Povijest žena iscjeliteljica, vještica, primalja i medicinskih sestara

Žene su oduvijek bile iscjeliteljice. Obavljale su pobačaje, bile su medicinske sestre i savjetnice; bile su farmaceutkinje, kultivirale su ljekovito bilje te razmjenjivale tajne njihove uporabe. Bile su i primalje, putujući od kuće do kuće, od sela do sela. Stoljećima su žene bile liječnice bez diploma, učeći jedna od druge  te prenoseći vlastita iskustva i znanja sa susjede na susjedu, s majke na kći. Ljudi su ih nazivali 'mudrim ženama', a vlasti vješticama i šarlatankama.

Danas je, pak, zdravstvo vlasništvo muških profesionalaca. Devedeset i tri posto liječnika u SAD-u su muškarci, kao i gotovo svi glavni direktori i upravitelji zdravstvenih institucija. Žene su, ipak, i dalje u većini – 70 posto  zdravstvenih radnica su žene – ali smo uključene kaoradnice u poslu u kojemu su šefovi muškarci. Više nismo neovisne liječnice, poznate po vlastitim imenima i vlastitom radu. Uglavnom smo institucionalne radnice, koje obavljaju bezlične poslove poput službenica, zdravstvenih pomoćnica, tehničarka, spremačica.

Kada nam je omogućeno sudjelovanje u liječenju, omogućeno je uglavnom u ulozi medicinskih sestara. Medicinske sestre svih razina, od asistentica na više, su samo 'pomoćne radnice' u usporedbi s liječnicima. Naša podložnost je osnažena našom ignorancijom, a naša ignorancija i neznanje se sustavno provode. Medicinske sestre su naučene ne propitivati, ne izazivati. "Doktor zna najbolje." On je šaman, u dodiru sa zabranjenim, mistično kompleksnim svijetom. Zdravstvene radnice su otuđene od znanstvenoga dijela njihova posla, ograničene na 'ženski' posao njegovanja i održavanja – pasivna i tiha većina. Ipak, povijest nam pokazuje kako su žene bile neovisne liječnice, često i jedine liječnice za žene i siromašne.

U ovom kratkom pregledu povijesti zdravstvenih radnika/ica, pažnja je usmjerena na dva bitna događaja u muškom preuzimanju zdravstvene njege: supresiju vještica u srednjovjekovnoj Europi i uspon medicinske profesije u 19. stoljeću u Americi.

Vještičarstvo i medicina u srednjem vijeku

Vještice su živjele i bile spaljivane mnogo prije razvoja moderne medicinske tehnologije. Većina vještica su bile iscjeliteljice, liječeći seosko stanovništvo. Njihova supresija označava početne borbe u povijesti zabrane djelovanja iscjeliteljica. Druga strana spomenute supresije vještica kao iscjeliteljica jest nastanak nove muške medicinske profesije, pod zaštitom i pokroviteljstvom vladajuće klase. Ta nova europska medicinska profesija odigrala je bitnu ulogu u progonima vještica, podržavajući progonitelje 'medicinskim' opravdavanjem.

Progoni vještica ostavili su trajnu posljedicu: aspekt femininosti je od toga razdoblja poistovjećivan s vještičjim.

Vještičje ludilo

Razdoblje progona vještica trajalo je više od četiri stoljeća (od 14. – 17. stoljeća), protežući se od Njemačke do Engleske. Započelo je u feudalizmu, a trajalo je sve do prosvjetiteljstva ('age of reason'). Vještice su predstavljale političku, religijsku i seksualnu prijetnju protestantskoj i katoličkoj Crkvi, kao i državi.

Krajem 15. i početkom 16. stoljeća provedene su na tisuće smaknuća – obično spaljivanje žive osobe na lomači – u Njemačkoj, Italiji i drugim zemljama. U Toulouseu je, primjerice, spaljivano 400 vještica u jednome danu. Nastavljajući sa zazornim statistikama – u episkopiji u Trieru, 1585. godine, u dva sela na životu su ostale samo dvije stanovnice! Mnogi istraživači su procijenili da se sveukupan broj pogubljenih kreće oko milijun ljudi. Žene su činile 85 posto ubijenih.

Najokrutniji vještičji progoni povezani su s periodima velikih društvenih promjena koje su potresle same korijene feudalizma – masovni seoski ustanci i pobune, počeci kapitalizma, te uspon protestantizma. Također, postoje i fragmentarni dokazi o vještičarstvu kao postojanju pobune seoskoga stanovništva predvođenoga ženama, na nekim područjima.

Dvije temeljne teorije o vještičjim progonima su medicinske interpretacije koje vještičje ludilo poistovjećuju s neobjašnjivim izljevima masovne histerije. Jedna verzija govori kako je seljaštvo izgubilo razum. Prema toj verziji, vještičje ludilo bila je epidemija masovne mržnje i panike koja je pokretala mase. Druga psihijatrijska interpretacija vjerovala je da su vještice te koje su poludjele.

No, vještičje ludilo nije bilo niti linčovanje, niti masovna samoubojstva histeričnih žena. Bilo je ono rezultat dobro organizirane, legalne procedure. Vještičji progoni su bile, dakle, dobro organizirane kampanje, inicirane, financirane i provođene od strane Crkve i države. Katoličkim i protestantskim progoniteljima glavni autoritet predstavljao je Malleus Maleficarum, ili Vještičji Malj (Hammer of Witches), djelo koje su napisali svećenici Kramer i Sprenger ('ljubljeni sinovi' pape Inocenta VIII.), 1484.g. Tri stoljeća je ova sadistička knjiga bila zakonom svake presude, svakog vještičjeg progona.

Kramer i Spranger dali su detaljne instrukcije o korištenju raznih tehnika mučenja kako bi se iznudilo priznanje. Optuženi/e bi bili/e razodjeveni/e do gola, odstranile bi im se sve tjelesne dlake te bili/e stavljen/e na vijke i raznolike zupčanike, šiljke, sprave za lomljenje kostiju, bili/e bi izgladnjivani/e i pretučeni/e.

Zločini vještica

Tko su, dakle, bile vještice te kakvi su njihovi 'zločini' koji su ponukali tako okrutnu supresiju vladajuće klase? Nesumnjivo, tijekom stoljeća vještičjih progona, tri centralne optužbe, u povijesti vještičarstva, opetovano su se ponavljale diljem sjeverne Europe. Prva, vještice su optuživane za svaki zamisliv seksualni zločin protiv čovjeka. Jednostavnije, optuživane su zbog svoje ženske seksualnosti. Druga, optuživane su jer su bile organizirane. Treća, optuživane su radi posjedovanja magičnih moći koje su utjecale na zdravlje – čineći zlo, ali i dobro – odnosno liječeći.

