Vilinski narod - Preci Hrvata

Vilinski Narod

Vilinski Narod

Nekada davno, točnije prije više od 500.000 godina, negdje u južnom Maroku, živjela su bića, proto ljudi (Homo Erestusi), koji još nisu u potpunosti imali razvijenu svijest kakvu mi imamo danas. Živjeli su u prirodnim zaklonima, ali bavili su se lovom, kao što to čine sve životinje. No, za razliku od životinja, ovo biće poštovalo je Veliku Boginju Majku (dokaz za to je pronađena statua 500.000  godina stara – Venus of Berekhat Ram), kao i određene običaje sahranjivanja. Nekoliko milenija kasnije ovo biće evoluiralo je u nama poznatog Homo Sapiensa, koji je od svog pretka preuzeo religiju i običaje i krenuo u dalje pohode, tražeći novo stanište, i tako se nastanio na krajnjem sjeveru, i ušao u Evropu (na Balkan). Od ovog čovjeka razvile su se i kulture preindoevropskog perioda. Možete li zamisliti religiju staru 500.000 godina, stariju i od samog ljudskog bića!?

Evolucijom u Evropi ovaj narod stekao je nove navike i krenuo dublje da razvija svoja vjerovanja i običaje. Najstariji izvori nalažu da se ovaj narod fokusirao baš na najveću reku – Dunav, verovatno zbog njenog plodnog položaja – ali i mistični nazivi novijeg datuma ukazuju na duboko poštovanje prema ovoj reci. Naime jasno nam je da veliku zmiju koja jede svoj rep, opasujući srednji svijet, po nordijskoj mitologiji, zapravo pretstavlja naš voljeni Dunav. Dunav izvire iz Crne Šume i uljeva se u Crno More (iz beskonačnosti u beskonačno). Čuveni izvori civilizacije su upravo na obalama Dunava – Vinčanska kultura, Starčevačka, Lepenski Vir, Gomolava. U toj istoj Crnoj Šumi (Schwarzwald) u pećini, pronađena je najstarija statua boginje u Europi ( Venus of Hohle Fels – stara oko 50.000 godina).

Ovaj narod bio je nižeg rasta, svijetlije puti, ali tamne boje očiju i kose. Sve do pre 4.000 godina, ovaj narod proširio se svugde po Europi: Od Ukrajine na sjeveru, do Italije; Od Turske do Britanskih Ostrva. Dokaz o jednoj kulturi možemo vidjeti prvenstveno u njihovim građevinama: Monoliti (Kamenje koje stoji uspravno), Megaliti, Dolmeni, Kameni krugovi, Kurgani (Brda u kojima su se sahranjivali – zapravo u stvari konstrukcija nastala od kamenih krugova koja je predstavljala hram sunca). Ovakvih građevina ima zaista svugdje od Turske, Balkana, Malte, Srednje i Zapadne Evrope, Francuske, Španije, Britanskih Ostrva. Osim ovih građevina za koje su mnogi naučnici tvrdili da pripadaju Keltima, ustvari su mnogo stariji od Keltskih plemena – dokaz o jedinstvenosti ovog naroda je i pismo. Ovo pismo su bile proto-rune. Možemo ih pronaći kao vinčanske simbole, odnosno vinčansko pismo, u Maloj Aziji kao Prigijsko pismo, zatim Etrurske rune, Baskijske, sejverno Europske itd. To je i dokaz o potencialnom jedinstvenom jeziku, jedinstvenoj kulturi i obrazovanju. Poznati preindoevropski narodi bili su: Etrurci, Baski, Minojska kultura, Iberijska kultura, Pelasgijska kultura. Jedini narod koji po svemu sudeci ne pripada indoevropskoj kulturi sada jesu Baski. Kroz njihovu kulturu možemo pronaći još dokaza očuvanja ove drevne tradicije.

Pored materijalnih dokaza o velikoj preindoevropskoj kulturi tu su i predanja. Indoevropljani, počev od prvih doseljenika Kelta, ovaj narod smatrao je Vilinskim narodom (Mali Ljudi). S obzirom da su poštovali Veliku Boginju Majki – kelti su ih nazvali Tuata de Dannan: Narod Boginje Dane – Boginje Majke ili ti Narod Dunava. Po keltskom verovanju, Tuata de Dannan je naseljavao Brianska ostrva pre dolaska Kelta. Ovo predanje dokazuje da je isti narod koji je živeo u britaniji živeo i na obalama Dunava. Kelti su potom prihvatili njihovu staru religiju, dodavši neke od svojih indoevropskih bogova i zajedno sa ovim narodom živeli su u miru. Srednjevekovna irska legenda kaže da je pod pritiskom novog sveta ovaj narod proteran na ostrva poput Avalona i Ostrvo Man i smatrani su vilama, magičnim narodom.

