Prečesto ljudi izbjegavaju one osjetljive, teške teme. Svi težimo ka redu, ka harmoniji, kozmosu, a zaboravljamo da kozmos ne postoji bez kontrasta kaosa, da se harmonija ne bi mogla prepoznati bez disharmonije, a red bez nereda. Zbog ovoga pišem o nadolazećem tamnom Mjesecu (13. rujna 2015.).
Tamni ili mladi Mjesec?
U znanstvenoj terminologiji se izraz "tamni Mjesec" neće naći. Ovaj izraz nije čak ni uvriježen u hrvatskom jeziku. Međutim, pojam mladog Mjeseca, odnosno mlađaka je poznat većini ljudi. Mladi Mjesec je općeprihvaćena Mjesečeva mijena koju se uglavnom objašnjava kao astronomsku pojavu pri kojoj se Sunce i Mjesec nalaze "u blizini" jedno drugog. Sunce tada onemogućuje vidljivost Mjeseca sa Zemlje. Tehnički rečeno, Sunce i Mjesec su u konjunkciji kada je riječ o tamnom Mjesecu. No, problem nastaje u tome što se mladi Mjesec redovito poistovjećuje i obuhvaća period prve četvrti Mjeseca (kada Mjesec "raste" i gledano sa Zemlje nalikuje na srp). Jasno je da je terminologija u ovom slučaju prilično zbunjujuća.
U engleskom jeziku je za mladi Mjesec prihvaćen pojam new moon za kojeg je jasno rečeno da obuhvaća onaj period kada Mjesec apsolutno nije vidljiv sa Zemlje jer Sunce baca svoju sjenu na njega. Onih nekoliko dana koji slijede kada je Mjesec u prvoj četvrti ima sasvim drugi naziv u engleskom (waxing crescent moon, ili u prijevodu rastući srpoliki Mjesec, ili pak rastući polumjesec).
Kako bi se izbjegle nejasnoće, u paganizmu, barem onom koji je izrastao na engleskom govornom području, uvriježio se pojam dark moon za ovo vrijeme kada Mjesec uopće nije vidljiv na nebu. New moon se pak odnosi isključivo na Mjesečev srp (koji je također poznat kao Dijanin luk s obzirom na to da se Mjesec u ovoj fazi povezuje s božanskom figurom Djevice, a Dijana je poznata u mitologiji praktički kao arhetip djevice). Dark moon je uveden u hrvatski paganski rječnik kao tamni Mjesec kako bi se ukinula bilo kakva ambivalentnost.
Dakle, pojam tamnog Mjeseca je više paganski termin nego što je astronomski i odnosi se isključivo na ono vrijeme kada Mjesec nije moguće vidjeti sa Zemlje. Noć slavlja tamnog Mjeseca se naziva ezbat baš kao i slavlja svih drugih Mjesečevih mijena, ali samo da bi se preciziralo da se radi o slavlju upravo ove faze Mjeseca, govori se o ezbatu tamnog Mjeseca.
Značenje tamnog Mjeseca u paganizmu
Mjesec se u paganizmu općenito veže uz Božicu, a Sunce uz Boga. Od davnina se Mjesec povezivalo uz žene i ženske misterije, djelomično jer je vrijeme trajanja menstrualnog ciklusa i Mjesečevog ciklusa otprilike isto (Mjesečev u prosjeku traje 29 i pol dana, a menstrualni, iako varira od žene do žene, u prosjeku 28 dana).