Prva optužba za seksualne zločine. Srednjovjekovna Katolička crkva uzdigla je seksizam do nemjerljivih granica. U Vještičjem malju stoji: "Kada žena misli samostalno, misli zlo." Mizoginija Crkve je, između ostaloga, u tome periodu demonstrirana i fantazijom pojedinih srednjovjekovnih religijskih mislilaca prema kojoj su svi ljudi uskrsnućem nanovo rođeni kao muškarci!

Crkva je žene poistovjećivala sa seksom, a sav užitak tijekom seksa je bio osuđen jer je mogao poteći jedino od vraga. Smatralo se da vještice opće s vragom, te seksualnim činom inficiraju čovjeka. Požuda, bilo kod muškarca ili žene, je prema tome bila krivnjom žene. S druge strane, vještice su optuživane za impotenciju muškaraca, te jer su uzrokovale nestanak penisa. Što se tiče ženske seksualnosti, optuživane su za davanje kontracepcije i izvođenje pobačaja.

U očima Crkve, sve vještičje moći proizašle su iz njezine seksualnosti. Njezina karijera započinje općenjem s vragom. Svaka vještica takvom postaje sudjelovanjem na velikim okupljanjima, ili Sabbatima, na kojima predsjeda vrag, najčešće u liku jarca koji spolno opći s neofitima (početnicima). Vještica svoje moći dobiva obećanjem o vjernom služenju vragu. Kako to Vještičji malj ističe, zlo uvijek djeluje kroz ženu, kao što je i u Rajskom vrtu.

Već je spomenuto postojanje fragmentarnih dokaza o organiziranju vještica u skupine, koje su dosezale brojku od tisuću sudionica za festivalskih dana. Pojedini istraživači smatraju da su ta okupljanja bila u svrhu poganskog religijskog štovanja božanstava. Okupljanja su ujedno bile i prilike za razmjenu znanja o biljkama, te prenošenje bitnih vijesti. Također, može se pretpostaviti i društveni i politički značaj tih okupljanja, koja su u velikoj mogućnosti mogla biti povezana s pobunama seoskog stanovništva.

Vještice kao iscjeliteljice

Jedna od najfascinantnijih optužbi bila je svakako ona za, ne samo ubojstva i trovanja, seksualne zločine i zavjere, već i za pomaganje i liječenje. Vještice iscjeliteljice bile su jedine medicinske praktičarke koje su pomagale siromašnima bez doktora i bolnica, a bile su usko povezane uz primalje. "Nitko ne čini više štete Katoličkoj crkvi nego li primalje", zapisali su Kramer i Sprenger.

Suočena s mizerijom siromašnih, Crkva im je često okretala leđa. No, osim toga, gajila je dvostruke standarde kada je u pitanju liječenje koje je višoj klasi bilo omogućeno i dopušteno – liječenje od strane muškoga stručnjaka i pod pokroviteljstvom Crkve bilo je dozvoljeno.Žensko liječenje kao dio seoske supkulture nije. Razlog tomu je taj što je Crkva napad na liječenje seoskoga stanovništva vidjela kao napad na magiju, ne na medicinu.

Metode liječenja vještica iscjeliteljica, kao i njihovi rezultati, za Crkvu su predstavljale prijetnju, jer je vještica polazila od empirijskih metoda: oslanjala se na vlastita osjetila, ne na doktrinu ili vjeru, vjerovala je u proces i pogrešku, uzrok i posljedicu. Crkva je, s druge strane, bila anti-empirijski usmjerena, zanemarivala je prirodne zakone koji su upravljali fizičkim fenomenima, s obzirom na njezino stajalište o Bogu kao stvoritelju svega svijeta.

Vještica je, u svakom slučaju, predstavljala trostruku prijetnju Crkvi. Bila je žena i nije se toga sramila. Bila je dio organizirane grupe seoskih žena, te je bila iscjeliteljica čija se praksa temeljila na empirijskim proučavanjima – zbog navedenoga predstavljala je nadu za promjenu u svijetu.

Uspon europske medicinske profesije

Dok su vještice prakticirale među narodom, vladajuća klasa je osposobljavala vlastite sekularne iscjelitelje: sveučilišno obrazovane liječnike. Još u 13. st. europska medicina čvrsto je oformljena kao sekularna znanost i profesija koja se aktivno zauzimala za eliminaciju žena iscjeliteljica – kao što je njihovo isključenje iz obrazovnih krugova. Crkva je nametnula stroge kontrole novoj profesiji, te je dopustila njezin razvoj jedino pod uvjetima katoličke doktrine. Fakultetski obrazovanim liječnicima nije bilo dozvoljeno liječenje bez savjeta svećenika, a liječiti se nije smio onaj tko bi odbio ispovijed.

U kasnosrednjovjekovnoj medicinskoj obuci nije bilo ništa što bi se kršilo s crkvenom doktrinom, a malo toga se moglo prepoznati kao 'znanost'. Studenti medicine bili su ograničeni na učenja antičkog rimskog liječnika, Galena, koji je iznio teoriju ličnosti čovjeka (kolerik, sangvinik, melankolik itd.). Studenti, kao i doktori rijetko su bili u kontaktu s pacijentima, a eksperimentiranje nije bilo provođeno; operacije su bile nepoznat pojam. S obzirom na to, ispuštanje krvi je bila uobičajena praksa, kao i liječenje pijavicama. Medicinske teorije temeljene su češće na logici nego li na promatranju.

Supresija žena iscjeliteljica

Osim ponekih iznimki, sveučilišta su bila zatvorena za žene, a licencirani zakoni ustanovljeni su kako bi zabranili djelovanje svih liječnika, osim onih fakultetski obrazovanih. Prva meta nisu bili seoski iscjelitelji/ice, već učene žene koje su liječile istu urbanu klijentelu kao i obrazovani liječnici.

Do 14. st. profesionalna medicinska kampanja usmjerena protiv urbanih, obrazovanih žena proširila se čitavom Europom. Liječnici su smatrani medicinskim ekspertima, te su prosuđivali je li određena žena vještica. Crkva je legitimizirala liječnički profesionalizam, opovrgavajući neprofesionalno liječenje, te izjednačavajući ga s herezom: "Ako se žena usudi liječiti bez prethodnog obrazovanja, vještica je i treba umrijeti." (Iako, nije bilo načina na koji bi se žena mogla obrazovati). Naposljetku, euforija oko vještica postala je pogodna izlika za liječničke neuspjehe: sve što nije uspio izliječiti bio je rezultati čarobnjaštva.

Žene i uspon američke medicinske profesije

Danas vjerojatno ne postoji industrijalizirana država s nižim postotkom (sedam posto) žena liječnica nego li je SAD. Ono što je ženama u SAD-u preostalo jest posao medicinskih sestara, što ni u kojem slučaju nije zamjena za autonomne uloge koje su žene uživale kao primalje i iscjeliteljice.

