemoćnoga. Tolika bijaše njezina ljepota da i sama Smrt pokleknu pred njom, poljubi joj stopala i reče:
"Blagoslovljena bila tvoja stopala koje su te dovele ovim putem. Ostani sa mnom; ali dozvoli mi da položim svoju hladnu ruku na tvoje srce."
Ona odgovori: "Ne volim te. Zašto uzrokuješ da sve stvari koje volim i kojima se radujem iščeznu i umru?"
"Gospo," odgovori Smrt, "to su godine i sudba protiv kojih sam ja nemoćan. Godine uzrokuju uvenuće svih stvari; no kada ljudi umru na kraju vremena, ja im dajem počinak i mir te snagu kako bi se mogli vratiti. Ali vi! Vi ste prelijepi! Ne vraćajte se; ostanite sa mnom!"
No ona odgovori: "Ne volim te."
Potom smrt reče: "Ako nećeš prihvatiti moju ruku na svoje srce, moraš primiti bičevanje Smrti."
"To je kob - bolje je tako," reče ona. I ona poklekne i Smrt ju izbičuje nježno. I ona uzvikne: "Osjećam bol ljubavi."
I smrt reče: "Blagoslovljena bila!" i dade joj peterostruki poljubac govoreći. "Jedino ovako možeš zadobiti sreću i znanje."
I on ju poduči svim misterijima i oni se voliše i bijahu jedno te ju on poduči svim Magijama. Jer postoje tri velika događaja u čovjekovu životu: Ljubav, Smrt, i Ponovno rođenje u novom tijelu; a Magija im svima upravlja. Jer za postići ljubav se trebaš ponovno vratiti u isto vrijeme i na isto mjesto kao i tvoja ljubav, te ih se moraš sjetiti i ponovno ih zavoljeti. Ali da bi se ponovno rodio trebaš prvo umrijeti  i biti spreman za novo tijelo; a da bi umro se trebaš roditi; a bez ljubavi se ne možeš roditi; i ovo su sve Magije."

Naravno, ovo nisu jedini tekstovi u kojima ćete naići na ovaj izraz, ali oni tvore osnovu shvaćanja njegovih implikacija. Možete naći na njega u mnogim drugim knjigama, ritualima te ga čuti tijekom rituala ili bilo kakvog paganskog okupljanja. Samo se nadam da ćete zapamtiti ono što vam treba iz ovoga posta te se sjetiti značenja i vrijednosti ovog izraza kada bude potrebno.
nuit @ 10:32 |Komentiraj | Komentari: 0

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.