Mjesec u svom ciklusu prođe nekoliko vidljivih faza - prvu četvrt, uštap (puni Mjesec) i zadnju četvrt. Tijekom prve i zadnje četvrti ima srpoliki oblik i kako napreduje se sve više bliži obliku polumjeseca. Posljednja, nevidljiva faza je (u znanstvenoj terminologiji) faza mlađaka, odnosno tamnu fazu. U paganizmu se svaka od navedenih faza veže uz jedan aspekt Božice. Prva četvrt, kada je Mjesec na početku svog ciklusa, veže se uz fazu Djevice koja je još mlada i neiskusna, ali pokazuje veliki potencijal. Puni Mjesec se veže uz aspekt Majke, simbolizira njezino životno iskustvo, zrelost, dosezanje punog fizičkog potencijala i neminovno podsjeća na okrugli drob trudnice. Zadnja četvrt se veže uz fazu Starice koja je na izmaku fizičke snage, ali to nadoknađuje svojom mudrošću i bogatim životom. Svaki život ima početak i kraj, baš kao što i Mjesečev ciklus ima. Kraj života, smrt, je predstavljena nevidljivom fazom Mjeseca, to jest tamnim Mjesecom. U paganizmu je ovaj kratki period mističan jer nije predstavljen nijednim "ustaljenim" aspektom Božice. Uz njega se veže aspekt Tamne Gospe koja predstavlja sve ono nevidljivo u nama i utjelovljuje kaotične i destruktivne sile univerzuma. U wicci i sličnim paganskim pravcima se uglavnom govori o Trojnoj Božici (Djevici, Majci i Starici), dok se ovaj posljednji aspekt rijetko spominje i redovito ne komponira u njezinu ikonografiju.
Osobi koja se po prvi put susreće s idejama Tamne Gospe i tamnog Mjeseca će ovakvi izrazi zasigurno zvučati mračno, tajanstveno, ili naprosto rečeno loše. Možda su zbog ovakvih krivo shvaćenih izraza razvijeni negativni stereotipi o paganizmu i sličnim mu duhovnim pravcima. No, potrebno je jako dobro shvatiti filozofiju iza njih prije nego što ih se obilježi kao negativne. U paganizmu se oni odnose na onaj mračniji dio života na kojeg ljudi ne žele obraćati pažnju jer je upravo takav kakav je. U ljudskoj je prirodi težiti ka lijepom, ka harmoniji i redu (kozmosu), a izbjegavati sve što nam se čini lošim, kaotičnim, što ne poznajemo, ili pak ne možemo još spoznati (tj. ono nepoznato). No, kao što sam naglasila na početku posta, kozmos (red) ne postoji bez kaosa (nereda), dan ne može postojati bez noći, kao ni svjetlo bez tame. Oboje su polovice iste cjeline.
Pagani na svom duhovnom pravcu teže cjelovitosti i slijedom toga prepoznaju ujedno i svijetle i mračne strane života. Mi ne smatramo da se mračne strane treba izbjegavati samo zato što su mračne i zbog toga što nam djeluju loše, ili što bude u nama strah. Potrebno je upoznati se s njima kako bismo se znali nositi s njima. Iako je izuzetno važno naglasiti da to ne znači da ih raširenih ruku primamo u svoje živote. Ljudska priroda je ovdje jača sila. Naravno, ne želimo prizvati ikakvu negativnost u svoje ni tuđe živote niti činiti sebi ili drugima loše. No, svjesni smo da život ima i svoje loše trenutke, da je ponekad potrebno suočiti se s činjenicama koje će nas trenutno zaboljeti, ali koje će nam dugoročno koristiti i pomoći u rastu i razvoju. Odnosno, u svojoj duhovnoj praksi one mračne strane života prihvaćamo kao sasvim prirodne, ili kao ne u potpunosti mračne. Naposljetku, nakon noći uvijek svane dan, zar ne? Stoga na smrt gledamo kao još jedan prirodni, sastavni dio života (za one koji vjeruju u reinkarnaciju je ovo samo jedan korak u ciklusu rađanja, smrti i ponovnog rađanja). Na izazove i probleme u životu pokušavamo reagirati kao na izazove koje možemo svladati i do čijih rješenja možemo doći putem suočavanja s činjenicama, vlastitim emocijama, svojom podsvijesti i tako dalje. Svako takvo suočavanje je teško na svoj način, ali donosi potrebne nam spoznaje.