Odgovor na pitanje kako su žene izdvojene iz medicinarske/liječničke struke, te postale medicinske sestre nalazi se u dugoj povijesti klasnih i rodnih borbi za moć u svim dijelovima života. Naime, kada su žene posjedovale mjesto u medicini, bila je to narodna medicina. Kada je narodna medicina uništena, nije preostalo niti mjesta za žene – osim u podređenim ulogama medicinskih sestara. Uskoro je medicinska struka postala usko povezana s raznim američkim poslovnim organizacijama – uz dužno poštovanje Pasteuru, Kochu i drugim sjajnim europskim medicinskim istraživačima 19. stoljeća. Carnegiesi i Rockefelleri su ti koji su osigurali finalnu pobjedu američke medicinske profesije.

1800-tih godina u Americi obrazovali su se regularni liječnici koji su liječili srednju i visoku klasu, a čije je obrazovanje bilo veoma siromašno – medicinski programi trajali su od nekoliko mjeseci do dvije godine; mnoge medicinske škole nisu imale klinička postrojenja; nije postojala praksa na samome ljudskom tijelu. Ovi liječnici su učeni liječenju pomoću obilnog ispuštanja krvi, velikih doza laksativa, te kasnije opijuma i sličnih narkotika, što je često bilo štetnije i smrtonosnije od same 'liječene' bolesti. Nelicencirani liječnici, iscjelitelji bili su uvelike sigurniji i efektivniji, koristeći blage biljne preparate, promjene u prehrani i suzdržavanje od spomenutih nasilnih metoda.

Moderni zdravstveni pokret

Ovaj pokret javio se 1830/40-ih godina, a pokrenuli su ga feministički i pokreti radničke klase.Ženska liječnička udruženja (Ladies Physiological Societes) proširila su se svugdje, omogućavajući jednostavne instrukcije u anatomiji i osobnoj higijeni. Naglasak je bio na preventivnoj njezi kao kontradikciji ubitačnim 'lijekovima' koje su prakticirali obrazovani liječnici s početka stoljeća. Pojedini elementi pokreta zagovarali su upotrebu kontracepcije.

Pokret je bio radikalan napad na medicinski elitizam, te afirmacija tradicionalne narodne medicine. "Svaki je čovjek svoj vlastiti liječnik", bio je slogan jednoga krila pokreta. Obrazovani elitni liječnici uskoro su postali brojčano nadmašeni.

Moderni zdravstveni pokret poklopio se s počecima organiziranoga feminističkog pokreta s kojim je bio neraskidivo povezan. Borbe za žensko zdravlje bile su povezane s borbom za ženska prava uopće. Nove medicinske sekte i škole širom su otvorile vrata ženama.

Bitno je spomenuti i seksističke opozicije prema ženama u američkoj medicini. Rijetke žene koje su uspjele upisati regularnu školu medicine, bile su izložene raznim seksističkim preprekama i uvredama. Posebice je bilo izraženo stalno uznemiravanje od strane muških kolega, pojedini profesori nisu htjeli predavati anatomiju ako su bile prisutne žene, postojali su udžbenici, poput poznatoga obstetričkoga teksta iz 1848. u kojemu stoji: "Ona (Žena) ima glavu skoro pa premalu za intelekt, ali dovoljno veliku za ljubav." Postojale su i ginekološke teorije o štetnim posljedicama intelektualnih aktivnosti na ženske reproduktivne organe.

Zabrana primaljstva

Novi, okrutni zakoni o licencama zapečatili su liječnički monopol nad medicinskom praksom. Jedino su preostale primalje. Godine 1910. oko 50 posto sve novorođene djece, porođeno je uz pomoć primalja – većina su bile crnkinje i imigrantkinje iz radničke klase. To je bilo neprihvatljivo za novorastuću porodiljnu (opstetričku) praksu – svaka siromašna žena koja bi otišla k primalji, bila je jedan izgubljeni izvor za akademsko poučavanje i istraživanje. Opstetričari su, dakle, krenuli u napad na primalje u ime znanosti i reforme.

Primalje su bile ismijavane kao prljave, neuke i nekompetentne, te su bile optuživane za razne maternične infekcije. Jedini izlaz bio je obučavanje primalja kako bi njihovo zanimanje postalo afirmirano i nezavisno. No, problem je bio što su američki opstetričari bili manje kompetentninego primalje. Stoga je, uskoro, primaljska praksa diljem SAD-a zabranjena, a porodiljska praksa ograničena je samo na liječnike, što je za siromašne žene  i žene radničke klase bilo lošije – odnosno neimanje opstetričke njege uopće.

Žena sa svjetiljkom

Jedino preostalo zanimanje za žene u medicini bilo je u službi medicinske sestre i njegovanja. To zanimanje nije oduvijek bilo plaćeno. U ranom 19. stoljeću bolnice su zapošljavale medicinske sestre, no bolnice su tada prvenstveno služile kao utočišta za bolesne i umiruće siromahe, bez pružanja konkretne medicinske njege. Medicinske sestre bile su na lošemu glasu – podložne pijanstvu, prostituciji i krađi. Uvjeti u bolnicama često su bili skandalozni, bez osnovnih higijenskih uvjeta, čak bez sapuna.

Kako bi se reformiralo bolničku njegu i uvjete, trebalo je reformirati sestrinstvo, te ga učiniti pristupačnim liječnicima i ženama 'dobroga karaktera'. Florence Nightingale je svoju šansu dobila u bolnicama na ratnim frontama za vrijeme Krimskog rata, za koju je osposobila mnoštvo discipliniranih, savjesnih, sredovječnih žena. Bila je to nova generacija medicinskih sestara – 'žena sa svjetiljkom'. 

Uskoro je došlo do povećane potrebe za bolnicama u kojima će  novi liječnici, kao i nove medicinske sestre stjecati praksu. U Americi su otvorene i škole za obrazovanje medicinskih sestara, u kojima su se uglavnom školovale pripadnice visoke klase. Florence Nightingale i Louisa Schuyler bile su aristokratskoga podrijetla, no odbjegle su od sustavno provođene ženske dokolice viktorijanske klase. Florence Nightingale i Dorothea Dix (nasljednica znatnoga bogatstva) nisu krenule oblikovati svoje karijere dok nisu zašle u tridesete, kada su postale svjesne beskorisnosti dokoličarstva.

No, Nightingale i njezine učenice pokrenule su sestrinstvo s neizbrisivim tragom vlastitih klasnih predrasuda. Trenirao se karakter, a ne vještine. Krajnji produkt bila je idealna Dama, premještena iz kuće u bolnicu, te oslobođena reproduktivnih sposobnosti. Dok su medicinske sestre bile pripadnice radničke klase, koje su obavljale slabo plaćen i težak posao, edukatorice su bile žene srednje i visoke klase, koje su zahtijevale razvijanje 'damskoga' karaktera te socijalizaciju medicinskih sestara.