Sa druge strane imamo sličnu grčku legendu u kojoj prvu dinastiju bogova čine Titani (na čijem čelu je Gaia, majka zemlja) koje po legendi protjeraju u dubine tartara novi olimpski bogovi na čijem čelu je Zevs (nebeski otac). Na osnovu nekih arheoloških dokaza, Pelasgijski narodi su poštovali Titane kao svoje bogove, a da je zamena za olimpske, samo proces dolaska grka na Egejsko poluostrvo, i nametanje njihove nove religije. Takođe tu je Minojski kult Boginje sa zmijama, koji je poistovećen sa misterioznim kultom Hekate. Hekatin kult pak se povezuje sa onim Kibelinim (velikom majkom) čije statue nalikuju na mnoge pronađene u Vinčanskoj kulturi i ponekima u stvari predstavlja majku Bal Kan, koja sjedi na istoimenom planinskom prijestolu. Na osnovu legende o drvetu sveta velika majka sedu pod krošnjom drveta u srednjem svijetu koju opasuje uroborus, zmija koja jede svoj rep (dunav). Još jedna legenda koja je pripadala preindoevropskim narodima je legenda o Eurinome (velikoj kosmičkoj majci) i stvaranju svijeta sa velikom zmijom Fanusom. Ovu legendu su kasnije prihvatili u misterijskom kultu Orfeusa.

Ako se okrenemo lingvističkim dokazima koji tvrde da su Baski (narod koji živi u istoimenoj Španskoj regiji, na granici sa francuskom) u stvari starosedeoci evrope, i da njihov jezike ne može se porediti ni sa jednim drugim evropskim, možmo zavititi i u njihovu narodnu kulturu i verovanja. Centar njihovog kulta predstavlja Mari, velika majka. Ovo ime je najverovatnije narodni derivat od Djevice Marije, koji dolazi kasnije pod uticajem hrišćanstva, a da se pravo ime ove boginje u stvari ne zna. Njen pratilac je Sugar, velika kosmička zmija, koja se po legendi obmotala oko Mari i zajedno sa njom stvaorila svijet. Ova legenda identična s onom Pelasgijskom o Eurinome i Fanusom. U narodnim vjerovanjima Mari je u stvari vila, biće prirode koja je kraljica Vještica (Magijašica, Vračara). Poreklo ideje o Vešticama dolazi u srednjem veku, kada su hrišćani sve predkršćanske prakse zatrovali i anatemisali i prozvali sotonskim, poganim i čarobnjaštvom. Otida i veo mističnih vjerovanja nad nekadašnjim regularnim, šamanskim kultovima. Prema legendi Mari živi u planinama i šumama – baš kao i Samodiva, Muma Paduri i Kibela/Hekata (Eurinome). Pored vjerovanja identičan običaj prerušavanja za vreme Pokladnih praznika, održao se u Baskiji, kao i u Alpima, Hrvatskoj, Srbiji i Bugarskoj – što nam dokazuje njegovo porijeklo još iz vremena prije dolaska Indoevropljana. Tu su i simboli poput svastike, cvijeta irisa i runa...