Kada se gleda na Tamnu Gospu kao figuru koja predstavlja sve ovo poviše navedeno, ona prestaje biti nešto čega se treba bojati i počinje biti nešto što je potrebno, a ponekad čak i dobrodošlo kako bismo se razvijali kao ljudi u svjetovnom i duhovnom smislu.
Vrijeme tamnog Mjeseca je stoga vrijeme štovanja Tamne Gospe i prepoznavanja mračnije strane života. Ovo se uglavnom radi kroz meditacije, introspekciju, postavljanje ključnih (nerijetko teških) pitanja kako bi se došlo do potrebne spoznaje. Napomenula bih, i ovo je isključivo osobno mišljenje, da spoznaje ne mogu biti nego potrebne. Odnosno, ne vjerujem da neka spoznaja može doći u krivom trenutku. Ako se nešto svojevoljno spozna (naglasak na svojevoljno jer smatram da tuđa volja ne bi smjela manipulirati našom i da takva manipulacija uglavnom vodi samo negativnim posljedicama), onda osoba za to mora biti spremna. Ne bi mogla to ni spoznati, ili uopće razmišljati u tom pravcu da nije bila spremna na to.
Neki smatraju da tamni Mjesec nije prikladan za magijske radove jer, pošto ga se uopće ne vidi, njegova snaga je minimalna. Kontrastno njemu, pun Mjesec predstavlja vrhunac Mjesečeve snage. Međutim, ovaj način razmišljanja nije svima jednako logičan. Ako se gleda na Mjesečeve mijene kao na jednako vrijedne faze koje korespondiraju jednako važnim aspektima Božice, onda nijedna Mjesečeva mijena nije potentnija, ili manje potentna od druge. Naprosto se mijenja vrsta potentnosti. Primjerice, za prvu četvrt (rastuću fazu) Mjeseca, radit će se magijski radovi za prizivanje nečeg dobrog u svoje živote. Puni Mjesec je vrhunac rastućeg perioda pa će se relativno slični magijski radovi izvoditi za njega. Za zadnju četvrt (opadajuću fazu) će se raditi magija za tjeranje zlih sila iz života. Tamni Mjesec, kao simboličan kraj opadajućeg perioda Mjeseca, ima vlastitu energiju i prikladan je za specifične vrste radova koji su slični onima koji se rade za zadnju četvrt. U to spada magija koja se fokusira na uništavanje neželjenog u životu i tjeranje negativnosti (bilo da je riječ o vezama, osobinama, navikama, strahovima itd.), a logično onda i apotropejska magija i obrambena magija. Neki ovo vrijeme također koriste za jačanje svojih magijskih i psihičkih sposobnosti i za divinaciju određene vrste. Posljednja praksa se temelji na vjerovanju da su noći punog i tamnog Mjeseca oprečne po svojoj energiji (sile kozmosa su na vrhuncu za puni Mjesec, a sile kaosa za tamni), ali da im je zajedničko to što su obje tranzicijske točke u Mjesečevom ciklusu. Zbog ovoga se kaže da se obje noći nalaze u trenutku izvan vremena. Ova tranzicijska razdoblja su u narodu poznatu kao vremena kada je veo među svjetovima najtanji pa se smatra da je lakše stupiti u vezu s božanskim silama, precima itd. u ovim periodima nego u drugima. Divinacija je zbog ovoga također potentnija tada. Naravno, ovisno o tome što se želi saznati, bira se metoda divinacije i prikladno vrijeme za nju. Stoga se neće postavljati bilo kakva pitanja na noć tamnog Mjeseca već ona koja odgovaraju njegovoj kaotičnoj prirodi.