Sestrinstvo je uskoro postalo ženska domena, dok je liječništvo postalo intrinzično maskulino. Njezina nježnost i duhovnost nisu bile primjerene u okrutnom, linearnom svijetu znanosti. Njegova odlučnost i znatiželja učinile su ga nepodobnim za posvećivanje dugog perioda za njegovanje pacijenta. Ukorijenjenost ovih seksističkih stereotipa pokazala se gotovo neslomljivom.

 Zaključak

Seksizam zdravstvenog sustava nije slučajan, nije samo refleksija društvenoga seksizma u cjelini ili seksizma pojedinačnih liječnika. Taj seksizam je povijesno stariji nego li je medicinska znanost; to je duboko ukorijenjen, institucionalni seksizam. Također, ne postoji povijesno konzistentno opravdanje za isključivanje žena iz područja iscjeliteljstva. Vještice su napadane zbog pragmatičnosti, empiričnosti i moralnosti, dok su s druge strane, žene u 19. st. postale neznanstvene, delikatne i sentimentalne. Stereotipizacija se mijenjala kako bi odgovarala muškoj komfornosti.

Naša opresija kao medicinskih radnica danas je neodvojivo vezana uz opresiju nas kao žena. Njegovanje, naša predominantna uloga u zdravstvenome sustavu, jest produžetak naših uloga kao majki i žena. Medicinska sestra je odgajana da vjeruje kako pobuna ugrožava, ne samo njezin 'profesionalizam', već i njezinu femininost. To znači da medicinska elita ima značajne interese u održavanju seksizma u čitavome društvu: liječnici su šefovi u industriji u kojoj su radnice prvenstveno žene. Seksizam u društvu kao cjelini osigurava da ženska radnička većina u zdravstvu bude 'dobro' radništvo – poslušno i pasivno. Stoga, uklonite seksizam i uklonili ste jedan od glavnih oslonaca zdravstvene hijerarhije.

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Vještičji obredi prelaska - ispraćaj ili pogreb

Requiem tj. ispraćaj

Smrt za pagane ne znači isto što i smrt za kršćane (kada već kroz cijeli post uspoređujem to dvoje). Vjerovanjem u reinkarnaciju se mijenja pogled na smrt. Smrt ne postaje nešto ružno već nešto slično diplomiranju na fakultetu. Osoba svojom smrću uspješno završava jednu godinu studija (ili čak fazu studija) i prelazi na sljedeću fazu. U kršćanstvu ljudi idu u Raj ili Pakao. Čak i ako se smatra da pokojnik ide u Raj (onako "zasigurno" jer je bio dobra osoba itd.), ljudi plaču, ali to plakanje je sebično na svoj način (plačemo jer MI više nećemo vidjeti tu osobu), iako je razumljivo. Ipak, kao osoba ne smijem zamjerati drugi ljudima njihove emocije. 

Ritual Requiema tj. ispraćaja služi kako bi se bližnji na prikladan način oprostili od pokojnika, ali na neki način i slavili njegov život. Nemojte se stoga začuditi što ćete vidjeti ples i druge elemente slavlja u obredu.

Ono što slijedi je ponovno prijevod rituala, ali prije toga trebam istaknuti važnost mitaspuštanja Božice u podzemni svijet koji je sam po sebi alegorija smrti. Zbog intenzivne simbolike se ova priča često odigrava u sklopu rituala, kao što je to i u ovom ritualu :)

Što se tiče samog kruga, on se ukrašava prema ukusu pokojnika, godišnjem dobu itd. Keramička zdjela (ili čaša) se stavi pored oltara, a na nju se veže srebrna nit (naravno ne od pravog srebra već srebrne boje). Također će trebati čekić i krpa za razbiti zdjelu, što ću objasniti kasnije. Ako se planira odigrati spuštanje u podzemni svijet onda će biti potreban nakit (posebno ogrlica), veo i kruna u blizini oltara.

Ritual:

(zbog jednostavnosti pisanja ću pisati u muškom rodu, pa nemojte zamjeriti)

• Ritual otvaranja se izvodi do kraja zazivanja Boga. Tada se VS i VSa okrenu prema kovenu stojeći ispred oltara. 
• VSa kaže:

"Danas se nalazimo u sreći i u tuzi. Tužni smo jer je jedno poglavlje završilo, ali smo istovremeno sretni jer ovim završetkom može početi novo poglavlje."

"Sastajemo se kako bismo označili prijelaz našeg dragog braga ____, za kojeg je ovaj život završio. Sastajemo se kako bismo ga predali brizi blagoslova Boga i Božice, kako bi se on mogao odmoriti slobodan od iluzije ili pokajanja, dok ne dođe vrijeme da se preporodi opet na ovaj svijet. I znajući da će tako biti, znamo također da je tuga ništa, a sreća sve."

• VS ostane na svom mjestu, a VSa vodi koven u spiralni ples, pomalo iznutra u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, ali ne ulazeći previše blizu.
• VS kaže:

"Zazivamo te, Ama, mračna neplodna Majko, ti si ona kojoj se manifestirani život mora vratiti kada mu dođe vrijeme, mračna Majko mira i odmora, pred kojom se muškarci tresu jer te ne shvaćaju. Zazivamo tebe, koja si ujedno i Hekata opadajućeg Mjeseca, mračna Gospo mudrosti, koje se muškarci boje jer tvoja mudrost nadmašuje njihovu. Mi, tajna Božicina djeca, znamo da se ne treba ničega bojati u tvojem zagrljaju kojem nitko ne uspije pobjeći, te da je korak u tvoju tamu, kao kojeg svi moraju napraviti, samo jedan korak u svjetlo. Stoga, u ljubavi i bez straha, mi ti predajemo ____, našeg brata. Uzmi ga, štiti ga, vodi ga, primi ga u mir Ljetozemlja koje stoje među dvaju života. I znaj, kao što znaš sve stvari, da naša ljubav ide s njim."

Napomena: Ljetozelje (eng. Summderlands) je ekvivalenta Raja u kršćanstvu, samo što tu duše ne idu zauvijek. Objašnjeno je i u obredu da se tu samo stoji između života. Nešto poput odmarališta/čekaonice gdje se duša sprema za nastavak nekog drugog života. 

• VS ode po zdjelu, nit, čekić i krpu. Ples tek sada staje, a koven se rasprostre kako bi VS mogao prići centru spirale gdje se postavi krpa na tlo i zdjela na nju. On da slobodni kraj niti Djevojci ("pomoćnica" svećenici u ritualima). VSa kaže:

"Kao što se srebrna nit odveže, ili zlatna zdjela razbije, ili krigla pukne pred fontanom, ili kolo slomije na cisterni te se prašina slegne na zemlju kao što je nekoć i bila, tako se i duša vraća Božici koja ju je podarila."