Bskijska boginja Mari i njen pratilac Sugar

Ostavština ovog drevnog naroda ima još puno – minojska kultura, propast santorinija koji je pripadao ovoj kulturi se može u potpunosti usporediti sa legendom o Atlantidi, što ovaj preindoevropski narod dovodi u poziciju jedne jako napredne kulture. Nova otkrića nas tek fasciniraju. Mnogi arheolozi i antropolozi tvrde da su pripadnici ovog naroda baš koji koje mnogi pisci i narodni pjesnici upravo nazivali „malim ljudima“. Indoevropski narodi koji su dolazili su bili svjetli i visoki, a miješanjem sa starosjediocima stvoren je novi europski genom. Kultura ove drevne europske rase je s vremenom (poslije 4 milenija) zaboravljen, a obitava negdje duboko u nama. Smatra se, da kao Baski, i Hrvati imaju 48% genoma starosjedilaca Balkana (Stare Evrope po tvrdnji Marije Gibutaš). Zato u fizičkom smislu ne sličimo baš na ostale slovenske narode, a da smo definitivno prihvatili veći dio njihove kulture. Postoje neke još neke naznake koje govore o našem vilinskom porijeklu. Česte pojave u našim narodnim pjesmama o junacima koje su vile dojile, odgajale ili čak rodile, slične su sa onima iz starogrčkih legendi u kojima junage i bogove rađaju nimfe. Da li su te vile u stvari taj starosjedilački narod, a junaci u stvari dođoši koji miješajući se sa starosjediocima stvaraju jednu jaku naciju? Najveći skup vjerovanja o vilama imamo u cijeloj istočnoj Hrvatskoj. Taj predio je prepun šuma. Po legendama, vile su narod koji živi u šumama, pećinama, planinama, u divljini koje je prepuna dalmatinska zagora. Takvo vjerovanje nam može prenjeti ideju o samim običajima ovog drevnog naroda, o njihovom obožavanju sila prirode, njihovom šamanskom kultu i njihovom poštovanju velike majke (Bal Kan). Vlasi koji žive u ovim krajevima, u svom magijskom kultu prizivaju Mumu Paduri, odnosno šumsku ili gorsku majku, koju Rumunji smatraju šumskom vilom. Istu silu Bugari nazivaju Samodiom ili Vilom Samodivom, što znači kraljica vila (Diva – boginja, Samo Diva – Velika Boginja) – ovo je samo još jedan narodni naziv za veliku majku boginju. Da li smo mi zaista taj vilinski narod iz srednjeg svijeta o kojima govori Tolkin; da li smo mi Tuata de Dannan iz keltskih legendi, narod Dunava; da li su Baski naši dalji rođaci, a Atlantiđani naši preci? Poslije svih arheoloških i antropoloških, pa i genetskih dokaza, ostalo je samo da zapitamo sami sebe, otvorimo se silama u dubokoj meditaciji i pokušamo da razaznamo – ko smo zapravo mi?

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Kako saditi u skladu sa horoskopom - Mjesečev kalendar

Još uvijek nismo otkrili sve tajne između neba i zemlje. Još mnogo toga ostaje za istraživanje. Priroda i vrt skrivaju široko pokusno polje. Napredak znači ići dalje, naprijed.....

Tko gleda u Mjesec, ostaje obično praznih ruku. U biološkom vrtu - to je obrnuto. Tko pogledom tražiMjesec, ima prednost u rastu biljaka. Ta spoznaja nije nova. U stoljetne seoske tradicije mnogih zemalja spada promatranje Mjeseca prilikom sjetve. Pritom je uvijek važno radi li se o plodovima iznad ili ispod zemlje. Njihov ritam rasta je prema uvjerenju starih seoskih kalendara usko povezan s rastućim i opadajućim Mjesecom. To uzajamno djelovanje između sila neba i zemlje opisao je Englez Thomas Tusser u svom priručniku za poljoprivrednike koji je izašao 1515. godine.

Sjetva i sadnja u znaku Mjeseca

"Sij grašak i grah kad mjesec opada, tko ih ranije sije, sije ih prerano, kako bi s planetima mirovali i rasli, uspijevali i rodili u raskoši i mudrosti." Nakon što su ova stara seoska pravila neko vrijeme bila zaboravljena i gurnuta u carstvo praznovjerja, vrtlari i znanstvenici današnjih dana ponovo za njima posežu. Najprije je antropozof Maria Thun desetljećima eksperimentirala sa sjetvom prema različitim mjesečevim fazama. Pritom je promatrala tijek velikog noćnog sazviježđa kroz zodijačke znakove. To je takozvana siderična putanja, rastući i opadajući Mjesec. Tijekom brojnih pokusa ustanovila je da postoji veza između rasta biljaka i položaja planeta u trenutku sjetve. To s praktičnog gledišta znači: tko sije ili sadi točno u trenutku najpovoljnije konstelacije Mjeseca i zodijaka, može računati s bogatim prinosom. Takav mjesečev vrtlar iskorištava kozmičke sile za svoj rad na zemlji.

Biološka vrtlarica za napredne

Gospođa Thun podijelila je biljke u vrtu prema četiri karakteristična obilježja: lisnate biljke, biljke koje donose plodove, korijenaste biljke, biljke čiji se cvijet koristi. Svaka od tih skupina dodijeljena je trima zodijačkim znakovima:

• lisnate biljke: ribe, rak, škorpion
• biljke koje donose plodove: ovan, lav, strijelac
• korijenaste biljke: bik, djevica, jarac
• biljke čiji se cvijet koristi: blizanci, vaga, vodenjak

Kada se mjesec nalazi u znaku ribe, treba sijati ili saditi lisnate biljke. One tada naročito dobro uspijevaju jer ih potiče povoljno kozmičko zračenje. One tada, u pravom smislu riječi, stoje pod dobrom zvijezdom. Budući da se Mjesec zadržava samo dan do dva u nekom zodijačkom znaku, rokovi sjetve ovih četiriju skupina biljaka stalno se izmjenjuju.