Kada su u pitanju devocijski radovi, uglavnom se smatra da je evociranje tj. prizivanje Tamne Gospe mnogo poželjnije od njezinog uzivanja (tj. invociranja u tijelo jedne osobe) s obzirom na njezinu narav. Njezin izniman intenzitet može biti previše za jednu osobu, ali kada se ta energija podijeli u skupini, ili se dođe u posredan kontakt s njom, kao da tijelo samo odredi koju količinu te energije je spremno upiti u tom trenutku. Nekima će najviše odgovarati rad u grupi zbog ovoga, dok će nekim preferirati samostalno raditi s obzirom na to da spoznaje do kojih se dolazi mogu biti osobne prirode. Naposljetku, svatko će doživjeti energiju tamnog Mjeseca na svoj način.
Iako ezbati na ovu noć nisu tipična paganska slavlja; ne obiluju plesom, slavljem, općim veseljem i slično, njih se obilježava na jedan specifičan način koji ima vlastitu draž i praktičnu vrijednost. Ovakvi periodi služe za prepoznavanje skrivenih strana svijeta i vlastite ličnosti. Ali naravno, u umjerenim dozama.
S obzirom na to da se bliži noć tamnog Mjeseca dok ovo pišem, mogu vam zaželjeti ugodan ezbat i mnogo produktivnog rada! Nadam se da ćete uspjeti primijeniti na njemu, ili nekom idućem ezbatu informacije koje ste pročitali u ovom postu.
 |
| Hrefngast - Hecate |
Pagani na svom duhovnom pravcu teže cjelovitosti i slijedom toga prepoznaju ujedno i svijetle i mračne strane života. Mi ne smatramo da se mračne strane treba izbjegavati samo zato što su mračne i zbog toga što nam djeluju loše, ili što bude u nama strah. Potrebno je upoznati se s njima kako bismo se znali nositi s njima. Iako je izuzetno važno naglasiti da to ne znači da ih raširenih ruku primamo u svoje živote. Ljudska priroda je ovdje jača sila. Naravno, ne želimo prizvati ikakvu negativnost u svoje ni tuđe živote niti činiti sebi ili drugima loše. No, svjesni smo da život ima i svoje loše trenutke, da je ponekad potrebno suočiti se s činjenicama koje će nas trenutno zaboljeti, ali koje će nam dugoročno koristiti i pomoći u rastu i razvoju. Odnosno, u svojoj duhovnoj praksi one mračne strane života prihvaćamo kao sasvim prirodne, ili kao ne u potpunosti mračne. Naposljetku, nakon noći uvijek svane dan, zar ne? Stoga na smrt gledamo kao još jedan prirodni, sastavni dio života (za one koji vjeruju u reinkarnaciju je ovo samo jedan korak u ciklusu rađanja, smrti i ponovnog rađanja). Na izazove i probleme u životu pokušavamo reagirati kao na izazove koje možemo svladati i do čijih rješenja možemo doći putem suočavanja s činjenicama, vlastitim emocijama, svojom podsvijesti i tako dalje. Svako takvo suočavanje je teško na svoj način, ali donosi potrebne nam spoznaje.
 |
| TALONABRAXAS - Night of the Moon |
Vrijeme tamnog Mjeseca je stoga vrijeme štovanja Tamne Gospe i prepoznavanja mračnije strane života. Ovo se uglavnom radi kroz meditacije, introspekciju, postavljanje ključnih (nerijetko teških) pitanja kako bi se došlo do potrebne spoznaje. Napomenula bih, i ovo je isključivo osobno mišljenje, da spoznaje ne mogu biti nego potrebne. Odnosno, ne vjerujem da neka spoznaja može doći u krivom trenutku. Ako se nešto svojevoljno spozna (naglasak na svojevoljno jer smatram da tuđa volja ne bi smjela manipulirati našom i da takva manipulacija uglavnom vodi samo negativnim posljedicama), onda osoba za to mora biti spremna. Ne bi mogla to ni spoznati, ili uopće razmišljati u tom pravcu da nije bila spremna na to.