• VS odveže srebrnu nit i Djevojka ju skupi. VS omota krpu oko zdjele i razbije je čekićem. Postavi krpu s razbijenom zdjelom i čekić kraj oltara. Koven se vrati na svoja mjesta u spirali.
• Djevojka nosi srebrnu nit oko kruga u smjeru kazaljke na satu te je "predaje" Čuvarima kula Zapada (Gospodarima Smrti i Inicijacije), potom Čuvarima kula Istoka (Gospodari ponovnog Rođenja). Potom ostavi nit na tlo pred istočnom svijećom i pridruži se VS kraj oltara (stalno se krećući deosil tj. u smjeru kazaljke na satu).
• VSa dotle ponovno povede ples vraćajući se deosil kako bi se rasplela spirala dok svi nisu opet posloženi u punom krugu koji se nastavi kretati deosil. 
• Čim VS postavi krpu i ostalo kraj oltara, on se okrene kovenu i kaže:

"Zazivamo te, Aima, svijetla plodna Majko, ti koja si maternica ponovnog rođenja, od koje sav manifestirani život potječe i na čijim se grudima sve hrani. Zazivamo tebe, koja si ujedno i Perzefona rastućeg Mjeseca, Gospa proljeća i svega što je novo. Mi ti predajemo ____, našeg brata. Uzmi ga, štiti ga, odvedi ga pravovremeno do novog rođenja i novog života. Dozvoli da on bude u novom životu ponovno voljen kao što smo ga mi, njegova braća i sestre, voljeli."

• VS i Djevojka se pridruže kovenu koji kruži, a VSa započne vještičju runu. Ona naredi svima "Dolje" kada se završi s tim i koven sjedne u krug okrenuti put unutra.
• VSa tada podijeli uloge za mit spuštanja Božice u podzemni svijet (Narator, Božica, Gospodar podzemnog svijeta i Čuvar portala). Božicu se  ukrasi nakitom i pokrije velom. Ona stoji na jugoistočkon rubu kruga. Gospodar podzemnog svijeta na sebe stavi krunu, a Čuvar portala uzme athamé i crveni konopac te stani nasuprot Božici.

• Narator kaže:

"U drevnim vremenima, naš Bog, Rogati Bog je bio (i još uvijek jest) Ohrabrivač, Tješitelj. No ljudi su ga poznavali kao strahovitog Gospodara Sjena, osamljenog, neumoljivog i pravednog. Ali naša bi Gopsa, Božica, objasnila sve misterije, čak i misterij smrti; i tako je ona otputovala u Podzemlje. Čuvar portala ju je izazvao..."

Način vezivanja čvora prilikom
rituala spuštanja Božice u
Podzemlje, iz knjige
Eight Sabbats for Witches

• Čuvar portala izazove Božicu sa svojim athaméom.

"Svuci svoju odjeću, ostavi sa strane nakit; jer ništa ne smiješ unijeti sa sobom u našu zemlju." 

• Božica skine svoj veo i nakit;  ništa ne smije ostati na njoj (ako se Requim izvodi odjeveno, onda treba ostati samo normalna odjeća na njoj). On je onda veže crvenim konopcem kako je tradicionalno za prvi stupanj inicijacije (centar konopca oko prednjeg dijela vrata i krajevi prolaze preko njenih ramena kako bi se od iza mogao vezati oko njenih zglobova). Narator nastavi:

"Tako je ona skinula svoju odjeću i nakit i bila zavezana, kao što moraju sva živa bića koja žele ući u carstvo Smrti Svemoćne."

•  Čuvar portala vodi Božicu da stane okrenuta prema Gospodaru Podzemlja. Čuvar se makne sa strane. Narator kaže:

"Toliko je bila njezina ljepota da je sama Smrt kleknula i spustila mač i krunu pod njezine noge."

• Gospodar Podzemlja potom klekne pred Božicu i spusti svoj mač i krunu na tlo sa svake njezine strane. On onda poljubi njezino desno i lijevo stopalo. Narator govori:

"...i poljubi njezina stopala govoreći: 'Blagoslovljena tvoja stopala koja su te dovela ovim putem. Ostani sa mnom; ali dopusti mi da stavim svoje gladne ruke na tvoje srce.' "

• Gospodar Podzemlja podigne svoje ruke s dlanovima put naprijed i drži ih nekoliko centimetara iznad Božicinog srca.  Narator nastavi:

"...i ona odgovori: "Ali ja tebe ne volim. Zašto ti uzrokuješ da sve stvari koje ja volim i u kojima uživam izblijede i umru?"

• Gospodar Podzemlja otvori ruke vani i put dolje s dlanovima put unutra. Narator nastavi govoriti:

"Gospo", odvrati Smrt, "to su godine i sudbina, protiv kojih sam ja bespomoćan. Godine uzrokuju da sve stvari uvenu; ali kada čovjek umre na kraju vremena, ja mu dam odmor i mir i snagu, kako bi  se on mogao vratiti. Ali ti, ti si prekrasna; ne vraćaj se, ostani sa mnom." No ona odgovori: "Ja tebe ne volim."

• Gospodar Podzemlja ustane, ode do oltara i uzme bič. Vrati se do Božice okrenut k njoj. Narator nastavi:

"Onda", kaže Smrt, "ti ne želiš primiti moje ruke na tvoje srce pa moraš pokleknuti pred bič Smrti." Ona odgovori: "To je bolja sudbina." i klekne. I Smrt ju je nježno udarila."

• Božica klekne okrenuta put oltara. Gospodar Podzemlja je takne bičem tri, sedam, devet te dvadeset i jedan put. Napomena: ovo NIJE bičevanje. Bič je samo simbol požrtvovnosti. Trostruko pravilo u wicci nalaže da će ti se sve vratiti trostruko. Stoga se nikada ne udara jako jer je poznato da ako ti udreš nekoga jako, to će ti se vratiti još jače. U principu se samo radi o simboličnom dodiru biča.
• Narator onda kaže:

"I ona je uzviknula: "Sada poznajem bol ljubavi.""

• Čuvar Podzemlja vrati bič na oltar, pomogne Božici da se digne na noge i klekne okrenut put nje. Narator nastavi:

"I Smrt je podigne i kaže: "Blagoslovljena bila." i da joj peterostruki poljubac te kaže: "Samo na ovaj način  možeš doseći sreću i znanje." 

• Gospodar Podzemlja da Božici peterostruki poljubac (ali bez uobičajenih izgovorenih riječi). On je odveže i vrati konopac na tlo. Narator nastavi:

"I on ju je naučio svim misterijima i dao joj ogrlicu koja je krug ponovnog rođenja."

• Gospodar Podzemlja uzme ogrlicu s oltara i stavi je oko Božicinog vrata. Božica onda podigne krunu s poda i stavi je na glavu Gospodara Podzemlja. Narator nastavi:

"I onda ga je naučila misteriju svetog kaleža koji je kotao ponovnog rođenja."