Značajan utjecaj kozmičkih konstelacija vidljiv je samo na biološko-dinamički ili na biološki-organski obrađenom tlu. Konvencionalno obrađeni vrtovi očigledno ne reagiraju na takve osjetljive impulse.

Magija: miješanje kompostnih biljaka u kućnoj radinosti

S mnogo zdravog razuma Engleskinja May E. Bruce razvila je vlastiti recept za brzi kompost. Pritom je najvažniji preparat koji ubrzava razgradnju. Miss Bruce ga je nazvala aktivatorom. Ta injekcija za kompost sastoji se od biljnog praha kojeg vrtlari koji rade prema biološkim metodama i koji raspolažu iskustvom i senzibilitetom mogu jednostavno i sami napraviti. Prirodoljubiva Engleskinja učinila ga je dostupnim svim zainteresiranima.

Za proizvodnju je potrebno prije svegasamoniklo bilje: kamilica, maslačak, odoljen, stolisnik, kopriva te kora hrasta lužnjaka.

Biljke možete sami skupiti ili ih uzgojiti u vrtu. Režu seprije podne, nakon što se osuši rosa, vežu u stručke i polagano suše na toplom, sjenovitom mjestu. Potom lišće protrljate kroz fino sito, te dobiveni prah - od svake biljke zasebno čuvajte u staklenkama s poklopcem. Hrapavu hrastovu koru usitnite na kuhinjskom ribežu i potom ju prosijte. Na kraju pomiješajte malo meda s laktozom (iz ljekarne ili drogerije).

Kap meda pomiješa se s ravno punom čajnom žličicom laktoze dok ne nastane jednakomjerna masa. Za mješavinu koju ćete držati u ostavi, pripremite sve sastojke u istim omjerima: od svake biljke i mješavine meda i laktoze po jednu čajnu žličicu. Sve temeljito promiješajte u porculanskom mužaru i čuvajte mješavinu u zatvorenoj staklenci. Za upotrebu u vrtu umiješajte u pola litre kišnice toliko praha pripremljene mješavine koliko stane na kovanicu od 1 kn. Ulijte mješavinu u bocu, sve dobro promješajte te ostavite stajati još 24 sata.

Sada možete pripremljeni kompost cijepiti ovim biljnim aktivatorom. Motkom uokolo po kompostnoj hrpi izdubite duboke rupe u razmacima 30 do 60 cm. U svaki otvor nalijte šest punih žlica biljne mase i sve začepite finom, suhom zemljom. Nakon te poticajne injekcijekompost će se izrazito brzo i harmonično razgraditi.

Vrtlarenje u krugovima

Poljoprivrednik koji je svoja praktična iskustva provodio prirodnim vrtnim metodama, nakon što iza njega ostanu godine prakse, može kao napredan napraviti i neke pokuse koji prelaze okvire normalnih svakodnevnih navika. Sudjelovanje u takvim pokusima, je naravno dobrovoljno. Svatko treba onako vrtlariti kako odgovara njegovom posve osobnom životnom osjećaju.

Energije zemlje pokušao je ukrotiti jedan Amerikanac pomoću svog sustava pod nazivom Circle Gardening, vrtlarenje u krugovima. Derald G. Langham uredio je sve svoje gredice u krugovima. Rubovi su bili blago nasipani, u sredini je nastalo uleknuće. Sve kultivirane biljke trebale bi u takvom, gotovo magičnom krugu naročito dobro uspijevati. Američki vrtlar eksperimentator uvjeren je da okruglo uleknuće u svakoj gredici stvara vezu s energetskim poljem Zemlje, "tako da i najtiši huk vjetra koji okrzne rub kruga uzrokuje energetski vrtlog koji hrani biljke". U teoriju kružnog vrta ubraja se i uvjerenje:

"Rast je energija koja se u spiralama kreće kroz žive biljke uz kruženje naizmjeničnih brzina. Ideja kružnog vrta sastoji se u stvaranju energetskog sustava u suradnji s Prirodom".

Na prvi pogled možda Vam se pokusi s kozmičkim energijama mogu činiti kao besmislice. Mi, ljudi prosvijećenog Zapada nismo više naviknuti prepoznavati nevidljive sile kao realnost. One su daleko izvan našeg normalnog iskustvenog područja - ne zato jer ne postoje, već zato jer se s njima ne znamo ophoditi.

Vaša,

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928