Neki smatraju da tamni Mjesec nije prikladan za magijske radove jer, pošto ga se uopće ne vidi, njegova snaga je minimalna. Kontrastno njemu, pun Mjesec predstavlja vrhunac Mjesečeve snage. Međutim, ovaj način razmišljanja nije svima jednako logičan. Ako se gleda na Mjesečeve mijene kao na jednako vrijedne faze koje korespondiraju jednako važnim aspektima Božice, onda nijedna Mjesečeva mijena nije potentnija, ili manje potentna od druge. Naprosto se mijenja vrsta potentnosti. Primjerice, za prvu četvrt (rastuću fazu) Mjeseca, radit će se magijski radovi za prizivanje nečeg dobrog u svoje živote. Puni Mjesec je vrhunac rastućeg perioda pa će se relativno slični magijski radovi izvoditi za njega. Za zadnju četvrt (opadajuću fazu) će se raditi magija za tjeranje zlih sila iz života. Tamni Mjesec, kao simboličan kraj opadajućeg perioda Mjeseca, ima vlastitu energiju i prikladan je za specifične vrste radova koji su slični onima koji se rade za zadnju četvrt. U to spada magija koja se fokusira na uništavanje neželjenog u životu i tjeranje negativnosti (bilo da je riječ o vezama, osobinama, navikama, strahovima itd.), a logično onda i apotropejska magija i obrambena magija. Neki ovo vrijeme također koriste za jačanje svojih magijskih i psihičkih sposobnosti i za divinaciju određene vrste. Posljednja praksa se temelji na vjerovanju da su noći punog i tamnog Mjeseca oprečne po svojoj energiji (sile kozmosa su na vrhuncu za puni Mjesec, a sile kaosa za tamni), ali da im je zajedničko to što su obje tranzicijske točke u Mjesečevom ciklusu. Zbog ovoga se kaže da se obje noći nalaze u trenutku izvan vremena. Ova tranzicijska razdoblja su u narodu poznatu kao vremena kada je veo među svjetovima najtanji pa se smatra da je lakše stupiti u vezu s božanskim silama, precima itd. u ovim periodima nego u drugima. Divinacija je zbog ovoga također potentnija tada. Naravno, ovisno o tome što se želi saznati, bira se metoda divinacije i prikladno vrijeme za nju. Stoga se neće postavljati bilo kakva pitanja na noć tamnog Mjeseca već ona koja odgovaraju njegovoj kaotičnoj prirodi.
Kada su u pitanju devocijski radovi, uglavnom se smatra da je evociranje tj. prizivanje Tamne Gospe mnogo poželjnije od njezinog uzivanja (tj. invociranja u tijelo jedne osobe) s obzirom na njezinu narav. Njezin izniman intenzitet može biti previše za jednu osobu, ali kada se ta energija podijeli u skupini, ili se dođe u posredan kontakt s njom, kao da tijelo samo odredi koju količinu te energije je spremno upiti u tom trenutku. Nekima će najviše odgovarati rad u grupi zbog ovoga, dok će nekim preferirati samostalno raditi s obzirom na to da spoznaje do kojih se dolazi mogu biti osobne prirode. Naposljetku, svatko će doživjeti energiju tamnog Mjeseca na svoj način.
Iako ezbati na ovu noć nisu tipična paganska slavlja; ne obiluju plesom, slavljem, općim veseljem i slično, njih se obilježava na jedan specifičan način koji ima vlastitu draž i praktičnu vrijednost. Ovakvi periodi služe za prepoznavanje skrivenih strana svijeta i vlastite ličnosti. Ali naravno, u umjerenim dozama.
S obzirom na to da se bliži noć tamnog Mjeseca dok ovo pišem, mogu vam zaželjeti ugodan ezbat i mnogo produktivnog rada! Nadam se da ćete uspjeti primijeniti na njemu, ili nekom idućem ezbatu informacije koje ste pročitali u ovom postu.
Vaša,
Soro PIAL
TREBATE POMOC obratite se na mistikaokultizam@gmail.com ili na mob: 092 324 1928
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.