• Gospodar Podzemlja se makne pred oltar s njegove istočne strane, a Božica stane pred oltar s njegove zapadne strane. Božica podigne kalež objema rukama. Oni se okrenu jedno prema drugom i on stavi svoje ruke na njezine (koje su na kaležu). Narator kaže:

"Oni su voljeli, bili jedno; jer postoje tri velika misterija u čovjekovom životu, a magija ih svih kontrolira. Za ispuniti ljubav moraš se prvo vratiti ponovno u isto vrijeme i na isto mjesto kao voljena osoba; i morate se sastati i prepoznati i sjetiti se i ponovno se voljeti."

• Gospodar Podzemlja pusti Božicine ruke i ona vrati kalež na oltar. On podigne bič u svoju lijevu ruku i mač u desnu te stane u pozu Ozirisa (prekrižene ruke na prsima s bičem i mačem okrenutima put gore, leđima okrenut oltaru). Ona stane pokraj njega u pozi Božice (noge i ruke raširene tvoreći pentagram...u formi Vitruvijanskog čovjeka). Narator nastavi:

"Ali kako biste se ponovno rodili, morate umrijeti i biti pripremljeni za novo tijelo. A kako biste umrli, morate se roditi; a bez ljubavi se možda nećete ni roditi. Naša Božica uvijek teži ljubavi, radosti i sreći; i onda štiti i bdije nad svojom skrivenom djecom za života, a za smrti ih podučava putu do svoje pričesti, a čak i u ovom svijetu ih ona podučava misterij magičnog kruga; koji se nalazi između svjetova ljudi i bogova."

• Gospodar Podzemlja vrati bič, mač i krunu na/uz oltar. Ovim završava mit, a glumci se vrate ostatku kovena.
• VSa kaže:

"Neka sada svi, kako nas je Božica učila, dijelimo ovu gozbu ljubavi, vina i kolača i dok to činomo, sjetimo se našeg brata ____, s kojim smo isto često dijelili. Ovom pričesti s ljubavlju dajemo našeg brata u ruke Božice."

• Svi kažu: "Neka bude tako."
• Vino i kolači su posvećeni i podijele se okolo.
• Čim je to moguće nakon ispraćaja, dijelovi zdjele se trebaju baciti u potok/rijeku, a pritom se govori tradicionalna naredba: "Vrati se elementima od kojih si došao." 

Napomena: ako se radi o ženi, a ne muškarcu, naprosto zamijenite sve naznake muškog spola ženskima (on > ona, njega > nju itd.).

I to bi vam bila tri glavna obreda prelaska :) nadam se da sam vam pojasnila neke nejasnoće ili dala odgovore na neka pitanja :)

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Vještičji obredi prelaska -združivanje ili brak

andfasting tj. združenje

Handfasting, na hrvatskom združenje, je ekvivalenta kršćanskog vjenčanja (jednostavno rečeno). Običaji se svakako razlikuju, ali je bit ista. Prevela bih to kao Vezivanje (ruku), ili čak možda Učvršćivanje. Uzmite u obzir da, kao ni kršćansko vjenčanje, ovo nije legalna procedura već spiritualna. Kako bi par bio vjenčan u očima zakona, mora se vjenčati u matičara. 

Ovaj se ritual zove "vezivanje ruku" jer se kao simbol spajanja ovo dvoje ljudi u braku njihove ruke vezuju dekorativnom vrpcom koja se prethodno isplete od više vrpci odgovarajućih boja (obično crvene i bijele, crvena kao simbol ženstvenosti tj. menstrualne krvi i bijela kao simbol muškosti tj. sperme, ili pak najdražim bojama para). Mislim da je prikladno mjesto da se ruke vezuju trenutak kada se par uhvati ruku za ruku (vidjet ćete kada budete čitali ritual ispod).

Također prevodim ritual iz knjige Eight Sabbats for Witches, pa se nadam da ćete biti zadovoljni njim te ponekim mojim komentarom :)

Krug se napravi, ukrasi cvijećem, ali se vrata ostave otvorena (u krugu) na sjeveroistoku, ali treba biti spremno cvijeće kojim će se zatvoriti taj dio kruga kasnije. Metla mora biti spremna u blizini (sjetite se običaja u kojem par preskače metlu držeći se za ruke kao znak zajedništva, ali i kao svojevrstan način molbe za dugotrajnu, uspješnu i sretnu vezu/brak). Kotao (isto pun cvijeća) se smjesti na zapadni dio kruga (zapad=element vode=emocije=ljubav). 

Izvedba: 

• Ritual otvaranja se odvija normalno izuzev dvije stvari: 1) mladi i mlada su za sada van kruga na jugoistoku (krug još nije potpuno zatvoren) i 2) Vodstvo Božice se još ne izvodi.
• Nakon invokacije Boga, VSa uvede mladog, a VS mladu (poljupcem u obraz).
• VS zatvara prolaz cvijećem, a VSa ritualno mačem/athaméom.
• VS i VSa stoje okrenuti leđima oltaru. Mladi okrenut put VSe, a mlada prema VS u centru kruga.
• VSa pita:

"Tko dolazi biti povezan u prisutnosti Božice? Koje je tvoje ime, Čovječe?"

• Mladi kaže:

"Moje je ime ____."

• VS pita: 

"Tko dolazi biti povezan u prisutnosti Boga? Koje je tvoje ime, Ženo?"

• Mlada odgovara:

"Moje je ime ____."

• VSa kaže:

"____ i ____, pozdravljamo vas sa srećom."

• Koven okruži mladence u vještičjoj runi i vrate se na svoja mjesta.
• VSa kaže:

"Jedinstvo je ravnoteža i ravnoteža je jedinstvo. Čujte onda, i shvatite."

• Ona podigne štap i nastavi:

"Štap kojeg držim je simbol zraka. Znajte i zapamtite da je ovo element života, inteligencije, inspiracije koja nas tjera naprijed. Ovim štapom zraka mi dovodimo na ovo vezivanje moć uma."

• Ona spusti štap. VS uzme mač i kaže:

"Mač kojeg držim je simbol Vatre. Znajte i zapamtite da je ovo element svjetla, energije i snage koja teče vašim venama. Ovim mačem vatre, mi dovodimo na ovo vezivanje moć volje." 

• On spusti mač. VSa podigne kalež i kaže:

"Kalež kojeg držim je simbol vode. Znajte i zapamtite da je ovo element ljubavi, rasta, plodnosti Moćne Majke. Ovim kaležom vode, mi dovodimo na ovo vezivanje moć želje."

• Ona spusti kalež i VS podigne pentakl:

"Pentakl kojeg držim je simbol zemlje. Znajte i zapamtite da je ovo element zakona, izdržljivosti, shvaćanja kojeg se ne može uzdrmati. Ovim pentaklom zemlje mi dovodimo na ovo vezivanje moć nepokolebljivosti."

• On spusti pentakl i nastavi:

"Čujte riječi Moćne Majke..." itd. do uvoda u Vodstvo Božice (ovdje ćete naći više verzija pa možete izabrati onu koja vam najviše odgovara).

• VSa i VS kažu Vodstvo Božice na uobičajeni način. Kada završe, VS kaže:

"Zlatna Afrodita dođe ne kao djevica ili žrtva, već kao Budioc, Ona koja je poželjna. Kao svemir ona zaziva i Otac svega nastavlja udvaranje. Ona je u Njemu pobudila čežnju i time su svjetovi nastali. Kako je ona moćna, Afrodita, budioc muškosti!"

•  VSa kaže:

"Ali sve su ove stvari jedna stvar. Sve božice su jedna božica i mi je zovemo Izida, Majka svega u čijoj se prirodi pronalaze sve stvari, djevičanske i poželjne redom, donositeljica života i dovoditeljica smrti. Ona je uzrok svog stvaranja, jer je ona pobudila čežnju u Ocu svega i u njeno ime je On stvorio. Na isti način, mudri zovu sve žene Izida."

• VS kaže:

"U licu svake žene neka muškarac potraži crte lica Moćne Božice, gledajući njezine faze kroz plime i oseke kojima njegova duša odgovara, slušajući njezin poziv."

• VSa kaže:

"O Izidina kćerko, obožavaj Božicu, i u njeno ime izreci zaziv koji budi i slavi.  Tako ćeš biti blagoslovljena od Božice i živjeti punoćom života. Neka Mlada pokaže Božicu onome koji je voli. Neka prisvoji krunu podzemnog svijeta. Neka se uzdigne sva sjajna i zlatna iz mora iskonskog i zazove njega da dođe naprijed, k njoj. Neka napravi ove stvari u ime Božice i onda će biti jednaka Božici u njegovim očima jer će Božica govoriti kroz nju. Svemoćna će ona biti iznutra, poput okrunjene Perzefone, i svemoćna izvana, poput zlatne Afrodite. Tako će ona biti svećenica u očima onoga koji štuje Božicu, koji će svojom vjerom i posvećenošću pronaći Božicu u njoj. Jer ritual Izidin je život, i ono što se napravi kao obred će se iskazati u životu. Obredom je Božica privučena u njezine štovatelje; njezina moć ulazi u njih i oni postanu suština sakramenta."

• VS kaže mladoj:

"Ponovi za mnom:  Sjemenkom i korijenom, pupoljkom i peteljkom, listom i cvijetom i plodom, životom i ljubavlju, u ime Božice, ja, ____, uzimam ____, svojom rukom, srcem i dušom za zalaska Sunca i podizanja zvijezda. Niti smrt nas rastaviti neće; jer u punoći vremena ćemo mi ponovno biti rođeni u isto vrijeme i na isto mjesto kao drugo, i mi ćemo se sresti i prepoznati, i sjetiti se, i ponovno voljeti."

• Mlada ponovi za svećenikom uzimajući desnu ruku mladoga u svoju desnu ruku dok govori.
• VSa kaže mladome isto ono što VS mladoj (iznad) i on ponovi.
• Mladi, dok govori, drži desnom rukom desnu ruku mlade.  
• Ako par želi izmijeniti prstenje, to se sada čini (ili se vezuju ruke vrpcom). 
• VS kaže:

"Neka Sunce i Mjesec i zvijezde, i ovo, naša braća i sestre, budu svjedoci da su ____ i ____ povezani pred očima Boga i Božice. I neka ih Bog i Božica blagoslove kao što i mi to sami činimo."

• Svi kažu: "Neka bude tako."
• VSa uzme metlu i stavi je na tlo pred parom koji je preskoči držeći se za ruke.
• VSa podigne metlu i ritualno pročisti krug njome.
• Par sada izvodi moćni obred, posvete vino i kolače na prikladan način i nakon toga sve postaje neformalno druženje.

Napomena: ako hrana uključuje tortu vezivanja (vjenčanu tortu), onda je ovo jedina prilika u kojoj je dopušteno da se mač koristi za rezanje :)

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928

Vještičji obredi prelaska - rođenje

U ovom ću postu pisati o trima obredima, a zajedničko ime je što svi predstavljaju prekretnicu u životu pojedinca, ali i više ljudi: rođenje, brak i smrt. 

Nedavno mi je bilo upućeno pitanje: "Da li postoji vjenčanje u wicci?" Potaknuta time, odlučila sam napisati nešto o ovom obredu, ali i ostalima koji su povezani  s njim. Svakako, rođenje djeteta je važan trenutak u životu jednog para, isto kao što je i njihovo vjenčanje ili smrt bližnje osobe. Rituali koje ću opisati nisu slični kršćanskima iz više razloga koje ću se potruditi objasniti u sljedećim paragrafima :)

Wiccaning tj. prvoblagoslov

Wiccaning, na hrvatskom prvoblagoslov, je (skoro pa) ekvivalenta prvog sakramenta u kršćanstvu - krštenja. Razlika je u tome što kršteno dijete postaje ovim sakramentom automatski član kršćanske zajednice, dok se prilikom prvoblagoslova dijete ne uvodi u religiju već se samo moli Boga i Božicu (ili bogove) da to dijete čuvaju. Ovim postupkom dijete ne postaje sljedbenikom wicce niti će to biti osim ako to samo bude htjelo. U kršćanstvu dijete postaje član zajednice, a to samo potvrđuje ako se odluči na drugi sakrament (krizmu). Drugog sakramenta, u principu, nema u wicci. Postoje jedino obredi samoinicijacije/inicijacije, ali opet i tih može biti više, pa se ne mogu usporediti s krizmom.

Krštenje se obavlja iz više razloga: 1) par naprosto prati neku tradiciju jer im se čini prirodnim da se dijete krsti ("to svi čine" i "to je normalno"); 2) jer zaista vjeruju da će dijete ići u pakao ako se ne krsti i naprosto žele spasiti djetetovu dušu. Oba razloga su u potpunosti isključena iz wicce. Zbog čega? Mi nismo odgajani u duhu wicce niti smo okruženi njome da bi ovaj čin bio dio naše svakidašnjice, a samim time što većina vještica vjeruje u reinkarnaciju isključuje mogućnost da će dijete ići u Pakao (uz to što vještice ne vjeruju u postojanje Pakla). Stoga, u wicci nema razloga za takvu vrstu brige. 

Zajedničko krštenju i prvoblagoslovu je jedino to što se u oba slučaju traži od Božanskog da dijete bude zaštićeno te se tijekom oba rituala iskazuje ljubav prema djetetu. Wiccani su svjesni da to dijete ne mora odabrati taj put kroz život i to je sasvim u redu. :) na kraju krajeva, svaka je religija (ili "nereligija") dobra dok god to dijete odraste sretno, zadovoljno sobom i dobronamjerno. 

Do sada nisam čula ni za jedan par u wicci koji je svoje dijete prisiljavao da "prijeđe" na wiccu. Dijete treba pustiti da samo odluči što je za njega/nju najbolje kada je spremno za to jer će tada biti sretno. Ako dijete pita, sasvim je normalno da će roditelji objasniti osnovne elemente wicce, ali bez ikakvog tjeranja. 

U knjizi Eight Sabbats for Witches od Janet i Stewart Farrar je napisan jedan jako lijep ritual u kojeg su oni odlučili uvrstiti ulogu kuma i kume. Ovo je jedna jako lijepa ideja u bilo kojoj religiji i slažem se s njima što su je uveli. Isti su termini upotrijebljeni kao u kršćanstvu, ali zašto ne? Što fali tim riječima? :) Naravno, kum i kuma ne moraju biti istog religijskog uvjerenja kao i roditelji, kao što ni kum/kuma prilikom krštenja ne moraju nužno biti kršćani (govorim mentalno, a ono što je "na papiru" je nešto sasvim drugo). Potrebno je jedino da vole to dijete, da se slažu s obredom i njegovim ciljem i da su upoznati s formom tog rituala prije nego što se odradi. 

Važno je da napomenem da postoje minimalne razlike u ritualima za dječaka i za djevojčicu  Ritual za djevojčicu izvodi Visoki svećenik, dok za dječaka izvodi Visoka svećenica.  U svakom slučaju u krugu bi se trebali nalaziti: svijeće i zelenilo, kotao (ispunjen cvijećem i voćem), ulje za posvećivanje, lagani incens, pokloni za dijete, hrana i piće. Roditelji obično odaberu "vještičje ime" za dijete (slično krštenom imenu u kršćanstvu, samo što se ovo ime obično drži u tajnosti tj. da što manje ljudi zna za njega) koje mogu/ne moraju otkriti djetetu kada osjete da je pravo vrijeme.

Ovo što slijedi je prijevod rituala iz poviše spomenute knjige pa da dobijete dojam kako to izgleda :D

U svim sljedećim ritualima ću koristiti kraticu VS za Visokog svećenika, a VSa/VSe/VSu za Visoku svećenicu.

Izvedba (za djevojčicu):

• Svi se smjeste unutar kruga kojeg opisuje samo svećenica. Napomena: pokrete nitko ne ponavlja jer se treba zadržati na minimumu ikakve kretnje koje bi mogle uzbuditi/prestrašiti dijete, a zbog istog razloga svi sjede osim VS i VSe.
• Izvodi se ritual otvaranja do kraja zaziva Boga.
• VS (svećenik) i VSa (svećenica) posvećuju vino (ili drugo piće) i vrate ga na oltar.
• VS stane pred oltar okrenut prema kotlu i kaže:

"Sastajemo se danas u krugu kako bismo zatražili blagoslov od moćnog Boga i nježne Božice za _____, kćer ____ i ____, kako bi odrastala u ljepoti i snazi, sreći i mudrosti. Postoji mnogo puteva, i svatko mora naći svoj, stoga mi ne želimo vezati ____ za nikoji put dok je premlada za taj odabir, već molimo od Boga i Božice, koji poznaju sve puteve i do kojih svi putevi vode, da je blagoslove, štite i pripreme kroz godine njenog djetinjstva kako bi, kada je konačno odrasla, mogla znati bez sumnje ili straha koji je put pravi za  nju i mogla ga slijediti sretna."

"____, majko ____, dovedite je naprijed da bude blagoslovljena."

• Otac pomogne majci da ustane i oboje dovedu dijete do svećenika koji je primi u ruke (ali sigurno i malo čvršće kako bi se dijete osjećalo sigurno).
• VS pita:

"____, majko ____, je li tvoje dijete ima skriveno ime?"

• Majka odgovara:

"Da, njezino skriveno ime je ____."

• VS onda dijete posveti uljem tako da označi pentagram na njezino čelo prstom:

"Pomazujem te, (obično ime), uljem, i dajem ti skriveno ime ____."

• VS ponovi isti pokret vinom i kaže:

"Pomazujem te (skriveno ime), vinom, u ime moćnog bog Cernunnosa (možete staviti ime drugog božanstva ako ste nekom posebno privrženi, ili pak staviti samo "Bog" onako univerzalno)."

• On ponovi ovaj pokret vodim i kaže:

"Pomazujem te (skiriveno ime), vodom, u ime nježne božice Aradie (možete na isti način nadomjestiti i ime Božice)." 

• VS da dijete natrag majci i vodi roditelje i dijete do svake četvrti počevši od istoka pa ona preko juga, zapada i sjevera:

"Čuvari kula istoka/juga/zapada/sjevera, dovodimo pred vas ____, čije je skriveno ime ____ i koja je bila prikladno pomazana unutar kruga. Čujte, stoga, da je ona pod zaštitom Cernunnosa i Aradie (opet možete zamijeniti imena)."

• VS i VSa se vrate na svoje mjesta pred oltar, a između njih stoje roditelji s djetetom. Oni podignu svoje ruke i zovu:

VS: "Moćni Cernunnose, podari ovom djetetu dar snage."

VSa: "Nježna Aradia, podari ovom djetetu dar ljepote."

VS: "Moćni Cernunnose, podari ovom djetetu dar mudrosti."

VSa: "Nježna Aradia, podari ovom djetetu dar ljubavi."

• VS, VSa i roditelji se okrenu put ostatka kruga i VS pita:

"Je li ima dvoje unutar ovog kruga koji bi bili kumovi ____?"

• Kumovi stanu ispred svećenike (kum pred svećenicu, a kuma pred svećenika).
• VS pita kumu:

"Je li ti, ____, obećaješ biti prijateljica ____ kroz njezino djetinjstvo, pomagati joj i voditi je kako će joj to biti potrebno; i u slogu s njezinim roditeljima paziti na nju i voljeti je kao da je od tvoje krvi, dok onda ne bude spremna sama odabrati svoj put?" 

• Kuma odgovara:

"Ja, ____, to obećajem."

•  VSa pita kuma:

"Je li ti, ____, obećaješ.... (isto kao poviše)."

• Kum odgovara isto kao i kuma.
• VS kaže:

"Bog i Božica su je blagoslovili;

Čuvari kula su je priznali;

Mi, njezini prijatelji, smo joj pružili dobrodošlicu;

Stoga, Zvjezdani kruže,

Mirom osvijetli ____,

Čije je skriveno ime ____.

Neka bude tako."

• Svi kaže: Neka bude tako.
• VS kaže svima da sjednu unutar kruga (svi sjednu osim VS i VSe koji okuse i proslijede okolo posvećeno jelo i piće na klasični način (poljupcem).
• Uzmu se pokloni i hrana za slavlje (kolači i ostalo), VS i VSa se pridruže ostalima i od tada je sve dalje neformalno. :)

Napomena: ritual za dječaka se razlikuje u tome što svećenik i svećenica zamijene uloge. Dakle gdje vidite u rituali da piše VS (svećenik) zamijenite to s VSa (svećenica) i to je to :) Jedino što ostaje isto je zamolba bogovima za ljepotu, snagu, mudrost itd.

Vaša, 

Soror PIAL

TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928